Please join, like or share our Vanipedia Facebook Group
Go to Vaniquotes | Go to Vanisource | Go to Vanimedia


Vanipedia - the essence of Vedic knowledge

HR/Śrīla Prabhupāda: Osnivač-Ācārya ISKCON-a - Temeljni dokument GBC-ja

From Vanipedia

FA COVER01.jpg
FA COVER HR 01.jpg
FA COVER HR 02.jpg
FA COVER HR 03.jpg
FA COVER05.jpg

Zabilješka Izvršnog odbora upravnog tijela ISKCON-a (GBC-ja)

Ovo djelo, „Śrīla Prabhupāda: Osnivač-Ācārya ISKCON-a (Međunarodnog društva za svjesnost Krišne)", koje je napisao Ravīndra Svarūpa dāsa, službeno je odobrilo ISKCON-ovo upravno tijelo (GBC). GBC moli sve bhakte i prijatelje ISKCON-a da ovo djelo pomno prouče. Tako će dublje razumjeti i uvažavati Śrīla Prabhupādin položaj i njegovu jedinstvenu ulogu u Međunarodnom društvu za svjesnost Krišne. Śrīla Prabhupāda nam nije samo prenio poruku Gospodina Caitanye i Gospodina Kṛṣṇe. Iako je već samo to hvale vrijedno postignuće, Śrīla Prabhupāda, naš Osnivač-Ācārya, stvorio je i same temelje, način djelovanja i viziju ISKCON-a kao svjetske zajednice namijenjene „duhovnoj obnovi cijeloga ljudskog društva". Kao što ćete i sami pročitati, Śrīla Prabhupādina se uloga nastavlja. Njegova se nazočnost mora danas osjetiti u životu svakog bhakte u ISKCON-u, kao i u životima bhakta u budućim stoljećima. Svrha je ove knjige shvatiti kako se Śrīla Prabhupāda nalazi u središtu našeg života i našeg društva te kako ga zadržati u toj ključnoj ulozi. Ili, kao što je to Bhakti Caru Swami opisao u Predgovoru: „ova knjiga nije namijenjena za usputno čitanje, već za primjenu."

Izvršni odbor GBC-ja
U prosincu 2013.

Predgovor

Śrīla Prabhupādu je bez sumnje poslao sam Śrī Caitanya Mahāprabhu kako bi ispunio Njegovo proročanstvo: „Pojavio sam se da bih započeo pokret saṅkīrtane. Izbavit ću sve pale duše ovog svijeta. (. . .) Moj pokret nāma-saṅkīrtane proširit će se u svakom gradu i selu svijeta. (Caitanya Bhāgavata, Antya 4.120,126)

Da bismo shvatili Śrila Prabhupādinu jedinstvenu ulogu u okviru Gauḍīye, moramo se osvrnuti na prošlost i steći povijesni uvid u plan Caitanye Mahāprabhua o postupnom ispunjenju Njegova proročanstva. Nakon povratka iz Gaye, Śrī Caitanya Mahāprabhu pokrenuo je misiju saṅkīrtane. Dijeleći nāma-premu „On i Njegovi pratioci činili su to ne obazirući se na određeno mjesto i podobnost ili nepodobnost kandidata. Nisu postavljali preduvjete. Gdje god bi im se ukazala prilika, članovi Pañca-tattve dijelili su ljubav prema Bogu." (Caitanya Caritāmṛita, Ādi-līlā 7.23).

Bujica nāma-preme poplavila je sve smjerove i nastavila je blagosiljati ovaj svijet pod okriljem opunomoćenih propovjednika kao što su šestorica Gosvāmīja, Śrīnivāsa Ācārya, Narottama dāsa Ṭhākura i Śyāmānanda Prabhu.

Nažalost, nakon odlaska Śrī Caitanye Mahāprabhua i Njegovih opunomoćenih pratilaca, na svijet Gauḍīya-vaiṣṇava spustilo se doba tame. Pod utjecajem Kalija, mnoge su apasampradāye – devijantne sekte – svojim besramnim, materijalističkim doktrinama i običajima potpuno prekrile ono što je Caitanya Mahāprabhu predstavio kao čisto učenje svjesnosti Kṛṣṇe. I to su učinile u Njegovo ime! Nedugo zatim, Njegova su se učenja počela poistovjećivati s nemoralom, slijepim uvjerenjima i elementima 12 protivnim društvu. Zbog toga su kulturni i obrazovani ljudi u indijskom društvu razvili snažnu odbojnost prema Caitanyi Mahāprabhuu. Ovo mračno doba nastavilo se više od 250 godina.

Śrī Caitanya Mahāprabhu je tada, želeći obnoviti pokret saṅkīrtane i ponovno osvijetliti nebo Gauḍīye, u ovaj svijet poslao jednog od Svojih pratilaca, Bhaktivinodu Ṭhākuru. Obdaren transcendentalnim moćima, Bhaktivinoda Ṭhākura je neumorno pisao kako bi porazio sve neovlaštene i devijantne filozofije koje nisu u skladu s Mahāprabhuovim učenjima svjesnosti Kṛṣṇe. Neumorno se posvetivši pisanju, razotkrio je sve filozofije adharme tog vremena i ponovno otkrio svijetu put Caitanye Mahāprabhua, put najviše povoljnosti i samilosti – Njegovu misiju saṅkīrtane. Njegov je opus kasnije predstavljao filozofski temelj sustavnom, na instituciji zasnovanom planu Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure da krene s ispunjavanjem proročanstva Caitanye Mahāprabhua. Njegov nacrt nāma-haṭṭe, plana za ispunjavanje želje Caitanye Mahāprabhua da se nāma-saṅkīrtana proširi diljem svijeta, te otkrivanje mjesta rođenja Caitanye Mahāprabhua bili su jasni i osobito značajni dokazi Bhaktivinodine apsolutne uvjerenosti u riječi Caitanye Mahāprabhua. Međutim, on je znao da je za ispunjavanje ovako teškog zadataka, širenja svjesnosti Kṛṣṇe diljem svijeta, neophodno sudjelovanje mnogih naraštaja i tisuća ljudi. To nije moglo niti je trebalo biti djelo samo jednog čovjeka – transcendentalna institucija bila je apsolutno neophodna. Gospodin Jagannātha uslišio je Bhaktivinodine gorljive molitve i Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pojavio se u ovom svijetu kao njegov sin da bi praktično, kroz Misiju Gauḍīye, otjelovio njegov plan. Za samo petnaest godina, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura proširio je pokret saṅkīrtane, pokret Gospodina Caitanye, diljem Indije, navodeći mnoge utjecajne osobe da mu pomognu u misiji. U tom su razdoblju osnovana šezdeset i četiri maṭha posvećena širenju učenja Caitanye Mahāprabhua.

Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura bio je svjestan koliko je za nastavak dinamičnog propovijedanja nakon njegova odlaska s ovog svijeta bila važna njegova institucija. Jasno je i vrlo otvoreno 13 uputio svoje vodeće učenike da njegovu Misiju Gauḍīye treba voditi Upravno tijelo. Zanimljivo je da nije imenovao nikoga kao svoga duhovnog nasljednika. Otišao je s ovog svijeta 1. prosinca 1937. Gotovo odmah potom, nesloga i svađe zavladali su Misijom Gauḍīye. Nedugo zatim, institucija koja je oduvijek bila poznata po čistom i hrabrom propovijedanju, postala je poznata po međusobno suprostavljenim strujama i sudskim tužbama. Dvije protivne struje borile su se za položaj ācārye i mnogi su stariji učenici zgađeni napustili instituciju. Jedinstveno tijelo Misije Gauḍīye na razini cijele Indije, koje se sastojalo od mnogih centara, nekoliko tiskara i tisuća bhakta koji su surađivali pod jedinstvenim vodstvom, prestalo je postojati. Iluzije po pitanju vlasništva i počasti prekrile su Śrīla Bhaktisiddhāntinu naredbu i misiju – razvoj svjetskog pokreta za promicanje učenja Caitanye Mahāprabhua naglo je zaustavljen.

Naš Śrīla Prabhupāda, Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami, ostao je slomljena srca zbog ovoga tragičnog obrata, ali, kao što se iz njegovih djelatnosti moglo jasno vidjeti, savršeno je shvatio srce i misiju svoga duhovnog učitelja:

Čim je nekolicina sljedbenika iz New Yorka iskreno prihvatila njegovu poruku, zakonski je utemeljio svoju instituciju. Nazvao ju je Međunarodno društvo za svjesnost Krišne i također službeno postavio njezinih sedam ciljeva. Sve se to dogodilo još 1966. godine.

Da bi nastavio misiju Caitanye Mahāprabhua i osigurao ISKCON-ovu transcendentalnu baštinu, Śrīla Prabhupāda je uredno osnovao Upravno tijelo (GBC) te jasno i glasno upućivao svoje starije sljedbenike: „Nemojte napraviti istu grešku koju su moja braća po Bogu učinila nakon odlaska moga Gurua Mahārāje. Zajedno vodite društvo pomoću GBC-ja."

Da bi osigurao ISKCON kao transcendentalnu misiju na čvrstim filozofskim i duhovnim temeljima, 14 neumorno je i vrlo pomno prevodio i tumačio najznačajnija i najuzvišenija učenja Śrī Caitanye Mahāprabhua u obliku Bhagavad-gīte, ŚrīmadBhāgavatama i Caitanya-caritāmṛte. Naglašavao je da su njegove knjige temelj njegova pokreta za svjesnost Kṛṣṇe i instutucije, ISKCON-a.

Baš kao i njegov Guru Mahārāja ni on nije imenovao jednog nasljednika koji će voditi njegov ISKCON, već je htio da njegovi učenici zajedno upravljaju institucijom preko Upravnog tijela

Dok sam bio Śrīla Prabhupādin osobni sluga, često bih primijetio kako je uporno zahtijevao da titula Osnivač-Ācārya bude prisutna na svakoj tiskovini te da se njegovo puno ime tiska ispod imena ISKCON-a. Tada sam bio jako nezreo i neiskusan i često sam se pitao: „Śrīla Prabhupāda je tako ponizan i uzvišen vaiṣṇava, zašto to tako uporno zahtijeva?" Ovo mu nisam nikad otvoreno kazao, ali me je to nastavilo zbunjivati. No polako, njegovom božanskom milošću i s vremenom, počeo sam shvaćati njegovu namjeru. Izraz Osnivač-Ācārya nije samo titula, već transcendentalni sustav namijenjen tome da zaštiti, sačuva i ovjekovječi instituciju namijenjenu masovnom izbavljanju uvjetovanih duša diljem svijeta u ovome mračnom beskraju doba Kali.

Velikani među vaiṣṇavama, poput Śrī Madhvācārye i Śrī Rāmānujācārye, uspješno su primijenili ovaj sustav.

Jasno je da je potpuna primjena ovog sustava u ISKCON-u od suštinske važnosti za uspješno ispunjenje proročanstva Caitanye Mahāprabhua. Razgovarao sam o tome s nekolicinom braće po Bogu i razveselio se kad sam otkrio da ih je Śrīla Prabhupāda blagoslovio istim uvidom.

Kasnije, 2006. godine, GBC je osnovao odbore za planiranje i postizanje različitih strateških ciljeva. Jedan od njih je i Odbor za utvrđivanje Śrīla Prabhupādina položaja (SPPC[1] ), čija je misija pomoći u postojećim pokušajima i razviti nove inicijative za vječno uspostavljanje Śrīla Prabhupāde kao ISKCON-ova Osnivača-Ācārye i najznačajnijeg śikṣa-gurua svih bhakta u ISKCON-u. Ova knjiga predstavlja jednu od inicijativa SPPC-a.

Njegova Milost Ravīndra Svarūpa Prabhu, nesumnjivo jedan od najizvrsnijih mislilaca i pisaca ISKCON-a, napisao je ovu knjigu, a svi članovi GBC-ja i mnogi stariji bhakte detaljno su je proučili.

Knjiga je nastala na temelju podrobnih istraživanja, a utemeljena je na śāstrama i povijesnim činjenicama. Akademske je prirode i pruža osnove na kojima možemo izgraditi cjelovitu kulturu obrazovanja namijenjenu čvrstom i vrlo praktičnom utvrđivanju Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye ISKCON-a. Naravno da čista svjesnost Kṛṣṇe ne priznaje nikakve tehnike – njezina je jedina osnova poniznost i potpuna predaja. U tom raspoloženju nudimo ovo izdanje Caitanyi Mahāprabhuu, Śrīla Prabhupādi i svim njegovim bhaktama. Molimo vas, upamtite da ova knjiga nije namjenjena samo za usputno čitanje, već za primjenu. Primijenimo li je, naš će osobni i kolektivni odnos sa Śrīla Prabhupādom procvasti u neograničenoj mjeri i bit ćemo u stanju praktično shvatiti da naš voljeni Osnivač-Ācārya nije ikona prošlosti. On vječno potpomaže božansku poplavu samilosti Caitanye Mahāprabhua i kṛṣṇa-preme. Srce mu se topi i daje se bezuvjetno svakome tko pokaže i najmanje zanimanje za njegova učenja i misiju nāma-saṅkīrtane.

Ponizno vas molimo da nas aktivno podržite u primjeni sljedećeg značajnog koraka u planu Śrī Caitanye Mahāprabhua da preplavi cijeli svijet kṛṣṇa-premom – čvrsto i praktično utvrditi Śrīla Prabhupādin položaj kao ISKCON-ova Osnivača-Ācārye, zauvijek.

Hvala vam puno.

Vaš u službi Śrīla Prabhupāde,
Bhakti Caru Swami
Vṛṇdāvana, Indija
U studenom 2013.

Uvod

Knjiga koju držite u rukama ili čitate na ekranu predstavlja zreli plod intenzivnog i opširnog strateškog plana koji je 2006. pokrenulo ISKCON-ovo upravno tijelo, GBC. Ovo dugotrajno nastojanje zbližilo je mnoštvo bhakta diljem svijeta kroz sustavno planiranje i nadgradnju za ostvarenje uspješne budućnosti Śrīla Prabhupādina pokreta. U konačnici, cilj nam je opunomoćiti cijelu organizaciju – svakog pojedinog člana, svaki pojedini odjel, svaki upravni i voditeljski autoritet – kako bi svi zajedno djelovali, učinkovito surađujući, da bi se ispunile želje Śrīla Prabhupāde i Śrī Caitanye Mahāprabhua. Svi su od samog početka razumijeli da je pri tom ključni element, kao što se to obično kaže, „staviti Śrīla Prabhupādu u središte".

Tim za strateško planiranje bio je iznimno svjestan da će skora budućnost suočiti ISKCON s ozbiljnim izazovom: neizbježnim dolaskom vremena u kojem bhakte koji su bili u osobnom dodiru s njegovim Osnivačem-Ācāryom neće više biti tu. Ovaj neizbježan gubitak postao je dodatni poticaj za djelovanje Odbora za utvrđivanje Śrīla Prabhupādina položaja (SPPC). Svi su njegovi članovi shvatili da Śrīla Prabhupāda ne bi trebao biti manje prisutan među sljedećim naraštajima bhakta nego što je to bio u prvom. (Zapravo su neki bili uvjereni da bi mogao biti i više prisutan). Kako to omogućiti? Kako u svakom budućem naraštaju poticati sve veću osviještenost svih bhakta u ISKCON-u po pitanju njihove duboke povezanosti s Osnivačem-Ācāryom da bi njegovu prisutnost svi mogli jasno doživjeti u svom životu? Kako će njegova misija, njegova učenja, vizija, odlučnost i milost kucati jednako u svačijem srcu?

Kao član SPPC-a, dobio sam zadatak da za bhakte ISKCON-a napišem temeljni dokument o značenju Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye.

Nakon što sam prihvatio zadatak, zatekao bih se kako danima i noćima duboko razmišljam, kao da sam opsjednut, o Śrīla Prabhupādi, o njegovu životu i naslijeđu, o njegovu pokretu, o sebi kao učeniku i isto tako o svojoj braći i sestrama po Bogu. Tijekom tih dana i noći, duboko sam sve u sebi proživljavao, ali krajnjeg zaključka nije bilo. A onda sam sjeo i u dva ili tri sata natipkao kratku izjavu – ne više od tri stranice – koja mi se činila kao da se pojavila sama od sebe. Temeljila se na malo ili gotovo nimalo istraživanja i novih otkrića. Bili su to samo moji predosjećaji i „spoznaje". Donekle sam je doradio i sljedećom prilikom predstavio članovima skupine za strateško planiranje.

Na moje olakšanje, gotovo jednoglasan, pozitivan odgovor uvjerio me je da barem idem u pravom smjeru koji se mogao jasno nazrijeti kroz sljedeću uputu: „Izvrsno," rekli su, „za sad. A sad, napiši komentar."

Moram spomenuti da je to općenito „izvrsno" došlo u pratnji detaljnih komentara koji su ponekad zahtjevali dodatne citate, pojašnjenja ili razradu, koji su upućivali na pogreške ili zbunjujuće dijelove, koji su tražili da se uvrste ili istraže još neke teme i tako dalje. Ponio sam ove komentare sa sobom – pokazali su se vrlo korisnima – i potom počeo pisati komentar, nakon što sam doradio spomenutu kratku izjavu.

Na kraju, konačni rezultat koji imate u rukama čini tekst s komentarima na sam tekst. Sam tekst predstavljen je prvi. Za njim slijedi mnogo dulji komentar. U tom se dijelu prvotni tekst pojavljuje po redoslijedu, izdvojen u prikladne dijelove i tiskan podebljano, dok je komentar koji ga slijedi tiskan običnim slovima.

Tekst je kratak. Samo tisuću i tri stotine riječi (pet stranica). Komentar je ispao velik, oko dvadeset i jednu tisuću riječi (sedamdeset i devet stranica). Pisanje teksta trajalo je oko tri sata, a komentara – šest godina.

Izvorni je tekst sam po sebi jednostavan i prilično prikladan za širu javnost. Komentar je posebno namijenjen svakome tko jest ili želi biti prabhupāda-śiṣya, Śrīla Prabhupādin istinski śikṣāučenik. To uistinu treba biti jasan cilj svih članova ISKCON-a i to će samo po sebi ispuniti duboku čežnju Gospodina Caitanye.

Neočekivano dug i ponekad veliki trud oko komentara doveo me do neočekivanog blagoslova: do u detalje sam naučio stvari koje sam ranije znao samo površno ili službeno. Započeo sam ovo djelo znajući da je Śrīla Prabhupāda izvrstan učenik, ali sad sam stekao detaljnije i veće znanje o tome koliko je bio izvrstan i priznajem da to saznanje nastavlja rasti. Ono što sam otkrio uvelike mi je obogatilo znanje o Śrīla Prabhupādinu postignuću i nanovo potaknulo zahvalnost i ljubav prema njemu. Ovaj dar u obliku znanja pokazao mi je i koliko je neophodno za mene, kao njegova učenika, rasvijetliti njegovu veličinu najiskrenijim dokazom – potvrđivanjem svoga vlastitog položaja kao učenika. Povrh svega, mogao sam dobiti potpuniji uvid u zapanjujući smisao slavne titule koju s pravom nosi – titule „OsnivačaĀcārye Međunarodnog društva za svjesnost Krišne".

Molim se da čitanje ovog djela ostavi na vas utisak kakav je pisanje istoga ostavilo na mene.

Želim iskazati duboku zahvalnost svima koji su mi pomagali, hrabrili me, vodili, skrbili za mene i ispravljali me tijekom sastavljanja ovog djela. Cjelokupna misija strateškog planiranja, pod vodstvom Gopāle Bhaṭṭe Prabhua i njegovih vještih suradnika, stvorila je i održala uvjete koji su omogućili krajnji rezultat. SPPC, kojemu su trenutno na čelu Njegova Svetost Bhakti Caru Swami i Akrūra Prabhu, prošao je tijekom sedam godina kroz mnoge promjene glede članstva, ali pokazalo se da su stalne povratne informacije i ohrabrenja od strane svih koji su služili i služe u toj skupini za mene često imala veću vrijednost nego što sam to mogao izraziti. To činim sad, iz zahvalnosti. Mnogi stariji bhakte izvan SPPC-ja također su se osvrtali na ovo djelo dok je nastajalo. Posebice je „Sanga sannyasija, gurua i GBCja" – koja se sastoji od otprilike stotinu lidera i koja se okupila u Māyāpuru u veljači 2013. – provjerila nacrt ovog djela i odvojila 19 vrijeme za davanje komentara i osvrta od neprocjenjive vrijednosti, a obogatile su ga također i povratne informacije zatražene od dvadesetak drugih starijih članova. Iz svega toga nastao je konačan nacrt koji je GBC još jednom provjerio na susretu u Juhuu, u listopadu 2013. Uz još nekoliko savjeta za poboljšanje, GBC je jednoglasno odobrio tiskanje ovog djela kao svoje službene izjave. Sa svojim strpljenjem, pomoći i naročito blagoslovima, članovi GBC-ja zauvijek su me zadužili.

Želim se zahvaliti i najbližim pomoćnicima. Moja učenica, Śraddhā devī dāsī, brinula je o neprestanoj organizaciji i tehničkoj podršci te pružala uredničke savjete i pomoć. Moja supruga, Saudāmaṇī devī dāsī, bila je također pouzdana podrška te pronicljiva čitateljica i kritičarka prilikom stvaranja ovog djela. Ja sam zahtjevna osoba, ali se ona svejedno brinula o meni.

Vaš sluga u službi Śrīla Prabhupāde,
Ravīndra Svarūpa dāsa
Philadelphia, Pennsylvania
U prosincu 2013.

ŚRĪLA PRABHUPĀDIN POLOŽAJ- OSNOVNI TEKST

PRABHUPĀDA KAO OSNIVAČ-ĀCĀRYA ISKCON-A

Śrīla Prabhupāda je pridavao veliki značaj tome da njegov položaj ISKCON-ova Osnivača-Ācārye bude stalno istaknut. Izričito je tražio da na koricama i naslovnici svake njegove knjige bude istaknuto njegovo puno ime, „Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda", i odmah ispod toga „OsnivačĀcārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne". Slično tome, naredio je da „Osnivač-Ācārya: Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda" stoji odmah ispod naziva „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" na svim službenim dokumentima ISKCON-a, zaglavljima pisama, tiskovinama i znakovlju. Na ovaj, kao i na mnoge druge načine, Śrīla Prabhupādina se bliska povezanost s ISKCON-om mora uvijek štovati.

Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda zauzima jedinstven položaj u ISKCON-u. Ovo moramo podrobno shvatiti. Njegovo primjerno ponašanje kao ācārye predstavlja uzor i standard za sve bhakte ISKCON-a. Njegovi osobni standardi i načela djelovanja, jedinstveni duh ili raspoloženje kao osnivača, poprimaju društvene oblike ponašanja unutar organizacije koju je stvorio. Svaki pojedini član prima k srcu taj duh, ugrađujući ga u samu srž vlastitog identiteta. On prožima instituciju kao suština njezine kulture, a njezini članovi postaju jasna očitovanja istoga duha.

Učimo od mnogih velikih ācārya i divimo im se, no Śrīla Prabhupāda, kao Osnivač-Ācārya ISKCON-a, za nas je 21 jedinstven. Prabhupāda u ISKCON-u ostaje prisutan naraštaj za naraštajem kao jedini istaknuti śikṣā-guru u životu svakoga pojedinog bhakte u ISKCON-u, kao stalan, povjerljiv i aktivan vodič koji nas usmjerava. On je stoga duša ISKCON-a. Kao takav, Śrīla Prabhupāda osobno nastavlja učinkovito djelovati u ovom svijetu sve dok ISKCON postoji kao skladan izraz i ujedinjen instrument njegove volje. Na taj je način Śrīla Prabhupāda duša ISKCON-a, a ISKCON njegovo tijelo.

RAZLOZI ZBOG KOJIH JE PRABHUPĀDA OSNOVAO ISKCON

Kad je Śrīla Prabhupāda uspješno utemeljio pokret Gospodina Caitanye kao propovjednu misiju svjetskih razmjera, donio je vrlo značajnu odluku o osnivanju nove institucije, Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, na čelu s njim kao OsnivačemĀcāryom. To je učinio na temelju spoznaje čiju suštinu čini znanje koje je primio od svoga duhovnog učitelja. Nažalost, nakon odlaska Śrīla Prabhupādina Gurua Mahārāje, to znanje i spoznaja uglavnom više nisu bili vidljivi u tada rascjepkanoj instituciji njegova gurua. Śrīla Prabhupāda je stoga osnovao novu organizaciju koja bi u cjelini i u svakom dijelu trebala otjeloviti i unaprijediti tu spoznaju – spoznaju koja se očituje kao nepokolebljiva, neumorna posvećenost da se napaćenom čovječanstvu posvuda podijeli čista ljubav prema Bogu.

Da bi mogla djelovati na duge staze i naširoko te zajedničkim snagama u tom smjeru, instituciji je neophodan jedinstven oblik. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmi je zbog toga želio organizaciju u kojoj krajnji autoritet ne počiva na osobnosti jednoga autokratskog ācārye, već upravnog odbora koji je nazvao „Governing Body Commission". Gauḍīya Maṭh nije uspio uspostaviti ovaj ustroj i stoga je, prema Prabhupādi, postao beskoristan.

NAŠ GLAVNI IZAZOV

Śrīla Prabhupāda je upravo tako ustrojio ISKCON. Osnovao je Upravno tijelo (GBC) 1970. god. te je nadgledao njegovo postupno uhodavanje i razvoj. Izjavom da želi „na stotine i tisuće duhovnih učitelja" u ISKCON-u ukazao je da će se službeni odnos između gurua i učenika odvijati unutar ujedinjene institucije pod vodstvom GBC-ja. U takvoj će organizaciji mnogi gurui moći skladno djelovati i surađivati s drugim liderima i menadžerima.

Međutim, sve dok je Śrīla Prabhupāda bio prisutan kao jedini ācārya i dīkṣā-guru, ovaj je ustroj neminovno ostao u obliku zametka, djeteta u utrobi majke, s još nerazvijenim oblikom i funkcijama. Jasno je da GBC nije mogao u potpunosti preuzeti ulogu „vrhovnog upravnog tijela" dok je Prabhupāda bio fizički prisutan i Śrīla Prabhupāda je ostao jedini guru. Trebalo je pričekati da se pokaže cjelokupan rezultat njegova rada.

Tako nam je Śrīla Prabhupāda prepustio zadatak da nakon njegova odlaska u cijelosti razvijemo oblik i funkcije ISKCON-a radi učinkovitog djelovanja u ovom svijetu. Jedan od glavnih izazova je integrirati odnos gurua i učenika – koji s pravom i sam po sebi podrazumijeva duboku odanost i posvećenost guruu kao osobi – u šire društvo koje u određenoj mjeri zahtijeva višu, sveobuhvatniju odanost. Ta je odanost naša zajednička vjernost Osnivaču-Ācāryi Śrīla Prabhupādi, a dokazuje se u praksi međusobnom suradnjom unutar struktura koje nam je povjerio, da bismo ispunili njegovu najdublju želju.

Otkrili smo da je prvotni sustav područnih ācārya kojim smo pojedine gurue pokušali integrirati u širu strukturu, neizbježno stvorio zemljopisna područja koja su sama bila više ujedinjena nego ISKCON kao cjelina. To je dovelo u opasnost cjelovitost ISKCON-a pa je taj sustav ukinut. No još uvijek moramo puno toga učiniti da bismo ostvarili organizaciju kakvu je Śrīla Prabhupāda htio.

Zanimljivo je primijetiti da su dva istaknuta anti-ISKCON pokreta – koji često tvrde da su „pravi ISKCON" – nastala 23 odbacivanjem jednog ili drugog elementa Śrīla Prabhupādine cjeline: ṛtvici žele zamijeniti postojeće gurue s institucijskim autoritetom GBC-ja, dok sljedbenici pojedinih istaknutih sannyāsīja žele ukloniti GBC kao takav i osloniti se na jednoga karizmatskog, autokratskog ācāryu.

ISKCON treba ohrabriti oba elementa: snažnu, opću vjernost ISKCON-u i GBC-ju te duboki odnos između svakog gurua i učenika unutar ISKCON-a, utemeljen na podučavanju. Pri tome moramo shvatiti da tu nema proturječja, niti sukoba. Moramo uočiti kako se oba elementa međusobno osnažuju i podržavaju.

Ključni elementi za ostvarenje ove neophodne sinteze jesu duboko razumijevanje Śrīla Prabhupādina položaja i sprovođenje istog u djelo – dakle, i jñāna i vijñāna. Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda predstavlja – i u određenom smislu i jest – jedinstvo ISKCON-a. Bez obzira tko im je dīkṣā ili śīkṣa-guru, svi bhakte trebaju doživjeti Prabhupadino prisustvo kao neizbježan i glavni element u svom životu. Gurui čije je prisustvo vidljivo kroz fizičko tijelo, vapu, obično više utječu na svoje sljedbenike nego oni čije tijelo više nije vidljivo. Budući da je sam Śrīla Prabhupāda kao osoba trenutno neočitovan za nas, ovaj nedostatak vapua mora se nadoknaditi sve dubljim razumijevanjem njegova prisustva u vidu uputa, vāṇīja (kao što je to on sam podučavao).

Prabhupādino prisustvo mora postati dominantno obilježje ISKCON-a, osnovna aroma njegove kulture, tako da se ne smanji čak ni kada svi oni koji su Śrīla Prabhupādu osobno poznavali odu s ovog svijeta za njim.

