SH/Prabhupada 1077 - Bog je apsolutan, i stoga nema razlike između Njegovoga imena i - Njega samoga



660219-20 - Lecture BG Introduction - New York

"Šrimad Bhagavatam" se naziva 'bhašjo 'jam brahma-sutranam': prirodan komentar 'Vedanta-sutre'.

Sva ta literatura je tu da bi prenela naše misli na Boga, "tad-bhava-bhavitaha, ... sada" (BG 8.6: "... ako misliš na Boga u trenutku smrti) ... Njega ćeš bez sumnje i dostići"); "sada tad-bhava-bhavitaha" se odnosi na osobu koja je uvek uključena u predano služenje Bogu.

Kao što je materijalista uvek zauzet čitanjem materijalne literature - novina, magazina, fantastike ili priča, i mnogih drugih nauka ili filozofija, i svih tih stvari zasnovanih na različitom stepenu materijalističke misli - tako i mi - ako prenesemo našu volju za čitanjem na Vedsku literaturu, koju je ljubazno prezentirao Vjasadeva --- onda će postati moguće da se setimo Vrhovnog Boga u vreme naše smrti.

To je i jedini način preporučen lično od strane Gospoda; ne samo da je to preporuka - već je to i činjenica: "...nasti atra samšajaha...": (BG 8.5) "Ko god napusti telo sećajući se Mene - odjednom dostiže Moju prirodu, u to nema nikakve sumnje ..."; tu se kaže, 'nesumnjivo, o tome nema sumnje.'

Bog stoga preporučuje: "tasmat sarvešu kalešu mam anusmara judhja ća..." --- (BG 8.7: "Zato, Arđuna, uvek se sećaj Mene u formi Krišne i izvršavaj svoju dužnost ratnika ... "). Bog savetuje Arđuni, "mam anusmara judhja ća" (BG 8.7, "sećaj se Mene u formi Krišne i vrši svoju propisanu dužnost --- bori se"). Bog ne kaže, "Samo Me se sećaj i odbaci svoju sadašnju profesionalnu dužnost"; ne, to nije sugestija, jer Bog nikada ne sugeriše nešto nepraktično.

U ovom materijalnom svetu - u cilju održanja tela - osoba mora da radi. Taj rad je raspoređen unutar četiri divizije socijalnog poretka - brahmana, kšatrija, vaišja, šudra. Inteligentna klasa u društvu (brahmane) deluju na drugačiji način od upravne društvene klase (kšatrija) - koji imaju svoj način delovanja; društvo trgovaca i društvo koje proizvodi potrepštine (vaišje) takođe deluju na svoj određeni način, a i radnička klasa (šudre) radi na svoj određen način.

U ljudskom društvu, bilo da se radi o radniku i trgovcu, o političarima, upraviteljima, ili o najvišoj klasi inteligencije koja se bavi pisanjem i naučnim radom - svi su uključeni u neku vrstu rada, jer čovek jednostavno mora da radi, da se bori za egzistenciju.

Stoga Gospod Bog savetuje Arđunu, 'ti ne treba da odustaneš od svoga zanimanja - već treba da radiš i da Me se istovremeno sećaš', "mam anusmara" (Bhagavad-gita 8.7); 'to će ti činiti dobro, i to će ti pomoći da Me se sećaš u trenutku smrti; ali, ako ne praktikuješ sećanje na Mene, i to uvek - uporedno sa tvojom borbom za opstanak --- nećeš moći da Me dostigneš'.

Isti savet je dao i Gospod Ćaitanija: "kirtanijah sada harih" (Ć.Ć. Adi 17.31: "ponizna i tolerantna osoba, koja ne očekuje poštovanje - a uvek ga nudi ga drugima - može da konstantno peva sveto Ime Boga"); "kirtanijah sada" znači da osoba treba da praktikuje pevanje svetog Imena Boga --- i to stalno, neprekidno.

Božije ime i On sam - se ne razlikuju. To znači da su instrukcije koje je Gospodin Krišna dao Arđuni, '"mam anusmara" (Bhagavad-gita 8.7), “sećaj se samo i jedino Mene” --- i instrukcija koju je dao Gospod Ćaitanija, "uvek pevaj Krišnino ime" --- zapravo istovetne instrukcije.

Ovde (Bhagavad-gita 8.7) Krišna kaže, "mam anusmara": “uvek se sećaj Mene”, što će reći 'uvek se sećaj Krišne' --- dok Gospod Ćaitanija kaže, "uvek pevaj Krišnino ime"; tu dakle nema razlike, jer su i Krišna a i Krišnino ime istovetni u Apsolutnom, u Bogu.

U apsolutnom statusu postojanja nema razlike između jedne i druge stvari: to je znak apsolutnog položaja. Zato što je Bog apsolutan - ne postoji razlika između Njegovog imena i - Njega samog.

Dakle, mi treba da praktikujemo na ovaj način: "tasmat sarvešu kalešu ..." (Bhagavad-gita 8.7: “trebaš uvek da misliš na Mene --- u obliku Krišne ...”); ‘uvek’ znači da 24 časa na dan treba da usklađujemo naše životne aktivnosti na način koji bi nam omogućio da se sećamo Boga neprekidno - 24 sata na dan.

Da li je to moguće? Da, to je moguće, sasvim moguće. U vezi toga, postoji jedan rudimentaran primer koji su dali aćarije, Učitelji: kaže se da žena - koja je privržena nekom drugom čoveku - iako ima muža a vezana je za nekog drugog čoveka --- a ta vrsta vezanosti je veoma snažna, i naziva se 'parakija-rasa', bilo da se radi o muškarcu ili ženi - ako je čovek vezan za neku ženu osim svoje supruge, a žena vezana za nekog čoveka osim njenog muža --- ta vezanost je veoma jaka, veoma jaka; dakle, Aćarije daju primer da kao što je žena lošeg karaktera privržena čoveku koji je nečiji suprug, i ona uvek misli o njemu, a istovremeno pokazuje svom suprugu da je veoma zauzeta porodičnim obavezama, tako da suprug ne bi sumnjao u njen karakter - kao što takva žena uvek pamti noćni susret sa njenim tajnim ljubavnikom, čak i tokom urednog obavljanja svih njenih kućnih poslova ---- tako i osoba uvek treba da se seća vrhovnog supruga, Šri Krišne, stalno i neprekidno - čak i kada uredno obavlja svoje materijalne dužnosti.

To je dakle sasvim moguće, ali to zahteva snažan, jedan snažan osećaj ljubavi.