HR/Śrīla Prabhupāda: Osnivač-Ācārya ISKCON-a - Temeljni dokument GBC-ja: Difference between revisions

(Created page with "Category:Participating Languages - Srila Prabhupada: The Founder-Acarya of ISKCON Category:Participating Languages - Srila Prabhupada: The Founder-Acarya of ISKCON - in...")
 
No edit summary
 
Line 1: Line 1:
[[Category:Participating Languages - Srila Prabhupada: The Founder-Acarya of ISKCON]]
[[Category:Participating Languages - Srila Prabhupada: The Founder-Acarya of ISKCON|C]]
[[Category:Participating Languages - Srila Prabhupada: The Founder-Acarya of ISKCON - in progress‎]]
[[Category:Participating Languages - Srila Prabhupada: The Founder-Acarya of ISKCON - translated completely‎|C]]
<div style="float:right;">__TOC__</div>
<div style="float:right;">__TOC__</div>
<big>
<big>
Line 9: Line 9:
[[File:FA COVER05.jpg|425px|thumb|right]]
[[File:FA COVER05.jpg|425px|thumb|right]]


==A Note from the Executive Committee of ISKCON’s G.B.C.==
==Zabilješka Izvršnog odbora upravnog tijela ISKCON-a (GBC-ja)==


This work, Śrīla Prabhupāda: The Founder-Ācārya of ISKCON, authored by Ravīndra Svarūpa Dāsa, is officially endorsed by ISKCON’s Governing Body Commission (GBC).
Ovo djelo, „Śrīla Prabhupāda: Osnivač-Ācārya ISKCON-a (Međunarodnog društva za svjesnost Krišne)", koje je napisao Ravīndra Svarūpa dāsa, službeno je odobrilo ISKCON-ovo upravno tijelo (GBC).
GBC moli sve bhakte i prijatelje ISKCON-a da ovo djelo pomno prouče. Tako će dublje razumjeti i uvažavati Śrīla Prabhupādin položaj i njegovu jedinstvenu ulogu u Međunarodnom društvu za svjesnost Krišne.
Śrīla Prabhupāda nam nije samo prenio poruku Gospodina Caitanye i Gospodina Kṛṣṇe. Iako je već samo to hvale vrijedno postignuće, Śrīla Prabhupāda, naš Osnivač-Ācārya, stvorio je i same temelje, način djelovanja i viziju ISKCON-a kao svjetske zajednice namijenjene „duhovnoj obnovi cijeloga ljudskog društva".
Kao što ćete i sami pročitati, Śrīla Prabhupādina se uloga nastavlja. Njegova se nazočnost mora danas osjetiti u životu svakog bhakte u ISKCON-u, kao i u životima bhakta u budućim stoljećima.
Svrha je ove knjige shvatiti kako se Śrīla Prabhupāda nalazi u središtu našeg života i našeg društva te kako ga zadržati u toj ključnoj ulozi. Ili, kao što je to Bhakti Caru Swami opisao u Predgovoru: „ova knjiga nije namijenjena za usputno čitanje, već za primjenu."


The GBC requests all devotees and friends of ISKCON to give deep and careful attention to this work. To do so will broaden our collective understanding of, and appreciation for, the position of Śrīla Prabhupāda and his unique role in the International Society for Krishna Consciousness.
Izvršni odbor GBC-ja<br />
U prosincu 2013.
==Predgovor==


Śrīla Prabhupāda did not simply carry the message of Lord Caitanya and Lord Krishna to us. While that in itself is a glorious task, Śrīla Prabhupāda, as our Founder-Ācārya, created the very foundation, function and vision of ISKCON as a global community aiming for the "respiritualization of the entire human society."
Śrīla Prabhupādu je bez sumnje poslao sam Śrī Caitanya Mahāprabhu kako bi ispunio Njegovo proročanstvo: „Pojavio sam se da bih započeo pokret saṅkīrtane. Izbavit ću sve pale duše ovog svijeta. (. . .) Moj pokret nāma-saṅkīrtane proširit će se u svakom gradu i selu svijeta. (Caitanya Bhāgavata, Antya 4.120,126)


Śrīla Prabhupāda’s role, as you will read, is ongoing. His presence is to be felt in the life of every ISKCON devotee today, and in the lives of devotees many centuries into the future. Understanding how Śrīla Prabhupāda is in the center of our lives and our society, and knowing how to keep him in that essential role, is the purpose of this text. As Bhakti Charu Swami writes in the Foreword, "this book is not meant for casual reading, but for implementation."
Da bismo shvatili Śrila Prabhupādinu jedinstvenu ulogu u okviru Gauḍīye, moramo se osvrnuti na prošlost i steći povijesni uvid u plan Caitanye Mahāprabhua o postupnom ispunjenju Njegova proročanstva.
Nakon povratka iz Gaye, Śrī Caitanya Mahāprabhu pokrenuo je misiju saṅkīrtane. Dijeleći nāma-premu „On i Njegovi pratioci činili su to ne obazirući se na određeno mjesto i podobnost ili nepodobnost kandidata. Nisu postavljali preduvjete. Gdje god bi im se ukazala prilika, članovi Pañca-tattve dijelili su ljubav prema Bogu." ([[Vanisource:CC Adi 7.23|Caitanya Caritāmṛita, Ādi-līlā 7.23]]).


GBC Executive Committee<br />
Bujica nāma-preme poplavila je sve smjerove i nastavila je blagosiljati ovaj svijet pod okriljem opunomoćenih propovjednika kao što su šestorica Gosvāmīja, Śrīnivāsa Ācārya, Narottama dāsa Ṭhākura i Śyāmānanda Prabhu.
December, 2013


==FOREWORD==
Nažalost, nakon odlaska Śrī Caitanye Mahāprabhua i Njegovih opunomoćenih pratilaca, na svijet Gauḍīya-vaiṣṇava spustilo se doba tame. Pod utjecajem Kalija, mnoge su apasampradāye – devijantne sekte – svojim besramnim, materijalističkim doktrinama i običajima potpuno prekrile ono što je Caitanya Mahāprabhu predstavio kao čisto učenje svjesnosti Kṛṣṇe. I to su učinile u Njegovo ime! Nedugo zatim, Njegova su se učenja počela poistovjećivati s nemoralom, slijepim uvjerenjima i elementima 12 protivnim društvu. Zbog toga su kulturni i obrazovani ljudi u indijskom društvu razvili snažnu odbojnost prema Caitanyi Mahāprabhuu. Ovo mračno doba nastavilo se više od 250 godina.


Śrīla Prabhupāda was undoubtedly the personality sent by Śrī Caitanya Mahāprabhu to fulfill His prediction: "I have incarnated to inaugurate the saṅkīrtana movement. I will deliver all the fallen souls of this world. . . In every town and village of the world, the chanting of My Nam Sankirtan Movement will spread" (Caitanya Bhāgavata, Antya 4. 120, 126).
Śrī Caitanya Mahāprabhu je tada, želeći obnoviti pokret saṅkīrtane i ponovno osvijetliti nebo Gauḍīye, u ovaj svijet poslao jednog od Svojih pratilaca, Bhaktivinodu Ṭhākuru. Obdaren transcendentalnim moćima, Bhaktivinoda Ṭhākura je neumorno pisao kako bi porazio sve neovlaštene i devijantne filozofije koje nisu u skladu s Mahāprabhuovim učenjima svjesnosti Kṛṣṇe. Neumorno se posvetivši pisanju, razotkrio je sve filozofije adharme tog vremena i ponovno otkrio svijetu put Caitanye Mahāprabhua, put najviše povoljnosti i samilosti – Njegovu misiju saṅkīrtane. Njegov je opus kasnije predstavljao filozofski temelj sustavnom, na instituciji zasnovanom planu Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure da krene s ispunjavanjem proročanstva Caitanye Mahāprabhua. Njegov nacrt nāma-haṭṭe, plana za ispunjavanje želje Caitanye Mahāprabhua da se nāma-saṅkīrtana proširi diljem svijeta, te otkrivanje mjesta rođenja Caitanye Mahāprabhua bili su jasni i osobito značajni dokazi Bhaktivinodine apsolutne uvjerenosti u riječi Caitanye Mahāprabhua. Međutim, on je znao da je za ispunjavanje ovako teškog zadataka, širenja svjesnosti Kṛṣṇe diljem svijeta, neophodno sudjelovanje mnogih naraštaja i tisuća ljudi. To nije moglo niti je trebalo biti djelo samo jednog čovjeka – transcendentalna institucija bila je apsolutno neophodna.
Gospodin Jagannātha uslišio je Bhaktivinodine gorljive molitve i Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pojavio se u ovom svijetu kao njegov sin da bi praktično, kroz Misiju Gauḍīye, otjelovio njegov plan. Za samo petnaest godina, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura proširio je pokret saṅkīrtane, pokret Gospodina Caitanye, diljem Indije, navodeći mnoge utjecajne osobe da mu pomognu u misiji. U tom su razdoblju osnovana šezdeset i četiri maṭha posvećena širenju učenja Caitanye Mahāprabhua.


To understand Śrīla Prabhupāda’s unique role in Gauḍīya perspective, we must journey back in time and gain historical insight of how Caitanya Mahāprabhu’s plan to fulfill His prediction is gradually unfolding.
Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura bio je svjestan koliko je za nastavak dinamičnog propovijedanja nakon njegova odlaska s ovog svijeta bila važna njegova institucija. Jasno je i vrlo otvoreno 13 uputio svoje vodeće učenike da njegovu Misiju Gauḍīye treba voditi Upravno tijelo. Zanimljivo je da nije imenovao nikoga kao svoga duhovnog nasljednika. Otišao je s ovog svijeta 1. prosinca 1937. Gotovo odmah potom, nesloga i svađe zavladali su Misijom Gauḍīye. Nedugo zatim, institucija koja je oduvijek bila poznata po čistom i hrabrom propovijedanju, postala je poznata po međusobno suprostavljenim strujama i sudskim tužbama. Dvije protivne struje borile su se za položaj ācārye i mnogi su stariji učenici zgađeni napustili instituciju. Jedinstveno tijelo Misije Gauḍīye na razini cijele Indije, koje se sastojalo od mnogih centara, nekoliko tiskara i tisuća bhakta koji su surađivali pod jedinstvenim vodstvom, prestalo je postojati. Iluzije po pitanju vlasništva i počasti prekrile su Śrīla Bhaktisiddhāntinu naredbu i misiju – razvoj svjetskog pokreta za promicanje učenja Caitanye Mahāprabhua naglo je zaustavljen.


Upon His return from Gayā, Śrī Caitanya Mahāprabhu began His nāma-saṅkīrtana mission. And in distributing nāma prema, "He and His associates did not consider who was a fit candidate and who was not, nor where such distribution should or should not take place. They made no conditions. Wherever they got the opportunity, the members of the Pañca-tattva distributed love of Godhead" ([[:Vanisource:CC Adi 7.23|Caitanya Caritāmṛita, Ādi-līlā 7.23]]).
Naš Śrīla Prabhupāda, Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami, ostao je slomljena srca zbog ovoga tragičnog obrata, ali, kao što se iz njegovih djelatnosti moglo jasno vidjeti, savršeno je shvatio srce i misiju svoga duhovnog učitelja:


This flood of nāma prema swelled in all directions and continued to benedict this world under the shelter of empowered preachers like the Six Gosvāmīs, Śrīnivāsa Ācārya, Narottam Das Ṭhākur and Śyāmānanda Prabhu.
<big>➊</big>  Čim je nekolicina sljedbenika iz New Yorka iskreno prihvatila njegovu poruku, zakonski je utemeljio svoju instituciju. Nazvao ju je Međunarodno društvo za svjesnost Krišne i također službeno postavio njezinih sedam ciljeva. Sve se to dogodilo još 1966. godine.


Unfortunately, after the disappearance of Śrī Caitanya Mahāprabhu and these empowered associates of His, a very dark age descended on the world of Gauḍīya Vaiṣṇavism. By Kali’s influence, many apasampradāyas, deviant sects,  totally eclipsed Caitanya Mahāprabhu’s pure presentation of Krishna Consciousness with their unscrupulous, materialistic doctrines and practices. And they did that in His name! Soon, His teachings came to be identified with immorality, dogma and anti-social elements. As a result, the cultured and educated people of Indian society developed a deep aversion to Caitanya Mahāprabhu. This dark age continued for almost 250 years.
<big>➋</big> Da bi nastavio misiju Caitanye Mahāprabhua i osigurao ISKCON-ovu transcendentalnu baštinu, Śrīla Prabhupāda je uredno osnovao Upravno tijelo (GBC) te jasno i glasno upućivao svoje starije sljedbenike: „Nemojte napraviti istu grešku koju su moja braća po Bogu učinila nakon odlaska moga Gurua Mahārāje. Zajedno vodite društvo pomoću GBC-ja."


In order to revive His saṅkīrtana movement and once again illuminate the Gauḍīya sky, Śrī Caitanya Mahāprabhu then sent one of His intimate associates, Bhaktivinoda Ṭhākur, to this world. Possessed of transcendental prowess, Bhaktivinoda Ṭhākur wrote tirelessly to defeat all unauthorized and deviant philosophies opposed to Caitanya Mahāprabhu’s presentation of Krishna Consciousness. Through his tireless and dedicated writing, he exposed all the adharmic philosophies of that time and once again revealed to the world Caitanya Mahāprabhu’s path of supreme auspiciousness and compassion: His nāmasaṅkīrtana mission. These writings would later form the philosophical foundation for Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura’s systematic and institutionally based plan to set into motion fulfillment of Caitanya Mahāprabhu’s prediction. Bhaktivinoda Ṭhākur’s rediscovery of Caitanya Mahāprabhu’s birthplace and his giving of a blueprint (in the form of his "nāmahaṭṭa") to realise Caitanya Mahāprabhu’s desire that nāma-saṅkīrtana be propagated all over the world were a very clear and remarkable indication of his absolute conviction in Śrī Caitanya Mahāprabhu’s words. However, he knew that this massive task of spreading Krishna Consciousness all over the world would need the collective involvement of thousands of people for many generations. It could not, and would not, be just one man’s work—a transcendental institution was of absolute necessity.
<big>➌</big> Da bi osigurao ISKCON kao transcendentalnu misiju na čvrstim filozofskim i duhovnim temeljima, 14 neumorno je i vrlo pomno prevodio i tumačio najznačajnija i najuzvišenija učenja Śrī Caitanye Mahāprabhua u obliku Bhagavad-gīte, ŚrīmadBhāgavatama i Caitanya-caritāmṛte. Naglašavao je da su njegove knjige temelj njegova pokreta za svjesnost Kṛṣṇe i instutucije, ISKCON-a.


His fervent prayers to Lord Jagannātha were answered and Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura appeared in this world as his son to give practical shape to his blueprint in the form of the  Gauḍīya Mission. Within fifteen short years, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura spread Caitanya Mahāprabhu’s saṅkīrtana movement all over India and attracted many luminaries of that time to assist him in his mission. Sixty-four maṭhas dedicated to propagating Caitanya Mahāprabhu’s teachings were established in India during this time.
<big>➍</big> Baš kao i njegov Guru Mahārāja ni on nije imenovao jednog nasljednika koji će voditi njegov ISKCON, već je htio da njegovi učenici zajedno upravljaju institucijom preko Upravnog tijela


Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura recognized the importance of his institution for continuing vigorous preaching after his departure from this world. He emphatically and very openly instructed his leading disciples that his Gauḍīya Mission be managed and maintained by a Governing Body. Surprisingly, he did not nominate anyone as his spiritual successor. He left this world on 1st January, 1937 and almost immediately dissension and quarrel arose within the Gauḍīya Mission. Very soon the institution which had always been known for pure and bold preaching of Caitanya Mahāprabhu’s teachings became famous for its embroiled fractions and court cases. Two contending factions fought for ācārya-ship and many senior disciples left the institution in disgust. The unified entity of the Gauḍīya Mission as an all-India entity consisting of many centers, several presses and thousands of devotees working cooperatively under unified leadership ceased to exist. Illusions of proprietorship and prestige eclipsed Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura’s order, and his mission—to develop a worldwide movement for propagating Caitanya Mahāprabhu’s teachings—came to a grinding halt.
Dok sam bio Śrīla Prabhupādin osobni sluga, često bih primijetio kako je uporno zahtijevao da titula Osnivač-Ācārya bude prisutna na svakoj tiskovini te da se njegovo puno ime tiska ispod imena ISKCON-a. Tada sam bio jako nezreo i neiskusan i često sam se pitao: „Śrīla Prabhupāda je tako ponizan i uzvišen vaiṣṇava, zašto to tako uporno zahtijeva?" Ovo mu nisam nikad otvoreno kazao, ali me je to nastavilo zbunjivati. No polako, njegovom božanskom milošću i s vremenom, počeo sam shvaćati njegovu namjeru. Izraz Osnivač-Ācārya nije samo titula, već transcendentalni sustav namijenjen tome da zaštiti, sačuva i ovjekovječi instituciju namijenjenu masovnom izbavljanju uvjetovanih duša diljem svijeta u ovome mračnom beskraju doba Kali.


