HR/Prabhupada 0820 - Guru je onaj čiju instrukciju moramo prihvatiti bez rasprave
Lecture on SB 5.5.2 -- Vrndavana, October 24, 1976
Stoga ako zaista želiš izvršavati tapasyu, tada moraš pristupiti osobi koji je već izvršavao tapasyu, tapo divyam (SB 5.5.1). Tada ćeš dobiti stvari. Mahat-sevām. I tamo moraš dati svoju službu. U poniznosti, služba, sevayā. Možeš preispitati mahātmu ne izazivanjem već sa praṇipāt i sevom. Inače, nemaš pravo na pitanje. Baš kao što je jedan čovjek otišao Rūpa Gosvāmī. On nema pravo da troši njegovo vrjeme.
Stoga zapravo ova rasprava, instrukcije, bi trebale biti izvršene između gurua i učenika, gdje postoji predaja. Inače nema potrebe za tim. U današnje vrijeme mi održimo neki sastanak. Neki obični ljudi, oni dođu slušati. Ali takav tip rasprave Caitanya Mahāprabhu nikad nije radio. Nikad nije. Zato jer ti izvana, oni nisu ponizni. Oni dođu da vide zabavu. One ne dođu da nešto nauče. Stoga Caitanya Mahāprabhu nikad nije radio neko veliko okupljanje. U velikim susretima On je bio prisutan, no kīrtana, saṅkīrtana. On je bio u velikim susretima dnevno, predvečer po četiri sata u Jagannātha hramu, no cijelo vrijeme je bio uključen u mantranje Hare Krišna. No kad je bila prisutna osoba poput Sarvabhauma Bhaṭṭācārya ili Prakāśānanda Sarasvatī ili Rāmānanda Rāya, netko poput takvih uzvišenih osoba, On je običavao raspravljati. Inače, On nije raspravljao. Nije bilo potrebe za raspravljanjem, zato jer oni ne prilaze sa takvom poniznošću. Oni misle... baš kao Krišna i Arjuna. Dok god je Arjuna mislio "Krišna je moj prijatelj. odgovarat ću Mu jednako," tada ja Krišna govorio vrlo ozbiljno. No kad je Arjuna shvatio da "Od ovakvog razgovora neće biti koristi," zatim postao Njegov učenik: śiṣyas te 'ham śādhi māṁ prapannam(BG 2.7). "Nema više raspravljanja. Sad te prihvaćam kao svog gurua."
Guru znači, kakvu god instrukciju on dao, mi moramo prihvatiti bez rasprave. Vedsko znanje je takvo. Ne možeš interpretirati. Kakvo jest, moraš prihvatiti. Slično tome riječ gurua moraš prihvatiti. Bez rasprave. To je Vedsko znanje. To je Vedski sistem. Ovaj primjer smo dali mnogo puta: Baš poput kravlje balege. Kravlja balega je izmet životinje. Stoga izmet životinje je jako nečista stvar. Čim dotakneš, čak i svoj izmet... Ti možeš biti vrlo učeni učenjak ili posvećenik, no to ne znači da možeš dotaknuti svoj izmet i ostati čist. Ne. Odmah se moraš okupati. Čak i svoj, a što reći o tuđem. No u Vedskim uputama mi vidimo da kravlja balega, ona je također izmet životinje, niže životinje od čovjeka, no ona je čista, tako je rečeno. Stoga moraš prihvatiti da je čista. Nema rasprave "Takav izmet je nečist." Čak je i izmet mog duhovnog učitelja nečist. Kako je moguće da je kravlja balega čista?" Zato jer je rečeno u Vedama da je čista, moraš prihvatiti. Slično tome, školjka, ona je kost životinje. Kost, ako dotakneš kost bilo koje mrtve životinje, moraš se odmah pročistiti. No, ta kost je postavljena u sobi s Božanstvima. Mi dnevno pušemo u školjku - zbog Vedskih uputa. Stoga nema argumenata. Ako prihvatiš Vedsku instrukciju, moraš ju prihvatiti kakva jest.