ISHODI

Brojne su dobrobiti spoznaje Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye, a neke od njih su:

Mnogi će naraštaji biti u stanju primiti posebnu milost koju Śrīla Prabhupāda pruža. Putem koji je on otvorio ići će se sve više i više kući, natrag Bogu.

Potpuno prihvaćajući okrilje Śrīla Prabhupāde kao śīkṣagurua u vidu vāṇīja, svi učitelji u ISKCON-u, na raznim razinama napretka, moći će vjerodostojno prenijeti Śrīla Prabhupādina istinska učenja, pružajući time svakome pravilno vodstvo, utočište i zaštitu.

Śrīla Prabhupādino aktivno prisustvo osigurat će jedinstvo i cjelovitost ISKCON-a.

ISKCON-ova će učenja tijekom vremena posvuda ostati nepromijenjena.

Śrīla Prabhupādina praktična spoznaja – koja ga je obdarila posebnom snagom da proširi svjesnost Kṛṣṇe – neće se samo sačuvati, već će nam se još više razotkriti.

Njegove će nam knjige ostati u središtu pozornosti jer sadrže uvide i upute koje ćemo tek u budućnosti moći sprovesti u djelo.

Śrīla Prabhupādina će gledišta zauvijek ostati leće kroz koje će svi budući naraštaji promatrati naše prethodne ācārye.

POLOŽAJ ŚRĪLA PRABHUPĀDE- TEKST S KOMENTAROM

PRABHUPĀDA KAO OSNIVAČ-ĀCĀRYA ISKCON-a

Śrīla Prabhupāda je pridavao veliki značaj tome da njegov položaj ISKCON-ova Osnivača-Ācārye bude stalno istaknut. Izričito je tražio da na koricama i naslovnici svake njegove knjige bude istaknuto njegovo puno ime, „Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda", i odmah ispod toga „Osnivač-Ācārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne". Slično tome, naredio je da „OsnivačĀcārya Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda" stoji odmah ispod naziva „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" na svim službenim dokumentima ISKCON-a, zaglavljima pisama, tiskovinama i znakovlju. Na ovaj, kao i na mnoge druge načine, Śrīla Prabhupādina se bliska povezanost s ISKCON-om mora uvijek štovati.

Čemu je Śrīla Prabhupāda pridavao veliki značaj? 1970. godine, ISKCON-ova je tiskara tiskala neka Śrīla Prabhupādina djela na kojima je ime pisca bilo bez uobičajenih titula. Njegov je položaj u ISKCON-u bio naznačen titulom Ācārya, umjesto Osnivač-Ācārya. Na temelju toga, Prabhupāda je otkrio smišljeni pokušaj da mu se umanji položaj.

Satsvārūpa dāsa Gosvāmī zabilježio je ovaj slučaj u Śrīla Prabhupāda-līlāmṛti (4.93):

Kad je ISKCON-ova tiskara u Bostonu pogrešno tiskala Prabhupādino ime na jednoj novoj knjizi, on se jako uznemirio. Na naslovnici malog, meko ukoričenog izdanja jednog poglavlja iz drugog pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama tiskano je njegovo ime kao samo A. C. Bhaktivedanta, bez uobičajenoga „Njegova Božanska Milost" i „Swami Prabhupāda". Śrīla Prabhupādino je ime ondje bilo lišeno gotovo sveg duhovnog značaja. Jedno drugo izdanje ISKCON-ove tiskare opisuje Prabhupādu kao „ācāryu" ISKCON-a, iako je on uvijek iznova naglašavao da je Osnivač-Ācārya. Postojali su mnogi ācārye, duhovni učitelji, i postojat će mnogi, ali jedino je Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda OsnivačĀcārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne. Povrh svega toga, kad je Prabhupāda prvi put otvorio to novo poglavlje Bhāgavatama, uvez je puknuo i stranice su se rasule. Prabhupāda nas je pogledao poprijeko.

U seriji video-snimaka pod naslovom Slijedeći Śrīla Prabhupādu (srpanj-kolovoz 1970., Los Angeles) Brahmānanda se prisjeća tog događaja:

U to se doba odvijalo nešto što je Prabhupāda smatrao umanjivanjem značaja duhovnog učitelja od strane vođa, a najviše s moje strane. Ja sam bio najviše zahvaćen tom nekom vrstom ljubomore prema duhovnom učitelju. Tijekom te posjete Los Angelesu sve je krenulo naopako u ISKCON-ovoj tiskari, za koju sam ja bio zadužen. Knjige su tiskane, a Prabhupādino ime nije bilo pravilno napisano. Bilo je samo A.C. Bhaktivedanta Swami, a „Njegova Božanska Milost" smo izostavili. Čak je na jednoj knjizi, jednom od poglavlja Bhāgavatama, pisalo samo A. C. Bhaktivedanta – čak je i „Swami" bilo uklonjeno. Prabhupādi sam predstavio knjigu tiskanu u ISKCONovoj tiskari iz Bostona, a kad ju je otvorio, uvez se raspao na licu mjesta, i to u hramu za vrijeme službenog predstavljanja.

Śrīla Prabhupāda je sumnjao da su ovi i slični nepovoljni događaji bili posljedica „podmukle zaraze" koja se širila iz Indije (SPL 4.93-94):

Dok su lokalne nepravilnosti teško padale Śrīla Prabhupādi, saznao je za čudne stvari o kojima su njegovi učenici iz Indije pisali u pismima, pa se još više uznemirio. U jednom je pismu bhaktama u Americi javljeno da Prabhupādina braća po Bogu prigovaraju njegovoj tituli Prabhupāda. Prema njihovim riječima, samo bi se Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja trebalo nazivati Prabhupādom (. . .) Premda su mu učenici ponekad bili u neznanju, znao je da nisu zlobni. Međutim, ova su pisma iz Indije prenosila duhovnu bolest kojom ih je je nekolicina Prabhupādine braće po Bogu ondje zarazila. (. . .) Prabhupāda je bio osjetljiv prema bilo čemu što je prijetilo ISKCON-u (. . .) No sada je nekoliko neodgovorno izgovorenih primjedbi u Indiji slabilo vjeru nekih njegovih učenika. Možda je ova podmukla zaraza koja se širi uzrokovala greške u ISKCON-ovoj tiskari te odstupanja u Los Angelesu.

Zbog toga se Śrīla Prabhupāda iz petnih žila trudio da se već utvrđene odredbe u svezi njegova položaja strogo slijede. Svoju je zabrinutost jasno izrazio u pismima:

Jako je dobro da si već otvorio centar i registrirao udruženje. To je dobar početak. Što se tiče registracije, naš je običaj da stavimo ime „Osnivač-Ācārya Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada" na sve registracijske dokumente, kao i na sve papire, knjige i tiskovine. To vidim na zaglavlju Subala das Swamijeva pisma i to je u redu. Tako to napravite.[2] Stoga dovrši registraciju uz poduzimanje svih neophodnih koraka, a prije toga zamolio bih te da mi pošalješ kopiju statuta našeg društva da ga mogu konačno odobriti. Na njemu treba biti moje ime kao „osnivač-acharya, A.C. Bhaktivedanta Swami" i ja trebam imati sve ovlasti u svakom pogledu.[3]

Iz ovoga vidimo da je Śrīla Prabhupāda vrlo precizno izrazio želju da njegov položaj u ISKCON-u bude uvijek jasno istaknut pomoću točne titule Founder-Ācārya (hrv. Osnivač-Ācārya). S tim u vezi, Prabhupāda je sam naziv Ācārya (bez Founder, tj. Osnivač) ocijenio kao neprikladan, pa čak uvredljiv. Zahtijevao je korištenje upravo ove hibridne englesko-sanskritske složenice. Titula Osnivač-Ācārya točno izražava jedinstvenu povjerljivu vezu između Śrīla Prabhupāde i ISKCON-a.

Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda zauzima jedinstven položaj u ISKCON-u. Ovo moramo podrobno shvatiti. Njegovo primjerno ponašanje kao ācārye predstavlja uzor i standard za sve bhakte ISKCON-a. Njegovi osobni standardi i načela djelovanja, jedinstveni duh ili raspoloženje kao osnivača, poprimaju društvene oblike ponašanja unutar organizacije koju je stvorio. Svaki pojedini član prima k srcu taj duh, ugrađujući ga u samu srž vlastitog identiteta. On prožima instituciju kao suština njezine kulture, a njezini članovi postaju jasna očitovanja istoga duha.

Ācārya ili, prema Prabhupādinim riječima, „transcendentalni profesor duhovne znanosti"[4] nešto je posve drugačije od naših suvremenih akademika. Transcendentalni profesor brine o učenicima te ih, nakon što ih inicira u posvećeno studiranje, detaljno podučava vedskom znanju i obučava da slijede neophodne propise i disciplinu.

Riječ ācārya potječe od ācāra, riječi koja označava śāstrička pravila ponašanja, kao i samo pažljivo ponašanje. Ācārya podučava takvo djelovanje, ne samo riječima, već i vlastitim primjerom. On je primjer. Prabhupāda piše: „Ācārya je savršen učitelj koji poznaje smisao razotkrivenih spisa, ponaša se točno u skladu s njihovim uputama te podučava svoje učenike da prihvate ista načela."[5] Njegovo podučavanje nadilazi teorijsko znanje. Ono podrazumijeva oblikovanje karaktera učenika na temelju savršena primjera koji je osobno postavio ācārya.

Ācārya mora ostati vjeran prethodnim ācāryama. „Osoba ne može biti ācārya (duhovni učitelj) ako se strogo ne drži učeničkoga slijeda. Onaj tko zaista ozbiljno želi napredovati u predanom služenju treba jedino željeti zadovoljiti prethodne ācārye."[6] Istodobno, ācārya mora uskladiti ovu veliku odanost sa sposobnošću primjerenog izdavanja djelotvornih uputa učenicima iz različitih društvenih slojeva. „Svaki ācārya ima svojstven način promicanja svoga duhovnog pokreta", Prabhupāda piše. „Ācārya treba naći načina da ljudi postanu svjesni Kṛṣṇe."[7] Iz vlastitog iskustva napisao je sljedeće:

Učitelj (ācārya) mora uzeti u obzir vrijeme, kandidate i zemlju. Mora izbjeći načelo niyamāgrahe, što podrazumijeva da ne bi trebao pokušavati učiniti nešto što je nemoguće. Ono što je moguće učiniti u jednoj zemlji ne mora biti moguće u nekoj drugoj. Dužnost je ācārye prihvatiti suštinu predanog služenja. Kad je riječ o yuktavairāgyi, tu i tamo su moguće neke male promjene.[8]

Prabhupāda objašnjava da je sposobnost očuvanja stroge vjernosti tradiciji uz istodobnu vještinu primjene tradicije u skladu s različitom publikom i okolnostima znak praktične spoznaje:

Vlastita spoznaja ne znači da bismo iz sujete trebali pokazivati svoju učenost, pokušavajući time nadmašiti prethodnog ācāryu. Trebamo imati puno povjerenje u prethodnog ācāryu i istodobno tako dobro usvojiti temu da je možemo primjereno predstaviti u određenim okolnostima. Izvorni smisao teksta mora ostati isti. Nikakvo se nejasno značenje ne smije izvlačiti iz njega, a ipak, treba ga predstaviti na zanimljiv način, da bi ga publika mogla shvatiti. To se naziva spoznajom.[9]

Spoznaja je ono što ācāryi otkriva „njemu svojstvene načine promicanja njegova duhovnog pokreta".

On stoga zna kako k sebi privući prijemljive učenike, upanīti, i tako ih zaraziti i oduševiti vlastitim duhom te opunomoćiti svojim znanjem i spoznajom. Oni postaju njegovi predstavnici (engl. representatives), odnosno oni koji ga, prema osnovnom smislu te riječi, mogu uvijek iznova predstavljati drugima (engl.re-present).

Osnivač-Ācā rya. Founder-Ācārya, englesko-sanskritska hibridna složenica u kojoj su dvije riječi sa spojnicom predstavlja osobit izraz koji je Śrīla Prabhupāda propisao kako bi naznačio svoj položaj u odnosu na ISKCON. Vidjeli smo da je Śrīla Prabhupāda smatrao da je korištenje samo titule Ācārya ne samo neprimjereno, već i uvredljivo. Istodobno znamo da se upravo ta riječ Ācārya tradicionalno koristi kao počasna titula za uzvišene vođe duhovnih institucija. Iz toga možemo zaključiti da onaj tko nosi titulu „Osnivača-Ācārye" ima puno veće ovlasti zbog kojih zavređuje osobitu počast.

Śrīla Prabhupāda je prvi ācārya u našoj liniji koji je prihvatio (te je osim toga i uporno zahtijevao) ovu službenu titulu. Premda se moglo očekivati da je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura službeno nosio tu titulu, o tome ne postoje nikakve zabilješke. Istražujući The Harmonist ,[10] Gauḍīya Maṭhov časopis na engleskom jeziku, otkrivamo da su na početku Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru oslovljavali s dvije različite titule. Jedna je bila „predsjednik Śrī Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhe", a druga Ācārya. Na primjer: Ācārya „zajednice Gauḍīya", „zajednice Madhva-Gauḍīya", „Gauḍīya-vaiṣṇava" i slično. Ponekad su dva naziva bila spojena, a ipak jasno odijeljena, na primjer: „Acharyya (Mesija) suvremenog doba, koji je sad predsjednik spomenute povijesne Viswa Vaishnava Raj Sabhe." (Harm. 28.2:58)[11] U bliskoj vezi s ponovnim službenim oživotvorenjem Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhe (koja je djelovala pod vodstvom trojice njegovih vodećih učenika), bilo je sve veće udruženje novih hramova – samostanskih centara za obučavanje, podučavanje i propovijedanje – koje je u cjelini postalo poznato kao „Gauḍīya Maṭh" i, sve češće, „Misija Gauḍīye".[12] Istodobno su se nazivi kao što su Ācārya i predsjednik pojavili u obliku složenice koja je postupno postala standardna titula za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru. Dvopojmovna titula predsjednik-ācārya koristila se i uz „Viśva-Vaiṣṇava-Rāja Sabhu" i uz „Gauḍīya Maṭh". Povrh svega, titule kao što su Predsjednik-Ācārya i Ācārya, često su se koristile kao samodostatni nazivi za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru.[13] S druge strane, u titulama Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure prilično se rijetko koristila riječ „osnivač". Najpoznatiji primjer nalazi se u poznatoj ponudi povodom Vyāsa-pūje koju je napisao Abhay Charan Das, članovima Sri Gaudiya Matha u Bombayu, u kojoj naš Śrīla Prabhupāda oslovljava Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru kao „svjetskog učitelja Acharyadevu, osnivača ove Misije Gauḍīye i Predsjednika-Acharyu Sree Sree Viswa Vaishnab Raj-Shabhe, odnosno moga vječnoga Božanskog učitelja (. . .)" (Harm. 32.291)[14]

Premda nigdje ne nalazimo da se titula „Osnivača-Ācārye" koristila za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru, znakovito je da se upravo ova titula pojavljuje u najistaknutijem od svih djela Gauḍīya Maṭha na engleskom jeziku, pod naslovom Sree Krishna Chaitanya, autora Niśikānte Sānyāla.

Već smo spomenuli da je 1927. godine Sajjana-toṣaṇī preobražen u The Harmonist, časopis na engleskom jeziku, u svrhu prenošenja svjesnosti Kṛṣṇe svijetu izvan Indije. To je bio pripremni stadij za slanje „propovjednika Misije" preko oceana 1933. godine, što je prema Bhakti Vikāśi Swamiju bio „vrhunac slave svih dotadašnjih aktivnosti Gauḍīya Maṭha" (SBV 1:108). Da bi se propovjednici u misiju zaputili pravilno oboružani, trebalo je za njih sastaviti književno djelo kojim će se „poruka Misije" prenijeti na dovoljno razuman, cjelovit i profinjen način da privuče kulturne članove naprednih nacija. To djelo bilo je Sree Krishna Chaitanya.[15] Pisac, Niśikānta Sānyāl, profesor povijesti sa sveučilišta Raveshaw u Kataki, od Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure na inicijaciji je dobio ime Nārāyaṇa dāsa a potom i titulu Bhakti Sudhākara. Guru i učenik prisno su surađivali na književnim projektima na engleskom jeziku i ovo nije bio izuzetak.[16] Bhakti Vikāśa Swami piše da je Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura proveo dva duga ljetnja mjeseca u postaji na brdu Nilgiri (Ootacamund) 1932. godine kako bi se usredotočio na ponovan pregled i izmjene knjige Sree Krishna Caitanya (SBV 1:243). Izgleda da propovjednici nisu mogli krenuti u misiju na zapad sve dok nisu ovu knjigu imali u ruci (SBV 2:27):

Kad je Sree Krishna Chaitanya, knjiga profesora Sanyala na engleskom jeziku, izašla za Gaura-pūrṇīmu 1933., Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura ocijenio je da je došlo vrijeme za promicanje Mahāprabhuove poruke u Europi. San mu se konačno ostvario 10. travnja kada su Śrīmad Bhakti Pradīpa Tirtha Mahārāja, Śrīmad Bhakti Hṛdaya Bon Mahārāja i Saṁvidānanda Prabhu otplovili iz Bombaya brodom za London.

Trideset pet godina kasnije, 17. ožujka 1967. Śrīla Prabhupāda je pisao Brahmānandi dāsi u New Yorku kako bi osobno odobrio ovu knjigu:

Drago mi je da je Donald kupio knjigu Krishna Caitanya, profesora Sanyala. Pokojni prof. Sanyal bio je moj brat po Bogu i njegova je knjiga Krishna Caitanya valjana i ovlaštena. Pomno je čuvaj jer bismo iz nje mogli u Back to Godheadu objaviti neke članke. To će nam uvelike pomoći jer je moj duhovni učitelj odobrio ovu knjigu. Molim te, čuvaj je pažljivo, a kad se vratim, ja ću se pobrinuti za to. (670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco)

Hibridna englesko-sanskritska titula Founder-Ācārya (hrv. Osnivač-Ācārya) prvi je put javno objavljena upravo na stranicama Sree Krishne Chaitanye, pojavljujući se najprije u sadržaju knjige:

POGLAVLJE VII – OSNIVAČI-ACHARYE
Sustavi Sree Vishnuswamija, Sree Nimbaditye, Sree Ramanuje i Sree Madhve predstavljaju obnovu vaišnavizma, čiji tragovi sežu do pretpovijesti. Oni otjelovljuju obožavanje Vishnua sa strahopoštovanjem. Uz to predstavljaju nepopustljiv prosvjed protiv uvjerenja spekulativnih skupina. Premda valjana, njihova je duhovna sinteza nepotpuna.

Pisac izlaže uvodni pregled rasta i opadanja ljudske duhovnosti te se fokusira na četiri standardne i povijesne vaiṣṇavske sampradāye. Ove četiri sampradāye pokreće Gospodin osobno, potičući osobe koje prof. Sanyala naziva „pretpovijesnim učiteljima". On objašnjava:

Četiri zajednice (sampradaye) Željeznog doba povezane su s drevnim vremenima prihvaćanjem vrhovnog autoriteta vječnih drevnih učitelja, naime: Lakshmi, Brahme, Rudre i četiri Sane (chatuhsanah). Četvorica OsnivačaAcharya posvećuju se propovijedanju gledišta spomenutih izvornih učitelja religije.

U svakoj sampradāyi postoji par članova koji se ističu svojim velikim utjecajem na sljednike. Prva osoba u svakom od tih parova jedan je od „vječnih drevnih učitelja" koji postaje „izvorni pretpovijesni učitelj" sampradāye. Druga osoba u tom paru jest Osnivač-Ācārya, uzoran mentor koji oživljava i preuređuje zajednicu u Kali-yugi, ostavljajući na njoj pečat svog osebujnog načina razmišljanja i djelovanja."[17] Niśikānta Sānyāl koristio je titulu Osnivač-Ācārya samo za te četiri istaknute povijesne osobe koje se inače obično nazivaju „sampradāya-ācārye".[18] Osnivač-Ācārya bila je titula namijenjena samo njima pa je jasno zašto je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura nije nosio. Zato iznenađuje da je na stranicama The Harmonista uveden izraz osnivač Acharyya na nenametljiv, ali uvjerljiv način, kao naziv za predsjednika institucije Gauḍīya Maṭha. Izraz je, u tom obliku, uvršten u važan članak pod naslovom „Gaudiya Math", tiskan u tri nastavka, počevši s The Harmonistom iz listopada 1930. godine.[19] Objavljivanje ovog izraza poklopilo se sa svečanim otvaranjem tek dovršenoga raskošnog hrama zvanog „Śrī Gauḍīya Maṭha", u Bāg-bazaru, u Kolkati, u studenom iste godine. Navedeni je članak dobio ime upravo po toj instituciji, čiji je sjaj tek otkriven. Prvi dio članka „Gaudiya Math" glavna je tema listopadskog broja, dok je na suprotnoj stranici fotografija visoko uvaženog Jagabandhua Bhakti Rañjane[20] pokretača i rukovoditelja gradnje hrama. Članak iz The Harmonista nije potpisan, što ukazuje da je nastao s izrazitim odobrenjem urednika ili čak iz njegova pera[21] Slaveći ovaj veliki iskorak Misije prema svjetskom polju propovijedanja, The Harmonist tom prilikom opširno opisuje duhovnu (i donekle ezoteričnu) strukturu i način djelovanja organizacije koja se sve više širila. „The Gaudiya Math" predstavlja zaključan članak o Gauḍīya-vaiṣṇavskoj ekleziologiji. [22]

Članak predstavlja alegoriju[23] – o ogromnom stablu koje raste i čije se grane i grančice šire kako bi prekrile svijet – koju su članovi zajednice koristili da bi shvatili oblik i djelatnosti svoje institucije, Gauḍīya Maṭha. Ova alegorija, naravno, dolazi iz devetog poglavlja Śrī Caitanya-caritāmṛte, iz Ādi līle, pod naslovom „Drvo želja predanog služenja". Mahāprabhu je ondje opisan kao vrtlar koji donosi na zemlju to drvo želja, bhaktikalpa-taru, sadi sjeme u tlo Navadvīpe, njeguje biljku koja raste i daje plod kṛṣṇa-preme svima i posvuda. Mahāprabhu nije samo vrtlar, već i samo stablo (kṛṣṇa-premāmara-taruḥ svayam), a isto tako i onaj tko uživa u njegovim plodovima i dijeli ih.

Opisano stablo pojavljuje se kao institucija Gauḍīya Maṭh. Njegovo je sjeme, prema shvaćanju članova Gauḍīya Maṭha, u Navadvīpi, Mahāprabhuovom rodnom mjestu, posadio i zalijevao Njegov predstavnik Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, koji se povukao na to sveto mjesto od 1905. do 1914. godine, gdje je, mantrajući 192 kruga dnevno, ispunio zavjet da će odmantrati milijardu svetih imena. Veći dio te yajñe izvršio je u kolibici koju je izgradio na posjedu gdje je 27. ožujka 1918. prihvatio sannyāsu. „Istog dana kad je prihvatio sannyāsu", Bhakti Vikāśa Swami piše, „Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura osnovao je i Śrī Caitanya Maṭh u Māyāpuru, objelodanivši službu za božanstva Śrī Śrī Gāndharvika-Giridhārija i Gospodina Caitanye, pred kojima je ispunio svoj zavjet da će odmantrati milijardu svetih imena."[24] Tako je stablo Misije Gauḍīye pustilo korijenje u svetom tlu i potom počelo rasti i granati se u obliku Śrī Gauḍīya Maṭha koji je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura osnovao 1920. godine u Kolkati, na Ultadingi Junction Roadu broj 1.[25]

Ovaj prikaz institucije predstavljen je u prvom broju The Harmonista (iz lipnja 1927.). Uvod pod naslovom „Gaudiya Math: poruka i djelovanje", ističući raspoloženje dinamičnog razvoja, predstavlja Gauḍīya Maṭh u obliku stabla koje ima korijen u Māyāpuru („tlo na koje je sišao" Mahāprabhu), koje se grana do Kolkate i širi po cijeloj Indiji:

Milošću Gospodara Gaudiya, poruka Gaudiya Math danas je poznata svakome u cijeloj Gauda Deshi. Ne samo u Gauda Deshi, već i u Naimisaranyi, Ayodhyi, Prayagi, Kasiju, Sree Brindabani, Mathuri na jednom kraju, te diljem Dakshinatye (južne Indije) i posvuda u Orissi na drugom, dobrano se razglasila poruka Gaudiya Math, glavne grane Sri Caitanya Matha koji predstavlja korijen u Sree Mayapur— Nabadvipa Dhama. zemlji pojave Sriman Mahaprabhua. Poruka Gaudiya Matha poslana je diljem Gaudamandale, Kshetramandale i Brajamandale.

U listopadu 1930. povodom otvaranja Gauḍīya Maṭha preseljenog na Bāg-bazaar, koji je izgrađen za vrlo kratko vrijeme kako bi postao sjedište promidžbe gaura-vānija[26],The Harmonist započinje s objašnjenjem dubokog značenja tog događaja (Harm. 28.5: 129):

Otjelovljenje najuzvišenije službe za Sri Sri RadhaGovindu, Gaudiya Math, pojavio se u suvremenom urbanom okruženju milošću Acharyye (. . .) Otjelovljenje je savršene službe jednog pojedinca koji ne pripada ni ovom niti bilo kojem drugom dobu, kao ni ovom svijetu. Samodostatnom željom ovog pojedinca, idealna služba za Sri Sri Radha-Govindu pojavila se u najprometnijem gradu ove zemlje u obliku institucije namijenjene primjeni i promicanju najsavršenije službe za Svevišnjega Gospodina. Ova institucija (. . .) pokrenuta je, postoji i razvija se zahvaljući Njegovoj Božanskoj Milosti Srila Bhaktisiddhanti Saraswatiju Goswamiju Maharaji (. . .)

Dakle, Gauḍīya Maṭh je nastao i širi se milošću Ācārye. Slijedi izvorni tekst (Harm. 28.5:130):

Gaudiya Math (u Kolkati) glavna je grana Sri Chaitanya Matha iz Sridham Mayapura. Razlika između Gaudiya Matha i Sri Chaitanya Matha nalikuje razlici između dvije svjetiljke od kojih je jedna upalila drugu. Gaudiya Math je vidljiva ekspanzija Chaitanya Matha u srcu ovog svijeta. Sri Chaitanya Math postoji vječno, izvorno u transcendentalnom okruženju vječnog prebivališta Božanstva, čak i kad se pojavi pred očima ljudi iz ovog svijeta. Djelovanje Gaudiya Matha i drugih bratskih ogranaka u suštini je istovjetno s djelovanjem Sri Chaitanya Matha i zacijelo se razlikuje od običnih djelatnosti iz ovog svijeta.

Ovdje je značajna usporedba sa svjetiljkama koja dolazi iz Śrī Brahma-saṁhite (4.46), gdje se objašnjava odnos između Gospodina Kṛṣṇe i Njegovih ekspanzija. U ovom slučaju, usporedba nam govori da je institucija sama po sebi transcendentalna te ima iste osobine kao i sam Gospodin, čije se mnoge potpune i djelomične ekspanzije ne razlikuju od Njega. Zbog toga su Gauḍīya Maṭh i drugi ogranci Maṭha u duhovnom smislu istovjetni i s izvornim Maṭhom u Māyāpuru i međusobno.

Zatim u nastavku stoji (Harm. 28.5:131):

Gaudiya Math je istovjetan i sa svojim osnivačem Acharyyom. Pratioci, sljedbenici i prebivalište Njegove Božanske Milosti njegovi su udovi. Nitko od njih sebe ne smatra ničim drugim osim potpuno podređenim udom ove osobe. Ne samo da je ova bezuvjetna, bezuzročna i spontana podređenost „glavi" u skladu s potpunom slobodom inicijative podređenih udova, već je za nju i apsolutno neophodna.

U cijelom se članku Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru oslovljava kao „Acharyyu", no samo u ovom dijelu, koji govori o prirodi duhovnog odnosa između njega i njegove isto tako duhovne institucije, posebno ga se ističe kao „osnivača Acharyyu". On je ta „glava" ili onaj zbog kojeg institucija, sačinjena od ljudstva i materijalnih sredstava i posvećena služenju njega, „postoji, i u pogledu inicijative i u pogledu razvoja". Pod tim se uvjetima institucija ne razlikuje od svoga Osnivača-Ācārye.

U sljedećem se nastavku „Gaudiya Math" ponovno bavi teološkim obrazlaganjem strukture i funkcije institucije (Harm. 28.6:165):

Sve djelatnosti Gaudiya Matha proizlaze iz Njegove Božanske Milosti Paramahamse Srila Bhakti Siddhante 40 Sarasvatija Goswamija Maharaje, duhovnog nasljednika Sri Rupe Goswamija, kojeg je prije svega Sri Caitanyadeva opunomoćio da za dobrobit svih duša objasni proces duhovne posvećenosti s ljubavlju. Sprovedba svih djelatnosti Gaudiya Matha ovisi o inicijativi Acharye. Sri Chaitanya Math iz Sridham Mayapura predstavlja izvor Gaudiya Matha. Acharya vječno prebiva sa Svevišnjim Gospodinom Sri Krishnom Chaitanyom u Njegovu transcendentalnom prebivalištu u Sridham Mayapuru, bijelom otoku opisanom u spisima. S tog se mjesta Acharya pojavljuje na materijalnoj razini radi izbavljanja duša iz kandži obmanjujuće energije, dodjeljujući im ljubavnu predanost stopalima Sri Sri Radha-Govinde. Grane Sri Chaitanya Matha poslanstva su tog središta ukazivanja milosti za dobrobit duša u svim dijelovima svijeta. Prihvaćanje povezanosti sa Sridham Mayapurom od životne je važnosti za spoznaju prave prirode Gaudiya Matha i Acharyine milosti[27]

Zanimljivo je da se izraz Osnivač-Acharya za Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru koristi po drugi put na stranicama Harmonista. U izdanju iz 24. prosinca 1936. (Harm. 33.4:90–96) članak pod naslovom „Gaudiya Math", ovaj put jasno pripisan prof. Nisi Kanta Sanyalu (M.A.), sadrži sljedeće riječi: „Gaudiya Math je instrument i drugo ja Njegove Božanske Milosti Paramahanse Paribrajakacharyye Sree Sreemad Bhakti Siddhante Saraswatija Goswamija Maharaje. On živi, giba se i postoji u Osnivaču-Acharyyi."[28] Sedam dana nakon objavljivanja ovih riječi, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura napustio je svijet.

