HR/Prabhupada 0480 - Bog ne može biti bezličan, jer smo svi mi osobe

Revision as of 12:30, 29 September 2018 by Vanibot (talk | contribs) (Vanibot #0023: VideoLocalizer - changed YouTube player to show hard-coded subtitles version)
(diff) ← Older revision | Latest revision (diff) | Newer revision → (diff)


Lecture -- Seattle, October 7, 1968

U svome životu životinje ne znaju ni za što drugo osim čulnog uživanja. Nemaju moć. Njihova svjesnost nije razvijena. Kao što u parku Zelenog Jezera ima mnogo pataka. Čim neko dođe s nešto malo hrane, one se okupe, "ga! ga! ga!" To je sve. A nakon jedenja uživaju u seksu. To je sve. Slično tome, poput pasa i mačaka i tih životinja, ljudski život je poput njihovog ako nema pitanja "Što sam ja?" Ako ih samo vode čulni nagoni, nisu bolji od ovih pataka i pasa.

Stoga je u prvih šest poglavlja zaključeno da je živo biće duhovna iskra. Vrlo je teško pronaći gdje je iskra, jer je tako mala, sićušna. Nema materijalnog mikroskopa ili uređaja koji je može otkriti. Ali ima je. Ima. Simptom je jer ju u mom tijelu, jer je u mom tijelu, zato se mogu kretati, govoriti, planirati, tako puno stvari možete raditi - samo zbog te duhovne iskre. Mi smo vrlo mali djelovi vrhovnog duha. Kao što u sunčevoj svjetlosti postoje djelići, sjajni djelići. Kada se ti sjajni djelići spoje, to je sunčeva svjetlost. Ali oni su molekuli. Odvojeni, atomski molekuli. Slično tome, u odnosu između Boga i nas, mi smo također djelići Boga, koji sjaje. Sjaje znači da imamo iste sklonosti, razmišljanje, osjećanje, htjenje, stvaranje, sve. Što god vidite u sebi, postoji i u Bogu. Tako Bog ne može biti bezličan, jer smo svi mi osobe. Imam puno sklonosti - ali u vrlo maloj mjeri. Te iste sklonosti su u Kṛṣṇi, Bogu, ali u velikoj, neograničenoj mjeri. To je proučavanje svjesnosti Kṛṣṇe. Jednostavno veličina, moj položaj je veoma mali. I mi smo tako mali, nemjerljivo mali, ipak, imamo tako puno sklonosti, tako puno želja, tako puno aktivnosti, puno aktivnosti mozga. Samo zamislite koliko su veće aktivnosti mozga i želje i sklonosti u Bogu, jer on je velik. Njegova veličina znači da sve te stvari koje vi imate, postoje u Njemu u velikoj mjeri. To je sve. Kvalitativno smo jednaki, ali kvantitativno se razlikujemo. On je veliki; mi smo mali. On je beskonačan; mi smo nemjerljivo mali. Stoga je zaključak, baš kao bezbrojni djelići vatre, iskre, kada su s vatrom, izgledaju veoma lijepo s vatrom i iskrama. Ali kada su iskre izvan vatre, glavne vatre, ugase se. Nema više vatre. Slično tome, mi smo Kṛṣṇine ili Božje iskre. Kada se družimo s Bogom, onda se naša moć zračenja svjetlošću obnavlja. U protivnom, gasimo se. Iako smo iskre, naš sadašnji život, ovaj materijalni život, prekriven je. Iskra je prekrivena, ili gotovo ugašena. To je samo primjer. Ona se ne može ugasiti. Ako je ugašena, kako onda ispoljavamo simptome života? Nije ugašena, ali je prekrivena. Kao kada je vatra prekrivena, osjetit ćete vatru na prekrivaču, ali je ne možete izravno vidjeti. Slično tome, duhovna iskra je prekrivena materijalnom odjećom; stoga je ne možemo vidjeti. Liječnik kaže, "Oh, tjelesne funkcije su prestale; zato je srce prestalo raditi. On je mrtav." Ali on ne zna zašto je srce prestalo raditi. Nema medicinske znanosti koja bi to izračunala. Oni će reći puno razloga, "Zato što su crvena krvna zrna prestala funkcionirati, postala su bijela; zato je tako...! Ne. To nije pravi odgovor. Krv se može obojati u crveno... Crvenilo nije život. Ima puno prirodnih proizvoda koji su prirodno crveni. To ne znači da u njima ima života.