HR/Prabhupada 0034 - Svatko prima znanje od autoriteta

The printable version is no longer supported and may have rendering errors. Please update your browser bookmarks and please use the default browser print function instead.


Lecture on BG 7.1 -- Durban, October 9, 1975

Poglavlje 7; "Znanje o Apsolutu." Postoje dvije stvari, apsolutne i relativne. Ovo je relativni svijet. Ovdje ne možemo shvatiti jednu stvar bez druge. Kada kažemo: "Tu je sin", mora postojati i otac. Kada kažemo: "Tu je muž", mora postojati i žena. Kada kažemo: "Tu je sluga", mora postojati i gospodar. Kada kažemo: "Tu je svijetlo", mora postojati i tama. To se zove relativan svijet. Osoba mora biti shvaćena u odnosu sa drugim relativnim pojmovima. Ali postoji drugi svijet, koji se zove apsolutni svijet. Tamo su i sluga i gospodar isti.Nema razlike. Iako je jedan sluga, a drugi gospodar nalaze se na jednakoj, istoj poziciji.

I stoga nam sedmo poglavlje Bhagavad-gītā daje određene ideje o apsolutnom svijetu, apsolutnom znanju. Apsolutna Svevišnja Osoba Sri Krišna govori kako se može dostići apsolutno znanje. Krišna je Apsolutna Svevišnja Osoba.

īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ
sac-cid-ānanda-vigrahaḥ
anādir ādir govindaḥ
sarva-kāraṇa-kāraṇam
(Bs. 5.1)

Tu definiciju Krišne dao je Gospodin Bhrama u svojoj knjizi znanoj kao Brahma-saṁhitā koja je vrlo autorizirana knjiga. Kada se vratio sa turneje po južnoj Indiji Sri Caitanya Mahaprabhu je prikupio knjigu i pokazao je Svojim bhaktama. Stoga Brahma-saṁhitu prihvaćamo kao vrlo autoritativnu knjigu. To je naš proces znanja. Znanje primamo od autoriteta. Svatko prima znanje od autoriteta, ali uglavnom autoritet i naš proces prihvaćanja autoriteta je malo drugačiji. Naš proces prihvaćanja autoriteta znači da svaki autritet prihvaća prethodni. Osoba ne može biti autoritet napravljen sam po svojoj volji. To nije moguće. Onda je on nesavršen. Ovaj primjer sam naveo već puno puta. Dijete uči od svoga oca. Upitalo je oca: "Tata, kakva je ovo mašina?" Otac kaže: "Moje drago djete, to je mikrofon." I dijete prima znanje od oca. "To je mikrofon." I kada dijete kaže nekome: "To je mikrofon", ono je u pravu. Iako je dijete, ipak, jer je primio znanje od autoriteta, njegova izjava je točna. Slično tome, ako primimo znanje od autoriteta, iako sam dijete, moja izjava je točna. To je naš proces znanja. Mi ne izmišljamo znanje. To je proces koji je opisan u Bhagavad-gīti u četvrtom poglavlju; evaṁ paramparā-prāptam imaṁ rājarṣayo viduḥ (BG 4.2). Ovaj paramparā sistem...

imaṁ vivasvate yogaṁ
proktavān aham avyayam
vivasvān manave prāha
manur ikṣvākave 'bravīt
(BG 4.1)

Evaṁ paramparā. Apsolutno znanje može se dostići kada čujemo od Apsoluta. Nijedna osoba u relativnom svijetu ne može nam dati informacije o apsolutnom znanju. To je nemoguće. Tako dobivamo razumijevanje znanja o apsolutnom svijetu, apsolutnom znanju, od same Svevišnje Osobe, Apsolutne Osobe. Apsolutna Osoba znači anādir ādir govindaḥ (Bs. 5.1). On je orginalna osoba, On nema svog početka; stoga je apsolutan. Njega se ne može shvatiti kao da potječe od neke druge osobe. To je Bog. I stoga se u ovom poglavlju kaže, śrī bhagavān uvāca, Apsolutna Osoba....... Bhagavān znači Apsolutna Osoba koja ne ovisi o nekome drugome.