Our Śrīla Prabhupāda, His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami, was heartbroken by this tragic turn of events, but it was very evident from his activities that he perfectly understood his spiritual master’s heart and mission:
Velikani među vaiṣṇavama, poput Śrī Madhvācārye i Śrī Rāmānujācārye, uspješno su primijenili ovaj sustav.


<big>➊</big> As soon as a few New York followers took his message to heart, he legally incorporated his institution. He named it the International Society for Krishna Consciousness and also legally stated its seven purposes. This all happened as early as 1966.  
Jasno je da je potpuna primjena ovog sustava u ISKCON-u od suštinske važnosti za uspješno ispunjenje proročanstva Caitanye Mahāprabhua. Razgovarao sam o tome s nekolicinom braće po Bogu i razveselio se kad sam otkrio da ih je Śrīla Prabhupāda blagoslovio istim uvidom.


<big></big> To continue Caitanya Mahāprabhu’s mission and secure ISKCON’s transcendental legacy, Śrīla Prabhupāda very systematically established the Governing Body Commission and very emphatically instructed his senior followers: "Don’t make the same mistake that my godbrothers made after my Guru Mahārāja’s disappearance. Manage the society collectively through the GBC."
Kasnije, 2006. godine, GBC je osnovao odbore za planiranje i postizanje različitih strateških ciljeva. Jedan od njih je i Odbor za utvrđivanje Śrīla Prabhupādina položaja (SPPC<ref>engl. Śrīla Prabhupāda's Position Commitee</ref> ), čija je misija pomoći u postojećim pokušajima i razviti nove inicijative za vječno uspostavljanje Śrīla Prabhupāde kao ISKCON-ova Osnivača-Ācārye i najznačajnijeg śikṣa-gurua svih bhakta u ISKCON-u. Ova knjiga predstavlja jednu od inicijativa SPPC-a.


<big>➌</big> To secure ISKCON as a transcendental mission with a strong philosophical and culture base, he tirelessly and meticulously translated and commented on the most important and sublime of Śrī Caitanya Mahāprabhu’s teachings in the form of Bhagavad-gītā, Śrīmad-Bhāgavatam and Caitanya-caritāmṛta. And he emphatically said that his books are the basis of his Krishna Consciousness movement and the institution of ISKCON.  
Njegova Milost Ravīndra Svarūpa Prabhu, nesumnjivo jedan od najizvrsnijih mislilaca i pisaca ISKCON-a, napisao je ovu knjigu, a svi članovi GBC-ja i mnogi stariji bhakte detaljno su je proučili.


<big>➍</big> And, like his Guru Mahārāja, he did not name or select a successor for his ISKCON, rather, he wanted his disciples to collectively manage the institution through a Governing Body.  
Knjiga je nastala na temelju podrobnih istraživanja, a utemeljena je na śāstrama i povijesnim činjenicama. Akademske je prirode i pruža osnove na kojima možemo izgraditi cjelovitu kulturu obrazovanja namijenjenu čvrstom i vrlo praktičnom utvrđivanju Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye ISKCON-a. Naravno da čista svjesnost Kṛṣṇe ne priznaje nikakve tehnike – njezina je jedina osnova poniznost i potpuna predaja. U tom raspoloženju nudimo ovo izdanje Caitanyi Mahāprabhuu, Śrīla Prabhupādi i svim njegovim bhaktama.
Molimo vas, upamtite da ova knjiga nije namjenjena samo za usputno čitanje, već za primjenu. Primijenimo li je, naš će osobni i kolektivni odnos sa Śrīla Prabhupādom procvasti u neograničenoj mjeri i bit ćemo u stanju praktično shvatiti da naš voljeni Osnivač-Ācārya nije ikona prošlosti. On vječno potpomaže božansku poplavu samilosti Caitanye Mahāprabhua i kṛṣṇa-preme. Srce mu se topi i daje se bezuvjetno svakome tko pokaže i najmanje zanimanje za njegova učenja i misiju nāma-saṅkīrtane.


When I was Śrīla Prabhupāda’s personal servant, I noted many times that he would insist that on any printed material the title Founder-Ācārya and his full name be printed under the society’s name of ISKCON. I was very immature and inexperienced at that time and often wondered, "Śrīla Prabhupāda is such a humble and exalted Vaiṣṇava, why is he so persistently insisting on this?" I did not ever openly express this to Śrīla Prabhupāda, but it continued to perplex me. But slowly, by his divine grace, in due course of time, I began to understand his intent. The phrase "Founder-Ācārya" is not just a title but a transcendental system intended to protect, preserve and give longevity to an institution dedicated to the mass liberation of conditioned souls all over this world in this dark abysmal age of Kali.
Ponizno vas molimo da nas aktivno podržite u primjeni sljedećeg značajnog koraka u planu Śrī Caitanye Mahāprabhua da preplavi cijeli svijet kṛṣṇa-premom – čvrsto i praktično utvrditi Śrīla Prabhupādin položaj kao ISKCON-ova Osnivača-Ācārye, zauvijek.


Great Vaiṣṇava stalwarts like Śrī Madhvācārya and Śrī Rāmānujācārya successfully implemented this system.
Hvala vam puno.


Obviously, full implementation of this system in ISKCON is crucial to the successful fulfillment of Caitanya Mahāprabhu’s prediction. I shared this realization with a number of my senior god-brothers and was enlivened to find that Śrīla Prabhupāda had blessed them with the same insight.
Vaš u službi Śrīla Prabhupāde,<br />
Bhakti Caru Swami<br />
Vṛṇdāvana, Indija<br />
U studenom 2013.


Then, in 2006, the GBC body formed various committees to plan and achieve different strategic objectives. One such committee is the Śrīla Prabhupāda Position Committee (SPPC), whose mission is to assist the existing efforts and develop new initiatives to eternally establish Śrīla Prabhupāda as the Founder-Ācārya of ISKCON and the pre-eminent śikṣa guru for all ISKCON devotees. This book is an initiative of the SPPC.
==Uvod==


His Grace Ravīndra Svarūpa Prabhu, who is undoubtedly one of ISKCON’s most brilliant thinkers and writers, wrote the book and all the GBC members and many senior devotees have seriously and diligently scrutinized it.
Knjiga koju držite u rukama ili čitate na ekranu predstavlja zreli plod intenzivnog i opširnog strateškog plana koji je 2006. pokrenulo ISKCON-ovo upravno tijelo, GBC. Ovo dugotrajno nastojanje zbližilo je mnoštvo bhakta diljem svijeta kroz sustavno planiranje i nadgradnju za ostvarenje uspješne budućnosti Śrīla Prabhupādina pokreta. U konačnici, cilj nam je opunomoćiti cijelu organizaciju – svakog pojedinog člana, svaki pojedini odjel, svaki upravni i voditeljski autoritet – kako bi svi zajedno djelovali, učinkovito surađujući, da bi se ispunile želje Śrīla Prabhupāde i Śrī Caitanye Mahāprabhua. Svi su od samog početka razumijeli da je pri tom ključni element, kao što se to obično kaže, „staviti Śrīla Prabhupādu u središte".


This book is thoroughly researched and based on śāstra and historical facts. It is academic in nature and provides a foundation on which we can build a holistic culture of education meant to firmly and very practically establish Śrīla Prabhupāda’s position as the Founder-Ācārya of ISKCON. Of course, pure Krishna Consciousness acknowledges no technique—its only base is humility and absolute surrender. And it is in this mood that we offer this publication to Caitanya Mahāprabhu, Śrīla Prabhupāda and all his devotees.
Tim za strateško planiranje bio je iznimno svjestan da će skora budućnost suočiti ISKCON s ozbiljnim izazovom: neizbježnim dolaskom vremena u kojem bhakte koji su bili u osobnom dodiru s njegovim Osnivačem-Ācāryom neće više biti tu. Ovaj neizbježan gubitak postao je dodatni poticaj za djelovanje Odbora za utvrđivanje Śrīla Prabhupādina položaja (SPPC). Svi su njegovi članovi shvatili da Śrīla Prabhupāda ne bi trebao biti manje prisutan među sljedećim naraštajima bhakta nego što je to bio u prvom. (Zapravo su neki bili uvjereni da bi mogao biti i više prisutan). Kako to omogućiti? Kako u svakom budućem naraštaju poticati sve veću osviještenost svih bhakta u ISKCON-u po pitanju njihove duboke povezanosti s Osnivačem-Ācāryom da bi njegovu prisutnost svi mogli jasno doživjeti u svom životu? Kako će njegova misija, njegova učenja, vizija, odlučnost i milost kucati jednako u svačijem srcu?


Kindly note that this book is not meant for casual reading but for implementation. If we do that, our personal and collective relationships with Śrīla Prabhupāda will flourish unlimitedly and we will come to very practically understand that our beloved Founder-Ācārya is not frozen in time. He is an eternal assistant of Caitanya Mahāprabhu’s divine flood of compassion and Krishna prema. And his heart melts and flows without restriction or impediment to anyone and everyone who shows the slightest interest in his teachings and the nāmasaṅkīrtana mission.
Kao član SPPC-a, dobio sam zadatak da za bhakte ISKCON-a napišem temeljni dokument o značenju Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye.


We humbly seek your kind and active support in implementing the next important step in Śrī Caitanya Mahāprabhu’s plan to flood the entire world with Krishna prema—to firmly and very practically establish Śrīla Prabhupāda as the FounderĀcārya of ISKCON for all time.  
Nakon što sam prihvatio zadatak, zatekao bih se kako danima i noćima duboko razmišljam, kao da sam opsjednut, o Śrīla Prabhupādi, o njegovu životu i naslijeđu, o njegovu pokretu, o sebi kao učeniku i isto tako o svojoj braći i sestrama po Bogu. Tijekom tih dana i noći, duboko sam sve u sebi proživljavao, ali krajnjeg zaključka nije bilo. A onda sam sjeo i u dva ili tri sata natipkao kratku izjavu – ne više od tri stranice – koja mi se činila kao da se pojavila sama od sebe. Temeljila se na malo ili gotovo nimalo istraživanja i novih otkrića. Bili su to samo moji predosjećaji i „spoznaje". Donekle sam je doradio i sljedećom prilikom predstavio članovima skupine za strateško planiranje.


Thank you very much.
Na moje olakšanje, gotovo jednoglasan, pozitivan odgovor uvjerio me je da barem idem u pravom smjeru koji se mogao jasno nazrijeti kroz sljedeću uputu: „Izvrsno," rekli su, „za sad. A sad, napiši komentar."


Yours in the service of Śrīla Prabhupāda,<br />
Moram spomenuti da je to općenito „izvrsno" došlo u pratnji detaljnih komentara koji su ponekad zahtjevali dodatne citate, pojašnjenja ili razradu, koji su upućivali na pogreške ili zbunjujuće dijelove, koji su tražili da se uvrste ili istraže još neke teme i tako dalje. Ponio sam ove komentare sa sobom – pokazali su se vrlo korisnima – i potom počeo pisati komentar, nakon što sam doradio spomenutu kratku izjavu.
Bhakti Charu Swami<br />
Vrindavan, India<br />
November, 2013


==PREFACE==
Na kraju, konačni rezultat koji imate u rukama čini tekst s komentarima na sam tekst. Sam tekst predstavljen je prvi. Za njim slijedi mnogo dulji komentar. U tom se dijelu prvotni tekst pojavljuje po redoslijedu, izdvojen u prikladne dijelove i tiskan podebljano, dok je komentar koji ga slijedi tiskan običnim slovima.


The work in your hand—or on your screen—is offered to you as one ripened fruit of the intensive, many-branched strategic planning project launched in 2006 by the Governing Body Commission of ISKCON. This ongoing endeavor has brought together many devotees worldwide to engage in systematic planning and development to realize a flourishing future for Śrīla Prabhupāda’s movement. Ultimately, we aim at the empowerment of our entire organization—every one of its members, all its various units, each of its managing and guiding authorities—so that all of them work united in effective cooperation to bring to fruition the desires of Śrīla Prabhupāda and Śrī Caitanya Mahāprabhu. From the beginning, everyone understood that one particular element essential to this achievement was, as it was usually put, "to keep Śrīla Prabhupāda in the center."
Tekst je kratak. Samo tisuću i tri stotine riječi (pet stranica). Komentar je ispao velik, oko dvadeset i jednu tisuću riječi (sedamdeset i devet stranica). Pisanje teksta trajalo je oko tri sata, a komentara – šest godina.


In this regard, the strategic planning team was acutely aware that the near future would confront ISKCON with a critical challenge: the unavoidable transition to a time when all devotees with direct experience of its Founder-Ācārya are gone. This imminent loss became an additional incentive for the work of the Śrīla Prabhupāda’s Position Committee (SPPC). All its members understood that Śrīla Prabhupāda should be no less a presence to subsequent generations than he has been to the first. (Indeed, some believed, he could be even more.) How to facilitate this? How to foster in all devotees in ISKCON, generation after generation, an ever-increasing awareness of their deep connection with its Founder-Ācārya, so that all encounter him as a living presence in their lives? How will his mission, his teachings, his vision, his determination, his mercy, become one with each and every beating heart?
Izvorni je tekst sam po sebi jednostavan i prilično prikladan za širu javnost. Komentar je posebno namijenjen svakome tko jest ili želi biti prabhupāda-śiṣya, Śrīla Prabhupādin istinski śikṣāučenik. To uistinu treba biti jasan cilj svih članova ISKCON-a i to će samo po sebi ispuniti duboku čežnju Gospodina Caitanye.  


As a member of the SPPC, I was assigned the task of writing a foundational document for ISKCON devotees on the import of Śrīla Prabhupāda’s position as Founder-Ācārya.  
Neočekivano dug i ponekad veliki trud oko komentara doveo me do neočekivanog blagoslova: do u detalje sam naučio stvari koje sam ranije znao samo površno ili službeno. Započeo sam ovo djelo znajući da je Śrīla Prabhupāda izvrstan učenik, ali sad sam stekao detaljnije i veće znanje o tome koliko je bio izvrstan i priznajem da to saznanje nastavlja rasti. Ono što sam otkrio uvelike mi je obogatilo znanje o Śrīla Prabhupādinu postignuću i nanovo potaknulo zahvalnost i ljubav prema njemu. Ovaj dar u obliku znanja pokazao mi je i koliko je neophodno za mene, kao njegova učenika, rasvijetliti njegovu veličinu najiskrenijim dokazom – potvrđivanjem svoga vlastitog položaja kao učenika.
Povrh svega, mogao sam dobiti potpuniji uvid u zapanjujući smisao slavne titule koju s pravom nosi – titule „OsnivačaĀcārye Međunarodnog društva za svjesnost Krišne".


Having accepted this assignment, I found myself spending many days and nights absorbed in thinking, somewhat obsessively, about Śrīla Prabhupāda—about his life and his heritage, about his movement, about myself as a disciple and similarly, my godbrothers and sisters. During these days and nights, my mental and emotional states became acutely heightened, and yet suspended from any determinate conclusions. And then, I sat down and, in two or three hours, typed a short statement— no more than three pages—that seemed to come almost of its own accord. It was based on little or no research, and no new finding—simply my own intuitions and "realizations." I refined it somewhat, and, at the next available occasion, presented it to the other members of the strategic planning group.  
Molim se da čitanje ovog djela ostavi na vas utisak kakav je pisanje istoga ostavilo na mene.