Ukratko, vidimo da se upravo dvopojmovni izraz OsnivačAcharya pojavljuje u knjizi Sree Krishna Chaitanya kako bi posebno ukazao na četiri izvorna utemeljitelja. Naslijedivši izvorna drevna učenja koja je na početku prenio Bog osobno, oni su ih oživjeli i uredili da bi se poruka, u palom i degradirajućem okružju doba Kali, dugotrajno prenosila bez iskrivljavanja i umanjivanja. Obogaćujući učenja vlastitim spoznajama, podarili su sljedećim naraštajima standardne načine razmišljanja, osjećanja i djelovanja te svojstvenu moć izbavljanja drugih.[29] Raskošni hram u Kolkati otvoren je još dok je profesor Sanyal radio na knjizi Sree Krishna Chaitanya. Kao i knjiga, hram se smatrao jednim od glavnih elemenata svjetske propovjedne misije. U The Harmonistu je, povodom svečanosti otvaranja, stajalo vjerodostojno ekleziološko tumačenje institucije Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Značajno je da je tom prilikom pisac Sree Krishne Chaitanye koristio izraz osnivač Acharyya za Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru. Uzimajući u obzir njihovu intimnu suradnju, učenik je mogao poduzeti tako značajan korak jedino uz dozvolu svoga duhovnog učitelja i glavnog urednika.

Unatoč očitim razlikama, sličnost između „četvorice OsnivačaAcharya Željeznog doba" i ācārya Misije Gauḍīye je jasna. Kod četvorice sampradāya-ācārya izvorna su se božanska otkrivenja zbila u doba pretpovijesti. Međutim, u Gauḍīya-sampradāyi božansko se otkrivenje milošću Gospodina Caitanye zbilo u relativno novijoj povijesti. No, „izvorni pretpovijesni učitelji" koje je Gospodin osobno blagoslovio prosvjetljenjem, imaju sebi slične primjere i među Gauḍīyama, a to su u najvećoj mjeri šestorica Gosvāmīja. Śrīla Kṛṣṇadāsi Kavirāji Gosvāmīju bila je jasna sličnost između toga kako je Gospdin Caitanya prosvijetlio šestoricu Gosvāmīja i toga kako je Gospodin Kṛṣṇa prosvijetlio caturmukhu Brahmu:

Prije stvaranja kozmičkog očitovanja, Gospodin je prosvijetilo Brahmino srce potankostima stvaranja i očitovao vedsko znanje. Gospodin je na posve isti način, želeći oživjeti zabave Gospodina Kṛṣṇe u Vṛndāvani, Svojom duhovnom moći (nīja-śakti) ispunio srce Rūpe Gosvāmīja. Zbog te je moći Śrīla Rūpa Gosvāmī mogao ponovno razotkriti Kṛṣṇine djelatnosti u Vṛndāvani, iako su bile gotovo zaboravljene. Tako je proširio svjesnost Kṛṣṇe diljem svijeta. (CC Madhya 19.1)

I sam Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura djelovao je slično četvorici Osnivača-Ācārya, obnavljajući oslabljenu tradiciju, stvarajući društvo koje je, oblikovano i prožeto njegovim duhom, otjelovilo neutaživu žudnju osnivača da zadovolji Gospodinove samilosne želje. Četvorica sampradāya-ācārya moćno su se suprotstavili neosobnom monizmu, obnovili istinsku teističku siddhāntu Veda i snažno je promicali diljem Indije. To je učinio i Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. Osim toga, on je svim sredstvima namjeravao ići i dalje: na cijelom planetu promicati acintya-bhedābheda-tattvu – konačnu sintezu učenja sve četvorice sampradāya-ācārya. Međutim, nakon što je izgubila fizičku nazočnost Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, njegova je institucija na žalost doživjela i neizmjerno velik gubitak njegove duhovne nazočnosti. Zbog toga je Misija Gauḍīye bila lišena svoje ovlasti da bude „poslanstvo središta ukazivanja samilosti radi dobrobiti duša u svim dijelovima svijeta". Nakon toga je sluga Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, želeći ispuniti naredbu svog duhovnog učitelja i nastaviti njegovu misiju kao izvršitelj njegovih želja i težnji, postao OsnivačĀcārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne. On će ostati aktivno prisutan među nama, naraštaj za naraštajem, sve dok ostanemo njegovi nepokolebljivi sluge u svim okolnostima, kao što je on sam to izvrsno pokazao vlastitim primjerom.

Učimo od mnogih velikih ācārya i divimo im se, no Śrīla Prabhupāda, kao Osnivač-Ācārya ISKCON-a, za nas je jedinstven. Prabhupāda u ISKCON-u ostaje prisutan naraštaj za naraštajem kao jedini istaknuti śikṣā-guru u životu svakoga pojedinog bhakte u ISKCON-u, kao stalan, povjerljiv i aktivan vodič koji nas usmjerava. On je stoga duša ISKCON-a. Kao takav, Śrīla Prabhupāda osobno nastavlja učinkovito djelovati u ovom svijetu sve dok ISKCON postoji kao skladan izraz i ujedinjen instrument njegove volje. Na taj je način Śrīla Prabhupāda duša ISKCON-a, a ISKCON njegovo tijelo.

Śrīla Prabhupāda je i dalje nazočan. Dok je Śrīla Prabhupāda bio među nama blagoslovio nas je jasnim uputama kako se možemo nastaviti družiti s njim kada više ne bude fizički prisutan. Vidimo da je ove upute iscrpno objasnio u četvrtom pjevanju Śrīmad Bhāgavatama, gdje opisuje reakciju kraljice Vidarbhī na smrt njezina muža, što je događaj iz Nāradine alegorijske pripovijesti o kralju Purañjani.

U prenesenom smislu, kraljica predstavlja kraljeva učenika. Kad smrtno tijelo duhovnog učitelja premine, njegovi učenici trebaju plakati baš kao što kraljica plače kad kralj napusti tijelo. No, učenik i duhovni učitelj nikad nisu razdvojeni jer je duhovni učitelj uvijek uz učenika sve dok se ovaj drži njegovih uputa. Ovo se naziva druženje kroz vāṇī (riječi). Fizička se nazočnost naziva vapuḥ (tijelo). Učenik treba služiti fizičko tijelo duhovnog učitelja sve dok je duhovni učitelj fizički nazočan, a kad duhovni učitelj više fizički nije nazočan, učenik treba služiti upute duhovnog učitelja.[30]

Kraljica se namjerava baciti u lomaču svog muža. Śrīla Prabhupāda objašnjava da njezina namjera predstavlja odlučnost učenika da vjerno izvrši naredbu duhovnog učitelja. Potom se pojavljuje učeni brāhmaṇa – kraljičin „stari prijatelj" – te je počinje tješiti i voditi. Prabhupāda kaže da u prenesenom smislu brāhmaṇa predstavlja Nad-dušu. Prabhupāda piše dalje:

Kad se netko ozbiljno posveti ispunjavanju misije duhovnog učitelja, njegova odlučnost ima istu vrijednost kao da vidi Svevišnju Božansku Osobu. Kao što je već objašnjeno, to znači susresti Svevišnju Božansku Osobu u uputi duhovnog učitelja. To se stručno naziva vāṇī-sevā. U svom komentaru na stih vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana iz Bhagavad-gīte (BG 2.41), Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura kaže da trebamo služiti riječi duhovnog učitelja. Učenik se mora držati svega što duhovni učitelj naredi. Ako jednostavno djeluje u skladu s tim, vidi Svevišnju Božansku Osobu (...) Zaključujemo da se učenik, ako je jako ozbiljan u namjeri da ispuni misiju duhovnog učitelja, samim tim druži sa Svevišnjom Božanskom Osobom kroz vāṇī ili vapuḥ. U tome je jedina tajna kako možemo dostići uspjeh u nastojanju da vidimo Svevišnju Božansku Osobu. [31]

Komentirajući sljedeći stih, Śrīla Prabhupāda potanje objašnjava neraskidivi odnos između vjernog sljedbenika i duhovnog učitelja:

Onaj tko je ozbiljan i čist dobiva priliku da se posavjetuje sa Svevišnjom Božanskom Osobom u obliku Paramātme koja se nalazi u svačijem srcu. Paramātma je uvijek caitya-guru, duhovni učitelj u srcu, a pojavljuje se pred nama izvana kao duhovni učitelj koji nas poučava i duhovni učitelj koji nas inicira. Gospodin može prebivati u srcu, a može se pred nekim i pojaviti te mu izvana dati upute. Stoga se duhovni učitelj ne razlikuje od Nad-duše koja se nalazi u srcu. (. . .) Kad je brāhmaṇa upitao ženu tko je taj čovjek koji leži na tlu, ona je odgovorila da je on njezin duhovni učitelj i da zbunjena, ne zna što joj je činiti u njegovu odsustvu. U takvim se trenucima odmah pojavljuje Nad-duša, pod uvjetom da se učenik pročistio u srcu slijeđenjem uputa duhovnog učitelja. Iskreni bhakta koji slijedi upute duhovnog učitelja zacijelo dobiva neposredne upute od Nad-duše iz srca. Tako iskrenom bhakti uvijek izravno ili neizravno pomažu duhovni učitelj i Nad-duša.

Trebamo dobro obratiti pozornost na to da je uvjet za Śrīla Prabhupādino prisustvo u ISKCON-u posvećenost njegovih vjernih sljedbenika izvršavanju njegove misije. Śrīla Prabhupāda nam je ovdje razotkrio „tajnu uspjeha". Taj dar trebamo prihvatiti i čuvati ga.

Duša ISKCON-a. Držeći predavanje o prvom stihu ŚrīmadBhāgavatama 21. veljače 1975. godine u Caracasu, Śrīla Prabhupāda je naveo poučan primjer. Nije to bila njegova glavna poanta, već samo usputan primjer koji jednostavno privlači pozornost:

Dakle, ovdje je rečeno da je izvor života, budući da je ovdje rečeno, yato' nvayād itarataś ca artheṣu abhijñaḥ svarāṭ. [On je i izravno i neizravno svjestan svih očitovanja i neovisan je.] Na primjer, ako prihvatite da sam ja izvor ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe, to znači da ja izravno i neizravno znam sve o ovom pokretu. Ako ne znam izravno i neizravno sve o ovom pokretu, onda se ne mogu zvati osnivačem-ācāryom. Čim izvor postane poznavatelj, on je živ. Stoga tupa materija ne može biti poznavatelj svega. (750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas)

Kao što je Śrīla Prabhupāda duša ISKCON-a, tako je ISKCON njegovo tijelo [32], a budući da se radi o duhovnom utjelovljenju, tijelo se ne razlikuje od utjelovljenoga. Isto je načelo (kao što smo prije spomenuli) već bilo istaknuto u The Harmonistu:

Gaudiya Math se ne razlikuje od svog osnivača Acharye. Pratioci, sljedbenici i prebivalište Njegove Božanske Milosti njegovi su udovi. Nitko od njih sebe ne smatra ničim drugim osim potpuno podređenim udom ove osobe

Nalazimo i da je Śrīla Prabhupāda skoro četiri desetljeća kasnije, u svom pismu Rāyarāmi, promicao isto načelo (VB: Pisma: 11. siječnja 1968.):

Jako si lijepo napisao da sam ja tvoj život. To znači da si ti moje tijelo, a život i tijelo ne mogu se razdvojiti jer na duhovnoj razini ne postoji takva razlika. Na materijalnoj je razini život ponekad razdvojen od tijela, ali takve razlike nema na apsolutnoj razini.

Oživljen iznutra duhom svog Osnivača-Ācārye, ISKCON predstavlja otjelovljenje duhovne moći Gospodina Caitanye u ovom svijetu. Kao subjekt sa Śrīla Prabhupādom kao dušom, ISKCON postaje dugovječan društveni organizam. Kao i živi organizam, on povezuje različitost svojih pojedinih elemenata – članova i skupina – u nadmoćno jedinstvo. Time svaki pojedini element čuva svetost čvrstog jedinstva sa cjelinom, dok jedinstvena cjelina priznaje očitu individualnost svakog svog pojedinog dijela. ISKCON na taj način predstavlja primjer najvišeg božanskog načela koje se može spoznati u vaiṣṇavskoj tradiciji – „jedinstva u različitosti"[33] Naglašavajući neprikosnovenu važnost primjene istoga u ISKCON-u, Śrīla Prabhupāda objašnjava da će uspjeh u tome „ovisiti o dogovoru" (VB: Pismo Kīrtanānandi od 18. listopada 1973.):

Materijalna priroda podrazumijeva sukob i nesuglasice, posebno u Kali-yugi. No, uspjeh ovog pokreta svjesnosti Kṛṣṇe ovisit će o dogovoru, unatoč razlikama u službama. U materijalnom svijetu postoji raznolikost, ali ne postoji sloga. U duhovnom svijetu postoji raznolikost, ali i sloga. U tome je razlika. Budući da materijalist nije u stanju pomiriti raznolikost i neslogu, sve izjednačava s nulom. Ne uspijevaju se pomiriti s razlikama. Međutim, držimo li Kṛṣṇu u središtu, postojat će i dogovor i raznolikost. To se zove jedinstvo u različitosti. Stoga vam savjetujem da se svi naši ljudi svake godine susretnu u Māyāpuru u vrijeme godišnjice rođenja Gospodina Caitanye Mahāprabhua. Na skupu svih članova GBC-ja i naših naprednih ljudi trebamo raspraviti kako stvoriti jedinstvo u različitosti. Međutim, ako se svađamo zbog razlika, to je onda samo materijalna razina. Molim te, pokušaj održati ovu filozofiju jedinstva u različitosti. Tako će naš pokret biti uspješan.

Razlozi zbog kojih je Prabhupāda osnovao ISKCON

Kad je Śrīla Prabhupāda uspješno utemeljio pokret Gospodina Caitanye kao propovjednu misiju svjetskih razmjera, donio je vrlo značajnu odluku o osnivanju nove institucije, Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, na čelu s njim kao Osnivačem-Ācāryom. To je učinio na temelju spoznaje čiju suštinu čini znanje koje je primio od svoga duhovnog učitelja. Nažalost, nakon odlaska Śrīla Prabhupādina Gurua Mahārāje, to znanje i spoznaja uglavnom više nisu bili vidljivi u tada rascjepkanoj instituciji njegova gurua. Śrīla Prabhupāda je stoga osnovao novu organizaciju koja bi u cjelini i u svakom dijelu trebala otjeloviti i unaprijediti tu spoznaju – spoznaju koja se očituje kao nepokolebljiva, neumorna posvećenost da se napaćenom čovječanstvu posvuda podijeli čista ljubav prema Bogu.

Nova institucija. Ono što je Śrīla Prabhupādu dovelo u Ameriku bilo je ispunjavanje izravne upute njegova duhovnog učitelja. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura u dvije je prigode posebno naložio svome učeniku Abhayu Caraṇāravindi dāsi da propovijeda ljudima koji govore engleski. Abhay je dobio ovu uputu 1922. godine, za vrijeme prvog susreta sa Śrīla Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom. 1936. ju je dobio ponovno u njihovoj posljednjoj razmjeni pisama. U to je vrijeme Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura primijetio slabljenje snaga i fokusa istoga Gauḍīya Maṭha koji je 1933. godine poslao propovjednike u Englesku.[34] Njegova uputa učeniku nam jasno pokazuje da nije odstupio od svoje odluke. Na dugom i teškom putu ispunjavanja božanske upute svog učitelja, Śrīla Prabhupāda je pažljivo oblikovao svoje stvaralačke napore na temelju primjera koji je dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura postavio u Gauḍīya Maṭhu. Taj uzbudljivi put obilježili su događaji kao što je pojava Back to Godheada na engleskom 1944. godine, tiskanje tri sveska prvog pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama od 1962. do 1965., osnivanje ISKCON-a 1966. u New Yorku, osnutak pokreta u Engleskoj i Njemačkoj 1969., povratak u Indiju s pomlađenim i oživljenim pokretom Gospodina Caitanye 1970. godine. Povijesne zabilješke iz tih vremena pružaju dirljiva svjedočanstva koja govore do koje je razine posvećenosti i odanosti Śrīla Prabhupāda bio vjeran primjeru koji je postavio njegov duhovni učitelj.

Tu odanost pokazuju Śrīla Prabhupādina književna djela: 1927. godine, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pripremao se za propovijedanje diljem svijeta pretvarajući Sajjana-toṣaṇī u The Harmonist. Idući njegovim stopama, Śrīla Prabhupāda se počeo pripremati za ulazak na svjetsku pozornicu pokrećući Back to Godhead.[35] Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura blisko je surađivao s Niśikānta Sānyālom prilikom pisanja knjige Sree Krishna Caitanya – maestralnog engleskog izdanja u tri dijela – da bi obrazovanim Europljanima prikazao uzvišenost i dubinu Gauḍīya-vaiṣṇavskih učenja. To su djelo smatrali toliko neophodnim da se misionari iz 1933. godine nisu otisnuli sve dok sa sobom nisu mogli ponijeti primjerke prvog dijela. Tri desetljeća kasnije, Śrīla Prabhupāda je ponovio isti pokušaj – ovaj put radeći doslovce sam – provevši period od 1960. do 1965. u sastavljanju, prikupljanju sredstava, tiskanju, objavljivanju i dijeljenju prvog pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama u tri sveska – po 1100 primjeraka svakog od njih. Nije otplovio iz Kolkate sve dok uz sebe nije imao škrinju krcatu Bhāgavatamima koji su trebali ići s njim. Śrīla Prabhupāda je stigao u New York sam i bez sredstava, ali je odmah počeo djelovati kako bi kupio uglednu nekretninu za hram u Manhattanu. Pridavanje važnosti navedenome također podsjeća na pokušaj Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure da otvori impresivan hram u Londonu, u što je uložio značajan trud koji na kraju nije urodio plodom.[36] Ovaj primjer, kao i mnogi drugi, svjedoči koliko je Śrīla Prabhupāda vjerno slijedio uzorito ponašanje svoga duhovnog učitelja.

Kad je riječ o vjernosti, jedan se značajan Śrīla Prabhupādin čin naizgled doimlje kao nedostatak: njegova odluka da osnivanjem Međunarodnog društva za svjesnost Krišne nastavi sa svojim naporima izvan okrilja organizacije koju je osnovao njegov duhovni učitelj. Nedugo zatim, dvije godine nakon osnivanja ISKCON-a, njegov je osnivač, prihvatio tu posebnu počasnu titulu „Śrīla Prabhupāda" koju je nosio njegov duhovni učitelj. I jedno i drugo navelo je njegovu braću po Bogu da ga ponekad oštro kritiziraju. No, pomno proučavanje njegova pothvata – ponovnog pokretanja i obnove Mahāprabhuove misije – otkriva da se radilo o činu primjerne odanosti. Drugačije nije moglo biti. Ustvari, Śrīla Prabhupāda je prvi predložio da njegov misionarski rad, tada bez ikakve podrške, bude pod okriljem Gauḍīya Maṭha. U pismu iz New Yorka od 8. studenog 1965., iznio je prijedlog za suradnju bratu po Bogu, Bhakti Vilāsi Tīrthi Mahārāji, koji je tada bio vođa Śrī Caitanya Maṭha u Māyāpuru. Iniciran imenom Kuñja Bihārī dāsa, on je ranije bio povezan s Misijom Ramakrishna, a njegove su svjetovne sposobnosti i organizacijske vještine ponukale Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru da ga postavi za svoga tajnika i nadzornika čitave institucije Gauḍīya Maṭha.[37] Śrīla Prabhupādino je dugo pismo ovdje vrijedno spomena:

Ovdje sam i vidim da se može puno toga napraviti, ali sam sam, bez ljudi i novca. Da bismo ovdje otvorili centar, moramo imati vlastite zgrade. Misija Ramakrishna i sve druge misije koje ovdje djeluju imaju svoje zgrade. Stoga, ako želimo ovdje otvoriti svoj centar, i mi moramo imati svoju zgradu. Za kupnju zgrade nam treba najmanje 500.000 rupija – što je pet lakhova ili sto tisuća dolara. Za opremu kuće suvremenim stvarima treba još dva lakha. Ako pokušamo, možemo steći taj novac, ali mislim da bi za osnivanje ovdašnjeg Matha i hramova ti mogao preuzeti odgovornost, a ja bih ih mogao učiniti samodostatnima. Ovdje je problem promijeniti rupije i mislim da će, ne urediš li pokretanje podružnice Caitanya Matha, prijenos novca biti otežan. No, učiniš li to uz pomoć Središnje uprave ili uprave Bengala, postoji dobra prilika da odmah otvorimo centar u New Yorku. (. . .) Bez svoje kuće nećemo moći otvoriti vlastiti centar. Meni će trebati puno vremena, a za tebe je to vrlo lako. Srila Prabhupadinom milošću, imaš Marwarije iz Kolkate u šaci. Ako želiš, možeš odmah prikupiti fond od milijun rupija – deset lakova, kako bismo otvorili centar u New Yorku. Kad se osnuje jedan centar, mogao bih otvoriti i druge. Dakle, ukazuje nam se prilika za suradnju i volio bih znati jesi li ti spreman. Došao sam ovdje kako bih proučio situaciju i vidim da je vrlo dobra. Budeš li spreman na suradnju, sve će biti jako lijepo, Prabhupadinom milošću (. . .) Ako se složiš, možeš prihvatiti zdravo za gotovo da sam jedan od djelatnika Sri Mayapur Caitanya Matha. Nemam ambicija da postanem vlasnik nijednog Matha, ni Mandira, ali mi trebaju uvjeti za rad. Danonoćno radim na svom izdavanju Bhagavatama i trebaju mi centri u zapadnim zemljama. Uspijem li pokrenuti centar u New Yorku, pokušao bih otvoriti još jedan u Kaliforniji i Montrealu. (. . .) Ima dovoljno prostora za djelovanje, no na žalost, potrošili smo toliko vremena na svađu među sobom, dok je Misija Ramakrishna sa svojim pogrešnim tumačenjima zauzela položaje diljem svijeta. Premda nisu toliko popularni u zapadnim zemljama, napravili su veliku promidžbu i zbog toga su jako uspješni u Indiji, dok ljudi iz Gaudiya Matha gladuju. Sad se trebamo osvijestiti. Ako je moguće, udruži se s našom braćom po Bogu i uložimo zajednički napor kako bismo propovijedali Gaura Harijev kult u svim gradovima i selima zapadnih zemalja. (651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York)

Pristaneš li surađivati sa mnom kao što sam predložio, produžit ću si vizu. (. . .) u protivnom ću se vratiti u Indiju. Odmah su mi potrebni dobri pomoćnici koji bi radili sa mnom. Moraju biti obrazovani i govoriti engleski i dobro čitati sanskrit. Ova dva jezika, engleski i sanskrit, ovdje bi jako dobro došla u propovijedanju. Mislim da bi s tim ciljem, pod tvojim vodstvom, svaka skupina naše braće po Bogu trebala poslati po jednog čovjeka koji bi trebao pristati djelovati pod mojim vodstvom. Ako se ovo ostvari, vidjet ćeš kako će naš voljeni Srila Prabhupada biti zadovoljan sa svima nama. Mislim da sad trebamo zaboraviti protekli bratoubilački rat i nastaviti dalje za opću dobrobit. Ako oni to nisu u stanju učiniti, učini to sam i ja ću ti biti na usluzi.

23. studenog Śrīla Prabhupāda je ponovno pisao Tīrthi Mahārāji, ovaj put navodeći određeni posjed i iznos pologa: „ (...) mislim da ovaj iznos možeš odmah osigurati i pokrenuti ogranak svog Sri Caitanya Matha ili ga nazvati Gaudiya Math New York." (651123 - Letter to Teertha Maharaj written from New York)

Kad se Śrīla Prabhupādi ukazala mogućnost da iz Indije dobije veliku donaciju za otvaranje hrama, pisao je Bon Mahārāji i Tīrthi Mahārāji, moleći ih da poduzmu određene korake kako bi od vlasti dobili potrebna odobrenja za prijenos sredstava u Ameriku. „Sve je spremno", pisao je Tīrthi Mahārāji:

Naime, kuća je spremna, donator je spreman i moja ponizna služba na licu mjesta je također spremna. Sad ti 53 trebaš povući posljednji potez jer si najdraži učenik Njegove Božanske Milosti. Mislim da Srila Prabhupada želi da ovom velikom pokušaju s moje strane i ti doprineseš svojom vrijednom službom. (660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York)

No, dogodilo se da ovi iznimno veliki napori da se ostvari suradnja s dvojicom braće po Bogu nisu urodili plodom. Za razliku od braće po Bogu, jedan mladi učenik jednog od njih, brahmacārī po imenu Mangalniloy,[38] pisao je Śrīla Prabhupādi, diveći se njegovu naporu i iskazujući želju da mu pomogne. Međutim, Mangalniloyev duhovni učitelj, Mādhava Mahārāja, nije dijelio njegovo oduševljenje.

Prabhupāda je zamolio Mangalniloya da potakne Mādhavu Mahārāju da se potrudi oko osiguranja prijenosa sredstava, no odgovor koji je dobio od Mangalniloya samo mu je otkrio netrpeljivost još jednog brata po Bogu. Slijedi Prabhupādin znakovit osvrt na to (VB: Pisma, 23. lipnja 1966.):

Tražio sam pomoć [oko prijenosa novčanih sredstava] od Sripade Bon Maharaje, no on je to odbio. Zamolio sam Sripadu Tirthu Maharaju koji je najprije obećao da će se susresti s Predsjednikom i ministrom financija, ali je kasnije to pokušavao izbjeći. Zatim sam morao preko tebe zamoliti Sripadu Madhavu Maharaju da zbog ove vrlo važne stvari odmah ode kod Predsjednika i ministra financija s mojom molbom koju sam predao u veleposlanstvu Indije u Washingtonu. U odgovoru na moje pismo rekao si da mi se želiš najprije pridružiti i potom razgovarati sa Sripadom Maharajom o suradnji, u protivnom bi on mogao otkazati tvoje putovanje u ovu zemlju. Ne razumijem točno taj prijedlog. Misliš li da tvoja suradnja sa mnom prije nego što mi se pridružiš nije moguća? Čemu takvo razmišljanje? Je li ovo moj privatni posao? Srila Prabhupada je htio u stranim zemljama izgraditi hramove kao propovjedne centre za širenje poruke Srila Rupe Raghunathe i ja to pokušavam učiniti u ovom dijelu svijeta. Novac je spreman i prilika se ukazala. Ako bi se posjetom ministru financija ovo moglo ostvariti, zašto bismo čekali, jer ti ne možeš razgovarati sa svojim Guruom Maharajom o bilo kakvoj suradnji, jer se bojiš da bi ti mogao otkazati putovanje ovamo. Molim te nemoj tako razmišljati. Prihvati sve ovo kao Srila Prabhupadin posao i pokušaj surađivati u tom duhu. Institucija Gaudiya Matha je propala.

Dvije posljednje rečenice iz navoda danas su vrlo značajne za nas u ISKCON-u. O njima trebamo razmisliti. U prvoj rečenici Śrīla Prabhupāda navodi dvije upute od suštinske važnosti za duhovni uspjeh: prihvatite svaki zadatak kao „Śrīla Prabhupādin posao" (a ne kao „moj" ili „tvoj"); potaknuti ovim načinom razmišljanja surađujte zajedno. Prabhupādina sljedeća rečenica grubim riječima opisuje posljedicu ne slijeđenja upravo zadanih uputa – sigurnu propast.

Tako se dogodilo da je 1966. Śrīla Prabhupāda doživio neugodnu spoznaju: duhovni nedostaci koji su uzrokovali propast Gauḍīya Maṭha ostali su netaknuti tri desetljeća kasnije.

Kad su mu se sve nade glede suradnje s donatorima, vladom i braćom po Bogu raspršile, Śrīla Prabhupāda je morao započeti od nule – sam. Nepokoleban, pisao je Mangalniloyu: „Ničija pomoć nije potrebna."[39]

Ovo predstavlja glavni sastojak okolnosti iz kojih je nastalo Međunarodno društvo za svjesnost Krišne. Drugi je sastojak duhovno ispunjenje koje je obdarilo Śrīla Prabhupādu stalno rastućim brojem mladih Amerikanaca koji su iskreno i gorljvo usmjerili pozornost na učenja Gospodina Caitanye.

