HR/Prabhupada 0436 - Sretan u svim situacijama i jednostavno zainteresiran za svijesnost Krišne



Lekcija BG 2.8-12 -- Los Anđeles, 27. Studenog, 1968

Posvećenik: Stih 11, Blagoslovljeni Gospodin reče: "Dok govoriš učene riječi žališ za onime što nije vrijedno žaljenja. Oni koji su mudri ne žale ni za živim ni za mrtvim (BG 2.11)." Smisao: "Gospodin je odmah uzeo poziciju učitelja i izgrdio Svojeg studenta, neizravno ga nazvavši budalom. Gospodin je rekao, "Ti govoriš kao učen čovjek, ali ti ne znaš da onaj koji je učen, onaj koji zna što je tijelo a što duša, on ne žali ni za kojim tjelesnim stupnjem, niti u živom niti u mrtvom stanju." Kao što je objašnjeno u kasnijim poglavljima, postat će jasno da znanje znači znati materiju i duh i njihovog upravitelja. Arjuna je tvrdio da religijski principi trebaju imati veću važnost od politike i sociologije, ali on nije znao da znanje o materiji, duši i Vrhovnome je bitnije od religijskih formalnosti. I zato što mu je nedostajalo to znanje, on se nije trebao predstaviti kao vrlo učen čovjek. Kako nije bio vrlo učen čovjek, on je zbog toga žalio zbog nečega što nije vrijedno žaljenja. Tijelo je rođeno i namijenjeno da bude uništeno danas ili sutra. Stoga ovo tijelo nije bitno poput duše. Onaj koji to zna je zapravo učen. Za njega nema niti jednog razloga za žaljenjem na bilo kojem stupnju materijalnog tijela."

Prabhupāda: On kaže, Krišna kaže, da "Ovo tijelo, bilo mrtvo ili živo, nema ništa vrijedno žaljenja." Mrtvo tijelo, pretpostavimo kad je tijelo mrtvo, ono nema vrijednost. Koja je korist žaljenja? Možeš žaliti tisućama godina, i neće se vratiti nazad u život. Stoga nema svrhe u žaljenju za mrtvim tijelom. A što se tiče duhovne duše, ona je vječna. Iako se čini mrtvom, ili sa smrću ovog tijela, on ne umire. Stoga zašto bi netko trebao biti uznemiren, "Oh, moj otac je mrtav, moj taj i taj rođak je mrtav," i plač? On nije mrtav. Ovo znanje moramo imati. Tada će on biti sretan u svim uvjetima, i on će biti jednostavno zainteresiran u svjesnost Krišne. Ne postoji ništa vrijedno žaljenja za tijelom, bilo živim ili mrtvim. To je bilo poručeno od Krišne u ovom poglavlju. Nastavi.

Posvećenik: "Nikad nije bilo vremena kada Ja nisam postojao, niti ti, niti svi ovi kraljevi: Niti će u budućnosti bilo tko od nas prestati postojati (BG 2.12)." Smisao: "U vedama, u Kaṭha Upaniṣadi, i isto tako u Śvetāśvatara Upaniṣadi je rečeno da..."

Prabhupāda: (ispravlja izgovor) Śvetāśvatara. Postoje mnoge Upanišade, one se zovu Vede. Upanišade su naslovi Veda. Baš kako u poglavlju postoji naslov, slično ove Upanišade su naslovi Veda. Postoje 108 Upanišada, glavnih. Od njih, devet Upanišada su vrlo važne. Tako od tih devet Upanišada, Śvetāśvatara Upaniṣada, Taittireya Upaniṣada, Aitareya Upaniṣada, Īśopaniṣada, Īśa Upaniṣada, Muṇḍaka Upaniṣada, Māṇḍūkya Upaniṣada, Kaṭhopaniṣada, te Upadnišade su vrlo važne. I kada god postoji argument po nekom pitanju, moramo dati referencu iz tih Upanišada.