To my relief, the overwhelmingly positive response assured me at least that I was heading in the right direction. This direction was given a concrete shape by the follow-up instruction. "Great," they said, "so far. Now—write a commentary."
Želim iskazati duboku zahvalnost svima koji su mi pomagali, hrabrili me, vodili, skrbili za mene i ispravljali me tijekom sastavljanja ovog djela. Cjelokupna misija strateškog planiranja, pod vodstvom Gopāle Bhaṭṭe Prabhua i njegovih vještih suradnika, stvorila je i održala uvjete koji su omogućili krajnji rezultat. SPPC, kojemu su trenutno na čelu Njegova Svetost Bhakti Caru Swami i Akrūra Prabhu, prošao je tijekom sedam godina kroz mnoge promjene glede članstva, ali pokazalo se da su stalne povratne informacije i ohrabrenja od strane svih koji su služili i služe u toj skupini za mene često imala veću vrijednost nego što sam to mogao izraziti. To činim sad, iz zahvalnosti. Mnogi stariji bhakte izvan SPPC-ja također su se osvrtali na ovo djelo dok je nastajalo. Posebice je „Sanga sannyasija, gurua i GBCja" – koja se sastoji od otprilike stotinu lidera i koja se okupila u Māyāpuru u veljači 2013. – provjerila nacrt ovog djela i odvojila 19 vrijeme za davanje komentara i osvrta od neprocjenjive vrijednosti, a obogatile su ga također i povratne informacije zatražene od dvadesetak drugih starijih članova. Iz svega toga nastao je konačan nacrt koji je GBC još jednom provjerio na susretu u Juhuu, u listopadu 2013. Uz još nekoliko savjeta za poboljšanje, GBC je jednoglasno odobrio tiskanje ovog djela kao svoje službene izjave. Sa svojim strpljenjem, pomoći i naročito blagoslovima, članovi GBC-ja zauvijek su me zadužili.


I must note that the general "great" became attended by an entourage of detailed comments—comments requesting, in one place or another, more support, clarification, or elaboration; comments indicating misgivings or areas of confusion; comments proposing other topics for inclusion or investigation, and so on. I took these comments away with me—they turned out to be extremely helpful—and then, after tweaking the short statement, I did as asked, and began to write a commentary.  
Želim se zahvaliti i najbližim pomoćnicima. Moja učenica, Śraddhā devī dāsī, brinula je o neprestanoj organizaciji i tehničkoj podršci te pružala uredničke savjete i pomoć. Moja supruga, Saudāmaṇī devī dāsī, bila je također pouzdana podrška te pronicljiva čitateljica i kritičarka prilikom stvaranja ovog djela. Ja sam zahtjevna osoba, ali se ona svejedno brinula o meni.


Consequently, the final product, now at hand, comes in the form of a text with a commentary on the text. The text is given first, by itself. The far longer commentary follows. In this part, the primary text makes its appearance in proper sequence, but is broken into convenient sections. The primary text is printed in boldface, while the following commentary on that section is rendered in regular type.
Vaš sluga u službi Śrīla Prabhupāde,<br />
 
Ravīndra Svarūpa dāsa<br />
The text is short, only 1300 words (5 pages). The commentary, as it turned out, is long, about 21,000 words (79 pages). The text initially took about three hours to compose; the commentary, six years.
 
The primary text itself is simple and quite suitable for a wide audience. The commentary is specifically intended for anyone who is, or who aspires to be, prabhupāda-śiṣya, a true śikṣā disciple of Śrīla Prabhupāda. That, indeed, should be the fixed aim of all members of ISKCON, and that, by itself, will bring about the fulfillment of the heartfelt desires of Lord Caitanya.
 
The unexpectedly long and sometimes difficult labor on the commentary brought me an unanticipated benediction: I learned in-depth things that I had previously known only superficially or formally. I began this work knowing Śrīla Prabhupāda was a great disciple, but now I have gained a more thorough and profound knowledge of just how great he is—an awareness, I confess, that continues to grow. What I discovered vastly increased my knowledge of Śrīla Prabhupāda’s achievement and engendered new growth in my love and gratitude toward him. This gift of knowledge has also shown me just how much it is incumbent upon me, as his disciple, to illuminate his greatness by the most sincere testimony, the testimony of my own discipleship.
 
Moreover, I have been able to see more fully the truly astounding purport of the glorious title he rightly bears, "Founder-Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness."
 
I pray that reading this work will do for you, what writing it has done for me.
 
I wish to acknowledge my deep indebtedness to all those who helped, encouraged, guided, facilitated, and corrected me in the production of this work. The overall strategic planning mission, directed by Gopāla Baṭṭa Prabhu and his able assistants, created and sustained the conditions which made this result—a "deliverable"—possible. The SPPC, presently co-chaired by  H.H. Bhakti Charu Swami and Akrūra Prabhu, went through a number of changes in membership over seven years, but the consistent feedback and encouragement from all who serve and served in that group proved more valuable to me than I was often able to express. I do so now, in gratitude. Many senior devotees outside the SPPC also reviewed the work in progress. In particular, a special "Sannyāsī, Guru, and GBC Sanga" of one hundred or so leaders, convened in Māyāpura in February of 2013, reviewed a draft of this work, and took the time to provide invaluable comments and reflections. The same draft profited from the response solicited from twenty or so other senior members. Out of this emerged the "final" draft, which was reviewed once more by the GBC while meeting at Juhu in October 2013. With a few more suggestions for improvement, the GBC gave its unanimous approval for the publication of this work as an official statement by the GBC. My debt to the GBC members—for their patience, for their help, and most of all for their blessings—cannot be repaid.
 
I wish also to thank my most immediate help. My disciple Śraddhā devī dāsī provided continuous organization and tech support to this effort, as well as consummate editorial assistance and advice. My wife Saudāmaṇī devī dāsī was also an acute reader and critic of the work in progress, as well as the unfailing provider of life support. I am a difficult person to take care of, but she did it anyway.
 
Your servant in Śrīla Prabhupāda’s service,<br />
Ravīndra Svarūpa Dāsa<br />
Philadelphia, Pennsylvania<br />
Philadelphia, Pennsylvania<br />
December, 2013 <br />
U prosincu 2013.<br />
 
==THE POSITION OF ŚRĪLA PRABHUPĀDA - TEXT==
===Prabhupāda as Founder-Ācārya of ISKCON===
 
Śrīla Prabhupāda showed great concern that his position as ISKCON Founder-Ācārya always be prominently recognized. He mandated that in each of his books the title page and cover display his name in full, "His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda," with "Founder-Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness" placed immediately below. Similarly, he ordered that "Founder-Ācārya: His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swami Prabhupāda" appear directly beneath "International Society for Krishna Consciousness" on all ISKCON official documents, letterhead stationery, publications, and signage. In these and other ways Śrīla Prabhupāda’s special, intimate connection with ISKCON is to be always honored.
 
As Founder-Ācārya Śrīla Prabhupāda holds a unique position in ISKCON. We need to understand it deeply. As ācārya, his exemplary personal behavior is the model and norm for all ISKCON devotees. As founder, his personal standards and principles of action, his particular spirit or "mood," take on a societal shape and form in the organization he created. Each individual member internalizes that spirit, incorporating it into the core of his or her own identity. His spirit pervades the institution as the essence of its own culture, and the members become its visible embodiment in the world.
 
We revere and learn from the many great ācāryas in our line, yet as ISKCON Founder-Ācārya, Śrīla Prabhupāda becomes unique among them for us. In ISKCON, Prabhupāda himself remains present, generation after generation, as the single prominent śikṣā guru immanent in the life of each and every ISKCON devotee—a perpetual, indwelling active guiding and directing presence. He is thus the soul of ISKCON. As such, Śrīla Prabhupāda himself continues to act effectively in this world so long as ISKCON continues as the coherent expression and unified instrument of his will. In this way Śrīla Prabhupāda remains the soul of ISKCON, and ISKCON his body.
 
===Reasons for Prabhupāda’s Founding of ISKCON===
 
When Śrīla Prabhupāda successfully established Lord Caitanya’s movement as a world-preaching mission, he made the weighty decision to form a new institution, the International Society for Krishna Consciousness, with himself as founder-Ācārya. He did this on the basis of his realized knowledge. The essence of that knowledge he imbibed from his own spiritual master. Unfortunately, after Śrīla Prabhupāda’s Guru Mahārāja had passed away, that knowledge and realization largely ceased to be expressed in his guru’s own—but now fragmented— institution. Hence, Prabhupāda founded a new organization that, as a whole and in its every part, would embody and develop that realization—a realization that manifests itself as an unwavering, indefatigable commitment to deliver pure love of God to suffering humanity everywhere.
 
The institution that would be able to act on this commitment with united force over large spans of space and time needs a unique form. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī therefore called for an organization in which the ultimate authority would reside not in the person of a single autocratic ācārya but rather in a board of directors, which he called the "Governing Body Commission." The Gauḍīya Maṭha failed to realize this structure, and so, Prabhupāda said, became "useless."
 
===Our Central Challenge===
 
Śrīla Prabhupāda established such a structure for ISKCON, putting the Governing Body Commission in place in 1970 and overseeing its gradual articulation and development. Stating that he wanted there to be "hundreds and thousands of spiritual masters" within ISKCON, he implied that the normative guru-disciple relationship would be perpetuated within the unified institution under the direction of the GBC. In such an organization, many gurus would be able to act with concerted force, operating together with other leaders and managers in collegial accord.
 
Yet as long as Prabhupāda was present as the sole ācārya and dīkṣā guru, the structure necessarily remained in embryonic form, a child still in the womb of its mother, its form and function necessarily not fully developed. During Prabhupāda’s manifest presence, by the very nature of the situation, the GBC clearly could not assume its full role as the "ultimate managing authority," and Prabhupāda remained the only guru. Therefore the completed product of Prabhupāda’s work had to await its time to be manifest.
 
Consequently, Śrīla Prabhupāda has left to us the task, after his departure, of fully articulating the form and functions of ISKCON for effective action in the world. One central challenge is to integrate the guru-disciple relationship—which carries its own proper demand for deep loyalty and commitment to the person of the guru—within a larger society that demands, in a certain sense, a higher, all-encompassing, loyalty. That loyalty is our common fidelity to our Founder-Ācārya Śrīla Prabhupāda, a loyalty proven in practice by our cooperation with each other, within the structures he bequeathed us, to fulfill his deepest desire.
 
We discovered that the initial "zonal-ācārya" system of integrating the guru into a broad structure implicitly created geographical zones that were individually more unified than ISKCON as a whole. The integrity of ISKCON thus came into jeopardy. That system has been abolished. Yet we need to go much further in realizing the organization Śrīla Prabhupāda wanted.
 
It is interesting to note that two prominent anti-ISKCON movements—often claiming to be the "real ISKCON"—have formed by specific rejection of one or the other component of Prabhupāda’s whole: the "ritvik" position wishes to do away with actual gurus in favor of GBC institutional authority, while the followers of one prominent sannyāsī or another wish to eliminate an actual GBC and rely on the charismatic, autocratic single ācārya.
 
ISKCON needs to foster both elements: an intense common loyalty to ISKCON and the GBC, and the deep and full teaching relationship between individual gurus and disciples within ISKCON. We need to realize how there is no contradiction and no conflict. We need to realize how they reinforce and support each other.
 
A crucial element in establishing this necessary synthesis is achieving a deep understanding of Śrīla Prabhupāda’s position and putting that understanding into action—both jñāna and vijñāna. As Founder-ācārya, Śrīla Prabhupāda himself symbolizes—and, in a sense, is—the unity of ISKCON. Therefore he must become an inescapable predominate felt presence in the lives of all devotees, no matter who else may serve as their dīkṣā or śikṣā gurus. Gurus still manifest in the world tend to make a more vivid impact on their followers than those now unmanifest in form. Because Śrīla Prabhupāda’s person is now unmanifest as such, this absence of vapu needs to be compensated for by an ever-deepening realization of his manifestation as vāṇi (as he himself taught).
 
Such presence needs to become so much a part of the fabric of ISKCON, to become the essential savor of its culture, that his presence will not diminish even when all who personally knew Śrīla Prabhupāda follow him from this world.
 
===Outcomes===


There will be many consequences when Śrīla Prabhupāda’s position as Founder-ācārya is realized. Among them:
== ŚRĪLA PRABHUPĀDIN POLOŽAJ- OSNOVNI TEKST==
=== PRABHUPĀDA KAO OSNIVAČ-ĀCĀRYA ISKCON-A===


<big>➊</big> Generation after generation will be enabled to receive the special mercy offered by Śrīla Prabhupāda. The path back to Godhead he opened will become ever-increasingly travelled.  
Śrīla Prabhupāda je pridavao veliki značaj tome da njegov položaj ISKCON-ova Osnivača-Ācārye bude stalno istaknut. Izričito je tražio da na koricama i naslovnici svake njegove knjige bude istaknuto njegovo puno ime, „Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda", i odmah ispod toga „OsnivačĀcārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne". Slično tome, naredio je da „Osnivač-Ācārya: Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda" stoji odmah ispod naziva „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" na svim službenim dokumentima ISKCON-a, zaglavljima pisama, tiskovinama i znakovlju. Na ovaj, kao i na mnoge druge načine, Śrīla Prabhupādina se bliska povezanost s ISKCON-om mora uvijek štovati.


<big>➋</big>  By taking full shelter of Śrīla Prabhupāda as śikṣā guru in his vāṇi manifestation, all teachers in ISKCON, on various levels of advancement, will be able to authentically convey Śrīla Prabhupāda’s real teaching, thus giving proper guidance, shelter, and protection to all.  
Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda zauzima jedinstven položaj u ISKCON-u. Ovo moramo podrobno shvatiti. Njegovo primjerno ponašanje kao ācārye predstavlja uzor i standard za sve bhakte ISKCON-a. Njegovi osobni standardi i načela djelovanja, jedinstveni duh ili raspoloženje kao osnivača, poprimaju društvene oblike ponašanja unutar organizacije koju je stvorio. Svaki pojedini član prima k srcu taj duh, ugrađujući ga u samu srž vlastitog identiteta. On prožima instituciju kao suština njezine kulture, a njezini članovi postaju jasna očitovanja istoga duha.


<big>➌</big>  Śrīla Prabhupāda’s active presence will secure the unity and integrity of ISKCON.  
Učimo od mnogih velikih ācārya i divimo im se, no Śrīla Prabhupāda, kao Osnivač-Ācārya ISKCON-a, za nas je 21 jedinstven. Prabhupāda u ISKCON-u ostaje prisutan naraštaj za naraštajem kao jedini istaknuti śikṣā-guru u životu svakoga pojedinog bhakte u ISKCON-u, kao stalan, povjerljiv i aktivan vodič koji nas usmjerava. On je stoga duša ISKCON-a. Kao takav, Śrīla Prabhupāda osobno nastavlja učinkovito djelovati u ovom svijetu sve dok ISKCON postoji kao skladan izraz i ujedinjen instrument njegove volje. Na taj je način Śrīla Prabhupāda duša ISKCON-a, a ISKCON njegovo tijelo.


<big>➍</big>  ISKCON’s teachings will remain consistent over space and time.
=== RAZLOZI ZBOG KOJIH JE PRABHUPĀDA OSNOVAO ISKCON===


<big>➎</big>  Śrīla Prabhupāda’s realized knowledge—endowing him with the specific potency to spread Kṛṣṇa consciousness—will not only be preserved but also developed.  
Kad je Śrīla Prabhupāda uspješno utemeljio pokret Gospodina Caitanye kao propovjednu misiju svjetskih razmjera, donio je vrlo značajnu odluku o osnivanju nove institucije, Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, na čelu s njim kao OsnivačemĀcāryom. To je učinio na temelju spoznaje čiju suštinu čini znanje koje je primio od svoga duhovnog učitelja. Nažalost, nakon odlaska Śrīla Prabhupādina Gurua Mahārāje, to znanje i spoznaja uglavnom više nisu bili vidljivi u tada rascjepkanoj instituciji njegova gurua. Śrīla Prabhupāda je stoga osnovao novu organizaciju koja bi u cjelini i u svakom dijelu trebala otjeloviti i unaprijediti tu spoznaju – spoznaju koja se očituje kao nepokolebljiva, neumorna posvećenost da se napaćenom čovječanstvu posvuda podijeli čista ljubav prema Bogu.


<big>➏</big>  His books will remain central to us, for they contain insights and directions that await future development to be realized.  
Da bi mogla djelovati na duge staze i naširoko te zajedničkim snagama u tom smjeru, instituciji je neophodan jedinstven oblik. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmi je zbog toga želio organizaciju u kojoj krajnji autoritet ne počiva na osobnosti jednoga autokratskog ācārye, već upravnog odbora koji je nazvao „Governing Body Commission". Gauḍīya Maṭh nije uspio uspostaviti ovaj ustroj i stoga je, prema Prabhupādi, postao beskoristan.