Što je Śrīla Prabhupāda trebao učiniti? U prvoj zamolbi, poslanoj Tīrthi Mahārāji, u studenom 1965., odmah po dolasku u New York, Prabhupāda se ponudio da djeluje pod okriljem institucije svoga brata po Bogu:

Dakle, ukazuje nam se prilika za suradnju i volio bih znati jesi li ti spreman. Došao sam ovdje kako bih proučio situaciju i vidim da je vrlo dobra. Budeš li spreman na suradnju, sve će biti jako lijepo, Prabhupadinom milošću (. . .) Ako se slažeš, možeš prihvatiti zdravo za gotovo da sam jedan od djelatnika Sri Mayapur Caitanya Matha. (651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York)

Kao i mnogi drugi, primatelj je pokazao da nije za suradnju pa je Śrīla Prabhupāda osnovao vlastitu instituciju.

Zbog toga je Śrīla Prabhupāda bio temeljito osuđivan. Pišući otprilike dvije i pol godine kasnije tajniku Misije Gauḍīya u Kolkati, [40] Śrīla Prabhupāda ponovno načinje ključnu temu suradnje, ponavljajući tu riječ, iznova i iznova, kao neki ritam na bubnju. Nedostatak suradnje navodi ne samo da bi ukorio svoju braću po Bogu, već da bi se mudro opravdao za osnivanje ISKCON-a:

. . . Što se tiče mog djelovanja na promicanju ciljeva Srila Bhaktisiddhante Sarasvatija Goswamija Maharaje, spreman sam surađivati s Misijom Gaudiye u svakom pogledu, ali ne znam pod kojim uvjetima vi želite surađivati sa mnom. Međutim, spreman sam prihvatiti bilo koje uvjete kako bih ostvario potpunu suradnju s vaše strane. Dakle, volio bih saznati pod kojim bi uvjetima naša suradnja bila moguća. U svakom pogledu sam spreman i čekat ću vaš odgovor sa zanimanjem.

Što se tiče toga da sam pokrenuo odvojenu organizaciju, „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne", to je bilo neizbježno jer nitko od naše braće po Bogu međusobno ne surađuje. Svi mi vodimo vlastitu instituciju, a razilaženje u mišljenju postoji i između Misije Gaudiye i Gaudiya Matha.

Stoga, ako sada bude moguće da se ujedinimo, ja ću biti prvi koji će prihvatiti ovu povoljnu priliku. No, bez obzira na druge, ako je Misija Gaudiye spremna surađivati sa mnom, spreman sam prihvatiti ovu suradnju pod bilo kojim uvjetima. Zato vas molim da me obavijestite o vašim uvjetima suradnje i bit će mi drago razmotriti ih. (690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA)

Tri dana nakon što je napisao ovaj odgovor, Śrīla Prabhupāda se povjerio svom učeniku Brahmānandi dāsi u pismu:

Što se tiče pisma iz Misije Gaudiye od dr. Syam Sundare Brahmacarija, odgovorio sam im tražeći od njih uvjete suradnje koje je spominjao. Da vidimo njihove uvjete, iako je to beznadežan posao. No, kao što znaš, u svakom slučaju, ja nikad ne gubim nadu. Dakle, pregovaram s njima da vidim kako bismo mogli surađivati. (690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA )

Trebamo primijetiti da se Śrīla Prabhupāda nastavio truditi oko zajedničke suradnje sa članovima Gauḍīya Maṭha sve do posljednjeg daha.[41] Ta je upornost dokaz posvećenosti naredbi njegova duhovnog učitelja. Njegovo raspoloženje otkriva epigram: „To je beznadežan posao, ali ja nikad ne gubim nadu."

Śrīla Prabhupādino uporno pozivanje na zamisao o suradnji u ovim pismima otkriva da za njega ova riječ ima posebno značenje. Trebali bismo odvojiti malo vremena da bismo je dobro shvatili. Engleska riječ cooperation izvedena je iz latinskog korijena koji jednostavno znači „raditi zajedno s nekim", no u Prabhupādinim učenjima ovaj pojam dobiva duboko duhovno značenje. Na jednom predavanju (Seattle, 1968.), Prabhupāda svojom uobičajenom jednostavnošću razotkriva to značenje na sljedeći način: „Kad nešto učinite surađujući s Gospodinom, to se naziva bhakti." Prabhupāda naglašava da je ova suradnja s Kṛṣṇom u suštini dobrovoljna(681009 - Lecture - Seattle):

Mi smo osobe i Kṛṣṇa je osoba, a naš je odnos s Njim uvijek otvoren poput dobrovoljnog dogovora. Taj dobrovoljan stav: „Da, Kṛṣṇa, rado ću surađivati. Što god Ti kažeš." Ta je spremnost na poslušnost moguća jedino ako postoji ljubav. Prisiljavanje me neće navesti na to da se složim, ali ako postoji ljubav, o, rado ću to učiniti. To je bhakti. To je svjesnost Kṛṣṇe.[42]

Suradnja je suštinsko načelo svih zdravih društvenih odnosa, a na najuzvišeniji se način primjenjuje u duhovnosti. Gospodin je najpersonalniji i stoga je najdruštveniji jer se personalnost očituje samo u odnosu s drugim osobama. Zbog toga, kao što je Śrīla Prabhupāda mnogo puta rekao, „Kṛṣṇa nikad nije sam." Jednom je prilikom rekao: „Kad govorimo o Kṛṣṇi, ‘Kṛṣṇa' znači Kṛṣṇa sa Svojim bhaktama".[43] Gospodinovi bhakte čak postaju dio Njegova identiteta. Na tu činjenicu ukazuju sama Kṛṣṇina imena koja sadrže imena Njegovih povjerljivih bhakta: Yaśodānandana, Rāmānuja, Rādhārāmaṇa i tako dalje. Tako vrhunski apsolutni postaje vrhunski relativan jer stupa u odnose s raznim vrstama pojedinih bhakta. Zbog toga se sve te raznolikosti ugrađuju u još savršenije jedinstvo. Time se trancendentna relativnost očituje u obliku društva uzvišene i skladne suradnje. Djelujući u takvom odnosu, Gospodin i Njegovi pratioci vječno povećavaju svoju ljepotu, obilje, blaženstvo i znanje.

Za Gauḍīya-vaiṣṇavu spasenje znači uklopiti se u ovo najuzvišenije društvo – na primjer, biti prihvaćen u društvo šestorice Gosvāmīja ili krug gopīja koje služe Rati-mañjarī ili Lalitā-sakhī. Suprotno tome je prokletstvo: izdvajanje i isključenje. Nas – živa bića, otuđena od sebe samih, nespremna na suradnju, koja žive ovdje u izgnanstvu, zatvorena u samicu s neprobojnim zidovima vlastitog egoizma – neprestano se poziva da se vratimo kao potpuno integrirani članovi tog transcendentnog društva. Praksa pomoću koje postajemo dostojni da mu se pridružimo jest bhaktiyoga. Pomoću bhakti sve se više uklapamo u božansko društvo, sve smo bliže Kṛṣṇi i Njegovim pratiocima, a istodobno pokušavamo povesti druge sa sobom. „To je najuzvišenija yoga", rekao je Śrīla Prabhupāda 1968. u San Franciscu.

Nastavite li promicati ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe, primjenjivat ćete najuzvišeniju vrstu yoge. Nemojte da vas zavedu takozvane „yoge". Ovo je yoga. Yoga znači suradnja, suradnja sa Svevišnjim. (680317 - Lecture BG 07.01 - San Francisco)

Bhakti je yoga suradnje. Od svih duhovnih društava u ovom svijetu pokret saṅkīrtane nas najviše uvodi u ovu transcendentnu suradnju. Budući da je saṅkīrtana yuga-dharma u ovom dobu svađe, u Kṛṣṇino se kraljevstvo nećemo vratiti kao izdvojeni pojedinci, već svi zajedno. „Ondje ćemo imati drugi ISKCON", napisao je Śrīla Prabhupāda.[44]

Budući da suradnja unutar Gauḍīya Maṭha nije uspjela, bilo je neizbježno da Prabhupāda osnuje ISKCON. On je pažljivo oblikovao tu neizbježnu, novu instituciju, vjerno se držeći eklezioloških postavki institucije svoga duhovnog učitelja koja je tada već bila nepovratno razbijena. Pokazalo se da je osnivanje ISKCON-a u srpnju 1966. godine bio tek prvi od pet koraka od suštinske važnosti za obnovu pokreta Gospodina Caitanye. U ljeto 1966. ono što je nosilo veličanstven (ako ne i preuveličan) naziv „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" obuhvaćalo je sedamdesetogodišnjeg starca, trošnu trgovinu i malu skupinu raspuštene mladeži. Međutim, sjeme je posijano i urodit će plodom.[45] Prošle su još oko četiri godine dok se nisu pojavili svi potrebni elementi koji su ISKCON učinili dostojnim da bude plod i uspješno ispunjenje svrhe institucije Gauḍīya Maṭha.[46]

Međunarodno društvo za svjesnost Krišne. To je potpuno novo ime novog društva, ukrašeno zgodnom i potpuno suvremenom kraticom ISKCON. Premda je ime novo, vuče na dva vrlo stara imena koja otkrivaju da je društvo, iako novo, dobro povezani nastavak vlastitog drevnog i suvremenog naslijeđa. Śrīla Prabhupāda je englesku složenicu „svjesnost Krišne" predstavio kao prijevod sanskritske složenice kṛṣṇabhāvanāmṛta: „Stoga se naš pokret za svjesnost Kṛṣṇe naziva kṛṣṇa-bhāvanāmṛta-saṅgha, društvo onih koji su zadovoljni jednostavno time što razmišljaju o Kṛṣṇi" (ŚB 9.9.45, smisao). zu kṛṣṇa-bhāvanāmṛta-saṅgha, Prabhupāda odgovara da se ona tu prirodno podrazumijeva:

Onaj tko je zaokupljen kṛṣṇa-bhāvanāmṛtom ne traži nikakvu materijalnu dobrobit od Kṛṣṇe. Naprotiv, takva se osoba uvijek moli Gospodinu za blagoslov da može Njegove slave širiti svim svemirima.

Svjesnost Kṛṣṇe bhaktama koji ju posjeduju ne daje samo blaženstvo, već ih i potiče da je daju drugima, šireći je „po svim svemirima".

S obzirom na to, možemo vidjeti da izraz kṛṣṇa-bhāvanāmṛta podsjeća na važan stih iz Caitanya-caritāmṛte (CC Ādi-līlā 16.1):

vande śrī-kṛṣṇa-caitanyaṁ kṛṣṇa-bhāvāmṛtaṁ hi yaḥ
āsvādyāsvādayan bhaktān prema-dīkṣām aśikṣayat

Ponizno odajem poštovanje Śrī Caitanyi Mahāprabhuu koji je osobno kušao nektar zanosne ljubavi prema Kṛṣṇi i potom poučio svoje bhakte kako da to također učine. Tako ih je podučio o zanosnoj ljubavi prema Kṛṣṇi da bi ih inicirao u transcendentalno znanje.

Ovdje nalazimo da je priroda „zanosne ljubavi prema Kṛṣṇi" Gospodina Caitanye takva da je On sam kuša i da navodi druge na to. Bhakte koji prime kṛṣṇa-bhāvāmṛtu sami je doživljavaju i dijele drugima. Na taj način društvo svjesnosti Kṛṣṇe prirodno postaje „međunarodno".

Dva Mahāprabhuova imena pojavljuju se u prvom dijelu ovog stiha: kṛṣṇa-caitanya i kṛṣṇa-bhāvāmṛta. Ona su gotovo istoznačna jer oba upućuju na osobu čija je svjesnost zaokupljena Kṛṣṇom pa je „svjesnost Kṛṣṇe" jednako dobar prijevod za oba izraza.[47] Tako se ime samoga Gospodina Caitanye – prevedeno na hrvatski kao „svjesnost Kṛṣṇe" – nalazi u imenu društva koje je Śrīla Prabhupāda osnovao.

Još jedan povijesni praotac „Međunarodnog društva za svjesnost Krišne" jest „viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhā". Ove se riječi pojavljuju u svečanom proglasu kojim završava svaka knjiga Śrīla Jīva Gosvāmījeve Bhāgavata-sandarbhe. Riječ sabhā znači „društvo", a riječ viśva „cijeli svijet", za što može poslužiti pojam „međunarodno". Možemo smatrati da se izraz vaiṣṇava-rāja – doslovce „kralj vaiṣṇava" – odnosi na Gospodina Caitanyu, kao što stoji u članku iz Sajjana-toṣaṇīja koji izvještava o ponovnom osnivanju društva 1919. godine, od strane Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure:[48] „Śrī Caitanyadeva je sam Kṛṣṇacandra, kralj svih vaiṣṇava u svijetu, Viśva-Vaiṣṇava-rāja. Skup Njegovih bhakta je Śrī Viśva-Vaiṣṇava-rāja-sabhā." Ako ove riječi, „svjesnost Krišne", u imenu Prabhupādina društva sadrže ime Śrī Kṛṣṇe Caitanye i ako se vaiṣṇava-rāja odnosi na Śrī Kṛṣṇu Caitanyu, onda i naziv „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" dokazuje svoju odanost viśvavaiṣṇava-rāja-sabhi. Međutim, ako se vaiṣṇava-rāja protumači tako da se odnosi na vodeće bhakte koji su dostigli napredne razine svjesnosti Kṛṣṇe,[49] Śrīla Prabhupādin engleski naziv njegove institucije poslužit će jednako dobro. U svakom slučaju, vidimo da izraz „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" kroz mnoštvo asocijacija i aluzija govori da društvo pod tim imenom ostaje snažno povezano s tradicijom Gauḍīye iz koje crpi snagu. Istodobno, to društvo oživljava spomenutu tradiciju kako bi je, nadograđenu radi multikulturalne djelotvornosti na svjetskoj pozornici, proslijedilo dalje.

Pritom Śrīla Prabhupāda ostaje vjeran svojim velikim prethodnicima u toj tradiciji. 1919. godine njegov je duhovni učitelj službeno obnovio Bhaktivinoda Thākurinu Viśva-Vaiṣṇava-Sabhu, vraćajući joj staro ime koje glasi: Viśva-Vaiṣṇava-Rāja-Sabhā. Tom je prilikom Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura rekao da vječno postojeće društvo „Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabha" koje je sišlo u ovaj svijet s Mahāprabhuom i njegovim pratiocima, ponekad prekrije iluzorna energija. No, moćni se bhakte pojavljuju kako bi ga ponovno oživjeli i raspršili tamu ovog svijeta.

Tako je nakon Śrīla Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure i Śrīla Baladeve Vidyābhūṣaṇe, Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhā bila gotovo neprimjetna, sve dok „399. Gaura ere (1885. A. D.), sjajna zvijezda na nebeskom svodu svemira vaiṣṇava nije ponovno osvijetlila Śrī Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhu". Ova „sjajna zvijezda" bio je Bhaktivinoda Ṭhākura, „sluga kralja svih vaiṣṇava", koji je duhovnom energijom i postignućima obogatio svoju obnovljenu i oživljenu Sabhu. 1919. godine, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura doradio je i osnažio Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhu, uvodeći u tradiciju Gauḍīye organizirani redovnički red propovjednika sannyāsīja i brahmacārīja okupljenih u hramovima. Misija se brzo širila diljem Indije i prvi put upala na tlo Europe, da bi se ponovno ugasila na trideset dugih godina. 1966. u New Yorku, utemeljujući posve sam svoju tradiciju na zapadu i ustanovivši da je ono što je ostalo od Gauḍīya Maṭha postalo „beskorisno"[50], Śrīla Prabhupāda je, idući stopama svojih uzvišenih prethodnika, još jednom obnovio Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhu koja je sada postala Međunarodno društvo za svjesnost Krišne sa svojstvenim stilom.

Śrīla Prabhupāda. Sljedbenici su dobivali inicijacije, bilo ih je sve više i za kratko su vrijeme počeli otvarati hramove, jedan za drugim, u San Francisku, Montrealu, Los Angelesu, potom Bostonu i tako dalje. Bhakte su napredovali u pravilima učeništva pa su mogli sve bolje shvatiti svoga duhovnog učitelja. Kao što se mahā-mantra postupno razotkriva onima koji je pravilno pjevaju i mantraju, tako se duhovni učitelj razotkriva učenicima koji ga pravilno slijede. Kao posljedica toga, „Swami" i „Swamiji" postao je „Śrīla Prabhupāda". To se dogodilo u Bostonu, tijekom neslužbenog razgovora. Govinda dāsī se prisjeća:

Sve do tad, do svibnja 1968., svi su ga znali kao Swamijija. Dakle, Goursundar [Govinda dāsīn suprug] je odlučio da me želi zvati Govindaji. Pitao je Prabhupādu, a on mu je odgovorio: „Ne, ustvari, ‘ji' je trećerazredan način oslovljavanja. Bolje je da je ne zoveš Govindaji." Čuvši to, ciknula sam. Sjedila sam točno ispred njega kad sam ga pitala: „Pa, ako je to trećerazredan način oslovljavanja, zašto te zovemo sa ‘ji'? Zašto te zovemo ‘Swamiji'?" On je rekao: „To nije jako važno." Ja sam rekla, „O, ne, jako je važno. Ako je to trećerazredan način oslovljavanja, onda te ne želimo tako zvati. Želimo te oslovljavati na najbolji, prvorazredan način. Stoga nam reci kojim bismo te imenom mogli pravilno oslovljavati." Bio je vrlo ponizan, jako je oklijevao, ali ja sam ga stisla, „To moramo promijeniti", pa je odgovorio: „Možete me zvati Gurudev, Guru Mahārāj ili Prabhupāda." Na to sam rekla: „To su tri naziva. Treba nam jedan. Koji je od njih najbolji?" a on je odgovorio: „Śrīla Prabhupāda je lijepo, to je najbolje." Ja sam rekla: „Od danas ćemo te zvati Śrīla Prabhupāda." Obavijestila sam sve bhakte, a nekima od njih se novo ime nije svidjelo jer je nekako zahtjevno za izgovoriti, „Prabhupāda". „Swamiji" nekako lakše teče. No od tada smo ga postupno počeli zvati Śrīla Prabhupāda.[51]

Premda od presudnog značenja, promjena je uvedena neprimjetno i usputno. To ne bi bilo tako s „Gurudeva" ili „Guru Mahārāja" jer se oba izraza često koriste u svakodnevici. No, „Prabhupāda" je poseban.

Ta se riječ pojavljuje u Caitanya-caritāmṛti (CC Madhya 10.23), gdje se navodi da je Kāśī Miśra oslovio samoga Gospodina Caitanyu kao „Prabhupādu". Śrīla Prabhupāda komentira:

Riječ prabhupāda, koja se odnosi na Śrī Caitanyu Mahāprabhua, značajna je u ovom stihu. S tim u vezi, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Prabhupāda komentira: „Śrī Caitanya Mahāprabhu je sama Svevišnja Božanska Osoba, Śrī Kṛṣṇa, i svi Ga Njegovi sluge oslovljavaju imenom Prabhupāda. To znači da postoji mnogo prabhua koji staju pod okrilje Njegovih lotosnih stopala." Čistom se vaiṣṇavi obraćamo s prabhu i ovaj način oslovljavanja predstavlja standardno ponašanje među vaiṣṇavama. Kad se mnogi prabhui nalaze pod okriljem lotosnih stopala jednog prabhua, njega se naziva Prabhupādom. Śrī Nityānanda Prabhu i Śrī Advaita Prabhu se također nazivaju Prabhupāda. Śrī Caitanya Mahāprabhu, Śrī Nityānanda Prabhu i Śrī Advaita Prabhu su svi viṣṇu-tattva, Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Viṣṇu. Stoga su sva živa bića pod Njihovim lotosnim stopalima. Gospodin Viṣṇu je svačiji vječni gospodar, a predstavnik Gospodina Viṣṇua je Gospodinov povjerljivi sluga. Takva osoba djeluje kao duhovni učitelj vaiṣṇava-početnika. Stoga je duhovni učitelj jednako vrijedan poštovanja kao Śrī Caitanya Mahāprabhu ili Gospodin Viṣṇu osobno i zbog toga mu se obraćamo s Oṁ Viṣṇupāda ili Prabhupāda.

U našoj liniji, izraz „Prabhupāda" posebno se koristio pri ukazivanju počasti uzvišenim osobama kao što su šestorica Gosvāmīja i, stoljećima kasnije, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura.[52] Ova titula tako stavlja osnivača ISKCON-a u elitno društvo. Osim toga, korištenje titule „Śrīla Prabhupāda" od strane gurua i učenika otkriva uzvišenu i iznimnu bliskost između tih uglednih osoba i njihovih postignuća.

Skoro godinu dana nakon razgovora s Govindom dāsī, dvadeset i treći broj Back to Godheada (18. travnja 1969.) posvećuje čitave dvije stranice naslovu „Prabhupāda" da bi radosno objavio ovu titulu.[53] „Prabhupād" se pojavljuje samo jednom u broju 25 (iz rujna 1969.), (1969 Back to Godhead Number 25), a nakon toga vrlo brzo postaje standard. ‘Swamiji' se na stranicama Back to Godheada pojavljuje posljednji put u broju 27. (1969 Back to Godhead Number 27) [54]

Već smo opisali redoslijed ključnih koraka ili stupnjeva kojim je, pod Śrīla Prabhupādinim budnim okom, oblikovan ISKCON:

Osnivanje institucije pod imenom „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne".

Ukazivanje počasti njegovu osnivaču titulom „Prabhupāda".

Tri su se još značajnija elementa ISKCON-ove morfologije tek trebala očitovati i to se konačno dogodilo početkom 1971. godine. To su:

Dodatno ukazivanje počasti Prabhupādi titulom OsnivačĀcārya.

Osnivanje GBC-ja, Upravnog tijela ISKCON-a.

Kupovanje zemlje za svjetsko sjedište ISKCON-a u Śrīdhām Māyāpuru i svečano postavljanje temelja za hram vedskog planetarija.

Tako je sve ključne elemente ISKCON-a postavio njegov Osnivač-Ācārya.[55]

Osnivač-Ācārya. Trebalo je vremena dok ova vrlo opravdana Śrīla Prabhupādina titula nije zauzela odgovarajuće mjesto. U vrijeme kad se to dogodilo, 1970. godine, titulu Ācārya, samu po sebi, smatralo se ne samo neodgovarajućom, nego i uvredljivom. No, očito je Śrīla Prabhupāda od samog početka točno znao što želi.

Unatoč tome, odmah po osnivanju ISKCON-a 1966. godine, u zaglavlju Śrīla Prabhupādinih osobnih memoranduma njegov se položaj prikazuje jednostavno kao: „Acharya: Swami A.C. Bhaktivedanta."[56] Taj redak, „Acharya: Swami A.C. Bhaktivedanta", doživio je i javnu promidžbu na glasovitom letku „Ostanite zauvijek visoko" iz rujna 1966.[57] Proučimo li prvih nekoliko godina Back to Godheada, [58] nigdje nećemo naći službeni dopis ili natpis u impresumu sa Śrīla Prabhupādinim imenom i njegovim položajem u odnosu na ISKCON – osim u dvije poprilično zapanjujuće iznimke.[59] Pojavljujući se samo u drugom (12. rujna 1966.) i četvrtom broju (15. prosinca 1966.), oblikovane na isti način, istog formata i stila, te iznimke kao da ukazuju na Śrīla Prabhupādinih ruku djelo. Ostaje, međutim, nejasno zašto se isti natpis ne pojavljuje nigdje drugdje.

U drugom i četvrtom broju Back to Godheada, na gotovo čitavoj prvoj unutarnjoj strani nalazi se Śrīla Prabhupādina fotografija. (Riječ je o dvije različite fotografije, a na svakoj od njih je Śrīla Prabhupāda ispred velikog brijesta u Tompkins Square Parku. Obje su iz istog članka iz časopisa The East Willage Other.) Iznad svake fotografije piše:

NJEGOVA BOŽANSKA MILOST
A ispod::
SWAMI A.C. BHAKTIVEDANTA
OSNIVAČ-ACHARYA
MEĐUNARODNO DRUŠTVO ZA SVJESNOST KRIŠNE, INC.

Nakon ova dva broja, titula Osnivač-Ācārya nestaje sve do broja 28 (iz kasne 1969.),[60] u kojem se ponovno pojavljuje kao dio načina oslovljavanja, gotovo istovjetnog s onim iz spomenutih časopisa s kraja 1966. U broju iz 1969. godine, Śrīla Prabhupādina fotografija zauzima cijelu prvu stranicu, a ispod nje je dovoljno mjesta za:

SRI SRIMAD A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI
OSNIVAČ ACARYA ISKCON-A I NAJVEĆI PREDSTAVNIK
SVJESNOSTI KRIŠNE U ZAPADNOM SVIJETU.

Prošla je, međutim, skoro čitava godina prije nego li je Śrīla Prabhupādin položaj ponovno tako predstavljen. Potom, s 36. brojem Back to Godheada (krajem 1970. godine) (1970 Back to Godhead Number 36) počinje redovito standardno predstavljanje Śrīla Prabhupāde na koje smo danas navikli, a čiji se prototip nalazi u prva dva broja Back to Godheada – velika fotografija iznad njegova imena i u cijelosti opisan njegov položaj:

Njegova Božanska Milost A A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda
Osnivač-Ācārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne

Iako je trebalo vremena da se titula Osnivača-Ācārye uhoda u primjeni, jasno je da ju je Śrīla Prabhupāda imao na umu od samog početka. Precizno oslovljavanje Prabhupāde kao Osnivača Ācārye koje se pojavljuje u navedena tri broja iz ranih dana zacijelo je bilo rijetko i neredovito. No izgleda da su sva tri slučaja bila dobro usklađena sa nekim zajedničkim uzorkom – kao da su posložena prema uredničkom stilskom obrascu – do te mjere da možemo primijetiti da iza toga stoji Śrīla Prabhupādina ruka.

Ozbiljna kriza 1970. – ukratko opisana na početku ovog komentara – navela je Śrīla Prabhupādu da poduzme oštre mjere da bi učvrstio svoj pokret.[61] Jedna od njih bila je uspostavljanje strogih standarda za korištenje izraza Osnivač-Ācārya kao njegove titule u odnosu s ISKCON-om. Prabhupāda je članovima ISKCON-a time želio jasno dati do znanja koliko je važno da dublje razumijemo njegov položaj te da to uvijek imamo na umu.

Zašto je to tako važno? Duhovna snaga ISKCON-a ovisi o tome. Ta je duhovna moć na početku ISKCON-a u potpunosti proizlazila iz Śrīla Prabhupāde. Slijedeći njegove upute, njegovi učenici – premda nezreli i nepostojani – postali su i sami opunomoćeni njegovom moći. Samo s bhaktama početnicima koji su djelovali kao njegovi izvršitelji i predstavnici, Śrīla Prabhupāda je do 1971. proširio svjesnost Kṛṣṇe diljem svijeta. Osim sve većeg broja hramova u Sjevernoj Americi, ISKCON-ovi su centri osnovani u Londonu, Parizu, Hamburgu i Tokiju, a pokret je sve više jačao. Kako je Śrīla Prabhupāda to mogao postići? Čuvajući u srcu naredbu svoga duhovnog učitelja kao svoje najveće blago i bezuvjetno služeći tu naredbu, Śrīla Prabhupāda je – premda sam i bez ičije pomoći – bio u stanju podignuti pokret Hare Kṛṣṇa točno s mjesta na kojem ga je ostavio Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura te ga nadograđivati s istom odlučnošću kojom je i njegov duhovni učitelj bio nadahnut. Zadivljujuće je da je cilj koji su skoro dvadeset godina namjeravale postići ujedinjene snage velike institucije na kraju ostvario jedan jedini predstavnik Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure djelujući sam.

Tako je Śrīla Prabhupāda i sam dobio uvid u moć učeništva i stava služenja, dokazavši ga svojim djelovanjem. Izgledalo je da je, zahvaljujući isključivo tom stavu služenja, jedna te ista božanska energija – gaura-śakti – nastavila djelovati bez prestanka, samo se prenosila s jednog pogodnog instrumenta na drugi. Pred Prabhupādom je bio izazov kako usaditi to isto umijeće duhovnog služenja u svoje učenike. Bude li uspio, oni će ga prenijeti dalje, kao živuće kulturno naslijeđe ISKCON-a. Budu li njegovi sljedbenici u stanju dostojno primiti njegovu ostavštinu, razvijajući je i nadograđujući kao što je i on to činio, održavajući duh suradnje i služenja u središtu svih djelatnosti – njegovo će djelo Osnivača-Ācārye uroditi plodom. Śrīla Prabhupāda je u istom razdoblju pristao na zahtjev nekih svojih učenika da ga oslovljavaju posebnom, osobnom praṇāmamantrom.[62] Obično bi zadatak sastavljanja mantre u čast svog gurudeve zapao nekog u tome vještog učenika. Budući da u to vrijeme nijedan Śrīla Prabhupādin učenik nije bio dovoljno duhovno i u jezičnom smislu napredan, Prabhupāda se našao u neugodnom položaju da sam smisli mantru. Posljedica toga je da nam je Prabhupāda dao vlastitu predstavu o sebi – kako je razmišljao o sebi i kako je htio da ga se mi sjećamo dok svakodnevno prizivamo njegovo prisustvo:

namas te sārasvate deve gaura-vāṇī-pracāriṇe
nirviśeṣa-śūnyavādi-pāścātya-deśa-tāriṇe

Sārasvata je ime iz ovog stiha po kojem Śrīla Prabhupāda želi da ga se sjećamo – ime koje je povezano s njegovim duhovnim učiteljem. Sārasvata je njegov patronim koji znači „sin (ili učenik) (Bhaktisiddhānte) Sarasvatīja".[63] Prabhupāda objašnjava (CC Ādi 10.84, smisao): „Kao članovi pokreta svjesnosti Kṛṣṇe mi pripadamo obitelji – učeničkom slijedu Sarasvatīja Gosvāmīja i stoga se nazivamo Sārasvatama. Stoga se duhovnom učitelju odaje poštovanje kao sārasvata-devi, članu Sārasvata obitelji (...)" Dakle, njegovo je ime u praṇāma-mantri jednostavno ime njegova duhovnog učitelja koje je uz pomoć par gramatičkih preinaka (promjenom prvog a u ā i promjenom završetka riječi) postalo njegovo [Prabhupādino]. Time Sārasvata otkriva duboku i blisku povezanost te upućuje na to da postignuća sina, koji ih je ostvario u očevo ime, pripadaju ocu, njegovu tvorcu i voditelju. U ovom slučaju, sin doslovce predstavlja oca: „represent" (engl.) znači „re-present" – predstavlja ga iznova i iznova.

