HR/Prabhupada 0498 - Čim završim s ovim tijelom, moj neboder, moj posao - su gotovi



Lecture on BG 2.15 -- Hyderabad, November 21, 1972

Ovo je moj prijedlog. Pokušaj postati svjestan Krišne. I tada nećeš biti uznemiren sa svim ovim izvanjskim, prolaznim promjenama materijalnoga svijeta. Ne samo ovoga tijela, praktično onaj tko je napredan u duhovnom životu, on nije uzrujan sa ovim političkim preokretima ili društvenim poremećajima. Ne. On zna da je to samo izvanjski, Kao u snu. To je isto san. To.. Naša trenutna prisutnost, je isto san. Baš kao što sanjamo noću. Dok sanjamo, stvaramo toliko stvari. Ovaj materijalni svijet je isto grubo sanjanje. Grubo sanjanje. Postoji suptilno sanjanje. Ovo je grubo sanjanje. To su aktivnosti uma,tijela, inteligencije, sanjanje. Ovdje, aktivnosti su pet materijalnih elemenata : zemlja, voda, zrak, vatra... Ali svi oni, njih osam, oni su materijalni. Mi mislimo da "Sagradio sam vrlo lijepu kuću, neboder." To je samo san. Samo san. San u smislu, kad napustim ovo tijelo, svi moji neboderi, poslovi,tvornice su -gotovi. Točno isti san. San traje par minuta, ili par sati. I to je za par godina. To je sve. To je san.

I zato nitko ne bi trebao biti uznemiren uvjetima sanjanja. To je duhovni život. Osoba ne bi trebala biti uznemirena. Kao da nismo uznemireni. Zamislimo, u snu, da sam na prijestolju, i radim kao kralj, i kad je san gotov, nije mi žao. Slično, u snu sam vidio da me tigar napao. I plakao sam " Evo tigar! Evo tigar!Spasite me." I osoba koja leži iza mene i do mene, ona kaže, " Oh, zašto plačeš? Gdje je tigar?" I kada se probudi, on vidi da nema tigra. Sve je tako. Ali ovaj san, ovaj grubi ili suptilni san, su samo refleksija. Što je san? Cijeli dan, što mislim, san je refleksija,refleksija. Moj otac se bavio poslovanjem s tkaninom. Ponekad bi , u snu govorio cijenu: "Ovo je cijena." Slično sve je san. Ova materijalna postojanost, napravljena od pet grubih elemenata i tri suptilna elementa, oni su kao san. Smara nityam aniyatām. I zato Cāṇakya Paṇḍita govori, smara nityam aniyatām. Ova aniyta,trenutno... Sanjanje je uvijek trenutno.

I zato moramo znati da što god da posjedujemo, što god da vidimo, sve je to san, trenutačni san. I zato ako postanemo udubljeni sa ovim trenutnim stvarima, takozvanim socijalizmom, nacionalizmom, obitelj-izmom ili ovo-izmom, to-izmom, i gubimo naše vrijeme, bez kultiviranja svjesnosti Krišne, onda se to zove śrama eva hi kevalam (SB 1.2.8), gubimo vrijeme, stvaramo drugo tijelo. Naš posao je da znamo da "Ja nisam ovaj san. Ja sam stvaran, duhovno stvaran. I zato imam drugi posao. To se zove duhovni život. To je duhovni život, kada možemo razumjeti " Ja sam Brahman. Ja nisam ova materija." Brahma-bhūtaḥ prasannātmā (BG 18.54).. To vrijeme bi trebali biti veseli. Jer su nas zadesile tolike promjene materijalnih odlika, i mi smo žalosni i sretni, jer smo uhvaćeni s tim izvanjskim aktivnostima, ali kad razumijemo kako treba onda " Ja nisam zabrinut s tim stvarima," onda možemo biti veseli. "Oh, nemam nikakve odgovornosti. Ništa, nemam ništa s tim stvarima.