<big>➐</big> Śrīla Prabhupāda’s eyes will always remain the lens through which all future generations see our predecessor ācāryas.
=== NAŠ GLAVNI IZAZOV ===


==THE POSITION OF ŚRĪLA PRABHUPĀDA - TEXT WITH COMMENTARY==
Śrīla Prabhupāda je upravo tako ustrojio ISKCON. Osnovao je Upravno tijelo (GBC) 1970. god. te je nadgledao njegovo postupno uhodavanje i razvoj. Izjavom da želi „na stotine i tisuće duhovnih učitelja" u ISKCON-u ukazao je da će se službeni odnos između gurua i učenika odvijati unutar ujedinjene institucije pod vodstvom GBC-ja. U takvoj će organizaciji mnogi gurui moći skladno djelovati i surađivati s drugim liderima i menadžerima.
===Prabhupāda as Founder-Ācārya of ISKCON===


'''Śrīla Prabhupāda showed great concern that his position as ISKCON Founder-Ācārya always be prominently recognized. He mandated that in each of his books the title page and cover display his name in full, "His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda," with "Founder-Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness" placed immediately below. Similarly, he ordered that "Founder-Ācārya: His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swami Prabhupāda" appear directly beneath "International Society for Krishna Consciousness" on all ISKCON official documents, letterhead stationery, publications, and signage. In these and other ways Śrīla Prabhupāda’s special, intimate connection with ISKCON is to be always honored.<br />'''
Međutim, sve dok je Śrīla Prabhupāda bio prisutan kao jedini ācārya i dīkṣā-guru, ovaj je ustroj neminovno ostao u obliku zametka, djeteta u utrobi majke, s još nerazvijenim oblikom i funkcijama. Jasno je da GBC nije mogao u potpunosti preuzeti ulogu „vrhovnog upravnog tijela" dok je Prabhupāda bio fizički prisutan i Śrīla Prabhupāda je ostao jedini guru. Trebalo je pričekati da se pokaže cjelokupan rezultat njegova rada.


'''Śrīla Prabhupāda’s great concern.''' In 1970, some writings by Śrīla Prabhupāda produced by ISKCON Press displayed the author’s name barren of customary honorifics and with his position in ISKCON denoted by the title "Ācārya" rather than "Founder-Ācārya." From this, Prabhupāda detected a concerted effort underway to undermine his position.<br />
Tako nam je Śrīla Prabhupāda prepustio zadatak da nakon njegova odlaska u cijelosti razvijemo oblik i funkcije ISKCON-a radi učinkovitog djelovanja u ovom svijetu. Jedan od glavnih izazova je integrirati odnos gurua i učenika – koji s pravom i sam po sebi podrazumijeva duboku odanost i posvećenost guruu kao osobi – u šire društvo koje u određenoj mjeri zahtijeva višu, sveobuhvatniju odanost. Ta je odanost naša zajednička vjernost Osnivaču-Ācāryi Śrīla Prabhupādi, a dokazuje se u praksi međusobnom suradnjom unutar struktura koje nam je povjerio, da bismo ispunili njegovu najdublju želju.


Satsvarūpa dāsa Gosvāmī recounts this incident in Śrīla Prabhupāda-līlāmṛta (4.93):
Otkrili smo da je prvotni sustav područnih ācārya kojim smo pojedine gurue pokušali integrirati u širu strukturu, neizbježno stvorio zemljopisna područja koja su sama bila više ujedinjena nego ISKCON kao cjelina. To je dovelo u opasnost cjelovitost ISKCON-a pa je taj sustav ukinut. No još uvijek moramo puno toga učiniti da bismo ostvarili organizaciju kakvu je Śrīla Prabhupāda htio.


<blockquote>When ISKCON Press in Boston misprinted Prabhupāda’s name on a new book, he became deeply disturbed.  
Zanimljivo je primijetiti da su dva istaknuta anti-ISKCON pokreta – koji često tvrde da su „pravi ISKCON" – nastala 23 odbacivanjem jednog ili drugog elementa Śrīla Prabhupādine cjeline: ṛtvici žele zamijeniti postojeće gurue s institucijskim autoritetom GBC-ja, dok sljedbenici pojedinih istaknutih sannyāsīja žele ukloniti GBC kao takav i osloniti se na jednoga karizmatskog, autokratskog ācāryu.


The small paperback chapter from the Second Canto of Śrīmad-Bhāgavatam bore his name on the cover as simply A.C. Bhaktivedanta. Omitted was the customary "His Divine Grace" as well as "Swami Prabhupāda". Śrīla Prabhupāda’s name stood almost divested of spiritual significance. Another ISKCON Press publication described Prabhupāda as "ācārya" of ISKCON, although Prabhupāda had repeatedly emphasized that he was the founder-ācārya. There had been many ācāryas, or spiritual masters, and there would be many more; but His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda was the sole founder-ācārya of the International Society for Krishna Consciousness.
ISKCON treba ohrabriti oba elementa: snažnu, opću vjernost ISKCON-u i GBC-ju te duboki odnos između svakog gurua i učenika unutar ISKCON-a, utemeljen na podučavanju. Pri tome moramo shvatiti da tu nema proturječja, niti sukoba. Moramo uočiti kako se oba elementa međusobno osnažuju i podržavaju.


To make matters worse, when Prabhupāda first opened the new Bhāgavatam chapter, the binding cracked and the pages fell out. Prabhupāda glowered.</blockquote>
Ključni elementi za ostvarenje ove neophodne sinteze jesu duboko razumijevanje Śrīla Prabhupādina položaja i sprovođenje istog u djelo – dakle, i jñāna i vijñāna. Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda predstavlja – i u određenom smislu i jest – jedinstvo ISKCON-a. Bez obzira tko im je dīkṣā ili śīkṣa-guru, svi bhakte trebaju doživjeti Prabhupadino prisustvo kao neizbježan i glavni element u svom životu. Gurui čije je prisustvo vidljivo kroz fizičko tijelo, vapu, obično više utječu na svoje sljedbenike nego oni čije tijelo više nije vidljivo. Budući da je sam Śrīla Prabhupāda kao osoba trenutno neočitovan za nas, ovaj nedostatak vapua mora se nadoknaditi sve dubljim razumijevanjem njegova prisustva u vidu uputa, vāṇīja (kao što je to on sam podučavao).


Brahmānanda relates his personal recollection of this incident in the Following Śrīla Prabhupāda video series (July-August 1970, Los Angeles):
Prabhupādino prisustvo mora postati dominantno obilježje ISKCON-a, osnovna aroma njegove kulture, tako da se ne smanji čak ni kada svi oni koji su Śrīla Prabhupādu osobno poznavali odu s ovog svijeta za njim.
=== ISHODI===


<blockquote>At this time, there was what Prabhupāda considered to be the minimization of the spiritual master by the leaders, mostly from myself. I was the most infected with this I’d say jealousy of the spiritual master. At this visit to Los Angeles, things were going wrong—from ISKCON Press, which I was in charge of. The books were printed, Prabhupāda’s title was not properly put. It was just A.C. Bhaktivedanta Swami, "His Divine Grace" had been left out. Even one book, one of the Bhāgavatam chapters, just had A.C. Bhaktivedanta — even the "Swami" was removed. I presented Prabhupāda a book from ISKCON Press from Boston that we printed, and he opened the book and the binding just snapped right off. And this was in the temple when the formal presentation was made.</blockquote>
Brojne su dobrobiti spoznaje Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye, a neke od njih su:


Śrīla Prabhupāda suspected this and other untoward incidents were prompted by an "insidious contamination" spreading from India (SPL 4:94-95):
<big>➊</big> Mnogi će naraštaji biti u stanju primiti posebnu milost koju Śrīla Prabhupāda pruža. Putem koji je on otvorio ići će se sve više i više kući, natrag Bogu.


<blockquote>While the local anomalies were weighing heavily on Śrīla Prabhupāda, he learned of strange things his disciples in India had written in their letters, and he became more disturbed. One letter to devotees in America reported that Prabhupāda’s Godbrothers in India objected to his title Prabhupāda. According to them, only Bhaktisiddhānta Sarasvatī should be called Prabhupāda. . . .
<big>➋</big>  Potpuno prihvaćajući okrilje Śrīla Prabhupāde kao śīkṣagurua u vidu vāṇīja, svi učitelji u ISKCON-u, na raznim razinama napretka, moći će vjerodostojno prenijeti Śrīla Prabhupādina istinska učenja, pružajući time svakome pravilno vodstvo, utočište i zaštitu.


Though sometimes ignorant, his disciples, he knew, were not malicious. Yet these letters from India carried a spiritual disease transmitted by several of Prabhupāda’s Godbrothers to his disciples there. . . .
<big>➌</big>  Śrīla Prabhupādino aktivno prisustvo osigurat će jedinstvo i cjelovitost ISKCON-a.


Prabhupāda was sensitive to any threat to ISKCON. . . . But now a few irresponsibly spoken remarks in India were weakening the faith of some of his disciples. Perhaps this insidious contamination that was now spreading had precipitated the blunders at ISKCON Press and even the discrepancies in Los Angeles.</blockquote>
<big>➍</big> ISKCON-ova će učenja tijekom vremena posvuda ostati nepromijenjena.


Consequently, Śrīla Prabhupāda took pains to assure that his established policies for recognizing his position were strictly followed. We see his concern directly expressed in letters:
<big>➎</big>  Śrīla Prabhupādina praktična spoznaja – koja ga je obdarila posebnom snagom da proširi svjesnost Kṛṣṇe – neće se samo sačuvati, već će nam se još više razotkriti.


<blockquote>It is very good that you have already opened the center and registered the Society. This is good beginning. One thing, regarding registering, is that our system is to keep the name of the Founder-Acarya His Divine Grace A.C.Bhaktivedanta Swami Prabhupada on all registration documents, as well as all stationery, books, and publications. So I see the name there on the letterhead in Subaladas Swami’s letter, so it is all right. In this way do it.<ref>[https://vanisource.org/wiki/741113_-_Letter_to_Deoji_Punja_written_from_Bombay 741113 - Letter to Deoji Punja written from Bombay]</ref>
<big></big> Njegove će nam knjige ostati u središtu pozornosti jer sadrže uvide i upute koje ćemo tek u budućnosti moći sprovesti u djelo.


So you can go ahead and register our Society there with taking all proper and necessary steps. Before the finalization of registration takes place I would request you to send me one copy of the constitution for our society there so I can approve it finally. My name should be there as the founder-acharya, A.C. Bhaktivedanta Swami. I should have full authority in all matters.<ref>[https://vanisource.org/wiki/741229_-_Letter_to_Mr._Punja_written_from_Bombay 741229 - Letter to Mr. Punja written from Bombay]</ref></blockquote>
<big></big> Śrīla Prabhupādina će gledišta zauvijek ostati leće kroz koje će svi budući naraštaji promatrati naše prethodne ācārye.


We can see, then, how Śrīla Prabhupāda quite particularly wanted his position in ISKCON denoted always by the exact title "Founder-Ācārya." In this particular context, Prabhupāda judged the appellation "ācārya", used alone, inadequate and even offensive. He enjoined the use of this exact English-Sanskrit hybrid compound word. It is the title "Founder-Ācārya" that conveys the exceptional intimate connection sustained between Śrīla Prabhupāda and ISKCON.
== POLOŽAJ ŚRĪLA PRABHUPĀDE- TEKST S KOMENTAROM==
=== PRABHUPĀDA KAO OSNIVAČ-ĀCĀRYA ISKCON-a===


'''As Founder-Ācārya Śrīla Prabhupāda holds a unique position in ISKCON. We need to understand it deeply. As ācārya, his exemplary personal behavior is the model and norm for all ISKCON devotees. As founder, his personal standards and principles of action, his particular spirit or "mood," take on a societal shape and form in the organization he created. Each individual member internalizes that spirit, incorporating it into the core of his or her own identity. His spirit pervades the institution as the essence of its own culture, and the members become its visible embodiment in the world.'''  
''' Śrīla Prabhupāda je pridavao veliki značaj tome da njegov položaj ISKCON-ova Osnivača-Ācārye bude stalno istaknut. Izričito je tražio da na koricama i naslovnici svake njegove knjige bude istaknuto njegovo puno ime, „Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda", i odmah ispod toga „Osnivač-Ācārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne". Slično tome, naredio je da „OsnivačĀcārya Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda" stoji odmah ispod naziva „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" na svim službenim dokumentima ISKCON-a, zaglavljima pisama, tiskovinama i znakovlju. Na ovaj, kao i na mnoge druge načine, Śrīla Prabhupādina se bliska povezanost s ISKCON-om mora uvijek štovati.<br />'''  


'''An Ācārya,''' or, in Prabhupāda’s words, "a transcendental professor of spiritual science,"<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Adi_1.46 CC Adi 1.46]</ref>
'''Čemu je Śrīla Prabhupāda pridavao veliki značaj?''' 1970. godine, ISKCON-ova je tiskara tiskala neka Śrīla Prabhupādina djela na kojima je ime pisca bilo bez uobičajenih titula. Njegov je položaj u ISKCON-u bio naznačen titulom Ācārya, umjesto Osnivač-Ācārya. Na temelju toga, Prabhupāda je otkrio smišljeni pokušaj da mu se umanji položaj.<br />
is a different breed from your modern academician. The transcendental professor takes charge of the disciples and after initiating them into their sacred studies, thoroughly schools them in Vedic knowledge and trains them in its requisite regulations and disciplines.


Ācārya comes from ācāra, a word that denotes the śāstric rules of conduct as well as the observant conduct itself. An ācārya teaches such conduct not only by precept but by personal example. The ācārya is exemplary. Prabhupāda writes, "An ācārya is an ideal teacher who knows the purport of the revealed scriptures, behaves exactly according to their injunctions and teaches his students to adopt these principles also."<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Adi_7.37 CC Adi 7.37]</ref>
Satsvārūpa dāsa Gosvāmī zabilježio je ovaj slučaj u Śrīla Prabhupāda-līlāmṛti (4.93):
Such teaching goes beyond theoretical knowledge; it involves the formation of character based upon the students’ modeling themselves after the ideal set before them in the person of the ācārya.
<blockquote> Kad je ISKCON-ova tiskara u Bostonu pogrešno tiskala Prabhupādino ime na jednoj novoj knjizi, on se jako uznemirio. Na naslovnici malog, meko ukoričenog izdanja jednog poglavlja iz drugog pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama tiskano je njegovo ime kao samo A. C. Bhaktivedanta, bez uobičajenoga „Njegova Božanska Milost" i „Swami Prabhupāda". Śrīla Prabhupādino je ime ondje bilo lišeno gotovo sveg duhovnog značaja. Jedno drugo izdanje ISKCON-ove tiskare opisuje Prabhupādu kao „ācāryu" ISKCON-a, iako je on uvijek iznova naglašavao da je Osnivač-Ācārya. Postojali su mnogi ācārye, duhovni učitelji, i postojat će mnogi, ali jedino je Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda OsnivačĀcārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne. Povrh svega toga, kad je Prabhupāda prvi put otvorio to novo poglavlje Bhāgavatama, uvez je puknuo i stranice su se rasule. Prabhupāda nas je pogledao poprijeko.</blockquote>


An ācārya must remain faithful to the predecessor ācāryas. "One cannot be an ācārya (spiritual master) without following strictly in the disciplic succession of the ācāryas. One who is actually serious about advancing in devotional service should desire only to satisfy the previous ācāryas."<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Madhya_19.156 CC Madhya 19.156]</ref> At the same time, the ācārya must combine this profound fidelity with an ability to flexibly devise instructions effective for diverse communities of students. "Every ācārya has a specific means of propagating his spiritual movement," Prabhupāda writes. "An ācārya should devise a means by which people may somehow or other come to Kṛṣṇa consciousness."<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Adi_7.37 CC Adi 7.37]</ref>
U seriji video-snimaka pod naslovom Slijedeći Śrīla Prabhupādu (srpanj-kolovoz 1970., Los Angeles) Brahmānanda se prisjeća tog događaja:
With his own experience in mind, he notes:  