Śrīla Prabhupādina praṇāma-mantra prepoznaje ga kao onoga tko promiče (pracāriṇa) učenja Gospodina Caitanye (gauravāṇī) na zapadu (pāścatya-deśa). Njegovo je postignuće bilo zajednički cilj Gauḍīya Maṭha koji je 1933. godine samo dotakao tlo Europe, ali nije učinio ništa više od toga. Da je taj cilj bio tada ostvaren – posebice izgradnja hrama u Londonu – Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura bi bio osobno otišao na zapad.[64] Stjecanjem okolnosti, izgledalo je da je njegova želja ostala neispunjena. No, s vremenom, pokazalo se da je imao jednog vjernog Sārasvatu koji mu je ispunio tu veliku želju.

Sārasvata-deva ukazuje da je nositelj tog imena nastavak postojanja Sarasvatīja Ṭhākure u drugačijem obliku. U tom je obliku Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura uspio ispuniti svoju veliku čežnju. Kad je njegov najposvećeniji sluga, Śrīla Prabhupāda, shvatio da se približava uspjehu[65] pod nazivom „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne", prihvatio je titulu Osnivača-Ācārye. Ovaj Śrīla Prabhupādin samouvjereni čin upućuje na to da je tada mogao prepoznati konačan uspjeh Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure u uspostavljanju svjesnosti Kṛṣṇe kao svjetskog pokreta te na činjenicu da je Śrīla Sarasvatī Ṭhākura ostvario ovaj uspjeh kroz svog Sārasvatu.

U Śrīla Prabhupādinoj se praṇāma-mantri prepoznaju dva postignuća: sveoubuhvatno promicanje predanog služenja Svevišnjega Gospodina te opovrgavanje nihilizma i impersonalizma. To su bili i ciljevi Gauḍīya Maṭha, institucije na čelu s Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom, kao i prepoznatljiva postignuća sampradāya-ācārya.

Značajno je da je Śrīla Prabhupāda mogao prepoznati vlastiti uspjeh i prihvatiti počast koja mu s pravom pripada, bez imalo ponosa. S vremenom se pokazalo da je shvatio da će, unatoč svim zaprekama, moći ispuniti naredbu svoga duhovnog učitelja. Shvatio je da je opunomoćen. Prirodna je osobina duhovne psihologije koja se očituje kod velikih bhakta i svetaca, da iskustvo opunomoćenja neizbježno prati iskustvo iznimne poniznosti. Što opunomoćenost više rađa plodovima, to se poniznost sve više povećava. Ovaj se nerazdvojan spoj velikih postignuća i velike poniznosti nalazi izvan dosega iskustava običnih materijalista. Oni o tome nemaju pojma.

Kad su očiti pokazatelji uspjeha počeli krasiti njegov uloženi trud, Śrīla Prabhupāda ga nije smatrao toliko vrijednim, već je pripisivao zasluge drugima i bio pun zahvalnosti.

U nekoliko se nezaboravnih prilika povjerio prilikom javnih izlaganja. Na primjer, Śrīla Prabhupāda je, govoreći svojim učenicima koji su se okupili u Londonu 22. kolovoza 1973. da bi obilježili Śrī Vyāsa-pūju, rekao sljedeće:

Svatko tko je povezan s ovim pokretom nije obično ljudsko biće. On je zapravo oslobođena duša. Iskreno se nadam da će moji učenici koji su nam se danas pridružili, čak i ako umrem, nastaviti s mojim pokretom, iskreno se nadam. (. . .) Moj je Guru Mahārāja, Njegova Božanska Milost Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Prabhupāda, također pokušao poslati svoje učenike na zapad da propovijedaju kult Gospodina Caitanye. (. . .) Možda znate da me je na našem prvom susretu zamolio da propovijedam. Tada sam bio mladić od svega dvadeset pet godina i imao sam obitelj. Dakle, trebao sam se pridružiti i odmah ispuniti njegovu želju, ali zbog toga što nisam imao sreće nisam mogao odmah ispuniti njegovu naredbu. Međutim, u sebi sam odlučio da to moram učiniti. Stoga, bolje ikada nego nikada, ispunio sam ovu naredbu sa sedamdeset godina, a ne s dvadeset pet. Zapravo sam protratio toliko mnogo vremena. To mogu shvatiti. (. . .) Poruka je bila tu kad sam imao dvadeset pet godina, ali sam počeo sa sedamdeset, ali nisam zaboravio poruku. Kako bih inače učinio sve ovo? To je činjenica, jednostavno sam tražio pogodnu priliku kako bih to učinio. U svakom slučaju, iako sam počeo kasno, sa sedamdeset godina, uz pomoć mojih učenika ovaj pokret pušta korijenje i širi se diljem svijeta. Zato vam se moram 73 zahvaliti. Sve je to zbog vas. Meni ne pripadaju nikave zasluge, već vama, jer mi pomažete ispuniti naredbu moga Gurua Mahārāje. (730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London)

Kasnije te iste godine, Śrīla Prabhupāda je u Los Angelesu izrazio slično mišljenje, s još vidljivijim osjećajima, na dan odlaska svoga duhovnog učitelja. (VB: Predavanje, 31. prosinca 1973.):

Dakle, tako sam se postupno vezao za djelatnosti Gauḍīya Maṭha, a milošću Kṛṣṇe, posao mi nije baš dobro išao. [smijeh] Da. Kṛṣṇa kaže yasyāham anugṛhnāmi hariṣye tad-dhanaṁ śanaiḥ. Ako netko uistinu želi biti Kṛṣṇin bhakta i istovremeno zadržava svoje materijalne vezanosti, tada mu Kṛṣṇa obično oduzima sve materijalno tako da može postati, htio sam reći, sto postotno ovisan o Kṛṣṇi. To se ustvari dogodilo u mom životu. Bio sam prisiljen pristupiti ovom pokretu i prihvatiti ga vrlo ozbiljno. Sanjao sam da me Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura poziva: „Molim te, pođi sa mnom!" [stanka] Ponekad sam bio užasnut: „O, što je ovo? Moram se odreći obiteljskog života? Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura me poziva? Moram prihvatiti sannyāsu?" Oh, bio sam užasnut, ali sam nekoliko puta vidio kako me poziva. U svakom slučaju, njegovom sam milošću bio prisiljen napustiti svoj obiteljski život, svoj takozvani poslovni život, a on me je na neki način naveo da propovijedam njegovo evanđelje. Dakle, ovo je značajan dan. Ja se pomalo trudim oko onoga što je on želio, a svi vi mi pomažete. Stoga bih vam se trebao još više zahvaliti. Vi ste zapravo predstavnici moga Gurua Mahārāje [počinje plakati] jer mi pomažete da izvršim naredbu moga Gurua Mahārāje. (. . .)

Kad su Indijci koji su ga cijenili počeli hvaliti Śrīla Prabhupādu kao mađioničara ili čudotvorca, on je poricao da posjeduje bilo kakve posebne moći. Slijede njegove riječi koje izgovorio u Bombayu, 9. siječnja 1973.:

Da, ne bismo trebali biti previše ponosni i misliti: „Napravio sam nešto čudesno." Zašto? Ponekad mi ljudi ukazuju toliko počasti: „Swamijī, napravio si čudo." Ne mislim da sam učinio nešto čudesno. Što sam napravio? Nisam mađioničar, ne znam činiti čuda. Ja jednostavno predstavljam Bhagavad-gītu kakva jest, to je sve. Ako mi pripadaju nekave zasluge, to je samo zbog toga. Svatko to može učiniti. Bhagavad-gīta je tu i svatko može predstaviti Bhagavad-gītu kakva jest i ona će čudesno djelovati. Ja nisam mađioničar. Ne znam mađioničarske trikove i yoga-siddhīje... Moja je jedina zasluga da ne želim s ovim čistim učenjem Bhagavad-gīte pomiješati nikakav nitkovluk, to je sve. To je moja zasluga. Kakvo god da je čudo učinjeno, to je samo na temelju ovog načela. To je sve. (721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad)

Upravni odbor (Governing Body Commission). Komešanje u ISKCON-u 1970. godine pružilo je Śrīla Prabhupādi priliku da ispuni još jednu neostvarenu želju Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, a ta je osnivanje upravnog tijela koje bi upravljalo čitavom institucijom. To je jedna od posljednjih uputa koje je Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pred kraj života dao svojim učenicima.[66] Nepoštivanje te naredbe je, prema Śrīla Prabhupādi, uzrokovalo raspad Gauḍīya Maṭha (CC Ādi 12.8, smisao):

U početku, u vrijeme dok je Oṁ Viṣṇupāda Paramahaṁsa Parivrājakācarya Aṣṭottara-śata Śrī Śrīmad Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Prabhupāda bio prisutan, svi su učenici složno djelovali, ali je među njima došlo do neslaganja odmah po njegovu odlasku. Jedna se strana strogo držala uputa Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, dok je druga izmislila vlastiti način ostvarivanja njegovih želja. Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura je pred kraj života naložio učenicima da osnuju upravno tijelo i složno rade na misiji. Nije naredio određenoj osobi da postane sljedeći ācārya. No, neposredno nakon što je napustio tijelo, njegovi su vodeći tajnici bez ovlaštenja skovali planove da zauzmu položaj ācārye, pa su se razdijelili na dvije struje [na „Misiju Gauḍīye" u Kolkati i na „Gauḍīya Maṭh" u Māyāpuru] oko toga tko će biti sljedeći ācārya. Zbog toga su obje strane postale asāra, beskorisne, jer, budući da su prekršile naredbu duhovnog učitelja, nisu bile ovlaštene. Unatoč naredbi duhovnog učitelja da osnuju upravno tijelo i vrše misionarske djelatnosti Gauḍīya Maṭha, te su dvije neovlaštene struje pokrenule sudski proces koji nakon četrdeset godina još traje bez konačne odluke. Mi stoga ne pripadamo nijednoj struji. Budući da su dvije strane, zbog zauzetosti raspodjelom materijalnih dobara institucije Gauḍīya Maṭha, prestale sa propovijedanjem, mi smo prihvatili misiju Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure i Bhaktivinode Ṭhākure, misiju propovijedanja kulta Caitanye Mahāprabhua diljem svijeta, pod zaštitom svih dosadašnjih ācārya i vidimo da je naš ponizan pokušaj postao uspješan. Slijedili smo načela koja je Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura posebno objasnio u svom komentaru na stih iz Bhagavad-gīte koji počinje s vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana (BG 2.41). Prema ovoj uputi Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure, dužnost je učenika da strogo slijedi naredbe duhovnog učitelja. Tajna uspješnog napretka u duhovnom životu jest učenikova čvrsta vjera u naredbe duhovnog učitelja. (. . .) Svaku djelatnost trebamo prosuditi po rezultatu. Članovi skupina samozvanih ācārya koji su zauzeli posjede Gauḍīya Maṭha zadovoljni su, ali nisu uspjeli napredovati u propovijedanju. Stoga po rezultatu njihova djelovanja trebamo znati da su asāra, beskorisni. Međutim, ISKCON, Međunarodno društvo za svjesnost Krišne, koje strogo slijedi gurua i Gaurāṅgu, svakim danom postaje sve uspješnije diljem svijeta.

Osnivanje Upravnog tijela ISKCON-a (Governing Body Commission) 28. srpnja 1970. bila je Śrīla Prabhupādina druga moćna protumjera, usmjerena na sprečavanje rasta klice razjedinjenja u ISKCON-u. GBC je vrsta institucije (komiteta)[67]koja i zahtijeva i potiče suradnju. Vodeći učenici Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure nisu uspjeli osnovati takvo upravno tijelo. Da se Gauḍīya Maṭh nije rascjepkao zbog njihova neposluha, mnogi bi učenici Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure surađivali na zapadu. Po slijedu događaja, Śrīla Prabhupāda je došao sam i sam je ponovno pokrenuo pokret za svjesnost Krišne. Kad su njegova braća po Bogu aktivno ili pasivno odbila suradnju, nije mu preostalo ništa drugo nego da postane jedinstveni ācārya na čelu ISKCON-a.

A opet, njegov je duhovni učitelj zahtijevao da ga na čelu institucije naslijedi upravno tijelo. Śrīla Prabhupāda je ovaj nalog primio k srcu. Ovo je bila još jedna neispunjena želja Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, a Śrīla Prabhupāda, vjerni Sārasvata, odlučio ju je ispuniti. Namjeravao je osnovati takav odbor, nadgledati njegov razvoj i pripremiti ga da djeluje kao njegov nasljednik na čelu ISKCON-a.

U Indiji je običaj da ācārya svoju instituciju ostavi izabranom nasljedniku. Korak koji je Śrīla Prabhupāda poduzeo godine 1970. – osnivanje GBC-ja – omogućio mu je da 1977. u prvoj stavci oporuke izjavi sljedeće: „Upravno će tijelo (Governing Body Commission) biti najviši upravni autoritet čitavog Međunarodnog društva za svjesnost Krišne." Osnivajući GBC i proglašavajući ga svojim izabranim nasljednikom na čelu ISKCON-a, Śrīla Prabhupāda se pobrinuo da naredba Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure nastavi učinkovito djelovati i donositi plodove u ovom svijetu.

Śrīla Prabhupāda je posljednju fazu postavljanja suštinskih elemenata ISKCON-ove duhovne morfologije pokrenuo u istom razdoblju. Nakon velikih poteškoća i mnogih neuspjeha, uzrokovanih uglavnom pasivnim i aktivnim protivljenjem njegove braće po Bogu.[68] Śrīla Prabhupāda je u Māyāpuru uspio kupiti zemlju za ISKCON te je uskoro razotkrio svoje planove za gradnju monumentalnog hrama. Pišući Govinda dāsī iz Kolkate (28. svibnja 1971.) izjavio je:

Bit će ti drago čuti da smo kupili oko pet jutara zemlje u Mayapuru, rodnom mjestu Gospodina Caitanye, gdje planiramo održati veliku svečanost u trajanju od dva tjedna, s početkom na Janmastami. Tada će se postaviti kamen temeljac (za hram). Želim da tom prilikom svi moji vodeći učenici dođu u Indiju. Postoji 50 centara, pa barem jedan iz svakog centra treba sudjelovati u ovom značajnom događaju (. . .) (710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta)

Obredom postavljanja temelja za hram, Śrīla Prabhupāda se obavezao da će dovršiti to zdanje. Stjecajem okolnosti, postavljanje temelja bilo je odgođeno sve do Gaura Pūrṇime 1972. a narednih je godina sudba opetovano vraćala vođe ISKCON-a pred nacrte projekta. No, Śrīla Prabhupādina je posvećenost, položena 1972. poput neke prisege, pokazala da sadrži moć koja je upravljala tim trudom preko, ispod, oko i kroz sve zapreke da bi Hram vedskog planetarija mogao izrasti iz naplavljenog tla Antardvīpe.

Śrīla Prabhupāda je kupovanje zemlje u Māyāpuru za „svjetsko sjedište" ISKCON-a i izgradnju veličanstvenog hrama na njoj smatrao velikim prioritetom. Njegovi su vodeći učenici postupno počeli shvaćati koliko mu je to značilo. Na primjer (SPL 5:9):

Tijekom posjete Kolkati [u studenom 1971.], Prabhupāda je govorio i o svojim planovima za Māyāpur. NaraNārāyaṇa napravio je model zgrade koju je ISKCON trebao izgraditi na nedavno kupljenoj zemlji i Prabhupāda ga je pokazao svojim posjetiteljima i zamolio ih da pomognu. Vidjevši koliko je Prabhupāda bio zaokupljen ovim projektom, Girirāja se dobrovoljno ponudio da pomogne na bilo koji način. „Izgleda da postoje dvije stvari koje najviše želiš", rekao je Girirāja. „Želiš da se tvoje knjige dijele i želiš izgraditi hram u Māyāpuru." „Da", Prabhupāda je rekao, smijući se. „Da, hvala ti."

Dublji uvid u Śrīla Prabhupādine prioritete stječemo ako shvatimo ovaj hram u svijetlu Gauḍīya-vaiṣṇavske ekleziologije koja, kao što smo vidjeli, leži u samom temelju institucije Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Već smo rekli 78 da je Śrīla Prabhupāda izgradio ISKCON na temelju te iste ekleziologije. U članku u The Harmonistu opisano je (uz osvrt na stih iz Brahma-saṁhite 5.46) da Śrī Caitanya Maṭh u Māyāpuru u instituciji Gauḍīya Maṭha predstavlja središnji, „očinski" hram, a svi drugi hramovi njegovi su ogranci: „Gaudiya Matha (u Kolkati) i Sri Chaitanya Matha međusobno se razlikuju kao i dvije svjetljike od kojih je jedna upalila drugu." Središnji hram, smješten u Māyāpuru, duhovnom predjelu (Śvetadvīpi), koji je sišao u ovaj svijet, uistinu jest vidljivi dvojnik svoga transcendentalno smještenog izvornog oblika, u kojem Gospodin i ācārya vječno prebivaju zajedno. Razni ogranci predstavljaju mjesta obučavanja novaka za služenje u ācāryinom prebivalištu u transcendentnom Māyāpuru. Budući da je glavni ili „očinski" hram institucije smješten na granici između dva svijeta, on služi kao neka vrsta ulaza. Njegove grane, iako rasprostranjene po čitavom materijalnom svijetu, zahvaljujući povezanosti sa središtem također djeluju kao ulazi.

Smješten u središtu, Śrī Caitanya Maṭh nas samom svojom arhitekturom – ukrasima i svime što mu pripada – podučava duhovnoj znanosti koja uspostavlja acintya-bhedābheda-tattvu, objedinjujuće načelo koje omogućava postojanje spomenutog ulaza. Popločani put za parikramu oko glavne kupole vodi posjetitelja do susreta s obličjima četvorice vaiṣṇavskih Osnivača-Ācārya, jednim za drugim, postavljenih u zasebne kapelice na vanjskim zidovima kupole. Jednako su razmaknuti oko osnove kupole, ali ih sama konstrukcija povezuje oko Śrī Caitanya Maṭha.

Svaki od tih Osnivača-Ācārya isticao je određeno učenje glede odnosa između Gospodina i njegovih energija. Premda su ta učenja ispravna, svako od njih je i nepotpuno, tvrdi Niśkānta Sānyāl u knjizi Sree Krishna Chaitanya. No, učenja Gospodina Caitanye, uobličena kao acintya-bhedābheda-tattva, pomiruju ih, usklađuju i dovode do savršenstva (SKC 164). Hram otjelovljuje učenja Gaudīya-vaiṣṇava te predstavlja činjenicu – koja je temeljito predstavljena u knjizi Sree Krishna Chaitanya – da Mahāprabhu, yuga-avatāra, nudi svrhu i savršenstvo teizma.

Gledano s kozmološke razine, on oslikava, uobličuje i osvjetljava spoznaju istinitosti učenja acintya-bhedābheda-tattve – da se ništa ne razlikuje od Kṛṣṇe, a ipak se Kṛṣṇa razlikuje od svega.[69] Ispod glavne kupole hrama svemir je prikazan onakav kakvim ga doživljavaju oni koji nemaju ograničenu sposobnost gledanja: prožet i povezan s Kṛṣṇom, kao i Njegovim energijama. Hram se time suprotstavlja naveliko proširenim pogrešnim gledištima koja Kṛṣṇu razdvajaju od Njegovih energija. Prvo je put monizma ili impersonalizma (nirviśeṣa-vāda), koje poriče postojanje božanskih energija i svodi Božju osobnost i Njegovu kreaciju na iluziju. Drugo je gledište put materijalizma ili nihilizma (śūnyavāda), koje priznaje samo energije koje nemaju nikakva izvora ili osnove.

Prikazujući poveznice između Gospodina i kreacije, taj nam hram može poslužiti kao neka vrsta zemljovida koji pokazuje put do božanskog (uključujući razne postaje, obilaske i skretanja na putu). Postavljene na unutarnjim zidovima kupole, koncentrične galerije koje vode prema gore predstavljaju posjetitelju niz umjetničkih prikaza predjela kojima je Gopa-kumāra prošao dok je putovao kroz mnoštvo materijalnih i duhovnih područja, sve do Śrī Kṛṣṇe u Vṛndāvani, kao što je to opisao Sanātana Gosvāmī u Bṛhat-Bhāgavatāmṛti. Hram time prikazuje uzdizanje do konačnog odredišta koje sva svjesna bića povlači prema gore.

To je posljednji od pet koraka koje je Śrīla Prabhupāda poduzeo do 1972. kojim su zaokružene sve suštinske komponente ISKCON-a. Hram upotpunjuje cjelokupnu duhovnu strukturu vidljivog ISKCON-a. Centre i hramove rasprostranjene diljem svijeta ujedinjuje mreža koja ih povezuje sa centrom u Śrīdhām Māyāpuru. Poput jako raširenog korijenja koje crpi vodu i opskrbljuje trup stabla, Śrīla Prabhupādin ISKCON dovodi uvjetovane duše u Māyāpur, gdje središnji hram otvara kapiju k višim dimenzijama. Poput trupa stabla, diže se u visine, obilato se granajući u duhovnom nebu. To je djelo Osnivača-Ācārye. Osnivač-Ācārya otvara aveniju koja nas kroz svemir vodi do transcendencije. Predstavljajući nam ovaj uzvišeni put – od dna najdubljeg korijena do vrha najvišeg lista – Osnivač-Ācārya se pobrinuo i za njegovo redovito održavanje i za obučene vodiče koji će upućivati, štititi i ohrabrivati putnike. On ga neprestano nadgleda, sve dok postoje oni koji djeluju pod njegovim vodstvom. Ovaj se put do zemlje živih u određenom smislu ne razlikuje od njegova tvorca. Nazivajući svoju tvorevinu imenom ISKCON, Śrīla Prabhupāda ju je tako organizirao da ovu potpuno duhovnu rukotvorinu mogu uočiti ne samo mudri (koji mogu prepoznati ono što vide pred sobom), već čak i budalasti (koji to ne mogu). Posebno je za ove potonje stvorio veliku lepezu vidljivih ulaza na ovaj put, rasprostranjenih po mreži koja pokriva cijeli svijet. Sve završava u centru u Antardvīpi, gdje je kozmološka topografija veličanstvenog puta predstavljena na čudesan način i gdje je svaki korak na tom putu do transcendencije detaljno ucrtan. Ovaj se hram time razotkriva kao svemirski portal ili kapija koja vodi preko nebeskih predjela do Kṛṣṇinih vječnih carstava.[70]

Śrīla Prabhupādini istaknuti mūrtiji u ISKCON-ovim hramovima i centrima ukazuju da on čuva ulaze na taj put. Na njihovu ušću u Navadvīpa-dhāmi, Śrīla Prabhupādinu nadmoćnu nazočnost u svim ovozemaljskim ISKCON-ovim centrima objavljuje njegov blistavi i zlatni oblik u puṣpa-samādhīju. S te osmatračnice nadgleda ulaz u veliki hram, kapiju koja vodi prema krajnjem prolazu. A onda, na kraju tog prolaza u Śvetadvīpi, Śrīla Prabhupāda osobno predvodi dobrodošlicu i okupljanje novopridošlica u vječni, transcendentni ISKCON u gaura-līli.[71] Tako Śrīla Prabhupādina duhovna avenija sigurno dovodi oporavljene i izbavljene jīve do najvišeg odredišta.

Naš je Osnivač-Ācārya obilježio početak tog projekta svojom prvom knjigom Lako putovanje na druge planete i nastavio u tom smjeru pišući, tiskajući te dijeleći knjige, istodobno gradeći svjetsku instituciju. Njegovo se djelo nastavlja i sad je konačno okrunjeno razvojnim vrhuncem, Hramom vedskog planetarija, koji ujedinjuje Bhāgavatam i Bhāgavatu, knjigu i osobu. Taj hram predstavlja suštinu i središte tvorevine Osnivača-Ācārye te ukazuje na pravo središte svijeta u svetom Śrīdham Māyāpuru, duhovnom predjelu koji je sišao u ovaj svijet.

Svaki od „četvorice Osnivača-Acharya u Željeznom dobu" napisao je tumačenje Vedānte koje je obnovilo Vedavyāsino teističko, vaiṣṇavsko razumijevanje tog spisa. Svaki od njih ga je energično podučavao i obučavao druge da učine isto. Tako je razbijena iluzorna fasada impersonalizma pa se izvorna vedska siddhānta promicala diljem Indije. Prema opisu Bhaktivinode Ṭhākure, ta su četvorica pripremali teren za Śrī Caitanyu Mahāprabhua koji je najpovjerljivije otkrivenje iz Veda učinio dostupnim svima putem saṅkīrtane. Mahāprabhu je Svoje najpovjerljivije pratioce nadahnuo da sustavno uobliče Njegova učenja u vidu acintya-bhedābheda-tattve, što je obuhvatilo i upotpunilo sustave četvorice Osnivača-Ācārya. Ti su Mahāprabhuovi bliski pratioci nosili posebnu titulu „Prabhupāda".

Potom su se pojavila još dva Mahāprabhuova sljedbenika koji su nosili titulu „Prabhupāda": Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Prabhupāda i A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda. Prvi od njih je praktično uobličio strategiju i taktiku za sustavno promicanje Mahāprabhuova pokreta diljem svijeta, a drugi je taj plan sproveo u cijelosti. Titula „Osnivača-Ācārye" unutar institucije Gauḍīya Maṭha čuvala se za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru Prabhupādu, no stjecajem okolnosti on nije mogao osobno dovršiti svoje planove i utemeljiti svjesnost Kṛṣṇe u zapadnim zemljama. Međutim, A.C. Bhakivedanta Swami Prabhupāda je u njegovo ime, poznavajući najdublje želje svoga duhovnog učitelja, nastavio od točke do koje je došao Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura te je u sljedećih dvanaest godina uspostavio yuga-dharmu u cijelom svijetu. Tako je, milošću Śrī Caitanye Mahāprabhua i njegovih instrumenata, još jedna osoba koja nosi spomenutu titulu uspješno dovršila i proširila samilosna zalaganja četvorice Osnivača-Ācārya.

Śrīla Prabhupādina izvanredna postignuća zacijelo dokazuju da zavređuje tu titulu, ali u ovom slučaju to ne znači da je pokrenuo „novu sampradāyu". On je nastavio tradiciju vjerno prenoseći učenja i praksu kakve je primio u Gauḍīya-sampradāyi, a to je učinio na sebi svojstven način, upečatljiv i odlučan, na temelju svoje spoznaje. Zbog toga je pod njegovim vodstvom osvježena i oživljena Gauḍīya-sampradāya uspjela pustiti korijenje izvan svog prirodnog staništa, diljem kugle zemaljske, šireći se posvuda.

Povijesno gledano, Gauḍīya-sampradāya pojavljuje se kao grana Brahmā-Madhva-sampradāye jer se Gospodin Caitanya, izvor sve četiri sampradāye, pojavio kao bhakta (bhakta-rūpa). Kao takav, tražio je i prihvatio pravu vaiṣṇavsku inicijaciju u jednoj od četiri vjerodostojne sampradāye. No, Njegova su se učenja, koja su sistematizirala i nadopunila šestorica Gosvāmīja, toliko jasno razlikovala od standardnih učenja zajednice Madhvinih sljedbenika, u kojoj je bio iniciran, da se na Mahāprabhuove sljedbenike prirodno gledalo kao na neku drugu zajednicu ili sampradāyu. Kad je Baladeva Vidyābhūṣana zbog toga bio izazvan da dokaže vjerodostojnost iste, uspješno je odgovorio pišući gauḍīya-vaiṣṇavsko tumačenje Vedanta-sutre, Govindabhāṣyu. Tako je Gauḍīya-sampradāya na početku osamnaestog stoljeća službeno prihvaćena kao zasebna sljedba.

Osim toga, Gauḍīya-sampradāya ima poseban položaj i ne možemo je smatrati nekom novom sampradāyom, samo jednom od mnogih drugih. Zapravo, trebamo pravilno shvatiti da je Gauḍīya-sampradāya objedinjeni dovršetak i savršenstvo četiri sampradāye koje su već postojale u Kali-yugi. To je mišljenje, kroz svoju spoznaju i otkrivenje, izložio Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura te ga je zabilježio u svojoj vizionarskoj knjizi Śrī 83 Navadvīpa-dhāma-mahātmya iz godine 1890. On ondje detaljno, poput očevidca, opisuje kako je Śrīla Jīva Gosvāmī (nedugo nakon odlaska Gospodina Caitanye) prošao navadvīpa-parikramu pod vodstvom Prabhua Nityānande. Tom prilikom Nityānanda Prabhu otkriva Śrī Jīvi kako je svaki od četvorice OsnivačaĀcārya u Kali-yugi, dok je bio na hodočašću u Jagannātha Purīju ili Navadvīpi, bio blagoslovljen povjerljivim otkrivenjem budućeg dolaska yuga-avatāre. [72] Zatraživši da to drže u tajnosti, Gospodin Caitanya svakog od njih nadahnjuje da svojim djelovanjem pripremi tlo za Njegovu pojavu u budućnosti. Na primjer, Gospodin se Madhvācāryi pojavljuje u snu i kaže (NDM 68):

Svi znaju da si Moj vječni sluga. Kad se pojavim u Navadvīpi, prihvatit ću tvoju sampradāyu. Sada idi svuda i pažljivo iskorijeni sve pogrešne spise māyāvādīya. Razotkrij slave obožavanja Gospodinova Božanstva. Kasnije ću Ja proširiti tvoja čista učenja.

