SH/Prabhupada 1074 - Sve bede kroz koje prolazimo u ovom materijalnom svetu - nastaju usled ovog tela



660219-20 - Lecture BG Introduction - New York

Na još jednom mestu u 'Bhagavad-giti' je rečeno: "avjakto 'kšara iti uktas tam ahuha paramam gatim, jam prapja na nivartante tad dhama paramam mama" (BG 8.21, "To Moje vrhovno boravište se naziva neispoljenim i nepogrešivim, i ono je vrhunski cilj; kada neko stigne tamo - više se nikada ne vraća u materijalni svet; tamo je i Moje vrhovno prebivalište.").

'Avjakta' znači --- 'neispoljen'; čak ni materijalni svet nije u potpunosti ispoljen pred nama; naša čula su tako nesavršena da nismo u stanju da vidimo koliko ima zvezda i koliko planeta unutar ovog materijalnog univerzuma. Naravno, kroz Vedsku literaturu primamo informacije o svim tim planetama; mi u to možemo verovati ili ne, ali sve značajne planete koje se tiču nas su opisane u Vedskoj literaturi, posebno u 'Šrimad-Bhagavatamu'.

Duhovni svet, koji se nalazi iznad ovog materijalnog neba - je opisan kao "paras tasmat tu bhavo anijo" (BG 8.20: "Ipak, postoji još jedna priroda, koja je večna i transcendentalna ... "); ta 'avjakta', to jest 'neispoljeno duhovno nebo' - je upravo to 'paramam gatim' ("...Moje večno boravište..."), što će reći da osoba treba da želi, treba da žudi --- da dostigne to vrhovno carstvo Boga: kada se jednom dostigne to vrhovno carstvo, 'jam prapja' - osoba koja ga je dostigla, 'na nivartante' --- ne mora da se vrati u ovaj materijalni svet.

To mesto, koje je i večno boravište Boga, iz koga ne moramo da se vratimo --- to mesto bi trebalo da bude naš krajnji cilj. Može se postaviti pitanje: šta je zapravo način da se dostigne to vrhovno boravište Gospoda Boga?

To je takođe opisano u 'Bhagavad-giti', u 8-om Poglavlju, stihovima 5, 6, 7, i 8, gde se otkriva proces kojim se može dostići Svevišnji Bog u Njegovom vrhovnom boravištu; tamo se kaže: "anta-kale ća mam eva smaran muktva kalevaram, jaha prajati sa mad-bhavam jati nasti atra samšajaha" (BG 8.5: "Svako ko se - u vreme smrti - oslobodi tela sećajući se samo i jedino Mene - istog trenutka dostiže Moju prirodu; o tome nema sumnje.").

'Anta-kale' znači: 'na kraju života', 'u vreme smrti'; "anta-kale ća mam eva": 'Onaj ko u vreme smrti misli na Mene ...'; osoba koja misli na Krišnu, 'smaran' - pod uslovom da je u stanju da Ga se seća --- ta umiruća osoba, na samrti - ako se seća Krišninog obličja, i ako napusti sadašnje telo u takvom sećanju --- onda sigurno dostiže to duhovno carstvo, 'mad-bhavam'.

Reč 'bhavam' znači - 'duhovna priroda': "... jaha prajati sa mad-bhavam jati..." (BG 8.5: "... istog trenutka dostiže Moju prirodu ..."); 'mad-bhavam' znači - 'Moja priroda', tj. duhovna priroda Vrhovnog Bića.

Kao što smo ranije opisali, Svevišnji Bog je "sać-ćid-ananda-vigraha" (Brahma-samhita 5.1: 'Forma ispunjena večnošću, znanjem i blaženstvom...'): Bog ima svoju ličnu formu, ali je ta Njegova forma večna, 'sat', puna znanja - 'ćit' --- i puna blaženstva - 'ananda'.

E, sada, mi možemo da uporedimo naše sadašnje telo, u smislu da li je i ono 'sać-ćid-ananda' - i zaključak je da ono nije takvo: ovo telo je zapravo 'asat' --- umesto da je 'sat’ (večno) --- ono je 'asat' (konačno): "antavanta ime deha..." (BG 2.18).

‘Bhagavad-gita' kaže da je ovo telo 'antavat', to jest --- kratkog veka, kvarljivo; ovo telo sigurno nije 'sać-ćid-ananda': umesto da postane 'sat' (večno) - telo je upravo obrnuto od toga - tj. ono je 'asat' (nestalno); umesto da je 'ćit' - puno znanja - ovo materijalno telo je ispunjeno --- neznanjem.

Mi nemamo znanja o duhovnom carstvu Boga, a ni savršenog znanja o ovom materijalnom svetu; toliko mnogo stvari su nam nepoznate, što znači da je ovo telo glupavo, neuko: umesto da se ispunjava znanjem - telo ostaje neuko.

Materijalno telo je konačno, kvarljivo, puno neznanja i 'nirananda', što znači --- umesto da je puno blaženstva - telo je ispunjeno bedom, mizerijom; sve te mizerije sa kojima se srećemo u ovom materijalnom svetu --- nastaju usled ovog materijalnog tela.