SR/Prabhupada 0480 - Bog ne može da bude bezličan, jer smo svi mi osobe



Lecture -- Seattle, October 7, 1968

U svom životu životinje ne znaju ni za što drugo osim čulnog uživanja. Nemaju moć. Njihova svesnost nije razvijena. Kao što u parku Zelenog Jezera ima mnogo pataka. Čim neko dođe s nešto malo hrane, one se okupe, "ga! ga! ga!" To je sve. A nakon jedenja uživaju u seksu. Slično tome, poput pasa i mačaka i tih životinja, čovekov život je isti kao njihov ako se ne zapita "Šta sam ja?" Ako ih samo vode čulni nagoni, nisu bolji od ovih pataka i pasa.

Zato je u prvih šest poglavlja zaključeno da je živo biće duhovna iskra. Vrlo je teško pronaći gde je ta iskra, jer je tako mala, sićušna. Nema materijalnog mikroskopa ili uređaja koji može da je otkrije. Ali ima je. Ona postoji. Simptom je pošto je u mom telu, zato mogu da se krećem, da govorim, da planiram, tako puno stvari možete da radite - samo zahvaljujući toj duhovnoj iskri. Mi smo vrlo mali delovi vrhovnog duha. Kao što u sunčevoj svetlosti postoje sjajni delići. Kada se ti sjajni delići spoje, to je sunčeva svetlost. Ali oni su molekuli. Odvojeni, atomski molekuli. Slično tome, u odnosu između Boga i nas, mi smo takođe delići Boga, koji sjaje. Sjaje znači da imamo iste sklonosti, razmišljanje, osećanje, htenje, stvaranje, sve. Šta god vidite u sebi, postoji i u Bogu. Tako Bog ne može da bude bezličan, jer smo svi mi osobe. Imam puno sklonosti - ali u vrlo maloj meri. Te iste sklonosti su u Kṛṣṇi, Bogu, ali u velikoj, neograničenoj meri. To je proučavanje svesnosti Kṛṣṇe. Razumevanje veličine Bga, a moj položaj je veoma mali. Mi smo jako mali, nemerljivo mali, a ipak, imamo tako puno sklonosti, tako puno želja, tako puno aktivnosti, aktivnosti mozga. Samo zamislite koliko su veće aktivnosti mozga i želje i sklonosti u Bogu, jer on je veliki. Njegova veličina znači da sve te stvari koje vi imate, postoje i u Njemu u velikoj meri. To je sve. Kvalitativno smo jednaki, ali kvantitativno se razlikujemo. On je veliki, a mi smo mali. On je beskonačan, a mi smo nemerljivo mali. Zato je zaključak da kada su bezbrojni delići vatre, iskre, u vatri, oni izgledaju veoma lepo. Ali kada su iskre izvan vatre, ugase se. Više ne sjaje. Slično tome, mi smo Kṛṣṇine ili Božje iskre. Kada se družimo s Bogom, onda se naša moć da zračimo svetlošću obnavlja. U protivnom, gasimo se. Iako smo iskre, naš sadašnji život, ovaj materijalni život, prekriven je. Iskra je prekrivena, ili skoro ugašena. To je samo primer. Ona zapravo ne može da se ugasi. Ako je ugašena, kako onda ispoljavamo simptome života? Nije ugašena, ali je prekrivena. Kao kada je vatra prekrivena, osetićete vatru na pokrivaču, ali je ne možete direktno videti. Slično tome, duhovna iskra je prekrivena materijalnom odećom; zato ne možemo da je vidimo. Doktor kaže, "Oh, telesne funkcije su prestale; zato je srce prestalo da radi. On je mrtav." Ali doktor ne zna zašto je srce prestalo da radi. Nema medicinske nauke koja bi to izračunala. Oni će da kažu puno razloga, "Zato što su crvena krvna zrnca prestala da funkcionišu, postala su bela; zato je tako...! Ne. To nije pravi odgovor. Krv može da se oboji u crveno... Crvenilo nije život. Ima mnogo prirodnih proizvoda koji su prirodno crveni. To ne znači da u njima ima života.