Kad se Gospodin Caitanya ukazao Nimbādityi (Nimbārki) obavijestio ga je da će On u budućnosti razotkriti savršeno učenje koje će obuhvatiti, obnoviti, ujediniti i upotpuniti učenja sve četvorice Osnivača-Ācārya (NDM 73):

Kasnije, kad pokrenem pokret saṅkīrtane, osobno ću propovijedati suštinu četiriju vaiṣṇavskih filozofija. Od Madhve ću uzeti dvije bitne stavke: potpuno poražavanje filozofije māyāvāde i služenje Kṛṣṇina Božanstva, odnosno prihvaćanje Božanstva kao vječnoga duhovnog bića. Od Rāmānuje ću prihvatiti dva uzvišena učenja: poimanje bhakti koje nije zagađeno karmom i jñānom te služenje bhakta. Iz Viṣṇusvāmījevih učenja prihvatit ću dva glavna elementa – osjećaj isključive ovisnosti o Kṛṣṇi i put rāga-bhakti, a od tebe ću usvojiti dva uzvišena načela: neophodnost prihvaćanja utočišta Rādhe i visoko uvažavanje ljubavi gopīja prema Kṛṣṇi.

U konačnici, silazak Gospodina Caitanye sam po sebi predstavlja vrhunac tih sampradāya. Taj vrhunac objavljuje novi početak, s Mahāprabhuom kao začetnikom neprocjenjivo velikodušnog otkrivenja, sa šestoricom Gosvāmīja kao njegovim prvim primateljima i prenositeljima te sa Śrīla Prabhupādom kao ācāryom koji je utemeljio i razvio svjetsku zajednicu Kṛṣṇinih bhakta, krsteći je kao „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne". Začeto je društvo zatim oplemenio životnom silom svoje praktične spoznaje. Postavio je temelje najvažnijeg hrama kao svjetskog sjedišta međunarodnog društva u Antardvīpi, odnosno Śvetadvīpi koja je sišla u ovaj svijet, iz koje njegovo društvo svijetu prenosi otkrivenje Śrī Kṛṣṇe Caitanye i cijeli svijet vodi natrag k Njemu.

Śrīla Prabhupādina praktična spoznaja. Jako smo sretni što nam je Śrīla Prabhupāda poprilično otvoreno opisivao kako je stekao praktičnu spoznaju i kako mu je ta spoznaja omogućila da ispuni želju svoga duhovnog učitelja i učini pokret Gospodina Caitanye svjetskom misijom. Śrīla Prabhupāda je iznio značajno otkriće godine 1968. u hramu u Los Angelesu, prilikom obilježavanja odlaska Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Gledajući u redove mladih američkih lica pogleda uprtih u njega, Śrīla Prabhupāda se pitao naglas:

Rođen sam u jednoj, a moj Guru Mahārāja u drugoj obitelji. Tko je mogao znati da ću stati pod njegovo okrilje? Tko je mogao znati da ću doći u Ameriku? Tko je mogao znati da ćete mi se vi, američki mladići, pridružiti? Sve je to Kṛṣṇa uredio. Mi ne možemo shvatiti kako se stvari odvijaju.

Śrīla Prabhupāda potom nastavlja pripovijedati što se sve zbilo do tog dana u Los Angelesu.

Godine 1936., danas je 9. prosinca 1968., to znači prije trideset dvije godine, u Bombayu sam vodio nekakav posao i iznenada sam – možda na današnji datum, negdje između 9. i 10. prosinca, u pismu svom Guruu Mahārāji (koji u to vrijeme nije bio dobrog zdravlja, pa je boravio u Jagannātha Purīju, na obali oceana) napisao: „Dragi učitelju, tvoji učenici – brahmacārīji i sannyāsīji – izravno te služe, a ja imam obitelj, ne mogu živjeti s tobom i ne mogu te lijepo služiti. Tako da ne znam... Kako da te slu- 85 žim?" To je bila samo zamisao. Razmišljao sam o tome kako da ga služim, „Kako ga mogu ozbiljno služiti?"

Sjeme iz kojeg je sve izniklo bila je „samo zamisao". Nezadovoljan sa svojom zauzetošću poslom i smatrajući se sputanim obvezama svoje āśrame, Prabhupāda je nagonski („iznenada") pisao svome Guruu Mahārāji, ponizno iznoseći zamolbu, jecaj svoga srca. Osjećao se zarobljen položajem koji mu je onemogućavao prikladno služenje, no ipak je to snažno želio. Stoga je duhovnom učitelju priznao svoju želju i nezadovoljstvo.

Prabhupāda nastavlja:

Dakle, odgovor je bio označen datumom 13. prosinca 1936. U tom mi je pismu napisao: „Dragi moj taj i taj, drago mi je što sam primio tvoje pismo. Mislim da bi trebao pokušati proširiti naš pokret na engleskom jeziku." To je napisao. „To će biti dobro za tebe i za ljude koji će ti pomoći." To je bila njegova uputa. Nakon toga, 31. prosinca 1936. napustio je tijelo – dakle, napisao je pismo samo dva tjedna prije svog odlaska. Vrlo sam ozbiljno prihvatio tu naredbu duhovnog učitelja, ali nisam mislio, „Morat ću učiniti to i to..." U to sam vrijeme bio obiteljski čovjek. Sve je to Kṛṣṇa uredio. Kṛṣṇa će nam pružiti sve pogodnosti pokušamo li ozbiljno služiti duhovnog učitelja i držati se njegove naredbe. To je tajna. Premda nije bilo moguće – nikad nisam mislio. . .

Bila je to zapanjujuća, neočekivana, nepraktična i potpuno nevjerojatna naredba. „Proširi naš pokret na engleskom jeziku." Zapravo, ona je bila vrhunac propovijedanja Gauḍīya Maṭha i značila je: Idi na zapad – u Europu, u Ameriku. Bila je to dobro poznata naredba koju su već dobili mnogi lideri, brahmacārīji i sannyāsīji iz Gauḍīya Maṭha. Međutim, ovog ju je puta dobio obiteljski čovjek koji posluje u Bombayu, zapleten u obiteljske obveze i trgovinu, koji pomaže hramu koliko god može. Bio je, kako mi to danas kažemo, „član kongregacije". Prabhupāda priznaje da nije mogao ni zamisliti određene okolnosti u kojima bi se to moglo ostvariti. („Nisam mislio, ‘Morat ću učiniti to i to'.", „Premda nije bilo moguće – nikad nisam mislio...") Unatoč tome, on ju je „vrlo ozbiljno" shvatio. Ujedno je to bila njegova posljednja izravna razmjena s duhovnim učiteljem. To 86 joj je dalo još veću težinu. (Sigurno se sjetio da je ova naredba bila jeka one od prije četrnaest godina kad je prvi put susreo Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru.) Iako je iz početka bio zbunjen, shvatio je da joj mora ozbiljno pristupiti. Kako će se to uopće dogoditi? Kako se pokazalo kasnije, dogodilo se „po Kṛṣṇinu uređenju".

No, bilo je potrebno još nešto. Što to potiče Kṛṣṇu da uredi takve stvari? To je iskrenost učenika. „Kṛṣṇa će nam pružiti sve pogodnosti pokušamo li ozbiljno služiti duhovnog učitelja i držati se njegove naredbe. To je tajna."[73] Ovo predstavlja Śrīla Prabhupādinu „praktičnu spoznaju".

Prabhupāda potom pripovijeda kako je, ponovno po Kṛṣṇinu uređenju, naučio ovu tajnu:

Premda nije bilo moguće – nikad nisam mislio – ali sam to donekle ozbiljno shvatio proučavajući tumačenje Bhagavad-gite Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure. U Bhagavad-giti se nalazi stih, vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana. U vezi s ovim stihom, Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura komentira da riječi svoga duhovnog učitelja trebamo prihvatiti kao svoj život i dušu. Posebnu uputu duhovnog učitelja trebamo pokušati izvršiti bez odstupanja, ne mareći za vlastitu dobrobit ili gubitak.

Ovo je neposredan izvor Prabhupādina nadahnuća. Tu je spoznaju doživio dok je čitao komentar Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure na Bhagavad-gitu 2.41. i ona je ključ koji je otvorio naredbu duhovnog učitelja. Postala je temelj njegova života i postignuća te „jedina tajna" njegova uspjeha. Uvijek i iznova se, izravno i neizravno, osvrtao na ovaj ključni trenutak u svom životu[74]kada je bio blagoslovljen spoznajom da se treba potpuno posvetiti, bez obzira na sve, i učiniti naredbu duhovnog učitelja svojim životom i dušom. Samo zbog te posvećenosti, Kṛṣṇa ga je doveo u Ameriku i učinio uspješnim:

Stoga sam se u tom duhu pokušao malo potruditi. Dao mi je sve pogodnosti da ga služim. Stvari su se tako odigrale da sam u ovom stadiju, u starosti, došao u vašu zemlju. Vi također ozbiljno prihvaćate ovaj pokret i pokušavate ga shvatiti. Sad imamo nešto knjiga i stoga su nekakvi temelji ovog pokreta tu.

Prabhupāda potom zahtijeva od svojih učenika da pokažu jednaku posvećenost njegovoj naredbi kakvu je on pokazao prema naredbi svoga Gurua Mahārāje:

Dakle, danas, prilikom obilježavanja odlaska moga duhovnog učitelja, kao što ja pokušavam ispuniti njegovu volju, tako ću vas također zamoliti da, po mojoj želji, ispunite istu naredbu. Ja sam starac i mogu preminuti svakog trenutka. To je zakon prirode. Nitko ga ne može zaustaviti. Tome se ne treba čuditi, ali moja je molba vama na ovaj povoljan dan odlaska moga Gurua Mahārāje da nastavite širiti ovaj pokret, s obzirom da ste donekle shvatili suštinu ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe. Pokušajte ga proširiti. (681209 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles)

„Ispuniti njegovu volju"" igra je riječima. Naravno, ovaj izraz znači ispuniti nečiju naredbu, ali predstavlja i službeni pravni izraz po kojem nečija imovina postaje vlasnišvo njegovih nasljednika. Śrīla Prabhupāda je svojom posvećenošću ispunjavanju volje Bhaktisiddhānte Sarasvatīja od njega naslijedio neobičnu moć da proširi svjesnosti Kṛṣṇe i ovom prilikom izgovara svoju oporuku: „Tako ću vas zamoliti da, po mojoj želji, ispunite istu naredbu. Ja sam starac." Prabhupāda nas je svojom voljom učinio svojim nasljednicima. Kao u oporuci, kaže da će, prihvatimo li njegove upute, one prenijeti na nas istu moć izbavljanja ljudi, pružajući im utočište Kṛṣṇinih stopala.

„Tako ću vas zamoliti da, po mojoj želji, ispunite istu naredbu." Ovo je izvanredan trenutak: čin je prenošenja duhovne moći kojom svi mi možemo postati opunomoćeni, kao što je i sam Śrīla Prabhupāda postao opunomoćen. Śrīla Prabhupāda nam potom govori što predstavlja tu „istu naredbu":

(. . .) barem ste donekle shvatili suštinu pokreta svjesnosti Kṛṣṇe. Trebate ga pokušati dalje proširiti. Ljudi ispaštaju jer im nedostaje ova svjesnost. Kao što se svakodnevno molimo bhaktama:

vāñchā-kalpatarubhyaś ca kṛpā-sindhubhya eva ca

patitānāṁ pāvanebhyo vaiṣṇavebhyo namo namaḥ

Život vaiṣṇave, Gospodinova bhakte, posvećen je dobrobiti ljudi. Većina vas pripada kršćanskoj zajednici i znate da je Gospodin Isus Krist rekao da je žrtvovao sebe zbog vaših grešnih djela. To je odlučnost Gospodinovih bhakta. Oni ne mare za vlastitu udobnost. Budući da vole Kṛṣṇu, Boga, oni vole sva živa bića jer sva živa bića imaju odnos s Kṛṣṇom. To i vi morate naučiti. Ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe znači da trebamo postati vaiṣṇave i suosjećati s patnjom čovječanstva.

Naredbu „proširi naš pokret na engleskom jeziku" koju je primio, prenio je sad u sljedećem obliku: „postanite vaiṣṇave i suosjećajte s patnjom čovječanstva." Śrīla Prabhupāda je ovo primio k srcu, kao što to pjesma nalaže:

guru-mukha-padma-vākya, cittete kariyā aikya,
āra nā kariha mane āśā

„Stopi riječi s lotosnih usta Śrī Gurudeve sa svojim srcem; ne teži ničemu drugom."

Śrīla Prabhupādina postignuća dokaz su moći tih uputa. Mnogi su drugi primili istu naredbu od Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, ali pokazalo se da je samo on pokazao vyavasāyātmikābuddhi.

Śrīla Prabhupāda je stoga osnovao novu organizaciju koja bi u cjelini i u svakom dijelu trebala otjeloviti i unaprijediti tu spoznaju – spoznaju koja se očituje kao nepokolebljiva, neumorna posvećenost da se napaćenom čovječanstvu posvuda podijeli čista ljubav prema Bogu.

Napaćeno čovječanstvo. Snažno suosjećanje s patnjom čovječanstva, s namjerom da mu se pruži što više pomoći za što kraće vrijeme, jako je izraženo kod Śrīla Prabhupāde (koji je to naslijedio od Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure) i ono prirodno poprima oblik goruće potrebe za prikupljanjem i postrojavanjem materijalnih, ljudskih, novčanih sredstava, kao i infrastrukture te organizacije – s ciljem pružanja što je moguće veće pomoći u što kraćem vremenskom razdoblju. Izum Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure trebao je stvoriti ujedinjenu, usklađenu instituciju koja bi to mogla ostvariti. Kad se dobrovoljna služba bhakta racionalno organizira i uskladi, njezina se djelotovorna energija, povezana i usredotočena, višestruko povećava.

Da bi mogla djelovati na duge staze i naširoko te zajedničkim snagama u tom smjeru, instituciji je neophodan jedinstven oblik. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmi je zbog toga zahtijevao organizaciju u kojoj krajnji autoritet ne počiva na osobnosti jednoga autokratskog ācārye, već upravnog odbora koji je nazvao „Governing Body Commission". Gauḍīya Maṭh nije uspio uspostaviti ovaj ustroj i stoga je, prema Prabhupādi, postao beskoristan.

Upravni odbor. Upravni je odbor suvremena zapadnjačka organizacija namijenjena skupnom upravljanju i nadzoru. Śrīla Prabhupāda je postavio već poznate standardne elemente te organizacije: godišnji sastanci, odluke koje se prihvaćaju na temelju 90 glasanja većine članova, slijeđenje pravila službenog parlamentarnog slijeda (kao što je opisano u Robertovom pravilniku), tajnik bilježi prihvaćene odluke u zapisnik i tako dalje.

Model „jednoga autokratskog ācārye" je stariji, osnovni i možda instinktivno prirodniji oblik organizacije. To je standardni obrazac u indijskoj kulturi, za koji možemo reći da se razvio iz modela jednog sannyāsīja i njegovih učenika brahmacārīja. S vremenom, kad institucija izraste oko jednoga, moćnoga, karizmatičnog učitelja ili vođe – kao posljedica postupnog nakupljanja sljedbenika, zemlje, hramova, konačišta i bogatih donatora – osoba koja je na vrhu mora biti dovoljno duhovno napredna da bi odoljela iskušenju u vidu moći, novca, slave i sličnoga. Istodobno, prilika za upravljanje i uživanje u takvim pogodnostima može privući upravo pogrešnu osobu koja stoga mora glumiti da je ravnodušna prema takvim stvarima. U takvim slučajevima, licemjerje, osuđivanje, „zabijanje noža u leđa", podvale i slično, mogu postati uobičajeni događaji pa stoga institucije teže raspadanju.

Prednost je upravnog odbora u tome što je moć raspoređena na više ljudi, a njegovi se članovi međusobno provjeravaju i uravnotežuju. Prirodno, institucija je mnogo stabilnija: nastavlja postojati čak i ako u određenom razdoblju nema karizmatičnog vođe kao pojedinca. S druge strane, omogućuje postojanje dvaju ili više vrhunski osposobljenih vođa. U upravnom su tijelu oni prednost – što ih je više, tim bolje. No, ako postoji samo jedan čelnik, samo će nekolicina vrlo sposobnih vođa biti ispravno uključena, dok će se ostali osjećati neispunjeno i nedovoljno uposleno, što je plodno tlo za rascjep.

Zbog toga je upravno tijelo mnogo stabilniji i snažniji model koji se lakše oporavlja od modela jednog ācārye. Međutim, što ako postoji znatan broj posebno opunomoćenih, možemo reći, „samoobasjanih" ācārya u tom odboru? Hoće li oni sve raskomadati? Ne. Ako su uistinu napredni u svjesnosti Kṛṣṇe, zacijelo će primjerom pokazati načelo služenja lotosnih stopala Śrīla Prabhupāde kroz suradnju i tako još ojačati upravno tijelo.

NAŠ GLAVNI IZAZOV

Śrīla Prabhupāda je upravo tako ustrojio ISKCON. Osnovao je Upravno tijelo (GBC) 1970. god. te je nadgledao njegovo postupno uhodavanje i razvoj. Izjavom da želi „na stotine i tisuće duhovnih učitelja" u ISKCON-u ukazao je da će se službeni odnos između gurua i učenika odvijati unutar ujedinjene institucije pod vodstvom GBC-ja. U takvoj će organizaciji mnogi gurui moći skladno djelovati i surađivati s drugim liderima i menadžerima.

Stotine i tisuće duhovnih učitelja. 17. kolovoza 1966. u New Yorku, držeći predavanje na stihove iz Bhagavad-gīte 4.34–38, Śrīla Prabhupāda je rekao:

Dakle, nikome nije zabranjeno da postane duhovni učitelj. Svatko može postati duhovni učitelj pod uvjetom da poznaje znanost o Kṛṣṇi. (. . .) Bhagavad-gītā je znanost o Kṛṣṇi. Ako je netko savršeno poznaje, postaje duhovni učitelj. (. . .) Stoga su nam potrebne stotine i tisuće duhovnih učitelja koji su shvatili ovu znanost o Kṛṣṇi i propovijedaju je diljem svijeta. (. . .) Zbog toga smo osnovali ovo društvo i pozivamo sve iskrene duše da mu se pridruže, postanu duhovni učitelji te da propovijedaju ovu znanost diljem svijeta. (660815 - Lecture BG 04.34-38 - New York)

Śrīla Prabhupāda je svoja očekivanja objasnio Tuṣṭa-kṛṣṇi: (VB: Pisma, 2. prosinca 1975.)

Od svakog se učenika očekuje da postane Acarya. Acarya znači onaj tko poznaje upute spisa, praktično ih se pridržava u životu i poučava svoje učenike o njima. Nastavi se uvježbavati vrlo strogo i tako ćeš biti vjerodostojan guru, a na temelju istog načela možeš prihvaćati učenike. No, zbog pravila ponašanja, običaj je da za vrijeme života tvoga duhovnog učitelja dovedeš buduće učenike njemu, a u vrijeme njegova odsustva ili odlaska učenike možeš prihvaćati bez ikakvih ograničenja. To je zakon učeničkog slijeda. Želim da svi moji učenici postanu vjerodostojni duhovni učitelji i prošire svjesnost Kṛṣṇe posvuda. To će jako usrećiti i mene i Kṛṣṇu.

Ovdje je, kao i u mnogo drugih slučajeva, Śrīla Prabhupāda izrazio potrebu za velikim brojem gurua te svoju želju da mu „svaki učenik" u tome pomogne. Budući da je snažno želio da njegovi učenici i sljedbenici ostanu unutar ISKCON-a, imao je u vidu veliko povećanje duhovne i materijalne sile, stvorene djelotvornošću i međusobnim nadopunjavanjem u služenju kroz suradnju. Kad radimo i propovijedamo zajedno, organizirano i usklađeno, naša unutarnja i izvanjska snaga narastu daleko više od pukog zbroja snaga svih pojedinaca.

U konačnici, naš proces je saṅkīrtana, ne samo kīrtana, i stoga nam je za razumijevanje potpunog značenja prefiksa saṁ – koji ne ukazuje samo na zajedništvo, već i na temeljitost, silinu i potpunost – neophodna spoznaja.

Međutim, sve dok je Śrīla Prabhupāda bio prisutan kao jedini ācārya i dīkṣā-guru, ovaj je ustroj neminovno ostao u obliku zametka, djeteta u utrobi majke, s još nerazvijenim oblikom i funkcijama. Jasno je da GBC nije mogao u potpunosti preuzeti ulogu „vrhovnog upravnog tijela" dok je Prabhupāda bio fizički prisutan i Śrīla Prabhupāda je ostao jedini guru. Trebalo je pričekati da se pokaže cjelokupan rezultat njegova rada.

Tako nam je Śrīla Prabhupāda prepustio zadatak da nakon njegova odlaska u cijelosti razvijemo oblik i funkcije ISKCON-a radi učinkovitog djelovanja u ovom svijetu. Jedan od glavnih izazova je integrirati odnos gurua i učenika – koji s pravom i sam po sebi podrazumijeva duboku odanost i posvećenost guruu kao osobi – u šire društvo koje u određenoj mjeri zahtijeva višu, sveobuhvatniju odanost. Ta je odanost naša zajednička vjernost Osnivaču-Ācāryi Śrīla Prabhupādi, a dokazuje se u praksi međusobnom suradnjom unutar struktura koje nam je povjerio, da bismo ispunili njegovu najdublju želju.

Međusobna suradnja. Temelj suradnje je ljubav. „Čitavo društvo izvršava moja naređenja, ne zato što sam ja nadređeni", rekao je Śrīla Prabhupāda. (Philosophy Discussion on Arthur Schopenhauer).

Postoji ljubav. Bez ljubavi to ne možete učiniti. U vama je nešto ljubavi prema meni i zbog toga izvršavate moje naredbe. Inače bi to bilo nemoguće. Ni ja to ne bih mogao učiniti. Vi ste stranci, Amerikanci, a ja sam došao iz druge zemlje. Nemam [bankovni] račun. Niti vam mogu narediti: „Morate to učiniti, inače ću vas ukoriti." Zbog toga što postoji ljubav. To je odnos iz ljubavi. Mogu se usuditi i ukoriti vas, ali vi u svakakvim okolnostima izvršavate moje naredbe jer je osnovno načelo ljubav, a čitava naša filozofija jest ljubav.[75]

23. svibnja 1977. Śrīla Prabhupāda je izgovorio poznatu izjavu o provjeri naše ljubavi. Tamāla Kṛṣṇa Goswami je zabilježio:

Śrīla Prabhupāda je naglašavao: „Vaša će se ljubav prema meni vidjeti po tome kako ćete ovu instituciju održavati nakon mog odlaska. Imamo ugled i ljudi osjećaju našu težinu. To se treba održati. Ne kao Gauḍīya Maṭh. Nakon odlaska Gurua Mahārāje pojavilo se toliko mnogo ācārya."[76]

Bhakti Caru Swami bio je nazočan kad je Śrīla Prabhupāda to izjavio. On se prisjeća:

Kad je Śrīla Prabhupāda za vrijeme svojih posljednjih dana bio u Vṛndāvani, Tamāla Kṛṣṇa Mahārāja običavao je čitati naglas pisma koja su bhakte pisali Śrīla Prabhupādi, a Njegova Božanska Milost diktirao je odgovore i ponekad nešto komentirao. Jednom je jedan bhakta htio ponuditi svoju dugovječnost Śrīla Prabhupādi kako bi mogao nastaviti biti s nama na ovom planetu. Bilo je to vrlo nježno pismo, ispunjeno osjećajima. Međutim, Śrīla Prabhupāda je reagirao na prilično neobičan način i komentirao da ćemo našu pravu ljubav prema njemu pokazati time što međusobno surađujemo kako bismo nastavili s njegovom misijom. Ovaj mi je događaj ostavio vrlo dubok dojam u srcu i postao sam svjestan da je najbolji način da pokažem ljubav prema Śrīla Prabhupādi moja suradnja s bhaktama ISKCON-a koji s tolikom ozbiljnošću služe Njegovu Božansku Milost kako bi nastavili s njegovom misijom.[77]

Śrīla Prabhupāda je u svojim posljednjim danima od nas tražio čvršći dokaz ljubavi od dirljivog otvaranja srca, koliko god da je bilo iskreno. On kaže da će ga uvjeriti naša međusobna suradnja oko razvijanja njegove misije nakon njegova odlaska.

Śrīla Prabhupāda je postavio taj standard – djelovanje koje odaje puno više od gorljivih riječi – koji otkriva i suštinu vāṇī-seve čime možemo dostići njegovo društvo i zadržati ga.

Osim toga, pravo značenje riječi saṅkīrtana jest zajedno surađivati u svrhu širenja svjesnosti Kṛṣṇe. Śrīla Prabhupāda je to prekrasno objasnio:

Čak je i Gospodin Caitanya Mahāprabhu – On je sam Bog, Kṛṣṇa osobno – mislio da to sam neće moći izvesti. Tako se osjećao. To je smisao ovog stiha. Tako stvari stoje. Vi surađujete, a zasluge se pripusuju meni. Što bih ja sam mogao učiniti? Ekākī āmāra nāhi pāya bolo. Sam Caitanya Mahāprabhu je htio da surađujemo. On je Bog, Kṛṣṇa, i zato je suradnja vrlo važna. Nitko ne bi trebao misliti, „Ja sam tako sposoban. Ja to mogu." Ne. Zapravo, samo suradnjom možemo napraviti nešto veliko. „Zajedno smo jači." Bez suradnje nećemo uspjeti. To je naš... Stoga budite snažni dok širite svjesnost Kṛṣṇe i Kṛṣṇa će vam pomoći. On je najsnažniji. No ipak, moramo se udružiti. Saṅkīrtana. Saṅkīrtana znači da se više ljudi udružilo u pjevanje. To je saṅkīrtana. Inače je to kīrtana. Saṅkīrtana. Bahubhir militvā kīrtayatīti saṅkīrtanam. Bahu. Bahu znači mnogi, mnogo udruženih. To je misija Caitanye Mahāprabhua, međusobno se udružiti.[78]

Kad su dvojica utjecajnih vođa napustila ISKCON, Śrīla Prabhupāda je 9. prosinca 1973. savjetovao Babhru dāsu. Neka nam ovo zauvijek ostane u srcu:

Sad smo Kṛṣṇinom milošću izgradili nešto značajno u obliku ovog ISKCON-a i mi smo svi jedna obitelj. Ponekad može biti neslaganja i svađe, ali ne smijemo otići. Ovim se ludostima može stati na kraj duhom suradnje, trpeljivošću i zrelošću. Stoga te molim da ostaneš u društvu naših bhakta i surađuješ s njima. Kušnja naše istinske posvećenosti i ozbiljnosti u služenju duhovnog učitelja ogleda se u duhu međusobne suradnje u širenju ovog pokreta te u izbjegavanju zastranjenja i stvaranja frakcija. (731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles)

Otkrili smo da je prvotni sustav područnih ācārya, kojim smo pojedine gurue pokušali integrirati u širu strukturu, neizbježno stvorio zemljopisna područja koja su sama bila više ujedinjena nego ISKCON kao cjelina. To je dovelo u opasnost cjelovitost ISKCON-a pa je taj sustav ukinut. No još uvijek moramo puno toga učiniti da bismo ostvarili organizaciju kakvu je Śrīla Prabhupāda htio.

Moramo još puno toga učiniti. S nestrpljenjem očekujemo da se u ISKCON-u uspostavi kultura posvećenog duha suradnje i služenja pod Śrīla Prabhupādinim okriljem. Kad se ovo uspostavi kao kultura, tada će svaki pojedini član – od vrha do dna – jednako sudjelovati u njoj. To je toliko nerazdvojan dio same biti opstanka u pokretu za svjesnost Kṛṣṇe da se pojavljuje i u svakoj najmanjoj gesti. Djeca je primaju s majčinim mlijekom. Ona je sveprožimajuća. Tako ćemo biti uvijek sa Śrīla Prabhupādom – i onih u čijem je društvu on prisutan. Zanimljivo je primijetiti da su dva istaknuta anti-ISKCON pokreta – koji često tvrde da su „pravi ISKCON" – nastala odbacivanjem jednog ili drugog elementa Śrīla Prabhupādine cjeline: ṛtvici žele zamijeniti postojeće gurue s institucijskim autoritetom GBC-ja, dok sljedbenici pojedinih istaknutih sannyāsīja žele ukloniti GBC kao takav i osloniti se na jednoga karizmatskog, autokratskog ācāryu.

Selektivno odbacivanje jednog ili drugog elementa. Kao što smo naučili od Gauḍīya Maṭha, jasno je da ovo nije lako shvatiti. Sad imamo vlastite otcijepljene skupine prema kojima se trebamo ophoditi kao što se Śrīla Prabhupāda ophodio prema preostalim frakcijama Gauḍīya Maṭha – s jasnim i preciznim razumijevanjem njihovih zastranjenja, s velikodušnim i dobronamjernim stavom te beskrajnim strpljenjem.