<blockquote>The teacher (ācārya) has to consider time, candidate and country. He must avoid the principle of niyamāgraha— that is, he should not try to perform the impossible. What is possible in one country may not be possible in another. The ācārya’s duty is to accept the essence of devotional service. There may be a little change here and there as far as yukta-vairāgya (proper renunciation) is concerned.<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Madhya_23.105 CC Madhya 23.105]</ref></blockquote>
<blockquote> U to se doba odvijalo nešto što je Prabhupāda smatrao umanjivanjem značaja duhovnog učitelja od strane vođa, a najviše s moje strane. Ja sam bio najviše zahvaćen tom nekom vrstom ljubomore prema duhovnom učitelju. Tijekom te posjete Los Angelesu sve je krenulo naopako u ISKCON-ovoj tiskari, za koju sam ja bio zadužen. Knjige su tiskane, a Prabhupādino ime nije bilo pravilno napisano. Bilo je samo A.C. Bhaktivedanta Swami, a „Njegova Božanska Milost" smo izostavili. Čak je na jednoj knjizi, jednom od poglavlja Bhāgavatama, pisalo samo A. C. Bhaktivedanta – čak je i „Swami" bilo uklonjeno. Prabhupādi sam predstavio knjigu tiskanu u ISKCONovoj tiskari iz Bostona, a kad ju je otvorio, uvez se raspao na licu mjesta, i to u hramu za vrijeme službenog predstavljanja. </blockquote>  


The ability to maintain strict fidelity to tradition and at the same time to be adroit in adapting that tradition to various audiences and conditions is, Prabhupāda explains, the sign of realized knowledge:  
Śrīla Prabhupāda je sumnjao da su ovi i slični nepovoljni događaji bili posljedica „podmukle zaraze" koja se širila iz Indije (SPL 4.93-94):  


<blockquote>Personal realization does not mean that one should, out of vanity, attempt to show one’s own learning by trying to surpass the previous ācārya. He must have full confidence in the previous ācārya, and at the same time he must realize the subject matter so nicely that he can present the matter for the particular circumstances in a suitable manner. The original purpose of the text must be maintained. No obscure meaning should be screwed out of it, yet it should be presented in an interesting manner for the understanding of the audience. This is called realization.<ref>[https://vanisource.org/wiki/SB_1.4.1 SB 1.4.1]</ref>
<blockquote> Dok su lokalne nepravilnosti teško padale Śrīla Prabhupādi, saznao je za čudne stvari o kojima su njegovi učenici iz Indije pisali u pismima, pa se još više uznemirio. U jednom je pismu bhaktama u Americi javljeno da Prabhupādina braća po Bogu prigovaraju njegovoj tituli Prabhupāda. Prema njihovim riječima, samo bi se Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja trebalo nazivati Prabhupādom (. . .) Premda su mu učenici ponekad bili u neznanju, znao je da nisu zlobni. Međutim, ova su pisma iz Indije prenosila duhovnu bolest kojom ih je je nekolicina Prabhupādine braće po Bogu ondje zarazila. (. . .) Prabhupāda je bio osjetljiv prema bilo čemu što je prijetilo ISKCON-u (. . .) No sada je nekoliko neodgovorno izgovorenih primjedbi u Indiji slabilo vjeru nekih njegovih učenika. Možda je ova podmukla zaraza koja se širi uzrokovala greške u ISKCON-ovoj tiskari te odstupanja u Los Angelesu.</blockquote>
</blockquote>


Realization gives the ācārya his "specific means of propagating his spiritual movement."
Zbog toga se Śrīla Prabhupāda iz petnih žila trudio da se već utvrđene odredbe u svezi njegova položaja strogo slijede. Svoju je zabrinutost jasno izrazio u pismima:
<blockquote> Jako je dobro da si već otvorio centar i registrirao udruženje. To je dobar početak. Što se tiče registracije, naš je običaj da stavimo ime „Osnivač-Ācārya Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada" na sve registracijske dokumente, kao i na sve papire, knjige i tiskovine. To vidim na zaglavlju Subala das Swamijeva pisma i to je u redu. Tako to napravite.<ref>[https://vanisource.org/wiki/741113_-_Letter_to_Deoji_Punja_written_from_Bombay VB: Pismo Deoji Punji: Bombay, od 13. studenog 1974.]</ref>


An ācārya, then, has mastery of the means to bring the receptive students close to him (upanīti) and by so doing to infuse and enliven them with his own spirit, empowering them with his knowledge and realization. They become his personal representatives, that is to say, those who can, in the fundamental sense of the word, re-present—present all over again—the ācārya to others.
Stoga dovrši registraciju uz poduzimanje svih neophodnih koraka, a prije toga zamolio bih te da mi pošalješ kopiju statuta našeg društva da ga mogu konačno odobriti. Na njemu treba biti moje ime kao „osnivač-acharya, A.C. Bhaktivedanta Swami" i ja trebam imati sve ovlasti u svakom pogledu.<ref>[https://vanisource.org/wiki/741229_-_Letter_to_Mr._Punja_written_from_Bombay VB: Pismo gospodinu Punji: Bombay, od 29. prosinca 1974.]</ref></blockquote>


''' "Founder-Ācārya" '''—this hyphenated English-Sanskrit hybrid compound—is the specific term enjoined by Śrīla Prabhupāda to denote his position in relation to ISKCON. We have seen that in this connection Prabhupāda judged the title of "Ācārya," used by itself, not only inadequate but even offensive. Yet we know that the single word "ācārya" is traditionally used as an honorific title for the distinguished head of a spiritual institution. Thus, we must conclude that one bearing the title "Founder-Ācārya" has been granted a weightier commission, a commission that commands specific recognition. Śrīla Prabhupāda is the first ācārya in our line to assume (and, moreover, to insist on) this formal title. While one might expect to find that Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura had been formally distinguished by this title, such practice is absent from the record.
Iz ovoga vidimo da je Śrīla Prabhupāda vrlo precizno izrazio želju da njegov položaj u ISKCON-u bude uvijek jasno istaknut pomoću točne titule Founder-Ācārya (hrv. Osnivač-Ācārya). S tim u vezi, Prabhupāda je sam naziv Ācārya (bez Founder, tj. Osnivač) ocijenio kao neprikladan, pa čak uvredljiv. Zahtijevao je korištenje upravo ove hibridne englesko-sanskritske složenice. Titula Osnivač-Ācārya točno izražava jedinstvenu povjerljivu vezu između Śrīla Prabhupāde i ISKCON-a.


An examination of the Gauḍīya Maṭha’s English-language periodical The Harmonist<ref>In June 1927 Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura transformed Sajjana-toṣaṇī (started in 1881 by Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura) into an English-language periodical named The Harmonist. (This title, as the first issue announced, is "the free English equivalent" of Sajjana-toṣaṇī.) The Harmonist commences with volume number twenty-five, for it is the continuation of Sajjana-toṣaṇī—which has now "array[ed] herself in English to make her appeals to the world at Large" (Harm. 25:4). The magazine was published monthly until June 1933 (Vol. 30, no. 12), and, after a gap of fourteen months, resumed as a revamped fortnightly.</ref> discloses that in the earlier years Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura tends to be recognized by two distinct titles. On the one hand, he is "President of Śrī ViśvaVaiṣṇava-rāja Sabhā;" on the other, he is "the Ācārya," used either alone or in relation to an assemblage, as in: the Ācārya "of the Gauḍīya community," "the Madhva-Gauḍīya community," "the Gauḍīya Vaiṣṇavas," and the like. Sometimes the two titles are conjoined yet distinct, as we see in examples like: "the Acharyya (Messiah) of the present age and who is now the president of the said historic Viswa Vaishnava Raj Sabha" (Harm. 28.2:58).10 <ref>The Viśva-Vaiṣṇava-rāja Sabhā is "historic" because it made its appearance during the period of the Six Gosvāmīs. After enduring episodes of eclipse, the Sabhā was ceremoniously re-inaugurated by Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura in 1886 (under the shortened title of Viśva-Vaiṣṇava Sabhā), and in 1918 "re-illuminated" (under the older name) by Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. As he explained it, viśva-vaiṣṇava-rāja means "the King of all Vaiṣṇavas in the world," that is to say, Śrī Caitanya Mahāprabhu, and the sabhā is the gathering or congregation of those who worship Him (Sajjana-toṣaṇī, quoted in SBV I:70-73).</ref> Closely integrated with the formally revitalized Viśva-Vaiṣṇavarāja Sabhā (which operated under a board of three leading disciples), was the ever-expanding confederation of temples— monastic centers of training, teaching, and preaching—that collectively came to be called "the Gauḍīya Maṭha" and, with increasing frequency, "the Gauḍīya Mission."<ref>The term "Gauḍīya Mission" becomes used often as inclusive of both Gauḍīya Maṭha and Viśva-Vaiṣṇava-Rāja Sabhā. The Sabhā, as Bhakti Vikāśa Swami puts it (SBV 1:259) "served as the official organ of the Gauḍīya Maṭh institution." The following items will convey some idea of the relationship between the Maṭha and the Sabhā: 1) A numbered list of the Gauḍīya Maṭhas appeared on the inside back cover of The Harmonist between 1927-1933 under the title "Maths associated with Shree Visva Vaishnava Raja Sabha." 2) Invitations to major events at the Maṭhas were issued by the secretaries of Śrī Viśva-Vaiṣṇava-Rāja Sabhā, sometimes on stationery displaying the letterheads of both "Sree Viswa Vaishnava Raj Sabha" and "Shree Gaudiya Math" at the top (Harm. 28:57-58, 104, 30:32). 3) The Sabhā is credited with organizing the large-scale "Theistic Exhibition" staged in Māyāpura, adjacent the grounds of Śrī Caitanya Maṭha, in February, 1930, restaged in September, 1931 at Śrī Gauḍīya Maṭha, Calcutta, and yet again in January 1933 at Dacca. 4) Śrī Caitanya Maṭha in Māyāpura, the designated "Parent Math" of the entire Gauḍīya Maṭha institution, is also described as "the Head-Quarters of the Viswa Vaishnaba Raj Sabha" (Harm. 27:269) as well as "the principal Parent Math of Sree Visva Vaishnav Raj-Sabha, established for the purpose of infusing the whole universe with Nam Samkirtana as promulgated by Sree Krishna Chaitanya Mahaprabhu" (Harm. 31:140). 5) The article "Life inside the Gaudiya Math" begins: "The Supreme Lord Sree Krishna Chaitanya with His Own abides eternally in Sree Chaitanya Math and its affiliated Gaudiya Math that have been manifesting themselves all over the country by the Grace of Sree Krishna Chaitanya under the auspices of Sree Visva Vaishnava-Raj Sabha" (Harm. 30:141). 6) The article "Gaudiya Mission to the West" states: "Sree-Viswa-Vaishnava-Raj Sabha is sending out to the West a party of preachers for carrying the Message of Sree Krishna Chaitanya to those civilized peoples" (Harm. 30:322-25). 7) Most issues of The Harmonist contained a feature presenting news of activities in the Mission. While continuing to report the same types of events, the feature underwent a successive change of titles: "Ourselves," to "Round the Maths," to "The Gaudiya Mission" to "Sri Vishwa Vaishnava Raj Sabha (The Gaudiya Mission)" to, finally, "Sri Vishwa Vaishnava Raj Sabha."</ref> At the same time, the appellations "Ācārya" and "President" fused into a hyphenated form that gradually became the standard title for Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura: "President-Ācārya." This compound title is used in connection with both "Viśva-VaiṣṇavaRāja Sabhā" and "the Gauḍīya Maṭha" (or variations such as "the Gauḍīya Mission" and "the Mission"). Moreover, the title "President-Ācārya," like the "Ācārya" title, frequently appears as a stand-alone designation for Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura.<ref>Some samples: The published "Programme" of the 1932 "Sree Sree Brajamandal Parikrama Ceremony" gives the title of the guide, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, as "President-Acharyya of Sree Viswa Vaisnav Raj Sabha" (Harm. 30:92). At the reception of the Governor of Bengal at Māyāpura, Pandit A.C. Banerjee "Secretary of Sree Viswa Vaishnava Raj Sabha" in his welcoming speech "on behalf of the Mission" (Harm. 31:253), refers to Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura as "the President-Acarya of this Mission" (Harm. 31:260). In the article "The Message of Sree Chaitanya," Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura is "the President-Acharya of Sree Gaudiya Math and the present spiritual Head of the Sabha" (Harm. 32:12); similarly, in an "Address of Welcome" to B.H. Bon Mahārāja "The Citizens of Calcutta" make reference to "your most illustrious spiritual master, paramahamsa sreemad bhakti siddhanta saraswati goswami maharaj, President-Acharyya of the Gaudiya Math" (Harm. 32:115).</ref> On the other hand, the use of "founder" in titles of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura is quite rare. The most notable instance of it occurs in the well-known Vyāsa-Pūjā homage by "Abhay Charan Das, for Members, Sree Gaudiya Math, Bombay" in which our Śrīla Prabhupāda refers to Bhaktisiddhānta Sarasvatī as "the world-teacher Acharyadeva, who is the founder of this Gaudiya Mission and is the President Acharya of Sree Sree Viswa Vaishnab Raj-Shabha: I mean my eternal Divine Master . . . " (Harm. 32:291).<ref>Addressing the teachers of the Ṭhākura Bhaktivinoda Institute in Māyāpura, Bhakti Pradīpa Tīrtha Mahārāja refers to Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura as "the Founder-President of this Institute" (Harm. 31:397). He is "the FounderPresident of Sree Gaudiya Math" in "Sree Gaudiya Math: An Historical and Descriptive Sketch," a long article by "Mahopadesaka Sripad K. M. Bhaktibandhab B.L." (Harm. 32:394). We should also note that Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura is occasionally titled "the Organiser-in-Chief of the Gauḍīya Mission" (Harm. 26:221, 30:256, 32:254).</ref>
'''Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda zauzima jedinstven položaj u ISKCON-u. Ovo moramo podrobno shvatiti. Njegovo primjerno ponašanje kao ācārye predstavlja uzor i standard za sve bhakte ISKCON-a. Njegovi osobni standardi i načela djelovanja, jedinstveni duh ili raspoloženje kao osnivača, poprimaju društvene oblike ponašanja unutar organizacije koju je stvorio. Svaki pojedini član prima k srcu taj duh, ugrađujući ga u samu srž vlastitog identiteta. On prožima instituciju kao suština njezine kulture, a njezini članovi postaju jasna očitovanja istoga duha.'''


Even though we don’t find "Founder-Ācārya" used as a title for Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, this precise honorific makes a notable appearance within the most prominent of the English-language works of the Gauḍīya Maṭha: Sree Krishna Chaitanya, by Niśikānta Sānyāl.
'''Ācārya''' ili, prema Prabhupādinim riječima, „transcendentalni profesor duhovne znanosti"<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Adi_1.46 CC Ādi 1.46, smisao.]</ref> nešto je posve drugačije od naših suvremenih akademika. Transcendentalni profesor brine o učenicima te ih, nakon što ih inicira u posvećeno studiranje, detaljno podučava vedskom znanju i obučava da slijede neophodne propise i disciplinu.


We have already noted that in 1927 Sajjana-toṣaṇī was transformed into the English-language periodical The Harmonist in order to broadcast Kṛṣṇa consciousness to the world beyond India—a preparatory stage to the eventual dispatch of "preachers of the Mission" to foreign shores in 1933—"The crowning glory," notes Bhakti Vikāśa Swami, "of all Gauḍīya Maṭha activities hitherto" (SBV 1:108). To send these preachers properly armed on their mission, a written work first had to be produced for their use, one that would convey "the message of the Mission" in a manner sufficiently sound, complete, and sophisticated to appeal to the cultured members of advanced nations. This work was Sree Krishna Chaitanya. <ref>It was the first of three projected volumes. The second volume was not published until 2004 (Kolkata: Gaudiya Mission); the third, apparently never written.</ref> Its author, Niśikānta Sānyāl, Professor of History at Ravenshaw College in Cuttack, bore the initiated name Nārāyaṇa Dāsa and the title Bhakti Sudhākara from Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. The guru and his disciple used to work in close collaboration on English-language literary projects, and this was no exception.<ref>Bhakti Vikāśa Swami writes (SBV 2:362-63): "As the de facto editor of and chief contributor to the Harmonist, Bhakti Sudhākara occupied a uniquely prestigious position among his godbrothers. Competent both in philosophical understanding and complex English expression, and his heart one with his gurudeva’s, he was practically the alter ego of Śrīla Sarasvatī Ṭhākura’s kīrtana as expressed in English; thus Śrīla Sarasvatī Ṭhākura sometimes published his own articles under the name of Prof. Nishi Kant Sanyal, M.A., and vice versa . . . Another important project entrusted to him was compilation of the definitive book Sree Krishna Chaitanya. And he was commissioned to write lectures for Śrīmad Bon Mahārāja to deliver in England."</ref> Bhakti Vikāśa Swami relates that Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura tarried at the Nilgiri Hill station Ootacamund for two months in the summer of 1932 to concentrate on revising Sree Krishna Chaitanya (SBV 1:243). Apparently, the preachers could not embark on their mission West until they had the book in hand (SBV 2:27):
Riječ ācārya potječe od ācāra, riječi koja označava śāstrička pravila ponašanja, kao i samo pažljivo ponašanje. Ācārya podučava takvo djelovanje, ne samo riječima, već i vlastitim primjerom. On je primjer. Prabhupāda piše: „Ācārya je savršen učitelj koji poznaje smisao razotkrivenih spisa, ponaša se točno u skladu s njihovim uputama te podučava svoje učenike da prihvate ista načela."<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Adi_7.37 CC Ādi 7.37, smisao.]</ref> Njegovo podučavanje nadilazi teorijsko znanje. Ono podrazumijeva oblikovanje karaktera učenika na temelju savršena primjera koji je osobno postavio ācārya.


