SR/Prabhupada 1077 - Pošto je Gospod apsolutan, nema razlike između Njegovog imena i Njega samog



660219-20 - Lecture BG Introduction - New York

Śrīmad-Bhāgavatam se naziva bhāṣyo 'yaṁ brahma-sūtrāṇām. On je prirodni komentar na Vedānta-sūtru. Sva ova literatura, ako prenesemo naše misli, tad-bhāva-bhāvitaḥ, sadā. Sadā tad-bhāva-bhāvitaḥ (BG 8.6(). Onaj ko je uvek angažovan... Baš kao što materijalista uvek čita materijalnu literaturu, kao što su novine, časopisi, beletristika, romani, itd. i puno naučnih dela i filozofija, sve te stvari su različiti nivoi razmišljanja. Slično tome, ako prenesemo tu sposobnost za čitanje na vedsku literaturu, koju je ljubazno predstavio Vyāsadeva, onda će za nas da bude sasvim moguće da se u vreme smrti sećamo Svevišnjeg Gospoda. To je jedini način koji predlaže Gospod. Ne predlaže, to je činjenica. Nāsty atra saṁśayaḥ (BG 8.5). Nesumnjivo. U to nema sumnje. Tasmāt, Gospod je stoga rekao, tasmāt sarveṣu kāleṣu mām anusmara yudhya ca (BG 8.7). Savetuje Arjunu, mām anusmara yudhya ca. On ne kaže "Samo nastavi da Me se sećaš i ostavi dužnost svog zanimanja." Ne. To nije predloženo. Gospod nikad ne predlaže nešto nepraktično. U ovom materijalnom svetu da bi održao telo čovek mora da radi. Rad je podeljen na četiri društvena reda: brāhmaṇa, kṣatriya, vaiśya, śūdra. Inteligentna klasa društva radi na drugačiji način, i administrativna klasa radi na drugačiji način. Društvo trgovaca, proizvođača, takođe radi na drugačiji način, i radnička klasa takođe radi drugačije. U ljudskom društvu, bilo kao radnik ili trgovci, ili političari, administratori, ili kao najviša inteligentna klasa ljudi s književnom karijerom, naučnim istraživanjem, svako je uključen u neki rad i čovek mora da radi, da se bori za opstanak. Gospod savetuje "Ne moraš da ostaviš svoje zanimanje, ali u isto vreme možeš da se sećaš." Mām anusmara (BG 8.7). To će učiniti, to će ti pomoći da Me sećaš u vreme smrti. Ako ne vežbaš da Me se uvek sećaš dok se boriš za opstanak, onda nije moguće." Nije moguće. Istu stvar savetuje Gospod Caitanya, kīrtanīyaḥ sadā hariḥ (CC Adi 17.31). Kīrtanīyaḥ sadā. Osoba treba uvek da peva ili mantra ime Gospoda. Ime Gospoda i Gospod se ne razlikuju. Tu je uputstvo Gospoda Kṛṣṇe Arjuni, mām anusmara (BG 8.7), "Samo se sećaj Mene," i uputstvo Gospoda Caitanye "Uvek pevaj ime Kṛṣṇe." Ovde Kṛṣṇa kaže "Uvek Me se sećaj," iči sećaj se Kṛṣṇe, a Gospod Caitanya kaže, "Uvek pevaj ime Kṛṣṇ"." Dakle nema razlike između Kṛṣṇe i Kṛṣṇinog imena u Apsolutu. U apsolutnom položaju nema razlike između jedne stvari i druge. To je apsolutni položaj.. Znači pošto je Gospod apsolutan, nema razlike između Njega i Njegovog imena. Tako treba da vežbamo, tasmāt sarveṣu kāleṣu (BG 8.7). Uvek, dvadeset četiri sata, treba da uredimo životne aktivnosti na takav način da možemo da se sećamo toga dvadeset četiri sata. Kako je to moguće? Da, moguće je. Moguće je. Acārye daju vrlo grub primer u vezi toga. A koji je to primer? Rečeno je da žena koja je vezana za drugog muškarca, mada ima muža, ipak je vezana za drugog muškarca. Ta vrsta vezanosti postaje veoma jaka. To se zove parakīya-rasa. Bilo da se radi o muškarcu ili ženi. Ako je muškarac vezan za drugu ženu osim njegove, ili ako je žena vezana za drugog muškarca osim njenog muža, ta vezanost je veoma snažna. Ta vezanost je veoma jaka. Tako ācārye daju primer žene lošeg karaktera koja je vezana za tuđeg muža, koja uvek misli na njega a u isto vreme pokazuje mužu kako je jako zauzeta kućnim poslovima tako da muž ne posumnja u njen karakter. Ona se uvek seća susreta sa svojim ljubavnikom u noći, uprkos tome što vrlo lepo radi kućne poslove, slično tome, moramo da se uvek sećamo vrhovnog muža, Śrī Kṛṣṇe, uprkos vrlo lepom obavljanju naših materijalnih dužnosti. To je moguće. Potreban je snažan osećaj ljubavi.