ISKCON treba ohrabriti oba elementa: snažnu, opću vjernost ISKCON-u i GBC-ju te duboki odnos između svakog gurua i učenika unutar ISKCON-a, utemeljen na podučavanju. Pri tome moramo shvatiti da tu nema proturječja, niti sukoba. Moramo uočiti kako se oba elementa međusobno osnažuju i podržavaju.

'Ključni elementi za ostvarenje ove neophodne sinteze jesu duboko razumijevanje Śrīla Prabhupādina položaja i sprovođenje istog u djelo – dakle, i jñāna i vijñāna. Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda predstavlja – i u određenom smislu i jest – jedinstvo ISKCON-a. Bez obzira tko im je dīkṣā ili śīkṣa-guru, svi bhakte trebaju doživjeti Prabhupadino prisustvo kao neizbježan i glavni element u svom životu. Gurui čije je prisustvo vidljivo kroz fizičko tijelo obično više utječu na svoje sljedbenike nego oni čije tijelo više nije vidljivo. Budući da je sam Śrīla Prabhupāda kao osoba trenutno neočitovan za nas, ovaj nedostatak vapua mora se nadoknaditi sve dubljim razumijevanjem njegova prisustva u vidu vāṇija (kao što je to on sam podučavao).

Razumijevanje Śrīla Prabhupādina položaja. Nadamo se da će ovaj uradak biti jedan od mnogih koji će potaknuti dublje 97 razumijevanje Śrīla Prabhupāde kao Osnivača-Ācārye i sve veću posvećenost služenju njemu.

Prabhupadino prisustvo mora postati dio ISKCON-a, osnovna aroma njegove kulture, u tolikoj mjeri da se ne smanji čak ni kada svi oni koji su Śrīla Prabhupādu osobno poznavali odu s ovog svijeta za njim.

Njegovo se prisustvo neće smanjiti. Antropolozi su kulturu definirali kao ukupan zbir naučenog ponašanja skupine koji se prenosi s pokoljenja na pokoljenje. Veliki dar koji svaki naraštaj ISKCON-a može dati budućim pokoljenjima jest upravo Śrīla Prabhupāda.

Ishodi

Brojne su dobrobiti spoznaje Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye, a neke od njih su:

Mnogi će naraštaji biti u stanju primiti posebnu milost koju Śrīla Prabhupāda pruža. Putem koji je on otvorio ići će se sve više i više kući, natrag Bogu.
Potpuno prihvaćajući okrilje Śrīla Prabhupāde kao śīkṣagurua u vidu vāṇija, svi učitelji u ISKCON-u, na raznim razinama napretka, moći će vjerodostojno prenijeti Śrīla Prabhupādina istinska učenja, pružajući time svakome pravilno vodstvo, utočište i zaštitu.
Śrīla Prabhupādino aktivno prisustvo osigurat će jedinstvo i cjelovitost ISKCON-a.
ISKCON-ova će učenja tijekom vremena posvuda ostati nepromijenjena.
Śrīla Prabhupādina praktična spoznaja – koja ga je obdarila posebnom snagom da proširi svjesnost Kṛṣṇe – neće se samo sačuvati, već će nam se još više razotkriti.
Njegove će nam knjige ostati u središtu pozornosti jer sadrže uvide i upute koje ćemo tek u budućnosti moći sprovesti u djelo.
Śrīla Prabhupādina će gledišta zauvijek ostati leće kroz koje će svi budući naraštaji promatrati naše prethodne ācārye.

Skraćenice

BG: Bhagavad-gītā
BS: Brahma-saṁhitā
CB: Caitanya Bhagavat
CC: Caitanya-caritāmṛita
BTG: Back to Godhead
HKE: The Hare Krishna Explosion
Harm: The Harmonist
Kṛṣṇa: Kṛṣṇa, The Supreme Personality of Godhead
MHP: Modern Hindu Personalism
NDM: Navadvīpa-dhāma-māhātmya
SS: Servant of the Servant
SKC: Sree Krishna Caitanya
SBV: Śrī Bhaktisiddhānta Vaibhava
SPL: Śrīla Prabhupāda-lilamrita
SB: Śrīmad-Bhāgavatam
TKG: TKG's Diary
VB: VedaBase

Popis navedenih djela

Back to Godhead. Pristupljeno: 8. listopada 2013. http://www. backtogodhead.in

Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Ṭhākura (1991). Śrī Brahmasaṁhitā. Bombay: The Bhaktivedanta Book Trust.

Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A.C. (1989). Bhagavad-gītā As It Is. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust.

Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A.C. (1996). Kṛṣṇa: The Supreme Presonality of Godhead. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust International.

Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A. C. (1996). Śrī Caitanyacaritāmṛta of Kṛṣṇadāsa Kavirāja Gosvāmī. Botany: The Bhaktivedanta Book Trust.

Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A. C. (1976). ŚrīmadBhāgavatam. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust.

Bhaktivedanta VedaBase:The Complete Teaching of His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, FounderAcarya of the International Society for Krishna Consciousness. CD-ROM, 2003.1. Bhaktivedanta Archives.

Bhaktivinoda Ṭhākura (nepoznato). Śrī Navadvīpa-dhāmamahātmya. (prev. Bhanu Swami). Nepoznato. Dasa, Hayagriva. (1985). The Hare Krishna Explosion. Singapore: Palace Press.

Yadubara Dasa (2006). Following Śrīla Prabhupāda: DVD 1. (DVD). British Columbia, Canada: ISKCON Cinema. Goswami, Sastsvarūpa dāsa (1980–1983). Śrīla Prabhupādalīlāmṛta: A Biography of His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda. (6 svezaka). Los Angeles. The Bhaktivedanta Book Trust.

Goswami, Tamal Krishna (1984). Servant of the Servant. Los Angeles: Bhaktivedanta Book Trust.

Goswami, Tamal Krishna (1998). TKG Diary. Dallas: Pundits Press.

Sri Srimad Bhakti Siddhanta Sarasvati Goswami Maharaj, ur. (1927–1936). The Harmonist. Godišta 24–33. Calcutta: Sri Gaudiya Math. Napomena: Bhaktivedanta Research Centre čuva zbirku izvornih brojeva The Harmonista uvezanih u 10 svezaka. (Ova je zbirka prethodno bila dio knjižnice Sundarānande Vidyāvinode.) U 8. uvezanom svesku (koji sadržava godište 32 The Harmonista) nedostaju brojevi 22 i 24. U 9. uvezanom svesku koji sadržava godište 33, svega su četiri broja, dva iz studenog i dva iz prosinca 1936. U desetom i završnom uvezanom svesku koji sadržava godište 34 The Harmonista (1937.), šest je brojeva – objavljenih nakon odlaska Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure – počevši od kolovoza i završno sa studenim.

Sanyal, Nisikanta (1933). Sree Krishna Chaitanya. (1. svezak). Royapettah, Madras: Sree Gaudiya Math.

Sardella, Fernando (2013). Modern Hinduism Personalism: History, Life, and Thought of Bhaktisiddhānta Sarasvatī. New York: Oxford University Press.

Sraman, Bhaktikusum (1982). Prabhupāda, Śrīla Sarasvatī Ṭhākura. Mayapur: Śrī Caitanya Maṭha. Swami, Bhakti Vikāsa (2009). Śrī Bhaktisiddhānta Vaibhava: The Grandeur and Glory of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. (3 sveska). Surat, Indija: Bhakti Vikas Trust.

GLOSSARY

ACCORD: AGREEMENT OR HARMONY.

ADROIT: SKILLFUL IN USING THE HANDS OR MIND; DEXTEROUS, ACTIVE, CLEVER.

AEGIS: THE PROTECTION, BACKING, OR SUPPORT OF A PARTICULAR PERSON OR ORGANIZATION.

ALLEGORY: DESCRIPTION OF A SUBJECT UNDER THE GUISE OF SOME OTHER SUBJECT OF APTLY SUGGESTIVE RESEMBLANCE; A STORY, POEM, OR PICTURE THAT CAN BE INTERPRETED TO REVEAL A HIDDEN MEANING, TYPICALLY A MORAL OR POLITICAL ONE; A SYMBOL.

ALLUSION: IMPLIED, OR INDIRECT REFERENCE; AN EXPRESSION DESIGNED TO CALL SOMETHING TO MIND WITHOUT MENTIONING IT EXPLICITLY; AN INDIRECT OR PASSING REFERENCE.

ALLUVIAL: OF, PERTAINING TO, OR CONSISTING OF ALLUVIUM; DEPOSITED FROM FLOWING WATER; OR PERTAINING TO SUCH A DEPOSIT.

ANALOGOUS: COMPARABLE IN CERTAIN RESPECTS, TYPICALLY IN A WAY THAT MAKES CLEARER THE NATURE OF THE THINGS COMPARED.

ANALOGUE: AN ANALOGOUS WORD OR THING; A REPRESENTATIVE IN DIFFERENT CIRCUMSTANCES OR SITUATION; SOMETHING PERFORMING A CORRESPONDING PART.

ANOMALY: SOMETHING THAT DEVIATES FROM WHAT IS STANDARD, NORMAL, OR EXPECTED.

ANTIPATHY: FEELING AGAINST, HOSTILE FEELING TOWARDS; CONSTITUTIONAL OR SETTLED AVERSION OR DISLIKE.

APHORISM: A PITHY OBSERVATION THAT CONTAINS A GENERAL TRUTH.

APPELLATION: A DESIGNATION, NAME, OR TITLE GIVEN.

APPURTENANCE: A THING WHICH NATURALLY AND FITLY FORMS A SUBORDINATE PART OF, OR BELONGS TO, A WHOLE SYSTEM; A CONTRIBUTORY ADJUNCT, AN ACCESSORY.

ARDENT: ENTHUSIASTIC OR PASSIONATE.

ATTESTATION: PROVIDE OR SERVE AS CLEAR EVIDENCE OF.

ATTRIBUTION: ASCRIBE A WORK OR REMARK TO (A PARTICULAR AUTHOR, ARTIST, OR SPEAKER).

AU COURANT: AWARE OF WHAT IS GOING ON; WELL INFORMED; FASHIONABLE.

AVER: TO DECLARE TRUE, ASSERT THE TRUTH OF (A STATEMENT).

CARTOGRAPHY: THE SCIENCE OR PRACTICE OF DRAWING MAPS.

CHRISTEN: GIVE TO (SOMEONE OR SOMETHING) A NAME THAT REFLECTS A NOTABLE QUALITY OR CHARACTERISTIC.

COIGN OF VANTAGE: A FAVORABLE POSITION FOR OBSERVATION OR ACTION.

COINAGE: THE (DELIBERATE) FORMATION OF A NEW WORD.

CONSUMMATE: COMPLETED, PERFECTED, FULLY ACCOMPLISHED.

CONSUMMATION: THE POINT AT WHICH SOMETHING IS COMPLETE OR FINALIZED.

CONTROLLING METAPHOR: A METAPHOR THAT PERVADES OR ORGANIZES AN ENTIRE LITERARY WORK.

ECCLESIOLOGY: THEOLOGY AS APPLIED TO THE NATURE AND STRUCTURE OF A CHURCH.

EFFICACIOUS: SUCCESSFUL IN PRODUCING A DESIRED OR INTENDED RESULT; EFFECTIVE.

ELUCIDATE: MAKE (SOMETHING) CLEAR; EXPLAIN.

EMBRYONIC: (OF A SYSTEM, IDEA, OR ORGANIZATION) IN A RUDIMENTARY STAGE WITH POTENTIAL FOR FURTHER DEVELOPMENT; IMMATURE, UNDEVELOPED.

EMINENT: OF PERSONS: EXALTED, DIGNIFIED IN RANK OR STATION.

ENACTOR: SOMEONE WHO PUT INTO PRACTICE (A BELIEF, IDEA, OR SUGGESTION).

ENDEMIC: CONSTANTLY OR REGULARLY FOUND AMONG A (SPECIFIED) PEOPLE.

ENGENDER: CAUSE OR GIVE RISE TO (A FEELING, SITUATION, OR CONDITION); TO FORM, ORIGINATE, BE PRODUCED.

ENSUE: TO HAPPEN OR OCCUR AFTERWARD.

EPIGRAM: A PITHY SAYING OR REMARK EXPRESSING AN IDEA IN A CLEVER AND AMUSING WAY.

EVINCE: TO PROVE BY ARGUMENT OR EVIDENCE; TO ESTABLISH.

ETYMOLOGY: THE ORIGIN OF A WORD AND THE HISTORICAL DEVELOPMENT OF ITS MEANING.

EXPLICATION: THE PROCESS OF DEVELOPING OR BRINGING OUT WHAT IS IMPLICITLY CONTAINED IN A NOTION, PROPOSITION, PRINCIPLE, ETC.; THE RESULT OF THIS PROCESS.

EXPOUND: PRESENT AND EXPLAIN (A THEORY OR IDEA) SYSTEMATICALLY AND IN DETAIL.

EXPOSITION: A COMPREHENSIVE DESCRIPTION AND EXPLANATION OF AN IDEA OR THEORY.

FACADE: AN OUTWARD APPEARANCE THAT IS MAINTAINED TO CONCEAL A LESS PLEASANT OR CREDITABLE REALITY.

FEIGN: PRETEND TO BE AFFECTED BY.

FORAY: AN ATTEMPT TO BECOME INVOLVED IN A NEW ACTIVITY OR SPHERE.

FREIGHT: TO LOAD, STORE; TO BEAR UPON AS A LOAD.

GRANDILOQUENT: EXTRAVAGANT IN LANGUAGE, STYLE, OR MANNER, ESPECIALLY IN A WAY THAT IS INTENDED TO IMPRESS.

IMMOLATE: KILL OR OFFER AS A SACRIFICE, ESPECIALLY BY BURNING.

IMPROMPTU: DONE WITHOUT BEING PLANNED, ORGANIZED, OR REHEARSED.

IMP: A LITTLE DEVIL OR DEMON, AN EVIL SPIRIT.

INDEFATIGABLE: INCAPABLE OF BEING WEARIED; THAT CANNOT BE TIRED OUT; UNWEARIED, UNTIRING, UNREMITTING IN LABOUR OR EFFORT.

INDIFFERENCE: LACK OF INTEREST, CONCERN, OR SYMPATHY.

INSIDIOUS: TREACHEROUS, DECEITFUL, UNDERHAND, CUNNING, CRAFTY.

INVIOLABLE: NEVER TO BE BROKEN, INFRINGED, OR DISHONORED.

LUMINARY: A PERSON WHO INSPIRES OR INFLUENCES OTHERS, ESP. ONE PROMINENT IN A PARTICULAR SPHERE.

MAGISTERIAL: HAVING OR SHOWING GREAT AUTHORITY; OF OR PERTAINING TO A MASTER-WORKMAN; DISPLAYING A MASTER'S SKILL.

MATRONYMIC: A NAME DERIVED FROM THE NAME OF A MOTHER OR FEMALE ANCESTOR.

MILIEU: A MEDIUM, ENVIRONMENT, ‘SURROUNDINGS'.

MORPHOLOGY: SHAPE, FORM, EXTERNAL STRUCTURE OR ARRANGEMENT.

NATAL: OF OR RELATING TO THE PLACE OR TIME OF ONE'S BIRTH.

NIHILISM: AN EXTREME FORM OF SCEPTICISM, INVOLVING THE DENIAL OF ALL EXISTENCE.

OCCLUDE: STOP, CLOSE UP, OR OBSTRUCT.

PALATIAL: RESEMBLING A PALACE IN BEING SPACIOUS AND SPLENDID.

PARADIGMATIC: SERVING AS A PATTERN; EXEMPLARY.

PATRONYMIC: A NAME DERIVED FROM THE NAME OF A FATHER OR ANCESTOR, TYPICALLY BY THE ADDITION OF A PREFIX OR SUFFIX.

PARAMOUNT: MORE IMPORTANT THAN ANYTHING ELSE; SUPREME.

PERDURABLE: ENDURING CONTINUOUSLY; IMPERISHABLE.

POSTERITY: ALL FUTURE GENERATIONS OF PEOPLE.

PRECEPTOR: ONE WHO INSTRUCTS; A TEACHER, INSTRUCTOR.

PRIMORDIAL: EXISTING AT OR FROM THE BEGINNING OF TIME.

PROFFER: TO BRING OR PUT BEFORE A PERSON FOR ACCEPTANCE; TO OFFER, PRESENT.

PROGENITOR: A PERSON OR THING FROM WHICH SOMETHING ORIGINATES; AN ANCESTOR OR PARENT.

PROMINENCE: THE FACT OR CONDITION OF STANDING OUT FROM SOMETHING BY PHYSICALLY PROJECTING OR BEING PARTICULARLY NOTICEABLE.

PROPOUND: PUT FORWARD (AN IDEA, THEORY, OR POINT OF VIEW) FOR CONSIDERATION BY OTHERS.

PROTOTYPE: A FIRST, TYPICAL OR PRELIMINARY MODEL OF SOMETHING, FROM WHICH OTHER FORMS ARE DEVELOPED OR COPIED.

PROVENANCE: THE PLACE OF ORIGIN OR EARLIEST KNOWN HISTORY OF SOMETHING.

PYRE: A PILE OR HEAP OF COMBUSTIBLE MATERIAL, ESPECIALLY WOOD; USUALLY, A FUNERAL PILE FOR BURNING A DEAD BODY.

RAGTAG: UNTIDY, DISORGANIZED, OR INCONGRUOUSLY VARIED IN CHARACTER.

RAREFIED: OF OR RELATING TO A SELECT GROUP.

REDACT: TO PUT (MATTER) INTO PROPER LITERARY FORM; TO WORK UP, ARRANGE, OR EDIT.

REFERENT: THAT WHICH IS REFERRED TO BY A WORD OR EXPRESSION.

REPOSED: BE SITUATED OR KEPT IN A PARTICULAR PLACE; PLACE SOMETHING, ESPECIALLY CONFIDENCE OR TRUST, IN.

REPRISE: A REPETITION OR FURTHER PERFORMANCE OF SOMETHING.

RESOLUTE: ADMIRABLY PURPOSEFUL, DETERMINED, AND UNWAVERING.

RESPLENDENT: ATTRACTIVE AND IMPRESSIVE THROUGH BEING RICHLY COLORFUL OR SUMPTUOUS.

RHETORICAL: EXPRESSED IN TERMS INTENDED TO PERSUADE OR IMPRESS.

SALVIFIC: TENDING TO SAVE, CAUSING SALVATION.

SCHISM: A SPLIT OR DIVISION BETWEEN STRONGLY OPPOSED SECTIONS OR PARTIES, CAUSED BY DIFFERENCES IN OPINION OR BELIEF.

SPURN: REJECT WITH DISDAIN OR CONTEMPT.

SUBLATE: ASSIMILATE (A SMALLER ENTITY) INTO A LARGER ONE.

TARRY: TO ABIDE TEMPORARILY, TO SOJOURN; TO STAY, REMAIN, LODGE (IN A PLACE).

TERMINUS: A FINAL POINT IN SPACE OR TIME; AN END OR EXTREMITY.

TOEHOLD: A RELATIVELY INSIGNIFICANT POSITION FROM WHICH FURTHER PROGRESS MAY BE MADE.

UNASSUAGEABLE: NOT ABLE TO BE SOOTHED OR RELIEVED.

UNDETERRED: PERSEVERING WITH SOMETHING DESPITE SETBACKS.

UNOBTRUSIVE: NOT CONSPICUOUS OR ATTRACTING ATTENTION.

UNOCCLUDED: NOT OBSTRUCTED.

UNTOWARD: UNEXPECTED AND INAPPROPRIATE OR INCONVENIENT.

VALORIZE: GIVE OR ASCRIBE VALUE OR VALIDITY TO (SOMETHING).

VERIDICAL: TRUTHFUL; COINCIDING WITH REALITY.

VICISSITUDE: A CHANGE OF CIRCUMSTANCES OR FORTUNE, TYPICALLY ONE THAT IS UNWELCOME OR UNPLEASANT.

VINDICATE: SHOW OR PROVE TO BE RIGHT, REASONABLE, OR JUSTIFIED.

VIRULENT: BITTERLY HOSTILE.

Definitions taken from the Oxford English Dictionary and the Oxford American English Dictionary.