<blockquote>With Professor Sanyal’s English Sree Krishna Chaitanya published on Gaura-pūrṇimā 1933, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī adjudged that the time had come for propagating Mahāprabhu’s message in Europe. And on 10 April his dream finally came true when Śrīmad Bhakti Pradīpa Tirtha Mahārāja, Śrīmad Bhakti Hṛdaya Bon Mahārāja, and Saṁvidānanda Prabhu set off by ship from Bombay for London.</blockquote>
Ācārya mora ostati vjeran prethodnim ācāryama. „Osoba ne može biti ācārya (duhovni učitelj) ako se strogo ne drži učeničkoga slijeda. Onaj tko zaista ozbiljno želi napredovati u predanom služenju treba jedino željeti zadovoljiti prethodne ācārye."<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Madhya_19.156 CC Madhya 19.156, smisao.]</ref> Istodobno, ācārya mora uskladiti ovu veliku odanost sa sposobnošću primjerenog izdavanja djelotvornih uputa učenicima iz različitih društvenih slojeva. „Svaki ācārya ima svojstven način promicanja svoga duhovnog pokreta", Prabhupāda piše. „Ācārya treba naći načina da ljudi postanu svjesni Kṛṣṇe."<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Adi_7.37 CC Ādi 7.37, smisao.]</ref> Iz vlastitog iskustva napisao je sljedeće:


Thirty-five years later, on March 14, 1967, Śrīla Prabhupāda wrote from San Francisco to Brahmānanda Dāsa in New York to proffer his own endorsement of the work:
<blockquote> Učitelj (ācārya) mora uzeti u obzir vrijeme, kandidate i zemlju. Mora izbjeći načelo niyamāgrahe, što podrazumijeva da ne bi trebao pokušavati učiniti nešto što je nemoguće. Ono što je moguće učiniti u jednoj zemlji ne mora biti moguće u nekoj drugoj. Dužnost je ācārye prihvatiti suštinu predanog služenja. Kad je riječ o yuktavairāgyi, tu i tamo su moguće neke male promjene.<ref>[https://vanisource.org/wiki/CC_Madhya_23.105 CC Madhya 23.105, smisao.]</ref></blockquote>


<blockquote>I am glad to learn that Donald has purchased Prof. Sanyal’s book Krishna Caitanya. Late Prof. N. K. Sanyal was my Godbrother and his book Krishna Caitanya is approved and authoritative. Keep it very carefully and we may publish in Back to Godhead some articles from the book. It will help us a great deal because my Spiritual Master has given His approval to this book. Please keep it carefully and when I return I shall see to it. ([[Vanisource:670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco|670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco]])</blockquote>
Prabhupāda objašnjava da je sposobnost očuvanja stroge vjernosti tradiciji uz istodobnu vještinu primjene tradicije u skladu s različitom publikom i okolnostima znak praktične spoznaje:


It is in the pages of Sree Krishna Chaitanya that the English-Sanskrit hybrid title "Founder-Ācārya" receives its prominent introduction, appearing first in the table of contents:
<blockquote> Vlastita spoznaja ne znači da bismo iz sujete trebali pokazivati svoju učenost, pokušavajući time nadmašiti prethodnog ācāryu. Trebamo imati puno povjerenje u prethodnog ācāryu i istodobno tako dobro usvojiti temu da je možemo primjereno predstaviti u određenim okolnostima. Izvorni smisao teksta mora ostati isti. Nikakvo se nejasno značenje ne smije izvlačiti iz njega, a ipak, treba ga predstaviti na zanimljiv način, da bi ga publika mogla shvatiti. To se naziva spoznajom.<ref>[https://vanisource.org/wiki/SB_1.4.1 ŚB 1.4.1, smisao.]</ref></blockquote>


<blockquote>CHAPTER VII— THE FOUNDER-ACHARYAS<br />
Spoznaja je ono što ācāryi otkriva „njemu svojstvene načine promicanja njegova duhovnog pokreta".
The systems of Sree Vishnuswami, Sree Nimbaditya, Sree Ramanuja and Sree Madhva mark the revival of Vaishnavism traceable to the pre-historic records. They embody the reverential worship of Vishnu. Their secondary value consists in being an uncompromising protest against the opinions of the speculative creeds. Their spiritual synthesis, although sound, is incomplete.</blockquote>


The author sets forth an opening overview of the waxing and waning course of human spirituality that comes to focus upon the four normative historical Vaiṣṇava sampradāyas. The Lord Himself initiates these sampradāyas by inspiring those whom Professor Sānyāl calls "the original pre-historic teachers." He explains:
On stoga zna kako k sebi privući prijemljive učenike, upanīti, i tako ih zaraziti i oduševiti vlastitim duhom te opunomoćiti svojim znanjem i spoznajom. Oni postaju njegovi predstavnici (engl. representatives), odnosno oni koji ga, prema osnovnom smislu te riječi, mogu uvijek iznova predstavljati drugima (engl.re-present).


<blockquote>The four communities (sampradayas) of the Iron Age are connected with the ancient times by their recognition of the ulterior authority of the eternal ancient teachers, viz, Lakshmi, Brahma, Rudra and the four Sanas (chatuhsanah), respectively. The four Founder-Acharyas of the Iron Age professed to preach the views of those original teachers of the religion.</blockquote>
'''Osnivač-Ācā rya.''' Founder-Ācārya, englesko-sanskritska hibridna složenica u kojoj su dvije riječi sa spojnicom predstavlja osobit izraz koji je Śrīla Prabhupāda propisao kako bi naznačio svoj položaj u odnosu na ISKCON. Vidjeli smo da je Śrīla Prabhupāda smatrao da je korištenje samo titule Ācārya ne samo neprimjereno, već i uvredljivo. Istodobno znamo da se upravo ta riječ Ācārya tradicionalno koristi kao počasna titula za uzvišene vođe duhovnih institucija. Iz toga možemo zaključiti da onaj tko nosi titulu „Osnivača-Ācārye" ima puno veće ovlasti zbog kojih zavređuje osobitu počast.


We find, then, that each sampradāya possesses a pair of members distinguished above all others for their extensive formative influence upon their successors. The first personage in each pair is one of the "eternal ancient teachers" who becomes the "original pre-historic teacher" for the sampradāya; the second member of the pair is the "Founder-Ācārya," a paradigmatic mentor who revives and reforms the community in Kali-yuga, endowing it with a signature style of thought and action.<ref>The Ravenshaw Professor of History provides their chronological order: "The original pre-historic teachers, who are the ultimate source of the four communities, in the chronological order of their appearance, are (1) Lakshmi, the eternal and inseparable Consort of Vishnu, (2) Brahma sprung from the navellotus of Garbhodakasayi Vishnu, (3) Rudra sprung from the second Purusha, and (4) the four Sanas who are the sons of Brahma born from the mind. The chronological order of the Acharyas of the Iron Age is (1) Sree Vishnuswami, (2) Sree Nimbaditya, (3) Sree Ramanuja, and (4) Sree Madhva" (SKC 150).</ref> The title "Founder-Ācārya," as used by Niśikānta Sānyāl, is restricted to those four eminent historical personages, who are otherwise commonly referred to as "the sampradāya-ācāryas."<ref>This is the term usually employed by Śrīla Prabhupāda. In the Gauḍīya Maṭha, the term "Founder-Ācārya" was similarly reserved to denote this group. A revealing example: In the Harmonist of October 1931 (Harm. 29.4: 125) we find mention of "Srila Vishnu Swami, Founder-Acharyya of one of the four Vaishnava Sampradayas." (This is in a description of the displays in "The Exhibition of Theistic Education" held that year in Calcutta.) On the same page, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura is denoted "the Acharya of the Gaudiya Vaishnavas." (Interestingly, Shree Krishna Chaitanya was not published until March, 1933.)</ref> "Founder-Ācārya" was their distinctive designation. In this light, it is understandable that Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura did not bear that title himself. Consequently, it is striking to find in the pages of The Harmonist the words "founder Acharyya" introduced, in an unobtrusive yet confident manner, to refer to the President of the Gauḍīya Maṭha institution himself. The phrase, so used, is introduced in an important article, titled "The Gaudiya Math," that saw print in three installments starting with the October 1930 issue of The Harmonist.<ref>Harm. 28.5:129-135, 28.6:163-168, 28.7:216-220</ref> Its publication thus overlapped the festive inauguration in November of the just-completed palatial temple called "Śrī Gauḍīya Maṭha" in Bāg-bazar, Calcutta. That institution, in its newly revealed splendor, is the specific referent of the article’s title. The first installment of "The Gaudiya Math" forms the lead piece of the October issue, and the facing page bears a photograph of the much-honored Jagabandhu Bhakti Rañjana,<ref>A highly successful entrepreneur who became a disciple of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. For an account of this householder devotee, see SBV 2:364-371.</ref> who funded and directed the temple’s construction. The Harmonist article carries no attribution, a practice that endowed such pieces with the stamp of strong editorial endorsement (if not direct authorship).<ref>The style as well as the content clearly indicates Niśikānta Sānyāl as the author. See note 15 above for his close relationship—particularly in the realm of English writing—with Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura</ref> While celebrating the Mission’s great step toward world preaching, The Harmonist also takes the opportunity to explicate thoroughly the spiritual (and to an extent esoteric) structure and function of its expanding organization. "The Gaudiya Math" presents a definitive essay in Gauḍīya Vaiṣṇava ecclesiology.<ref>"Ecclesiology" denotes the branch of theology dealing with the spiritual constitution and function of the church (ecclesia). The term was coined in 19th century England to indicate reflections concerning church architecture—the construction and ornamentation of the physical structure. Nowadays the term, in its Christian context, has become widened to deal with issues like: What is the relation of the Church to Jesus or God? Or to the Kingdom of God? How does the Church save? What is the church’s relation to the world or to secular society? Our own Vaiṣṇava tradition has a de facto ecclesiology, so we can conveniently adapt the term. The Oxford English Dictionary gives this definition for "ecclesia:" "A Greek word for a regularly convoked assembly; chiefly applied to the general assembly of Athenian citizens. On the introduction of Christianity it became the regular word for church." The word thus fits our own situation nicely: we are also an assembly, a congregation—a sabhā, as in "Viśva-Vaiṣṇava-rāja Sabhā." And, as we shall see, sacred architecture plays a prominent role in ISKCON, as it did in its precursor.</ref>
Śrīla Prabhupāda je prvi ācārya u našoj liniji koji je prihvatio (te je osim toga i uporno zahtijevao) ovu službenu titulu. Premda se moglo očekivati da je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura službeno nosio tu titulu, o tome ne postoje nikakve zabilješke.
Istražujući The Harmonist ,<ref> U lipnju 1927. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pretvorio je Sajjanatoṣaṇī (koji je 1881. godine pokrenuo Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura) u časopis na engleskom jeziku pod naslovom The Harmonist. (Kao što je to opisano u prvom broju, ovaj naslov predstavlja „slobodan engleski prijevod" Sajjana-toṣaṇīja.) The Harmonist započinje s brojem 25 jer je nastavak Sajjana-toṣaṇīja, koji je sad „prihvatio engleski jezik da bi bio prihvatljiv čitavom svijetu." (Harm. 25: 4) Časopis je izlazio mjesečno sve do lipnja 1933. (svezak 30, br.12) te je, nakon stanke od 14 mjeseci, nastavio izlaziti kao obnovljeno izdanje dvaput mjesečno.</ref> Gauḍīya Maṭhov časopis na engleskom jeziku, otkrivamo da su na početku Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru oslovljavali s dvije različite titule. Jedna je bila „predsjednik Śrī Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhe", a druga Ācārya. Na primjer: Ācārya „zajednice Gauḍīya", „zajednice Madhva-Gauḍīya", „Gauḍīya-vaiṣṇava" i slično. Ponekad su dva naziva bila spojena, a ipak jasno odijeljena, na primjer: „Acharyya (Mesija) suvremenog doba, koji je sad predsjednik spomenute povijesne Viswa Vaishnava Raj Sabhe." (Harm. 28.2:58)<ref> Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhā ima svoju povijest jer se pojavila u vrijeme šestorice Gosvāmīja. Nakon što je preživjela razdoblja smanjene aktivnosti, Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura ju je 1886. godine ponovno utemeljio (pod kraćim imenom Viśva-vaiṣṇava sabhā), a Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura ju je 1918. (pod starijim imenom) ponovno razotkrio. Prema njegovim riječima, viśva-vaiṣṇava-rāja znači „kralj svih vaiṣṇava svijeta", odnosno, Śrī Caitanya Mahāprabhu, a sabhā je udruženje ili skup onih koji Ga obožavaju (Sajjanatoṣanī, SBV I:70-73.)</ref> U bliskoj vezi s ponovnim službenim oživotvorenjem Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhe (koja je djelovala pod vodstvom trojice njegovih vodećih učenika), bilo je sve veće udruženje novih hramova – samostanskih centara za obučavanje, podučavanje i propovijedanje – koje je u cjelini postalo poznato kao „Gauḍīya Maṭh" i, sve češće, „Misija Gauḍīye".<ref> Pojam Misija Gauḍīye odnosio se sve češće na Gauḍīya Maṭh i Viśvavaiṣṇava-rāja sabhu zajedno. Kao što je Bhakti Vikāśa Swami napisao (SBV 1:259), „Sabhā je služila kao službeni organ institucije Gauḍīya Maṭha". Sljedeće točke daju neku predodžbu o međusobnom odnosu između Maṭha i Sabhe: 1.) Popis Gauḍīya Maṭhova objavljivao se na unutarnjoj korici The Harmonista od 1927. do 1933. pod naslovom „Mathovi povezani sa Shree Visva Vaishnava Raja Sabhom". 2.) Pozivnice za glavne događaje u Maṭhovima slali su tajnici Śrī Viśvavaiṣṇava-rāja sabhe i to ponekad na memorandumima na čijim je zaglavljima pri vrhu stajalo i „Sree Viswa Vaishnava Raj Sabha" i „Shree Gauḍīya Maṭh". (Harm. 28: 57-58, 104, 30: 32) 3.) Sabhi se pripisivalo organiziranje velikih „Teističkih izložbi" u Māyāpuru, na zemlji u blizini posjeda Śrī Caitanya Maṭha, u veljači 1930. zatim rujnu 1931. u Śrī Gauḍīya Maṭhu u Kolkati i ponovno u siječnju 1933. u Daki. 4.) Śrī Caitanya Maṭh u Māyāpuru, poznat kao „Maṭh-otac" cijele institucije Gauḍīya Maṭha, također je opisan kao „sjedište Viswa Vaishnaba Raj Sabhe" (Harm. 27:269) te „glavni Math-roditelj Sri Visva Vashnav Raj-Sabhe, koji je osnovan u svrhu preplavljivanja cijelog svemira nam-samkirtanom, kao što je to naredio Śrī Kṛṣṇa Caitanya Mahāprabhu". (Harm. 31: 140) 5.) Članak pod naslovom „Život unutar Gauḍīya Maṭha" počinje ovako: „Svevišnji Gospodin Sree Krishna Chaitanya osobno prebiva u Sree Chaitanya Mathu i njemu srodnom Gaudiya Mathu, koji se pojavljuju diljem zemlje milošću Sree Krishne Chaitanye pod okriljem Sree Visva Vaishnava-Raj Sabhe." (Harm. 30: 141) 6.) U članku „Misija Gauḍīye na zapadu" rečeno je: „Sree-Viswa-Vaishnava-Raj Sabha šalje na zapad skupinu propovjednika u svrhu prenošenja poruke Sree Krishne Chaitanye tamošnjim civiliziranim nacijama." (Harm. 30: 322–325) 7.) Većina brojeva The Harmonista sadržavala je rubriku s vijestima o aktivnostima Misije. Izvješćujući o takvoj vrsti događaja, rubrika je promijenila niz naslova: „O nama", „Iz raznih Mathova", „Misija Gauḍīye", „Sri Vishwa Vaishnava Raj Sabha (Misija Gauḍīye )" i na kraju, „Sri Vishwa Vaishnava Raj Sabha".</ref> Istodobno su se nazivi  kao što su Ācārya i predsjednik pojavili u obliku složenice koja je postupno postala standardna titula za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru. Dvopojmovna titula predsjednik-ācārya koristila se i uz „Viśva-Vaiṣṇava-Rāja Sabhu" i uz „Gauḍīya Maṭh". Povrh svega, titule kao što su Predsjednik-Ācārya i Ācārya, često su se koristile kao samodostatni nazivi za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru.<ref> Na primjer: Tiskani „Program" za „ceremoniju Sree Sree Brajamandal Parikrame" iz 1932. godine spominje titulu voditelja, Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, kao „Predsjednika-Acharyye Sree Viswa Vaisnav Raj Sabhe". (Harm. 30: 92) U Māyāpuru, na dočeku guvernera Bengala, Pandite A.C. Banerjeea, „tajnik Sree Viswa Vaishnava Raj Sabhe", u svom govoru u znak dobrodošlice u ime Misije (Harm. 31: 253), oslovljava Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru kao „Predsjednika-Acaryu ove misije". (Harm. 31: 260) U članku Poruka Sree Chaitanye, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura je „Predsjednik-Acharya Sree Gaudiya Matha i sadašnji duhovni vođa Sabhe". (Harm. 32: 12). Slično tome, u dobrodošlici B. H. Bon Mahārāji građani Kolkate spominju „vašeg presvijetloga duhovnog učitelja, PARAMAHAMSU SREEMAD BHAKTI SIDDHANTU SARASWATIJA GOSWAMIJA MAHARAJU, Predsjednika-Acharyyu Gaudiya Matha". (Harm. 32: 115)</ref> S druge strane, u titulama Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure prilično se rijetko koristila riječ „osnivač". Najpoznatiji primjer nalazi se u poznatoj ponudi povodom Vyāsa-pūje koju je napisao Abhay Charan Das, članovima Sri Gaudiya Matha u Bombayu, u kojoj naš Śrīla Prabhupāda oslovljava Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru kao „svjetskog učitelja Acharyadevu, osnivača ove Misije Gauḍīye i Predsjednika-Acharyu Sree Sree Viswa Vaishnab Raj-Shabhe, odnosno moga vječnoga Božanskog učitelja (. . .)" (Harm. 32.291)<ref> Oslovljavajući učitelje Instituta Bhaktivinode Ṭhākure u Māyāpuru, Bhakti Pradīpa Tīrtha Mahārāja spominje Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru kao „Osnivača-Predsjednika ovog Instituta". (Harm. 31: 397) U dugom članku Mahopadesake Sripade K. M. Bhaktibandhabe B.L.-a, on je „OsnivačPredsjednik Sree Gaudiya Matha". (Harm. 32: 394) Također primjećujemo i da su ga povremeno nazivali i „glavnim organizatorom Misije Gauḍīye". (Harm. 26: 221, 30: 256, 32: 254) </ref>


