HR/Prabhupada 1077 - Bog je apsolutan, i stoga nema razlike između Njegovoga imena i - Njega samoga

Revision as of 18:20, 30 September 2018 by Vanibot (talk | contribs) (Vanibot #0023: VideoLocalizer - changed YouTube player to show hard-coded subtitles version)
(diff) ← Older revision | Latest revision (diff) | Newer revision → (diff)


660219-20 - Lecture BG Introduction - New York

"Šrimad Bhagavatam" se naziva 'bhašjo 'jam brahma-sutranam' : ... to jest - prirodni komentar 'Vedanta-sutre'. Sva ta literatura je tu da bi prenjela naše misli na Boga, "tad-bhava-bhavitaha, ... sada" (BG 8.6, "... (ako misliš na Boga u momentu smrti) ... Njega ćeš bez sumnje i dostići")). "... sada tad-bhava-bhavitaha" (BG 8.6, "... to isto stanje ćeš bez sumnje - i dostići") : to se odnosi na osobu koja je uvijek uključena u predano služenje Bogu. Baš kao što je materijalista uvijek zauzet čitanjem materijalne literature ... ... novina, magazina, fantastike ili priča, i mnogih drugih nauka ili filozofija ... ... i svih tih stvari zasnovanih na različitom stepenu materijalističke misli ... ... tako i mi - ako prenesemo našu volju za čitanjem na Vjedsku literaturu ... ... koju je ljubazno prezentirao Vjasadeva ... ... onda će biti sasvim moguće da se sjetimo Vrhovnog Boga u trenutku naše smrti. To je jedini način preporučan lično od strane Gospoda. Ne samo da se to preporuča - već je to i činjenica : "...nasti atra samšajaha..." (BG 8.5, "Tko god napusti tijelo sećajući se Mene - odjednom dostiže Moju prirodu, u to nema nikakve sumnje ..."); što znači, 'nesumnjivo, o tome nema sumnje.' Bog stoga preporuča, "tasmat sarvešu kalešu mam anusmara judhja ća..." (BG 8.7, "Zato, Arđuna, uvijek se sjećaj Mene u formi Krišne i izvršavaj svoju dužnost ratnika ... "). Bog savjetuje Arđunu, "... mam anusmara judhja ća..." (BG 8.7, "Mene se sjećaj u formi Krišne i vrši svoju propisanu dužnost, i bori se ... "). Bog ne kaže, "Jednostavno Me se sjećaj i odbaci svoju sadašnju profesionalnu dužnost" ... Ne ; to nije sugerirano ; Bog nikada ne sugerira nečega nepraktičnog. U ovome materijalnom svijetu - u cilju održanja tijela - osoba mora da radi. Taj rad je raspoređen unutar četiri divizije socijalnoga porjetka - brahmana, kšatrija, vaišja, šudra. Inteligentna klasa u društvu (brahmane) djeluju na drugojačiji način od ... ... društvene klase upravitelja (kšatrija) - koji imaju svoj način djelovanja. Društvo trgovaca i društvo proizvođača potrepština (vaišje) također djeluju na svoj određeni način ... ... pa tako i radnička klasa (šudre) radi na svoj određeni način. U ljudskome društvu, bilo da se radi o radniku ili trgovcu, političarima, upraviteljima ... ... ili o najvišoj klasi inteligencije koja se bavi pisanjem, znanstvenim radom ... ... svi oni su uključeni u neku vrstu rada, jer čovjek jednostavno mora da radi, da se bori za egzistenciju. Stoga Gospod Bog savjetuje Arđunu, 'ti ne trebaš odustati od svoga zanimanja ... ' ... 'već trebaš raditi i istovremeno se sjećati Mene ... ', "mam anusmara" (BG 8.7) ... ... 'to će ti učiniti, to će ti pomoći da Me se sjećaš i u momentu smrti ... ' ... ... 'ali ako ne prakticiraš sjećanje na Mene, i to - uvijek ... ' ... ... 'uporedno sa tvojom borbom za opstanak - nećeš Me moći dostići'. Isti savjet je dao i Gospod Ćaitanija, "kirtanijah sada harih" (ĆĆ Adi 17.31, "ponizna i tolerantna osoba, koja ne očekuje poštovanje - a uvek ga nudi drugima - može da uvijek pjeva sveto Ime Boga") ... "Kirtanijah sada ..." znači da osoba treba prakticirati pjevanje svetog Imena Boga --- i to stalno. Božije ime i On sam - se ne razlikuju. To znači da su instrukcije koje je Gospod Krišna dao Arđuni ... ... '"mam anusmara" (Bhagavad-gita 8.7), “sjećaj se samo i jedino Mene” ... ... i instrukcija koju je dao Gospod Ćaitanija, "uvijek pjevaj Krišnino ime" --- su zapravo istovjetne instrukcije. Ovdje (BG 8.7) Krišna veli, "mam anusmara", “uvijek se sjećaj Mene”, što će reći 'uvijek se sjećaj Krišne' ... ... a Gospod Ćaitanija veli, "uvijek pjevaj Krišnino ime" ... Dakle, tu nema razlike, jer su i Krišna a i Krišnino ime istovjetni u Apsolutnom, u Bogu. U apsolutnom statusu postojanja nema razlike između jedne i druge stvari ; to je znak apsolutnog statusa. Zato što je Bog apsolutan - ne postoji razlika između Njegovoga imena i - Njega samoga. Dakle, treba da prakticiramo na sljedeći način, "tasmat sarvešu kalešu ..." (BG 8.7, “trebaš uvijek misliti na Mene --- u obliku Krišne ...”) ... ... uvijek - a to znači 24 ure na dan - mi treba da usklađujemo naše životne djelatnosti ... ... na način koji će nam omogućiti da se sjećamo Boga neprekidno, 24 časa na dan. Da li je to moguće? Da, to je moguće, sasvim moguće. U vezi toga, postoji jedan rudimentaran primjer koji su dali aćarije, Učitelji ... A koji je to primjer ...? Kaže se da žena - koja je privržena nekom drugome čovjeku ... ... iako ima svoga muža - a uprkos tome je vijezana za nekoga drugog čovjeka ... ... a ta vrsta vezanosti je jako snažna, i naziva se 'parakija-rasa' ... ... bilo da se radi o muškarcu ili ženi ... Ako je čovjek vijezan za neku ženu - osim svoje supruge ... ... ili je žena vijezana za nekoga čovjeka osim njenoga muža ... ... ta vijezanost je veoma jaka, veoma jaka. Dakle, Aćarije daju primjer da kao što je žena lošega karaktera ... ... privržena čovjeku koji je nečiji suprug ... ... i ona uvijek misli o njemu, i istovremeno ... ... pokazuje svome suprugu da je jako zauzeta porodičnim obavijezama ... ... tako da suprug ne bi posumnjao u njen karakter ... I tako, - kao što takva žena uvijek pamti noćni susret sa njenim tajnim ljubavnikom ... ... čak i tokom urednoga obavljanja svih tih kućnih poslova ... ... tako i osoba uvijek treba da se sjeća vrhovnoga supruga, Šri Krišne ... ... i to stalno - čak i kada uredno obavlja svoje materijalne obavjeze. To je sasvim moguće, ali to zahteva snažan, jedan snažan osjećaj ljubavi.