HR/Prabhupada 0293 - Dvanaest vrsta rasa, raspoloženja



Lecture -- Seattle, October 4, 1968

Kṛṣṇa znači "sveprivlačan". On je privlačan ljubavnicima, On je privlačan mudrima, privlačan je političaru, privlačan je znanstveniku, privlačan je huljama. Huljama također. Kada je Kṛṣṇa ušao u Kaṁsinu arenu, razne vrste ljudi su Ga različito vidjeli. One koje su pozvane iz Vṛndāvana, bile su mlade djevojke. One su vidjele Kṛṣṇu, "Oh, najdivnija osoba." Hrvači su vidjeli Kṛṣṇu kao grom. Oni su isto vidjeli Kṛṣṇu, ali su rekli, "Oh, evo groma." Koliko god da je neko snažan, kad padne grom sve je uništeno. Oni su vidjeli Kṛṣṇu kao grom, hrvači. Da. A starije osobe, starije dame, vidjele su Kṛṣṇu kao drago dijete. Tako možete uspostaviti odnos s Kṛṣṇom na bilo koji način. Postoje dvanaest vrsta rasa, raspoloženja. Kao što ponekad želimo vidjeti patetičnu scenu u drami, ili užasnu scenu. Neko nekog ubija i mi u tome nalazimo zadovoljstvo. Postoji određena vrsta osoba... Postoje razne vrste zabava. Jedan od naših studenata u Montrealu je rekao da je njegov otac nalazio zadovoljstvo u borbi bikova u Španjolskoj. Nalazio je zadovoljstvo u tome kad je bik ubijen u borbi - ima razne vrste ljudi. Jedna osoba vidi, "Ovo je užasno," a druga uživa, "O, ovo je vrlo lijepo." Vidite? Dakle Kṛṣṇa može urediti. Ako želite voljeti užasne stvari, Kṛṣṇa se može pojaviti kao Nṛsiṁhadeva, "Ah." (Smjeh) Da. A ako želite vidjeti Kṛṣṇu kao prjatelja punog ljubavi, On je Vamśī-dhārī, Vṛndāvana-vihārī. Ako želite Kṛṣṇu kao drago dijete, tada je Gopāla. Ako želite dijete kao dragog prijatelja, on je Arjuna. Kao Arjuna i Kṛṣṇa. Postoji dvanaest vrsta raspoloženja. Kṛṣṇa se može prilagoditi svim raspoloženjima; stoga je Njegovo ime Akhila-rasāmṛta-sindhu. Akhila-rasāmṛta-sindhu. Akhila znači univerzalan; rasa znači draž, raspoloženje, i ocean. Kao kada pokušate pronaći vodu i ako odete pred Pacifik, oh, beskrajna voda. Neusporedivo velika količina vode. Slično tome, ako nešto želite i za to se obratite Kṛṣṇi, naći ćete neograničenu zalihu. Stoga je u Bhagavad-gīti rečeno, yaṁ labdhvā cāparaṁ lābhaṁ manyate nādhikaṁ tataḥ. Ako neko može prići ili steći Vrhovni Apsolut, bit će zadovoljan i reći će, "Oh, ne žudim više nizačim. Imam sve u potpunosti, do punog zadovoljstva. Yaṁ labdhvā cāparaṁ lābhaṁ manyate nādhikaṁ tataḥ yasmin sthite. I što se dešava kada je neko smješten na tom transcendentalnom položaju? Guruṇāpi duḥkhena na vicālyate (BG 6.20-23). Kada naiđe na veliki test ili nevolju, on, hoću reći, ne posustaje.

Ima puno primjera u Śrīmad-Bhāgavatamu. Kao što su u Bhagavad-gīti Pāṇḍave bili stavljeni u mnogo teških stanja, ali nikada nisu posustali. Nikada nisu pitali Kṛṣṇu, "Dragi moj Kṛṣṇa, Ti si moj prijatelj. Ti si prijatelj nas Pāṇḍava. Zašto smo podvrgnuti tako teškim testovima i poteškoćama? Ne. Nikada nisu. Jer vjerovali su da "unatoč svim poteškoćama, izaći ćemo kao pobjednici jer Kṛṣṇa je tu. Zato što je Kṛṣṇa tu." To je povjerenje. To se naziva śaraṇāgati, predavanje.