The article presupposes a controlling metaphor<ref>"Controlling metaphor" is borrowed from literary criticism. It denotes a metaphor that pervades or organizes an entire literary work.</ref> used by community members to understand the form and activity of their Gauḍīya Maṭha institution: that of a robustly growing tree whose flourishing limbs and branches extend to cover the world. This metaphor is derived, of course, from the ninth chapter of Śrī Caitanya-caritāmṛta, Ādi-līlā, "The Desire Tree of Devotional Service." There Mahāprabhu is depicted as a gardener who brings to earth this desire tree, the bhakti-kalpa-taru, plants the seed in the soil of Navadvīpa, and cultivates the plant, which grows to bestow the fruit of Kṛṣṇa prema to all everywhere. Mahāprabhu is not only the gardener, but also the tree itself (kṛṣṇa-premāmara-taruḥ svayam) as well as the enjoyer and the distributor of its fruit.
Premda nigdje ne nalazimo da se titula „Osnivača-Ācārye" koristila za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru, znakovito je da se upravo ova titula pojavljuje u najistaknutijem od svih djela Gauḍīya Maṭha na engleskom jeziku, pod naslovom Sree Krishna Chaitanya, autora Niśikānte Sānyāla.


The Gauḍīya Maṭha institution is a manifestation of that tree. Its seed—so the members understood—had been planted and watered in Navadvīpa, Mahāprabhu’s very birthplace, by his agent Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, who retired to that sacred place from 1905 to 1914, chanting 192 rounds a day, in fulfillment of a vow to chant a billion names. Much of this yajña he executed in a cottage he had built on property where, on March 27, 1918, he took sannyāsa. "On the day he took sannyāsa," writes Bhakti Vikāśa Swami, "Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī also established the Śrī Caitanya Maṭha in Māyāpur, revealing service to the deities Śrī Śrī Gāndharvikā-Giridhārī alongside the deity of Lord Caitanya before whom he had performed his vow of chanting a billion names."<ref>SBV 1:66. This account of the origin of the Gauḍīya Mission is based on material in SBV, "Part One: Biographical Overview" (SBV I:1-122).</ref> In this way, the tree of the Gauḍīya Mission took root in sacred soil, and soon began to grow and branch out, notably in the form of the Śrī Gauḍīya Maṭha, established in 1920 by Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura at 1 Ultadingi Junction Road, Calcutta.<ref>This premises was secured in 1918 as a center for Calcutta preaching with the name "Bhaktivinoda Āsana." At that time four gṛhasthas with their families resided there; Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura had quarters on the roof (SBV 1:68-9). The place was turned into a temple with the name "Gauḍīya Maṭha" in 1920. It was here, two years later, that Śrīla Prabhupāda first met his spiritual master.</ref>
Već smo spomenuli da je 1927. godine Sajjana-toṣaṇī preobražen u The Harmonist, časopis na engleskom jeziku, u svrhu prenošenja svjesnosti Kṛṣṇe svijetu izvan Indije. To je bio pripremni stadij za slanje „propovjednika Misije" preko oceana 1933. godine, što je prema Bhakti Vikāśi Swamiju bio „vrhunac slave svih dotadašnjih aktivnosti Gauḍīya Maṭha" (SBV 1:108). Da bi se propovjednici u misiju zaputili pravilno oboružani, trebalo je za njih sastaviti književno djelo kojim će se „poruka Misije" prenijeti na dovoljno razuman, cjelovit i profinjen način da privuče kulturne članove naprednih nacija. To djelo bilo je Sree Krishna Chaitanya.<ref> Radilo se o prvom od tri planirana dijela knjige. Drugi je dio objavljen tek 2004. godine (Kolkata: Gaudiya Mission), a treći očito nikad nije bio niti napisan.</ref> Pisac, Niśikānta Sānyāl, profesor povijesti sa sveučilišta Raveshaw u Kataki, od Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure na inicijaciji je dobio ime Nārāyaṇa dāsa a potom i titulu Bhakti Sudhākara. Guru i učenik prisno su surađivali na književnim projektima na engleskom jeziku i ovo nije bio izuzetak.<ref> Bhakti Vikāśa Swami piše (SBV 2: 362–363): „Kao de facto urednik i glavni suradnik The Harmonista, Bhakti Sudhākara među svojom braćom po Bogu zauzimao je izuzetno ugledan položaj. Stručan po pitanju filozofije kao i složenog izričaja na engleskom jeziku, odličan poznavatelj želja svog gurudeve, bio je praktično alter ego Śrīla Sarasvatī Ṭhākurine kīrtane na engleskom jeziku pa je Śrīla Sarasvatī Ṭhākura objavljivao vlastite članke s potpisom prof. Nishi Kant Sanyal, MA. ili obratno (. . .) Povjeren mu je i važan zadatak da sastavi završnu verziju knjige Sree Krishna Chaitanya, kao i sastavljanje predavanja koja će Śrīmad Bon Mahārāja održati u Engleskoj. </ref> Bhakti Vikāśa Swami piše da je Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura proveo dva duga ljetnja mjeseca u postaji na brdu Nilgiri (Ootacamund) 1932. godine kako bi se usredotočio na ponovan pregled i izmjene knjige Sree Krishna Caitanya (SBV 1:243). Izgleda da propovjednici nisu mogli krenuti u misiju na zapad sve dok nisu ovu knjigu imali u ruci (SBV 2:27):


This image of the institution is presented in the very first issue of The Harmonist (June, 1927). "The Gaudiya Math: Its Message and Activities," opening with rhetorical flourishes that give voice to the spirit of dynamic growth, depicts the Gauḍīya Maṭha with the image of a tree—rooted in Māyāpura ("the soil of Advent" of Mahāprabhu), branching to Calcutta, and spreading throughout India :
<blockquote> Kad je Sree Krishna Chaitanya, knjiga profesora Sanyala na engleskom jeziku, izašla za Gaura-pūrṇīmu 1933., Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura ocijenio je da je došlo vrijeme za promicanje Mahāprabhuove poruke u Europi. San mu se konačno ostvario 10. travnja kada su Śrīmad Bhakti Pradīpa Tirtha Mahārāja, Śrīmad Bhakti Hṛdaya Bon Mahārāja i Saṁvidānanda Prabhu otplovili iz Bombaya brodom za London.</blockquote>


<blockquote>By the grace of the Lord of the Gaudiyas the message of the '''Gaudiya Math''' is to-day not unknown to any one in the whole of Gauda Desh—and not in Gauda Desh only, but over Naimisharanya, Ayodhya, Prayag, Kasi, Sree Brindaban, Mathura on one side and also over Dakshinatya [southern India] and everywhere throughout the tracts of Orissa on the other, [thus it] has been well proclaimed the message of the '''Gaudiya Math''', the principal branch of the Sree Chaitanya Math which is the root implanted in the soil of the Advent of '''Sreeman Mahaprabhu,— Sree Mayapur Nabadvipa Dhama.''' Over Gaudamandala, Kshetramandala and Brajamandala the message of the Gaudiya Math has gone forth.</blockquote>
Trideset pet godina kasnije, 17. ožujka 1967. Śrīla Prabhupāda je pisao Brahmānandi dāsi u New Yorku kako bi osobno odobrio ovu knjigu:


Upon the opening in October 1930 of the relocated Gauḍīya Maṭha at Bāg-bazar—which was expressly constructed to be headquarters for worldwide propagation of gaura-vānī<ref>"Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī directed [Jagabandhu] to erect a temple wherefrom Gaurasundara’s message could be broadcast throughout the globe" (SBV 2:366).</ref>—The Harmonist of that month opened with an explication of the deep meaning of the event (Harm. 28.5:129):
<blockquote> Drago mi je da je Donald kupio knjigu Krishna Caitanya, profesora Sanyala. Pokojni prof. Sanyal bio je moj brat po Bogu i njegova je knjiga Krishna Caitanya valjana i ovlaštena. Pomno je čuvaj jer bismo iz nje mogli u Back to Godheadu objaviti neke članke. To će nam uvelike pomoći jer je moj duhovni učitelj odobrio ovu knjigu. Molim te, čuvaj je pažljivo, a kad se vratim, ja ću se pobrinuti za to. ([[Vanisource:670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco|670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco]])</blockquote>  


<blockquote>The Gaudiya Math is the embodiment of the highest service of Sri Sri Radha-Govinda made manifest in the modern urban environment by the Grace of the Acharyya
Hibridna englesko-sanskritska titula Founder-Ācārya (hrv. Osnivač-Ācārya) prvi je put javno objavljena upravo na stranicama Sree Krishne Chaitanye, pojavljujući se najprije u sadržaju knjige:


. . . It is the embodiment of the ideal of service of a single individual who does not belong to this or any Age, nor to this world. By the self-sufficing wish of this single individual the ideal of his service of Sri Sri RadhaGovinda has been manifested in the busiest City of this country in the form of an institution for the practice and propagation of the most perfect service of the supreme Lord.
<blockquote> POGLAVLJE VII – OSNIVAČI-ACHARYE<br />
Sustavi Sree Vishnuswamija, Sree Nimbaditye, Sree Ramanuje i Sree Madhve predstavljaju obnovu vaišnavizma, čiji tragovi sežu do pretpovijesti. Oni otjelovljuju obožavanje Vishnua sa strahopoštovanjem. Uz to predstavljaju nepopustljiv prosvjed protiv uvjerenja spekulativnih skupina. Premda valjana, njihova je duhovna sinteza nepotpuna.</blockquote>


This institution . . . owes its existence both as regards initiative and growth to His Divine Grace Paramhansa Srila Bhaktishiddanta Saraswati Goswami Maharaj . . . . </blockquote>
Pisac izlaže uvodni pregled rasta i opadanja ljudske duhovnosti te se fokusira na četiri standardne i povijesne vaiṣṇavske sampradāye. Ove četiri sampradāye pokreće Gospodin osobno, potičući osobe koje prof. Sanyala naziva „pretpovijesnim učiteljima". On objašnjava:


Thus, the Gauḍīya Maṭha is made to appear and to flourish by the grace of the Ācārya. Here is its provenance (Harm. 28.5:130):
<blockquote> Četiri zajednice (sampradaye) Željeznog doba povezane su s drevnim vremenima prihvaćanjem vrhovnog autoriteta vječnih drevnih učitelja, naime: Lakshmi, Brahme, Rudre i četiri Sane (chatuhsanah). Četvorica OsnivačaAcharya posvećuju se propovijedanju gledišta spomenutih izvornih učitelja religije.</blockquote>