FOOTNOTES

  1. engl. Śrīla Prabhupāda's Position Commitee
  2. VB: Pismo Deoji Punji: Bombay, od 13. studenog 1974.
  3. VB: Pismo gospodinu Punji: Bombay, od 29. prosinca 1974.
  4. CC Ādi 1.46, smisao.
  5. CC Ādi 7.37, smisao.
  6. CC Madhya 19.156, smisao.
  7. CC Ādi 7.37, smisao.
  8. CC Madhya 23.105, smisao.
  9. ŚB 1.4.1, smisao.
  10. U lipnju 1927. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pretvorio je Sajjanatoṣaṇī (koji je 1881. godine pokrenuo Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura) u časopis na engleskom jeziku pod naslovom The Harmonist. (Kao što je to opisano u prvom broju, ovaj naslov predstavlja „slobodan engleski prijevod" Sajjana-toṣaṇīja.) The Harmonist započinje s brojem 25 jer je nastavak Sajjana-toṣaṇīja, koji je sad „prihvatio engleski jezik da bi bio prihvatljiv čitavom svijetu." (Harm. 25: 4) Časopis je izlazio mjesečno sve do lipnja 1933. (svezak 30, br.12) te je, nakon stanke od 14 mjeseci, nastavio izlaziti kao obnovljeno izdanje dvaput mjesečno.
  11. Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhā ima svoju povijest jer se pojavila u vrijeme šestorice Gosvāmīja. Nakon što je preživjela razdoblja smanjene aktivnosti, Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura ju je 1886. godine ponovno utemeljio (pod kraćim imenom Viśva-vaiṣṇava sabhā), a Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura ju je 1918. (pod starijim imenom) ponovno razotkrio. Prema njegovim riječima, viśva-vaiṣṇava-rāja znači „kralj svih vaiṣṇava svijeta", odnosno, Śrī Caitanya Mahāprabhu, a sabhā je udruženje ili skup onih koji Ga obožavaju (Sajjanatoṣanī, SBV I:70-73.)
  12. Pojam Misija Gauḍīye odnosio se sve češće na Gauḍīya Maṭh i Viśvavaiṣṇava-rāja sabhu zajedno. Kao što je Bhakti Vikāśa Swami napisao (SBV 1:259), „Sabhā je služila kao službeni organ institucije Gauḍīya Maṭha". Sljedeće točke daju neku predodžbu o međusobnom odnosu između Maṭha i Sabhe: 1.) Popis Gauḍīya Maṭhova objavljivao se na unutarnjoj korici The Harmonista od 1927. do 1933. pod naslovom „Mathovi povezani sa Shree Visva Vaishnava Raja Sabhom". 2.) Pozivnice za glavne događaje u Maṭhovima slali su tajnici Śrī Viśvavaiṣṇava-rāja sabhe i to ponekad na memorandumima na čijim je zaglavljima pri vrhu stajalo i „Sree Viswa Vaishnava Raj Sabha" i „Shree Gauḍīya Maṭh". (Harm. 28: 57-58, 104, 30: 32) 3.) Sabhi se pripisivalo organiziranje velikih „Teističkih izložbi" u Māyāpuru, na zemlji u blizini posjeda Śrī Caitanya Maṭha, u veljači 1930. zatim rujnu 1931. u Śrī Gauḍīya Maṭhu u Kolkati i ponovno u siječnju 1933. u Daki. 4.) Śrī Caitanya Maṭh u Māyāpuru, poznat kao „Maṭh-otac" cijele institucije Gauḍīya Maṭha, također je opisan kao „sjedište Viswa Vaishnaba Raj Sabhe" (Harm. 27:269) te „glavni Math-roditelj Sri Visva Vashnav Raj-Sabhe, koji je osnovan u svrhu preplavljivanja cijelog svemira nam-samkirtanom, kao što je to naredio Śrī Kṛṣṇa Caitanya Mahāprabhu". (Harm. 31: 140) 5.) Članak pod naslovom „Život unutar Gauḍīya Maṭha" počinje ovako: „Svevišnji Gospodin Sree Krishna Chaitanya osobno prebiva u Sree Chaitanya Mathu i njemu srodnom Gaudiya Mathu, koji se pojavljuju diljem zemlje milošću Sree Krishne Chaitanye pod okriljem Sree Visva Vaishnava-Raj Sabhe." (Harm. 30: 141) 6.) U članku „Misija Gauḍīye na zapadu" rečeno je: „Sree-Viswa-Vaishnava-Raj Sabha šalje na zapad skupinu propovjednika u svrhu prenošenja poruke Sree Krishne Chaitanye tamošnjim civiliziranim nacijama." (Harm. 30: 322–325) 7.) Većina brojeva The Harmonista sadržavala je rubriku s vijestima o aktivnostima Misije. Izvješćujući o takvoj vrsti događaja, rubrika je promijenila niz naslova: „O nama", „Iz raznih Mathova", „Misija Gauḍīye", „Sri Vishwa Vaishnava Raj Sabha (Misija Gauḍīye )" i na kraju, „Sri Vishwa Vaishnava Raj Sabha".
  13. Na primjer: Tiskani „Program" za „ceremoniju Sree Sree Brajamandal Parikrame" iz 1932. godine spominje titulu voditelja, Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, kao „Predsjednika-Acharyye Sree Viswa Vaisnav Raj Sabhe". (Harm. 30: 92) U Māyāpuru, na dočeku guvernera Bengala, Pandite A.C. Banerjeea, „tajnik Sree Viswa Vaishnava Raj Sabhe", u svom govoru u znak dobrodošlice u ime Misije (Harm. 31: 253), oslovljava Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru kao „Predsjednika-Acaryu ove misije". (Harm. 31: 260) U članku Poruka Sree Chaitanye, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura je „Predsjednik-Acharya Sree Gaudiya Matha i sadašnji duhovni vođa Sabhe". (Harm. 32: 12). Slično tome, u dobrodošlici B. H. Bon Mahārāji građani Kolkate spominju „vašeg presvijetloga duhovnog učitelja, PARAMAHAMSU SREEMAD BHAKTI SIDDHANTU SARASWATIJA GOSWAMIJA MAHARAJU, Predsjednika-Acharyyu Gaudiya Matha". (Harm. 32: 115)
  14. Oslovljavajući učitelje Instituta Bhaktivinode Ṭhākure u Māyāpuru, Bhakti Pradīpa Tīrtha Mahārāja spominje Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru kao „Osnivača-Predsjednika ovog Instituta". (Harm. 31: 397) U dugom članku Mahopadesake Sripade K. M. Bhaktibandhabe B.L.-a, on je „OsnivačPredsjednik Sree Gaudiya Matha". (Harm. 32: 394) Također primjećujemo i da su ga povremeno nazivali i „glavnim organizatorom Misije Gauḍīye". (Harm. 26: 221, 30: 256, 32: 254)
  15. Radilo se o prvom od tri planirana dijela knjige. Drugi je dio objavljen tek 2004. godine (Kolkata: Gaudiya Mission), a treći očito nikad nije bio niti napisan.
  16. Bhakti Vikāśa Swami piše (SBV 2: 362–363): „Kao de facto urednik i glavni suradnik The Harmonista, Bhakti Sudhākara među svojom braćom po Bogu zauzimao je izuzetno ugledan položaj. Stručan po pitanju filozofije kao i složenog izričaja na engleskom jeziku, odličan poznavatelj želja svog gurudeve, bio je praktično alter ego Śrīla Sarasvatī Ṭhākurine kīrtane na engleskom jeziku pa je Śrīla Sarasvatī Ṭhākura objavljivao vlastite članke s potpisom prof. Nishi Kant Sanyal, MA. ili obratno (. . .) Povjeren mu je i važan zadatak da sastavi završnu verziju knjige Sree Krishna Chaitanya, kao i sastavljanje predavanja koja će Śrīmad Bon Mahārāja održati u Engleskoj.
  17. Profesor povijesti sa sveučilišta Ravenshaw navodi njihov kronološki slijed: „Izvorni pretpovijesni učitelji koji predstavljaju krajnje izvore četiri zajednice, po kronološkom redu su: 1.) Lakshmi, Vishnuova vječna i nerazdvojna pratilja, 2.) Brahma, koji je izrastao iz pupčanog lotosa Garbhodakasayi Vishnua, 3.) Rudra se pojavio iz drugog purushe i 4.) četiri Sane koji su Brahmini sinovi rođeni iz njegova uma. Kronološki poredak Acharya u Željeznom dobu: 1.) Sree Vishnuswami, 2.) Sree Nimbaditya, 3.) Sree Ramanuja i 4.) Sree Madhva". (SKC 150)
  18. Śrīla Prabhupāda je obično koristio ovaj izraz. I u Gauḍīya Maṭhu je izraz Osnivač-Ācārya bio rezerviran za oslovljavanje navedene skupine. Primjer koji to pokazuje nalazi se u The Harmonistu iz listopada 1931. (Harm. 29.4: 125) gdje se spominje „Srila Vishnu Swami, Osnivač-Acharyya jedne od četiri vaišnavske sampradaye". (Ovaj se tekst nalazio u opisu izložbenog primjerka na „Izložbi teističkog obrazovanja", održanog te godine u Kolkati.) Na istoj se stranici Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru oslovljava kao „Acharyu Gaudiya vaishnava". (Zanimljivo je da knjiga Shree Krishna Chaitanya nije bila objavljena sve do ožujka 1933.)
  19. Harm. 28.5: 129–135, 28.6: 163–168, 28.7: 216–220
  20. Jako uspješan poduzetnik koji je postao učenik Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Za više detalja o ovom bhakti i obiteljskom čovjeku vidi SBV 2: 364–371.
  21. Sam stil i sadržaj jasno upućuju na to da ih je napisao Niśikānta Sānyāl. Vidi zabilješku broj 15 u vezi njegova odnosa s Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom, posebice glede pisanja na engleskom jeziku.
  22. Ekleziologija – grana teologije koja se bavi duhovnom strukturom i funkcijom crkve (ecclesia). Izraz je nastao u Engleskoj u devetnaestom stoljeću da bi opisao objašnjenja crkvene arhitekture – gradnju i ukrase fizičkih građevina. U suvremenom je dobu u kršćanskim okvirima značenje izraza prošireno i obuhvaća teme kao što su: Kakav je odnos Crkve prema Isusu, Bogu ili kraljevstvu Božjem? Kako Crkva izbavlja? Kakav je odnos Crkve prema svijetu i sekularnom društvu? I naša vaiṣṇavska tradicija zapravo ima ekleziologiju pa možemo jednostavno prihvatiti taj izraz. Oxfordski riječnik engleskog jezika daje sljedeću definiciju riječi ecclesia: „Grčka riječ za skupinu koja se redovito okuplja; poglavito se odnosi na veliki skup građana Atene. S dolaskom kršćanstva, ovo je postala uobičajena riječ za crkvu." Ova je riječ sasvim prikladna i za našu situaciju: mi smo također skup, kongregacija – sabhā (kao u Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhā), a sakralna arhitektura također igra važnu ulogu u ISKCON-u, kao što je to bio slučaj i u instituciji koja mu je prethodila.
  23. Alegorija je pojam koji koriste književni kritičari. Označava metaforu koja se proteže cijelim književnim djelom ili na kojoj se ono temelji.
  24. SBV 1: 66. Pripovijest o nastanku Gauḍīya Maṭha temelji se na materijalu iz SBV, Prvi dio: Sažeti pregled životopisa (SBV 1: 1–122).
  25. Prostor je kupljen 1918. za propovijedni centar u Kolkati pod imenom Bhaktivinoda Āsana. U to su vrijeme ondje živjela četvorica gṛhastha s obiteljima, a sjedište Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure bilo je na krovu (SVB 1: 68–69). Mjesto je 1920. pretvoreno u hram zvan „Gauḍīya Maṭha". Śrīla Prabhupāda je baš tu prvi put sreo svog duhovnog učitelja dvije godine kasnije.
  26. „Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura naredio je (Jagabandhuu) izgradnju hrama iz kojeg bi se Gaurasundarina poruka mogla promicati diljem cijelog planeta" (SBV 2: 366).
  27. Istu ekleziologiju ponovno nalazimo u The Harmonistu otprilike pet godina kasnije (15. ožujka 1935.). Prijedlog da se „izvorni Maṭh" iz Śrī Caitanya Maṭha u Māyāpuru premjesti u Śrī Gauḍīya Maṭh u Kolkati, iako iznesen kao „iskreno raspitivanje", snažno je odbačen u članku pod naslovom „Sridham Mayapur" (Harm. 32.14: 313–315). To je učinjeno jer je „Sreedham Mayapur božansko kraljevstvo koje je sišlo na ovaj svijet" te zbog toga što „Gaudiya Math iz Kolkate i Mathovi-ogranci u misiji diljem svijeta postoje kao središta obuke za službu u Sreedham Mayapuru."
  28. Pisac je ovdje usvojio poznati izraz iz kršćanske Biblije: „Po njemu (Gospodinu) imamo život, gibamo se i postojimo (...)" (Djela apostolska 17:28)
  29. Śrīla Prabhupāda: „Ācārya daje prikladnu metodu za prelaženje preko oceana neznanja: prihvaćanje broda Gospodinovih lotosnih stopala. Ako se sljedbenci strogo drže ove metode, na kraju će Gospodinovom milošću dostići odredište. Ova metoda naziva se ācārya-sampradāya. Stoga je rečeno: sampradāyavihīnā ye mantrās te niṣphalā matāḥ [Mantra koju netko primi izvan vjerodostojnog slijeda strogih sljedbenika nema učinka.] (Padma Purāṇa). Ācāryasampradāya je strogo vjerodostojna i stoga se mora prihvatiti, inače uloženi trud neće uroditi plodom." (ŚB 10.2.31, smisao).
  30. ŚB 4.28.47, smisao.
  31. ŚB 4.28.51, smisao.
  32. Izjava „ISKCON je moje tijelo" navodi se iznova i iznova kao Śrīla Prabhupādina vlastita opaska. (Na primjer, vidi uvod Draviḍe dāse u knjizi Vyāsa-pūja iz 1986. godine i ponude za Vyāsa-pūju iz 1986. iz Kine, ponudu Gaṇapatija dāse Swamija iz 1987., Kīrtirāje dāse iz 1991., Nityodite Swamija iz 1995. U ponudi iz 1997. Tamal Kṛṣṇa Goswami se osvrće na Śrīla Prabhupādinu „dobro poznatu izjavu", a sljedeće godine Giridhārī Swami piše: „Svi smo čuli tvoju dobro poznatu izjavu ‘ISKCON je moje tijelo.'") Međutim, iako trenutno nemamo izravnu potvrdu te tvrdnje, možemo je prihvatiti kao istinitu jednostavno na temelju vlastitog razumijevanja značenja izraza OsnivačĀcārya, predstavljenog u The Harmonistu.
  33. „Svevišnja Božanska Osoba, živa bića, materijalna energija, duhovna energija i cijela kreacija zasebni su sastojci. Međutim, u konačnoj analizi, svi zajedno čine vrhovno jedno, Božansku Osobu. Zbog toga oni koji su napredovali u stjecanju duhovnog znanja vide jedinstvo u različitosti (ŚB 6.8.32). U svom komentaru na CC Madhya 10.113, Prabhupāda piše da je „načelo jedinstva u različitosti filozofski poznato kao acintya-bhedābheda – istodobna jednakost i različitost."
  34. Bhakti Vikāśa Swami: „Vrhunac slave svih djelatnosti Gauḍīya Maṭha do tada dogodio se 1933., slanjem propovjednika na zapad" (SBV 1: 108).
  35. The Harmonist je prestao izlaziti 1937. godine.
  36. 1. listopada 1935. voditelj misionara u Europi, Bhakti Hṛdaya Bon Mahārāja službeno je posjetio Mahārāju Tripure. Poletan opis ovog događaja objavljen je u The Harmonistu, 7. studenog 1935. (Harm. 32.5: 116–118) pod naslovom „Prvi hinduistički hram u Londonu". Ondje je pisalo: „Swamiji (B.H. Bon) se zatim osvrnuo na djelatnosti Gaudiya Matha u Engleskoj i središnjoj Europi, otkrivajući Njegovoj Visosti želju Njegovog Božanskog Učitelja, poglavara Gaudiya Matha, da u Londonu izgradi prvi hinduistički hram te otvori Dom za širenje indijske duhovne kulture na zapadu. Njegova Visost ljubazno je saslušao Swamijijeve prijedloge i poslijepodne ga zadovoljno obavijestio o svojoj odluci da pokrije cjelokupne troškove izgranje hrama Gaudiya Matha u Londonu (. . .)" Međutim, godinu dana kasnije, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura postao je toliko nezadovoljan s Bon Mahārājom da ga je pozvao natrag iz Londona (odbijajući i da ga vidi kad se vratio) i napisao Mahārāji Tripure da Bon Mahārāji više ne daje novce (SBV 2: 302).
  37. Kratak životopis Bhakti Vilāse Tīrthe Mahārāje pročitajte u SBV 2: 332–339. Ovome bi se trebalo dodati da je, prema Śrīla Prabhupādi, Tīrtha Mahārāja svojim neovlaštenim djelovanjem potaknuo raspad Gauḍīya Maṭha. (VB: Razgovor u sobi, Bombay, 23. rujna 1973.).
  38. Ovo je Śrīla Prabhupādin slovopis koji predstavlja bengalski izgovor imena Maṅgala-nilāya dāsa, njegova inicijacijskog imena na sanskritu. (U Śrīla Prabhupāda-līlāmṛti ovaj se bhakta pojavljuje pod pseudonimom „Mukti".)
  39. VB: Pismo Mangalniloyu od 16. srpnja 1966.. (Tri dana prije toga Prabhupāda je osnovao ISKCON.)
  40. VB: Pismo tajniku Misije Gaudiye od 23. svibnja 1969. „Misija Gaudiye": U svome smislu iz Caitanya-caritāmṛte Ādi-līle 12.8, Prabhupāda opisuje rascjep institucije Gauḍīya Maṭha na „dvije struje" zbog tvrdnji protivnika da je svaki od njih sljedeći ācārya. Uslijedile su mnoge tužbe. Strana sa sjedištem u hramu na Bāg-bazaru u Kolkati, nosila je naziv Misija Gauḍīye, a strana koja je imala sjedište u Māyāpuru, u Śrī Caitanya Maṭhu, pod vodstvom Tīrthe Mahārāje zvala se Gauḍīya Maṭh. Čak i danas stoji ploča pored glavnog oltara na kojoj piše: „Sri Chaitanya Math Sri Mandir izvorni je Math svih ostalih Mathova."
  41. Posljednja dva mjeseca na Zemlji, Śrīla Prabhupāda je ulagao vrijeme i energiju u osnivanje Bhaktivedanata Swami Charity Trust-a (dobrotvornog fonda). Glavni cilj toga bio je ujedinjenje obitelji Sārasvata, sljedbenika Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, kroz zajednički trud oko obnove i razvoja Gaura-maṇḍala-bhūmija. Tamāl Kṛṣṇa Goswami zabilježio je da je Śrīla Prabhupāda odredio taj cilj i postavio praktičan primjer. Prabhupāda je rekao: „Nema više nesuradnje. Sad svi surađujte kako biste proširili pokret Gospodina Caitanye. Kao kad je Śrīdhāra Mahārāja imao poteškoća sa završavanjem svog Nath mandira. Na taj način surađujte." (TKG 293)
  42. Pismo nepoznatom učitelju iz gurukule, navedeno u BTG-u 54.17 (1973.).
  43. VB: Predavanja, Los Angeles, 10. siječnja 1969.
  44. VB: Pismo Tuṣṭa Kṛṣṇi, Ahmedabad, od 14. prosinca 1972.
  45. Ovo je „sjeme" sam Śrīla Prabhupāda i dolazi iz Gauḍīya Maṭha Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Iako je izvorna biljka nestala, njezino je sjeme odnešeno preko mora, ondje je pustilo korijenje, izraslo te urodilo plodom. Naravno, opisano je da je i Prabhupāda „posijao sjeme" jer taj novorođeni ISKCON također predstavlja sjeme. Na temelju ekleziološkog načela da se duhovna institucija ne razlikuje od Osnivača-Ācārye, i Gauḍīya Maṭh i ISKCON se mogu smatrati sjemenom
  46. Ali, pod uvjetom da ISKCON ostane čvrst i zdrav.
  47. To se još više naglašava kad se kṛṣṇa-bhāvanāmṛta iz Caitanya-caritāmṛte skrati u izraz kṛṣṇa-bhāvāmṛta. Mala je razlika između ova dva izraza, kṛṣṇabhāva može se odnositi na osjećaj, a kṛṣṇa-bhāvana na cjelokupno postojanje. Trebamo primijetiti da je posljednji izraz znamenit u gauḍījskoj vaiṣṇavskoj književnosti. Śrīla Prabhupāda piše: „Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura napisao je transcendentalno književno djelo pod naslovom Kṛṣṇa-bhāvanāmṛta koje je puno Kṛṣṇinih zabava. Čitanjem takvih knjiga, napredni bhakte mogu stalno biti zaokupljeni mislima o Kṛṣṇi." (Kṛṣṇa, 46. poglavlje).
  48. Vidi engleski prijevod članka u SBV I:70-73
  49. Ovo je jako rašireno značenje. Na primjer: „‘Visva-vaishnava-raja-sabha' odnosi se na društvo sačinjeno od onih vaišnava koji su kraljevi (tj. najbolji od) svih vaišnava prisutnih u ovom svijetu." (Bhaktikusum Sraman 355)
  50. CC Ādi 12.8, purport. smisao. Takve izjave ne izražavaju cjelokupan stav Śrīla Prabhupāde prema njegovoj braći po Bogu. Povremeno se pojavljuje još jedan, mnogo uviđavniji način izražavanja. Slijede dva primjera: U komentaru na ŚB 4.28.31, Prabhupāda piše: „Učenici Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Gosvāmīja Mahārāje su svi braća po Bogu. Premda među nama postoje neke, razlike u mišljenju i iako ne djelujemo ujedinjeno, svi širimo ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe u skladu s vlastitim mogućnostima i stvaramo mnogo učenika kako bismo ga proširili diljem svijeta." U pismu svome učeniku Brahmānandi od 18. studenog 1967., Prabhupāda objašnjava: „Čak i među mojom braćom po Bogu postoji nesloga, ali nitko od nas ne odstupa od služenja Krišne. Naš Guru Maharaja naredio nam je da zajedno radimo na ostvarenju ove misije. Nažalost, sada smo razjedinjeni, ali nitko od nas nije prestao propovijedati svjesnost Krišne. Čak i ako se braća po Bogu, učenici moga Gurua Mahārāje, međusobno ne slažu, nitko od njih nije odstupio od transcendentalnog služenja Krišne s ljubavlju. Dakle, provokacije i neslaganje između nas mogu postojati, ali zbog čvrste vjere u svjesnost Krišne ne smije doći ni do kakvog materijalnog razdora."
  51. Govinda dāsī, DVD 1: „Studeni 1965. – ljeto 1970.". Slijedeći Śrīla Prabhupādu: Kronološki događaji. (ISKCON Cinema, 2006.). Transkripcija iz Bhaktivedanta VedaBasea 2011.1
  52. Govoreći o šestorici Gosvāmīja sam je Śrīla Prabhupāda bio sklon ograničavanju uporabe izraza „Prabhupāda" na Śrī Rupu i Śrī Jīvu. Prethodni su ācārye taj naziv koristili za svakog od šestorice Gosvāmīja. Na primjer, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura na predavanju održanom 16. listopada 1932., oslovljava Raghunāthu dāsu Gosvāmīja kao „Dāsu Gosvāmija Prabhupādu" (VB: Amṛta Vāṇī, dodaci), a u svom komentaru na Caitanyabhāgavatu (Ādi 1.25) navodi Viśvanāthu Carkavartīja Ṭhākuru koji oslovljava Śrīla Sanātanu Gosvāmīja kao „našeg Śrīla Prabhupādu, Śrī Sanātanu Gosvāmīja". Trebamo znati i da se ova uzvišena titula olako koristila u nekim devijantnim zajednicama (apasampradāyama). Śrīla Prabhupāda to spominje u komentaru na Caitanya-caritāmṛtu (Madhya, 10.23): Prākṛta-sahajīye uopće ne zaslužuju da ih nazivamo vaiṣṇavama. Oni misle da se samo kastinski gosvāmīji trebaju oslovljavati s „Prabhupāda". Ti neupućeni sahajīye (...) zavide vjerodostojnom duhovnom učitelju koga se oslovljava sa Prabhupāda te vrijeđaju smatrajući da je vjerodostojni duhovni učitelj obično ljudsko biće ili pripadnik određene kaste." I Jayapatāka Swami se sjeća razgovora sa Śrīla Prabhupādom neposredno nakon Prabhupādina susreta s nekima od svoje braće po Bogu: „Prabhupāda nas je pozvao natrag u sobu i rekao: ‘Uznemireni su jer koristim ime Prabhupāda, pa sam im rekao: Što da radim? Moji me učenici tako zovu.'" Objasnio nam je da je ime Prabhupāda vrlo uobičajeno među kastinskim gosvāmījima i ostalim žiteljima Navadvīpe. Dakle, to ime nije iznimka. Želio ga je zadržati, jer je smatrao: „Zašto bi samo apasampradāye zadržavale isključivo pravo na ime Prabhupāda?" (Osobni razgovor)
  53. Članak opisuje značenje i važnost tog imena i objavljuje: „Nama, američkim i europskim slugama Njegove Božanske Milosti (. . .) se više sviđa an oslovljavati Njegovu Milost, našeg duhovnog učitelja, s „Prabhupāda" i on je ljubazno pristao." (BTG 25:24) (1969 Back to Godhead Number 23)
  54. U dvadeset i šestom broju BTG-ja (iz listopada 1969.) (1969 Back to Godhead Number 26), u Hayagrīvinu članku pod naslovom „Eksplozija Hare Krišna", „Prabhupāda" se pojavljuje cijelo vrijeme. U dvadeset osmom broju glavni je članak „Velika duša koja hoda među nama" (str. 7–11), (1969 Back to Godhead Number 28), koji se najvećim dijelom sastoji od Prabhupādinih fotografija (jedna cijela stranica, a na druge dvije su fotografije veličine jedne i tri četvrtine stranice). U tekstu koji ih prati, on je još uvijek „Swamiji". No, u drugim člancima tog broja oslovljava ga se s „Prabhupad" ili „Prabhupad A.C. Bhaktivedanta Swami." U članku „Vjenčanje u Bostonu" (koji također sadrži mnogo fotografija) najprije se spominje kao „Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada", a potom kao „Prabhupada" i „Njegova Božanska Milost".
  55. Da ne bude zabune, i druge su važne značajke ISKCON-a nastale do 1971., od kojih su najistaknutije: brahmacārī, brahmacāriṇī, gṛhastha i sannyāsa āśrame; projekt seoske zajednice New Vrindavan i Bhaktivedanta Book Trust (koji je osnovan dan nakon osnivanja GBC-ja). No, bez obzira na njihovu važnost, s gledišta ekleziologije ne smatraju se suštinskim komponentama.
  56. Fotokopija ovog memoranduma koji je korišten u pismu Hayagrīvi, nalazi se u Hayagrīvnoj knjizi Eksplozija Hare Krišna među fotografijama na stranicama 128–129. Ispod „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne, Inc." stoji „Acharya: Swami A. C. Bhaktivedanta", pisano velikim podebljanim slovima uz lijevi rub. Odmah podno toga nalazi se riječ „Povjerenici" (također podebljanim, velikim slovima), povrh stupca s devet imena. Na isti se način njegovo ime pojavilo i u zaglavlju s adresom hrama u San Francisku, u pismu koje je Śrīla Prabhupāda ondje napisao 1967. U drugim je pismima on „A.C. Bhaktivedanta Swami, Acarya" ili, ispod vlastoručnog potpisa, „Acarya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne" (VB: Pisma Hare Krishna Aggarwalu od 1. veljače 1968. i Davidu Exleyu od 22. kolovoza 1968.). U dugom pismu Hanuman Prasadu Poddaru od 5. veljače 1970. opisujući djelatnosti i postignuća ISKCON-a, piše: „ (...) svaki bankovni račun glasi na moje ime kao Acaryu."
  57. Vidi fotokopiju ovog letka u BTG-ju, broj 26 (iz listopada 1969.).
  58. Skenirane kopije dostupne su na stranici www.backtogodhead.in.
  59. U malom, uokvirenom impresumu u svakom broju Back to Godheada piše: „Osnivač: A.C. Bhaktivedanta Swami", ali se „Osnivač" ovdje odnosi na Back to Godhead, a ne na ISKCON.
  60. U Back to Godheadu su se brojevi prestali obilježavati datumom od broja 26 (iz listopada 1969.).
  61. Neki od njegove braće po Bogu iz Indije, došavši do određene mjere u doticaj s nekolicinom Śrīla Prabhupādinih učenika, podmuklo su potkopavali Prabhupādin autoritet i položaj, što je dovelo do slabljenja vjere i odanosti čak i nekih vođa među njegovim učenicima. Śrīla Prabhupāda piše o toj svojoj braći po Bogu u Caitanya-caritāmṛti (Ādi 10.7): „Kad su na sličan način naši učenici htjeli osloviti svoga duhovnog učitelja kao Prabhupādu, neki su budalasti ljudi postali zavidni. Samo zato što su naši učenici htjeli osloviti svoga duhovnog učitelja kao Prabhupādu, oni su, ne uzimajući u obzir propagandno djelovanje pokreta Hare Kṛṣṇa, postali toliko zavidni da su se udružili s drugim zavidnim ljudima samo da bi umanjili vrijednost ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe."
  62. Tamāla Kṛṣṇa Goswami: „Kad smo mu prišli i rekli da njegovi učenici žele posebnu molitvu koju bi mogli izgovarati njemu u čast, Śrīla Prabhupāda je sastavio stih u kojem je opisao svoju misiju" (SS 187). „Osobna" mantra slavi određenog duhovnog učitelja zbog neke njemu svojstvene odlike ili postignuća. Prva je praṇāma-mantra „općenita" jer se njome može osloviti bilo kojeg gurua, čije ime se u nju unese. Datum nastanka nove praṇāma-mantre: U pismu Pradyumni od 9. travnja 1970., Śrīla Prabhupāda je naziva „novim dodatkom molitvi" i predlaže neke gramatičke preinake sanskrita.
  63. U sanskritskoj gramatici postoji pravilo za patronime i matronime, odnosno imena nastala iz imena nečijeg oca ili majke. U engleskom su uobičajena prezimena poput „Johnson" i „Erickson" izvorno bila patronimi (Johnov sin). U Škotskoj prefiks „Mac-" ili „Mc-" označava patronim. „MacDonald" je izvorno bio Donaldov sin. U Irskoj je FitzGerald bio Geraldov sin. U ruskom, „Ivanovich" je patronim. Slijedeći sanskritsko pravilo, Prabhupāda se nazvao imenom „Sārasvata", sinom ili slugom Sarasvatīja Ṭhākure
  64. The Harmonist od 12. srpnja 1935. (Harm. 31: 521–522) objavljuje da je „Njezino Visočanstvo Majarani Indira Devi, namjesnica Shaeba Cooch Behara posjetila Sree Gaudiya Math na Baghbazaru u Kolkati", gdje se susrela sa Śrīla Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom. Časopis izvještava da se za vrijeme tog susreta „Njezino Visočanstvo s velikim zanimanjem raspitivalo o najavljenoj mogućoj posjeti urednika (Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure) Europi u svrhu širenja promidžbe na zapadu."
  65. Ne znamo kad je on to točno shvatio. U svakom slučaju, nema sumnje da Śrīla Prabhupādino znanje o budućnosti nije kao kod običnih uvjetovanih duša. Kasno u jesen 1965. godine, Śrīla Prabhupāda je sjedio na klupi u parku i opušteno razgovarao s kondukterom podzemne željeznice u New Yorku, Paulom Rubenom, koji se prisjeća (SPL 2: 28): „Izgledalo je kao da je znao da će imati hramove pune bhakta. Zagledao bi se u daljinu i rekao, ‘Ja nisam siromah, ja sam bogat. Postoje hramovi i knjige, oni postoje, ali nas samo vrijeme dijeli od njih.'"
  66. Ova je uputa zabilježena 31. prosinca 1936. u zapisniku njegove oporuke. Izvorni se dokument čuva u Istraživačkom centru Bhaktivedanta u Kolkati. Fotokopiju možete vidjeti u MHP 289.
  67. Etimološki ova riječ dolazi iz latinske riječi committere, što znači ujediniti, povezati.
  68. Satsvarūpa dāsa Goswami piše (SPL 4: 95): „Znao je da njegovi učenici nisu bili zlobni, premda su ponekad bili u neznanju. No ova su pisma iz Indije nosila duhovnu bolest koju je na njegove učenike ondje prenosila nekolicina Prabhupādine braće po Bogu. Prabhupāda je već morao trpjeti kad su mu neki od braće po Bogu odbili pomoći da kupi zemlju u Māyāpuru, rodnom mjestu Gospodina Caitanye. Premda ih je zamolio da njegovim neiskusnim učenicima pomognu da kupe zemlju, nisu na to pristali. Ustvari, neki su od njih djelovali protiv njega. Prabhupāda je pisao jednom bratu po Bogu: ‘Žao mi je što čujem da su se neka od naše braće po Bogu urotila protiv moje namjere da dobijem zemlju u Māyāpuru.'"
  69. Postoje dva Śrīla Prabhupādina značajna, aforistična objašnjenja acintyabhedābheda-tattve: „Ništa se ne razlikuje od Svevišnjeg, a Svevišnji se uvijek razlikuje od svega" (BG 18.78, smisao). i „U izvjesnom smislu, ne postoji ništa što nije Śrī Kṛṣṇa, a ipak ništa nije Śrī Kṛṣṇa, osim Njegove izvorne osobe" (CC Ādi 1.51, smisao).
  70. Ovaj je „portal" zacijelo izvanjsko očitovanje Śrīla Prabhupādina srca. Ono je veliko i velikodušno pa je takvo i njegovo očitovanje u vidu puta koji okružuje svijet te središnjeg hrama koji obuhvaća svemir i ono što je izvan njega. Sve je to prebivalo u Śrīla Prabhupādinu srcu dok je hodao po ledenom manhattanskom betonu 1966. Sada se sve to naveliko očituje kako bi velikodušno podarilo blagoslove.
  71. Vidi u Vedabaseu pismo Tuṣṭa Kṛṣṇi od 14. prosinca 1972.: „Ondje [u duhovnom nebu] ćemo imati još jedan ISKCON."
  72. Gospodin se na sličan način pojavio pred Śāṅkarācaryom, prihvatio ga kao Svoga slugu i naredio mu: „Ne zagađuj žitelje Navadvīpe." Śāṅkara odlazi sa „srcem ispunjenim predanošću". (NDM 68–69)
  73. U razgovoru s Rāmeśvarom (VB: 13. siječnja 1977. u Allahabadu), Prabhupāda objašnjava kako je dobio „sve pogodnosti": „Počeo sam djelovati kad sam imao sedamdeset godina. Oni [njegova braća po Bogu] su mislili, ‘Ovaj je čovjek gṛhastha. Uronjen je u obiteljske obaveze. Što on može napraviti?' (smijeh) Tako su to oni vidjeli. Ali ja nikada nisam zanemario to što mi je Guru Mahārāja rekao. Jednostavno sam razmišljao, ‘Kako da to učinim? Kako da to učinim?' Pomislio sam, ‘Postat ću bogati trgovac. Trebat će mi novac.' Tako sam razmišljao. Ali, Guru Mahārāja mi je poručivao, ‘Odbaci sve to. Ja ću ti dati novac.' To nisam mogao razumjeti. Planirao sam. Moji planovi nisu bili pogrešni. Mislio sam, ‘Za to treba novaca, daj da onda nešto zaradim. Onda ću započeti.' A Guru Mahārāja je govorio, ‘Prestani se truditi da zaradiš novac. Predaj se potpuno. Ja ću ti dati novac.' Sada to razumijem, ali onda sam imao tu želju. Zato me je vodio."
  74. Slijedi jedan od mnogih primjera: „Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura u svome komentaru na stih vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana iz Bhagavad-gite kaže da trebamo služiti riječi duhovnog učitelja. Učenik se mora držati svega što duhovni učitelj naredi. Ako tako djeluje, vidi Svevišnju Božansku Osobu. (...) Držeći se načela koja je postavio duhovni učitelj, na neki je način u društvu Svevišnje Božanske Osobe. Budući da je Gospodin u srcu, može iskrenog učenika savjetovati iznutra. (...) U konačnici, učenik se odmah druži sa Svevišnjom Božanskom Osobom putem vāṇī ili vapuḥ, ako jako ozbiljno želi ispuniti misiju duhovnog učitelja. Ovo je jedina tajna kako možemo vidjeti Svevišnju Božansku Osobu." (ŚB 4.28.51, smisao).
  75. Predavanja; Filozofske rasprave: Rasprava sa Śyāmasundarom: Arthur Schopenhauer.
  76. (TKG 45) U Śrīla Prabhupāda-līlāmṛti, Satsvarūpa dāsa Goswami bilježi malo drukčiju verziju: „‘Ljubav prema meni', rekao je Śrīla Prabhupāda, ‘pokazat ćete time koliko surađujete kako biste očuvali jedinstvo u ovoj instituciji nakon što odem.'" (SPL 6: 313) Glede razlike između ove dvije verzije, Satsvarūpa dāsa Goswami kaže: „To sam čuo od Tamāle Kṛṣṇe Mahārāje. Zapisao sam točno ono što sam čuo od njega. Tamāla Kṛṣṇa Mahārāja ovu je izjavu zapisao u svome Dnevniku malo drukčijom rečeničnom strukturom, ali značenje je isto." Poslao Badrinārāyaṇa dāsa na elektronski forum [email protected], 21. lipnja 2013.
  77. Poslao Bhakti Caru Swami 21. lipnja 2013. na [email protected]
  78. VB: Razgovor s Rādhā-Dāmodara saṅkīrtana-skupinom, 16. ožujka 1976. u Māyāpuru. Stih o kojem Śrīla Prabhupāda ovdje govori je Ādi 9.34. Gospodin Caitanya kaže: „Ja sam jedini vrtlar. Koliko mjesta mogu obići? Koliko plodova mogu nabrati i razdijeliti?" Śrīla Prabhupāda u smislu ističe sljedeće: „Ovdje nas Śrī Caitanya Mahāprabhu upućuje da se mantru Hare Kṛṣṇa treba dijeliti udruženim snagama."

REFERENCES

PDF OF PRINTED BOOK

Click to download the CROATIAN PDF
Click to download the ENGLISH PDF