HR/Prabhupada 0771 - Bhakta ne može biti jednako zainteresiran sa materijalnim i transcendentalnim zadovoljstvom



Lecture on SB 1.5.12-13 -- New Vrindaban, June 11, 1969

Sada Vyāsadeva je raspravljao o različitim vrstama literature. Tako je objasnio da svaka literatura - kako god lijepo pripremljena iz retoričke točke gledanja, ili poetičke, metaforičke, gramatičke - ali ako nema informacija o Apsolutnoj Istini, takva literatura je beskorisna, i niti jedan sveta osoba će imati interesa u takvoj literaturi. Oni će odustati. Baš kao labudovi, oni nemaju zadovoljstva na takvom mjestu gdje vrane imaju. Kako postoji razlika između vrana i labudova, čak i kraljevstvu ptica, ili čak i u životinjskom kraljevstvu... Uvijek ćeš naći. Različite vrste raznolikosti u pticama i zvijerima, oni žive zajedno. Slično, oni koji su svete osobe, oni koji su osobe svjesni Kṛṣṇe. njihov okus je različit od osoba koje su baš kao vrane. Vrane su zainteresirane u stvari... Carvita-carvaṇānām (SB 7.5.30). Prahlāda Mahārāja kaže, "žvakanje prožvakanog." Već je bilo prožvakano, i ako netko želi pokušati, "Da vidim. Koji je okus tamo?" je samo beskoristan napor.

Tako ovaj materijalni svijet se vrti po sistemu žvakanje prožvakanog. Baš kao osoba, on je napravio veoma dobar posao, skupio novac, i osjetilno zadovoljstvo je ispunjeno. Ali on nije zadovoljan. Ali i dalje, on će potaknuti svoje sinove i unuke istom poslu. On je iskusio da "Na ovaj način, život nije veoma ugodan. Ja nisam zadovoljio sebe, ali dalje, zašto uključujem svoje sinove i unuke u isti posao, žvakajući prožvakano?" Ali zato jer nemaju bolje informacije... Na te viduḥ svārtha-gatiṁ hi viṣṇuṁ durāśayā ye bahir-artha-māninaḥ (SB 7.5.31). Prahlāda Mahārāja je savjetovao svog oca, ateističkog oca. On je rekao... Kada je njegov otac upitao, "Moj dragi dječaće, odakle ti sve ove ideje?" On je bio savršeni bhakta, i otac je bio savršeni ateist. On je rekao, "Ovaj status je, ne može se dostići bez naklonosti čistog bhakte."

Naiṣāṁ matis tāvad urukramāṅghrim (SB 7.5.32). Urukramāṅghrim, aṅghri. Aṅghri znači lotosova stopala. Nitko ne može biti zainteresiran za lotosova stopala Svevišnje Božanske Osobe... Zato jer biti zainteresiran za lotosova stopala Svevišnje Božanske Osobe znači biti oslobođen. Anartha-apagamaḥ yad-arthaḥ (SB 7.5.32). Anartha. Anartha znači nepotrebno. Mi stvaramo nepotrebne stvari u životu i time smo upetljani. To je materijalni život. Ali ako osoba postane svjesna Kṛṣṇe, zainteresirana u Kṛṣṇu, tada on postaje gnusan: "Koja je korist?" Baš kao naši brahmacārīs, naši bhakte, oni mogu leći, leći dole na pod. Oni ne zahtjevaju lijepu posteljinu ili jastuk. Zato jer je život tako sastavljen, oni misle, "U redu, trebao bi se odmoriti. Tako na ovaj način i taj način, zašto bi se trebao zamarati oko toga?" Da. To je znak napretka u svjesnosti Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe znači bhaktiḥ pareśānubhavo viraktir anyatra syāt (SB 11.2.42). Oni koji nemaju ukus svjesnosti Kṛṣṇe, oni pokušavaju biti sretni sa nepotrebnim povečavanjem materijalnih zahtjeva zato jer nemaju druge informacije. Ali čim je osoba uključena u devocijsku službu Kṛṣṇe, pareśānubhūti, on kuša neko transcedentalno zadovoljstvo, i, kao rezultat toga, ovo ne osjetilno zadovoljstvo postaje značajno. To je test. Bhakta može, ne može biti jednako zainteresiran sa materijalnim zadovoljstvom i transcendentalnim zadovoljstvom. Ne. Virakti.

Bhagavad-gītā također kaže da paraṁ dṛṣṭvā nivartate (BG 2.59). Baš kao u bolnici bolesna osoba je prisiljena da ne prihvaća određenu vrstu hrane. On ima želje. On ima želje da uzme takvu hranu. Baš kao tifuzni pacijent, koji pati od tifusa. Doktor kaže "Ti ne možeš uzeti bilo kakvu krutu hranu. Malo tekuće hrane možeš uzeti." Ali ako ima želje da uzme krutu hranu. "Oh, doktor mi je rekao da ne uzimam takvu hranu. Ali u redu, što mogu?" Ali on ima želju. Ali bhakta, on ne mora biti prisiljen - baš kao što ga doktor pita, "Ne čini ovo." On automatski to čini. Zašto? Paraṁ dṛṣṭvā nivartate: on je vidio ili je okusio nešto bolje za koje on ne voli da uzme više ovaj odvratan ukus. To je bhaktiḥ pareśānu... To znači da kada postanemo zgnušeni sa takvim odvratnim stvarima, tada mi bi trebali znati da napredujemo u svjesnosti Kṛṣṇe. Test je u našim rukama. Nismo pitali ikoga, "Da li misliš da ja napredujem u svjesnosti Kṛṣṇe," ali ti možeš razumijeti. Točno na isti način: ako si gladan i ako jedeš, ti znaš, jedenjem, koliko je tvoja glad zadovoljena, koliko osjećaš snagu, koliko osjećaš zadovoljstvo. Ne trebaš pitati ikoga. Slično, ako itko poveća svoju svjesnost Kṛṣṇe, test će biti da neće biti zainteresiran sa svim materijalnim zadovoljstvima. To je test.