SH/Prabhupada 1076 - U vreme smrti možemo ili ostati ovde - ili se preneti u duhovni svet



660219-20 - Lecture BG Introduction - New York

Postoje različite 'bhave' ('stanja postojanja'); e, sad, ova materijalna priroda je jedna od tih 'bhava’; kao što smo već objasnili - ova materijalna priroda je izraz, forma određenih energija Vrhovnog Boga.

U 'Višnu Purani', celokupne energije Vrhovnog Boga su sažete kao "višnu-šaktiha para prokta kšetra-gjakhja tatha para avidja-karma-samgjanija tritija šaktir išjate" (Ć.Ć. Madhja 6.154: "Postoje tri moći, tri energije: unutrašnja moć Boga, živo biće i energija neznanja...").

Sve te energije su "parāsya śaktir vividhaiva śrūyate ..." ('Švetašvatara Upanišadi' 6.8: "Svevišnji Bog ima mnogostruke perfektne moći pomoću kojih se sva svest, sva snaga i sve aktivnosti - odvijaju, događaju Njegovom voljom").

Vrhovni Bog poseduje raznovrsne energije, bezbrojne energije - koje mi ne možemo da shvatimo. Međutim, veliki učeni mudraci, oslobođene duše - su proučavali te energije, i saželi ih u tri dela, u tri glavne grupe: prvo i prvo - sve te energije su 'višnu-šakti' (energije Boga, Višnua); sve te energije predstavljaju različite moći Gospoda Višnua. Sve te energije su 'para', to jest transcendentalne, imaterijalne - uključujući i "kšetra-gjakhja tatha para" ('unutarnju moć Boga'), to jest živa bića, "kšetra-gja" - koja takođe pripadaju grupi superiorne energije Boga, što je i potvrđeno u 'Bhagavad-giti', o čemu je već bilo reči.

Preostala energija - iz materijalne grupe energija - jeste 'tritija karma-samgjanija': (Ć.Ć. Madhja 6.154) materijalna energija u modu neznanja, i ta materijalna energija je takođe deo energije Vrhovnog Boga.

U vreme smrti možemo ili ostati u toj materijalnoj energiji - tj. u ovom materijalnom svetu --- ili se možemo preneti u duhovni svet. Nema drugog kriterijuma.

Stoga 'Bhagavad-gita' kaže: "jam jam vapi smaran bhavam tjajati ante kalevaram, tam tam evaiti kaunteja sada tad-bhava-bhavitaha" (BG 8.6: "Kojega god stanja života se osoba seća u trenutku napuštanja svoga tela --- to isto stanje će bez sumnje i - dostići").

E, sad, pošto smo navikli da mislimo bilo o ovoj materijalnoj energiji, ili o duhovnoj energiji --- nameće se pitanje: kako da prenesemo razmišljanje iz sfere materijalne energije --- u sferu razmišljanja o duhovnoj energiji?

Za razmišljanje o duhovnoj energiji - postoji Vedska literatura. Isto tako, postoji i mnogo literature za razmišljanje o materijalnoj energiji: dnevne novine, magazini, priče, pripovetke, i mnogo drugih stvari; ima puno takve literature, i naše razmišljanje je zaokupljeno tim i takvim štivom.

Slično tome, ako želimo da prenesemo naše misli u duhovnu sferu, onda moramo preneti našu sposobnost čitanja --- u Vedsku literaturu. Učeni mudraci su stoga sastavili mnogo Vedskih spisa, kao što su 'Purane'; 'Purane' nisu izmišljene priče: one su istorijski zapisi.

U 'Ćaitanija-ćaritamriti' postoji stih, koji ide ovako: "krišna bhuli' sei điva anadi-bahirmukha, ataeva maja tare deja samsara-duhkha ..." (Ć.Ć. Madhja 20.117: "Zaboravljajući Krišnu, odvajkada, živo biće bejaše privučeno spoljašnjom manifestacijom energije Boga, i zbog toga iluzorna energija, Maja - zadaje živom biću sve vrste patnji tokom njegovog materijalnog postojanja").

Ta zaboravna živa bića, uslovljene duše --- su zaboravila njihov odnos sa Vrhovnim Bogom, i postala zaokupljena razmišljanjem o materijalnim aktivnostima.

Samo da bi preveo njihovu misaonu moć u duhovnu sferu, mudrac Krišna-dvaipajana Vjasa je sačinio mnoge Vedske spise. Vedska literatura znači ovo: Vjasa je prvo podelio 'Vede' na četiri dela, onda ih objasnio u 'Puranama', a onda - za manje sposobne ljude, kao što su žene, radnici i trgovci - Vjasa je zapisao 'Mahabharatu', a u okviru 'Mahabharate' je obelodanio 'Bhagavad-gitu'. Nakon toga, Vjasa je svu Vedsku literaturu sažeo u 'Vedanta-sutri', a u 'Vedanta-sutri' - koja je putokaz za budućnost --- Vjasa je ponudio prirodne komentare koji se nazivaju 'Šrimad-Bhagavatam'.