HR/Prabhupada 0828 - Tko god da vodi brigu o svom podređenom, on je guru

The printable version is no longer supported and may have rendering errors. Please update your browser bookmarks and please use the default browser print function instead.


Lecture on SB 5.5.18 -- Vrndavana, November 6, 1976

Pradyumna: Prijevod: "Onaj tko ne može izbaviti svoje podređene od uzastopnog rađanja i umiranja nikada ne bi trebao postati duhovni učitelj, otac, muž, majka ili polubog."

Prabhupāda:

gurur na sa syāt sva-jano na sa syāt
pitā na sa syāj jananī na sa syāt
daivaṁ na tat syān na patiś ca sa syān
na mocayed yaḥ samupeta-mṛtyum
(SB 5.5.18)

U ovom stihu je rečeno, da kas taṁ svayaṁ tad-abhijño vipaścid. Zaštitnik bi trebao biti abhijñaḥ, i vipaścit, veoma učen. Vlada, otac, guru, profesor ili čak i muž... Jer mi smo svi vođeni, svatko je vođen nekim. To je društvo. Nismo mačke i psi. Kao mačke i psi, daju rođenje djeci ali ne preuzimaju nikakvu odgovornost za njih. Psi lutaju po ulicama; nitko se ne brine za njih. Ali ljudsko društvo nije takvo. Moraju postojati odgovorni zaštitnici. Neki od odgovornih zaštitnika su opisani ovdje. Prvi od svih, guru. Ili običan profesor u školi ili fakultetu, oni su isto gurui, ali najveći guru je duhovni učitelj Ne samo duhovni učitelj, već svatko tko preuzme odgovornost da će postati guru i podučavati druge, mora biti veoma učen, veoma odgovoran, vipaścit, abhijñaḥ. Abhijñātaḥ, to je kvalifikacija Vrhovne Božanske Ličnosti. Rečeno je na početku Śrīmad-Bhāgavatam, abhijñaḥ. Janmādy asya yataḥ 'nvayād itarataś ca artheṣu abhijñaḥ(SB 1.1.1). Kontrolor mora biti abhijñaḥ. Ista stvar je i ovdje. Naravno, ne možemo biti abhijñaḥ koliko i Bog- to nije moguće- ali mala količina abhijñātaḥa mora postojati. Koja je onda uopće svrha ...?

Prvo je rečeno da je guru onaj tko preuzima brigu o svom podređenom, on je guru. Prva zapovijed je da ne bi trebao postati guru ako nisi kompletno u svjesnosti kako spasiti svoga podređenog od puta stalnog rađanja i umiranja. To je prvo pitanje. Ne, "Ja sam tvoj guru. Mogu izliječiti grčeve u tvom želucu." Ljudi odlaze guru i zbog takvih razloga. Ljudi generalno odlaze guru, budale odlaze guru, drugom budali. Što bi to bilo? "Gospodine, imam neke bolove. Daj mi ashrivad tako da moji bolovi prestanu." " Ali zašto si budalo došao ovdje da bi ti izliječio bol u trbuhu? Možeš ići nekom doktori, ili uzeti neku tabletu. Je li to razlog posjećivanja gurua?" Generalno oni odlaze guruu i pitaju ga za blagoslove za neku materijalnu dobit. Oni su budale, i zato im i Kṛṣṇa da nekog budalastog gurua. Oni žele biti prevareni. Ne znaju koji su pravi razlozi posjećivanja gurua. Oni to ne znaju. Oni ne znaju koji je problem u njihovom životu i zašto bi trebali ići guruu. Oni to ne znaju. I takozvani gurui onda iskorištavaju ovakve ljude, i postaju gurui. To se nastavlja dalje. Guru ne zna koja je njegova odgovornost, i budale ne znaju zašto bi trebali ići guruu. To je poteškoća.