HR/Prabhupada 0312 - Čovjek je razumna životinja
Morning Walk -- April 1, 1975, Mayapur
Prabhupāda: Sada, barem za mene, ovaj pokret za svjesnost Krišne više nije teoretski. Praktičan je. Ja mogu riješiti sve probleme.
Puṣṭa Kṛṣṇa: Ipak, ljudi ne žele prihvatiti nikakve strogosti.
Prabhupāda: Hm?
Puṣṭa Kṛṣṇa: Ljudi ne žele prihvatiti nikakve strogosti.
Prabhupāda: Onda moraš patiti od bolesti. Ako si bolestan, onda moraš... Što je to strogost? Gdje je strogost?
Puṣṭa Kṛṣṇa: Ako ne prihvate lijek, onda ne mogu biti izliječeni.
Prabhupāda: Onda moraju patiti. Čovjek, bolestan, i ne želi prihvatiti lijek, onda gdje je...? On mora patiti. Gdje je lijek?
Pañcadraviḍa: Oni kažu da smo mi ti koji su bolesni.
Prabhupāda: Eh?
Pañcadraviḍa: Oni kažu da smo mi ti koji su bolesni. Oni kažu da je svatko od nas bolestan, a ne oni.
Prabhupāda: Da. Gluh čovjek misli da su svi ostali gluhi. (smijeh) To znači da oni nisu ni ljudska bića. Životinje. Oni nisu razumni da pomisle: "Bilo da smo mi ili vi bolesni. Sjednimo. Razgovarajmo." Nisu spremni. Onda? Što možemo učiniti sa životinjama?
Pañcadraviḍa: Oni kažu da smo staromodni. Ne žele se gnjaviti sa nama više.
Prabhupāda: Zašto se onda gnjavite sa problemima? Zašto se gnjavite sa društvenim problemima? Gnjavite se, ali ne možete pronaći rješenje. Po cijelom svijetu, dnevni tisak je pun, jednostavno pulsira.
Viṣṇujana: Śrīla Prabhupāda, možeš li ih urazumiti? Ako su nerazumni, postoji li način da ih učinimo...
Prabhupāda: Oni jesu razumni. Čovjek, svako ljudsko biće je razumno. Rečeno je: "Čovjek je razumna životinja." Tako da, kada razum nije prisutan, to znači da su još životinje.
Pañcadraviḍa: Onda, što se može učiniti sa životinjama?
Prabhupāda: To je... To je vrlo jednostavna istina. Samo ja sam ovo tijelo. Ja tražim sreću. Onda, zašto ja tražim sreću? Ako samo razgovarate na ovu temu, otkrit ćete da je čovjek razuman. Zašto tragamo za srećom? Koji je odgovor? To je činjenica. Svi tragaju za srećom. Zašto tragamo za srećom? Koji je odgovor?
Pañcadraviḍa: Zato jer su svi nesretni i to im se ne sviđa.
Prabhupāda: To je suprotni put, objašnjenje.
Kīrtanānanda: Zato jer po prirodi ja sam sretan.
Prabhupāda: Da. Po prirodi ja sam sretan. I tko je sretan, ovo tijelo ili duša?
Puṣṭa Kṛṣṇa: Duša.
Prabhupāda: Tko želi sreću? Ja želim zaštititi ovo tijelo - zašto? Zato jer ja se nalazim unutar ovog tijela. I ako napustim ovo tijelo, tko traži sreću ovog tijela? Za ovakav zdrav razum, oni nemaju osjećaj. Zašto tražim sreću? Ja pokrivam ovo tijelo, zato da tijelo ne dođe pod utjecaj hladnoće. Zašto onda tražim sreću tijela, slobodnog od hladnoće i vrućine? Zato što se nalazim unutar... Ako napustim tijelo, onda više nema potrage za srećom. Ili ga bacite na cestu ili je na ekstremnoj hladnoći ili ekstremnoj vrućini, nije bitno. Onda, tko traga za srećom? To oni ne znaju. Za koga ste tako zaposleni za srećom? To oni ne znaju. Upravo poput mačaka i pasa.
Puṣṭa Kṛṣṇa: Ali oni misle da nemaju vremena da pjevaju Sveto Ime.
Prabhupāda: Hm?
Puṣṭa Kṛṣṇa: Njihova filozofija jest da bi postali sretni, morate raditi cijeli dan.
Prabhupāda: Hm. To je njihova filozofija. Oni su nitkovi, ali mi ne radimo. Zašto ne pogledate naš primjer? Mi jednostavno živimo sretno.