<blockquote>The Gaudiya Math [in Calcutta] is the principle branch of Sri Chaitanya Math of Sridham Mayapur. The distinction between the Gaudiya Math and Sri Chaitanya Math is all analogous to that between one lamp lighted by another. The Gaudiya Math is the expansion of the Chaitanya Math in a visible form into the heart of the world. Sri Chaitanya Math is eternally located as the original source even when it is manifested to the view of the people of this world, in the transcendental environment of the eternal Abode of the Divinity. The activities of the Gaudiya Math and of the other sister branch Maths are, however, essentially identical with those of Sri Chaitanya Math and are categorically different from the ordinary activities of this world.</blockquote>
U svakoj sampradāyi postoji par članova koji se ističu svojim velikim utjecajem na sljednike. Prva osoba u svakom od tih parova jedan je od „vječnih drevnih učitelja" koji postaje „izvorni pretpovijesni učitelj" sampradāye. Druga osoba u tom paru jest Osnivač-Ācārya, uzoran mentor koji oživljava i preuređuje zajednicu u Kali-yugi, ostavljajući na njoj pečat svog osebujnog načina razmišljanja i djelovanja."<ref> Profesor povijesti sa sveučilišta Ravenshaw navodi njihov kronološki slijed: „Izvorni pretpovijesni učitelji koji predstavljaju krajnje izvore četiri zajednice, po kronološkom redu su: 1.) Lakshmi, Vishnuova vječna i nerazdvojna pratilja, 2.) Brahma, koji je izrastao iz pupčanog lotosa Garbhodakasayi Vishnua, 3.) Rudra se pojavio iz drugog purushe i 4.) četiri Sane koji su Brahmini sinovi rođeni iz njegova uma. Kronološki poredak Acharya u Željeznom dobu: 1.) Sree Vishnuswami, 2.) Sree Nimbaditya, 3.) Sree Ramanuja i 4.) Sree Madhva". (SKC 150)</ref> Niśikānta Sānyāl koristio je titulu Osnivač-Ācārya samo za te četiri istaknute povijesne osobe koje se inače obično nazivaju „sampradāya-ācārye".<ref> Śrīla Prabhupāda je obično koristio ovaj izraz. I u Gauḍīya Maṭhu je izraz Osnivač-Ācārya bio rezerviran za oslovljavanje navedene skupine. Primjer koji to pokazuje nalazi se u The Harmonistu iz listopada 1931. (Harm. 29.4: 125) gdje se spominje „Srila Vishnu Swami, Osnivač-Acharyya jedne od četiri vaišnavske sampradaye". (Ovaj se tekst nalazio u opisu izložbenog primjerka na „Izložbi teističkog obrazovanja", održanog te godine u Kolkati.) Na istoj se stranici Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru oslovljava kao „Acharyu Gaudiya vaishnava". (Zanimljivo je da knjiga Shree Krishna Chaitanya nije bila objavljena sve do ožujka 1933.) </ref> Osnivač-Ācārya bila je titula namijenjena samo njima pa je jasno zašto je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura nije nosio. Zato iznenađuje da je na stranicama The Harmonista uveden izraz osnivač Acharyya na nenametljiv, ali uvjerljiv način, kao naziv za predsjednika institucije Gauḍīya Maṭha. Izraz je, u tom obliku, uvršten u važan članak pod naslovom „Gaudiya Math", tiskan u tri nastavka, počevši s The Harmonistom iz listopada 1930. godine.<ref> Harm. 28.5: 129–135, 28.6: 163–168, 28.7: 216–220</ref> Objavljivanje ovog izraza poklopilo se sa svečanim otvaranjem tek dovršenoga raskošnog hrama zvanog „Śrī Gauḍīya Maṭha", u Bāg-bazaru, u Kolkati, u studenom iste godine. Navedeni je članak dobio ime upravo po toj instituciji, čiji je sjaj tek otkriven. Prvi dio članka „Gaudiya Math" glavna je tema listopadskog broja, dok je na suprotnoj stranici fotografija visoko uvaženog Jagabandhua Bhakti Rañjane<ref> Jako uspješan poduzetnik koji je postao učenik Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Za više detalja o ovom bhakti i obiteljskom čovjeku vidi SBV 2: 364–371.</ref> pokretača i rukovoditelja gradnje hrama. Članak iz The Harmonista nije potpisan, što ukazuje da je nastao s izrazitim odobrenjem urednika ili čak iz njegova pera<ref> Sam stil i sadržaj jasno upućuju na to da ih je napisao Niśikānta Sānyāl. Vidi zabilješku broj 15 u vezi njegova odnosa s Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom, posebice glede pisanja na engleskom jeziku.</ref> Slaveći ovaj veliki iskorak Misije prema svjetskom polju propovijedanja, The Harmonist tom prilikom opširno opisuje duhovnu (i donekle ezoteričnu) strukturu i način djelovanja organizacije koja se sve više širila. „The Gaudiya Math" predstavlja zaključan članak o Gauḍīya-vaiṣṇavskoj ekleziologiji. <ref> Ekleziologija – grana teologije koja se bavi duhovnom strukturom i funkcijom crkve (ecclesia). Izraz je nastao u Engleskoj u devetnaestom stoljeću da bi opisao objašnjenja crkvene arhitekture – gradnju i ukrase fizičkih građevina. U suvremenom je dobu u kršćanskim okvirima značenje izraza prošireno i obuhvaća teme kao što su: Kakav je odnos Crkve prema Isusu, Bogu ili kraljevstvu Božjem? Kako Crkva izbavlja? Kakav je odnos Crkve prema svijetu i sekularnom društvu? I naša vaiṣṇavska tradicija zapravo ima ekleziologiju pa možemo jednostavno prihvatiti taj izraz. Oxfordski riječnik engleskog jezika daje sljedeću definiciju riječi ecclesia: „Grčka riječ za skupinu koja se redovito okuplja; poglavito se odnosi na veliki skup građana Atene. S dolaskom kršćanstva, ovo je postala uobičajena riječ za crkvu." Ova je riječ sasvim prikladna i za našu situaciju: mi smo također skup, kongregacija – sabhā (kao u Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhā), a sakralna arhitektura također igra važnu ulogu u ISKCON-u, kao što je to bio slučaj i u instituciji koja mu je prethodila. </ref>


Here, use of the lamp-analogy is telling. Taken from Śrī Brahmasaṁhitā 4.46, where it elucidated the relation between Lord Kṛṣṇa and his expansion, the analogy as used here implies that the institution itself is transcendent and has the same attribute as the Lord Himself, whose multiple expansions and sub-expansions are nondifferent from Him. Hence, the Gauḍīya Maṭha and other branch Maṭhas are spiritually identical with the parent Maṭha in Māyāpura and with each other as well.  
Članak predstavlja alegoriju<ref> Alegorija je pojam koji koriste književni kritičari. Označava metaforu koja se proteže cijelim književnim djelom ili na kojoj se ono temelji.</ref> – o ogromnom stablu koje raste i čije se grane i grančice šire kako bi prekrile svijet – koju su članovi zajednice koristili da bi shvatili oblik i djelatnosti svoje institucije, Gauḍīya Maṭha. Ova alegorija, naravno, dolazi iz devetog poglavlja Śrī Caitanya-caritāmṛte, iz Ādi līle, pod naslovom „Drvo želja predanog služenja". Mahāprabhu je ondje opisan kao vrtlar koji donosi na zemlju to drvo želja, bhaktikalpa-taru, sadi sjeme u tlo Navadvīpe, njeguje biljku koja raste i daje plod kṛṣṇa-preme svima i posvuda. Mahāprabhu nije samo vrtlar, već i samo stablo (kṛṣṇa-premāmara-taruḥ svayam), a isto tako i onaj tko uživa u njegovim plodovima i dijeli ih.


And now (Harm. 28.5:131):
Opisano stablo pojavljuje se kao institucija Gauḍīya Maṭh. Njegovo je sjeme, prema shvaćanju članova Gauḍīya Maṭha, u Navadvīpi, Mahāprabhuovom rodnom mjestu, posadio i zalijevao Njegov predstavnik Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, koji se povukao na to sveto mjesto od 1905. do 1914. godine, gdje je, mantrajući 192 kruga dnevno, ispunio zavjet da će odmantrati milijardu svetih imena. Veći dio te yajñe izvršio je u kolibici koju je izgradio na posjedu gdje je 27. ožujka 1918. prihvatio sannyāsu. „Istog dana kad je prihvatio sannyāsu", Bhakti Vikāśa Swami piše, „Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura osnovao je i Śrī Caitanya Maṭh u Māyāpuru, objelodanivši službu za božanstva Śrī Śrī Gāndharvika-Giridhārija i Gospodina Caitanye, pred kojima je ispunio svoj zavjet da će odmantrati milijardu svetih imena."<ref> SBV 1: 66. Pripovijest o nastanku Gauḍīya Maṭha temelji se na materijalu iz SBV, Prvi dio: Sažeti pregled životopisa (SBV 1: 1–122).</ref> Tako je stablo Misije Gauḍīye pustilo korijenje u svetom tlu i potom počelo rasti i granati se u obliku Śrī Gauḍīya Maṭha koji je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura osnovao 1920. godine u Kolkati, na Ultadingi Junction Roadu broj 1.<ref> Prostor je kupljen 1918. za propovijedni centar u Kolkati pod imenom Bhaktivinoda Āsana. U to su vrijeme ondje živjela četvorica gṛhastha s obiteljima, a sjedište Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure bilo je na krovu (SVB 1: 68–69). Mjesto je 1920. pretvoreno u hram zvan „Gauḍīya Maṭha". Śrīla Prabhupāda je baš tu prvi put sreo svog duhovnog učitelja dvije godine kasnije.</ref>


<blockquote>The Gaudiya Math is also identical with its founder Acharyya. The associates, followers and abode of His Divine Grace are limbs of himself. None of them claim to be anything but a fully subordinate limb of this single individual. This unconditional, causeless, spontaneous submission to the Head, is found to be not only compatible with, but absolutely necessary for the fullest freedom of initiative of the subordinate limbs. </blockquote>
Ovaj prikaz institucije predstavljen je u prvom broju The Harmonista (iz lipnja 1927.). Uvod pod naslovom „Gaudiya Math: poruka i djelovanje", ističući raspoloženje dinamičnog razvoja, predstavlja Gauḍīya Maṭh u obliku stabla koje ima korijen u Māyāpuru („tlo na koje je sišao" Mahāprabhu), koje se grana do Kolkate i širi po cijeloj Indiji:


Throughout this article, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura is denoted "the Acharyya," but in this one place, expounding upon the nature of his spiritual relationship with his (equally spiritual) institution, he is explicitly distinguished as "founder Acharyya." He is the one, "the Head," to whom the institution, comprised of all the human and material resources consecrated to his service, "owes its existence both as regards initiative and growth." Under such conditions, the institution is non-different from its Founder-Ācārya.
<blockquote> Milošću Gospodara Gaudiya, poruka '''Gaudiya Math''' danas je poznata svakome u cijeloj Gauda Deshi. Ne samo u Gauda Deshi, već i u Naimisaranyi, Ayodhyi, Prayagi, Kasiju, Sree Brindabani, Mathuri na jednom kraju, te diljem Dakshinatye (južne Indije) i posvuda u Orissi na drugom, dobrano se razglasila poruka '''Gaudiya Math''', glavne grane Sri Caitanya Matha koji predstavlja korijen u '''Sree Mayapur— Nabadvipa Dhama.''' zemlji pojave  '''Sriman Mahaprabhua'''. Poruka Gaudiya Matha poslana je diljem Gaudamandale, Kshetramandale i Brajamandale.</blockquote>


In the second installment, "The Gaudiya Math" returns to a theological exposition of the structure and function of the institution (Harm. 28.6:165):  
U listopadu 1930. povodom otvaranja Gauḍīya Maṭha preseljenog na Bāg-bazaar, koji je izgrađen za vrlo kratko vrijeme kako bi postao sjedište promidžbe gaura-vānija<ref>„Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura naredio je (Jagabandhuu) izgradnju hrama iz kojeg bi se Gaurasundarina poruka mogla promicati diljem cijelog planeta" (SBV 2: 366).</ref>,The Harmonist započinje s objašnjenjem dubokog značenja tog događaja (Harm. 28.5: 129):


<blockquote>All activity of the Gaudiya Math emanates from His Divine Grace Paramahansa Srila Bhakti Siddhanta Saraswati Goswami Maharaj, the spiritual successor of Sri Rupa Goswami who was originally authorised by Sri Caitanyadeva to explain the process of loving spiritual devotion for the benefit of all souls. The reality of the whole activity of the Gaudiya Math depends on the initiative of the Acharya. Sri Chaitanya Math of Sridham Mayapur reveals the source of the Gaudiya Math. The Acharya dwells eternally with the Supreme Lord Sri Krishna Chaitanya in His transcendental Abode in Sridham Mayapur, White Island of the Scriptures. From there the Acharya manifests his appearance on the mundane plane for the redemption of souls from the grip  of the deluding energy and conferring on them loving devotion to the Feet of Sri Sri Radha-Govinda. The offshoots of Sri Chaitanya Math are an extension of the centre of the bestowal of grace for the benefit of souls in all parts of the world. The recognition of the connection with Sridham Mayapur is vital for realising the true nature of the Gaudiya Math and the grace of the Acharya.<ref>We find this same ecclesiology restated in The Harmonist some five years later (March 15, 1935). In an article titled "Sreedham Mayapur" (Harm. 32.14:313- 315), a proposal to relocate the "parent Math" from Śrī Caitanya Maṭha in Māyāpur to Śrī Gauḍīya Maṭha in Calcutta, though "asked with every appearance of honest enquiry," is firmly rejected on the grounds that "Sreedham Mayapur is the descended Divine Realm," and "The Gaudiya Math of Calcutta and the branch Maths of the Mission all over the world have their spiritual justification to territorial existence as training centers for the service of Sreedham Mayapur."</ref></blockquote>
<blockquote>Otjelovljenje najuzvišenije službe za Sri Sri RadhaGovindu, Gaudiya Math, pojavio se u suvremenom urbanom okruženju milošću Acharyye (. . .) Otjelovljenje je savršene službe jednog pojedinca koji ne pripada ni ovom niti bilo kojem drugom dobu, kao ni ovom svijetu. Samodostatnom željom ovog pojedinca, idealna služba za Sri Sri Radha-Govindu pojavila se u najprometnijem gradu ove zemlje u obliku institucije namijenjene primjeni i promicanju najsavršenije službe za Svevišnjega Gospodina. Ova institucija (. . .) pokrenuta je, postoji i razvija se zahvaljući Njegovoj Božanskoj Milosti Srila Bhaktisiddhanti Saraswatiju Goswamiju Maharaji (. . .) </blockquote>


It is noteworthy that the use of Founder-Ācārya to refer to Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura occurs a second time in the pages of The Harmonist. In the issue of December 24, 1936 (Harm. 33.4:90-96) an article titled "The Gaudiya Math"—this time explicitly attributed to "Prof. Nisi Kanta Sanyal M.A."— contains these words: "The Gaudiya Math is the instrument and counterpart of His Divine Grace Paramahansa Paribrajakacharyya Sree Sreemad Bhakti Siddhanta Saraswati Goswami Maharaj. It lives and moves and has its being in the Founder-Acharyya."<ref>Here the author has adapted a well-known phrase from the Christian Bible: "For in him [the Lord] we live, and move, and have our being . . . ." (Acts 17:28).</ref> A week following the publication of these words, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura left this world.
Dakle, Gauḍīya Maṭh je nastao i širi se milošću Ācārye. Slijedi izvorni tekst (Harm. 28.5:130):


In summary, we see that the precise hyphenated term "Founder-Acharya" makes its appearance in Sree Krishna Chaitanya to distinguish four formative preceptors who, having inherited the primordial ancient teaching imparted originally by God Himself, were able to revive and redact it for durable transmission, without deformation or diminution, in the degraded and degrading milieu of Kali-yuga. Infusing their teachings with their own realized knowledge, they endowed succeeding generations with a normative model of thinking, feeling, and acting, as well as specific salvific power.<ref>Śrīla Prabhupāda: "The ācārya gives the suitable method for crossing the ocean of nescience by accepting the boat of the Lord’s lotus feet, and if this method is strictly followed, the followers will ultimately reach the destination, by the grace of the Lord. This method is called ācārya-sampradāya. It is therefore said, sampradāya-vihīnā ye mantrās te niṣphalā matāḥ [A mantra received outside of an authorized succession of strict followers is without effect.] (Padma Purāṇa). The ācārya-sampradāya is strictly bona fide. Therefore one must accept the ācāryasampradāya; otherwise one’s endeavor will be futile" ([[Vanisource:SB 10.2.31|SB 10.2.31, purport]]).</ref> The palatial Calcutta temple was inaugurated even as Professor Sānyāl was laboring to produce Sree Krishna Chaitanya. The temple, like the book, was viewed as a major component of a worldwide preaching mission. As part of the inaugural observances, The Harmonist carried an authoritative ecclesiological exposition of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura’s institution. It is significant, on this occasion, that the author of Sree Krishna Chaitanya made use of the words "founder Acharyya" to characterize Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. Especially in light of their intimate working relationship, the disciple would take so consequential a step only with the accord of his spiritual master and Editor-in-Chief.
<blockquote>Gaudiya Math (u Kolkati) glavna je grana Sri Chaitanya Matha iz Sridham Mayapura. Razlika između Gaudiya Matha i Sri Chaitanya Matha nalikuje razlici između dvije svjetiljke od kojih je jedna upalila drugu. Gaudiya Math je vidljiva ekspanzija Chaitanya Matha u srcu ovog svijeta. Sri Chaitanya Math postoji vječno, izvorno u transcendentalnom okruženju vječnog prebivališta Božanstva, čak i kad se pojavi pred očima ljudi iz ovog svijeta. Djelovanje Gaudiya Matha i drugih bratskih ogranaka u suštini je istovjetno s djelovanjem Sri Chaitanya Matha i zacijelo se razlikuje od običnih djelatnosti iz ovog svijeta.</blockquote>


The similarities between "the four Founder-Acharyas of the Iron Age," and the ācārya of the Gauḍīya Mission are clear, in spite of the obvious differences. In the case of the four sampradāyaācāryas, the inaugural divine revelations took place in prehistoric time. In the case of the Gauḍīya-sampradāya, however, the divine disclosure provided by Lord Caitanya occurred within relatively recent historic time. Yet the "original pre-historic teachers," who were graced with direct enlightenment by the Lord, have their Gauḍīya analogue in (primarily) the Six Gosvāmīs. The parallel between the enlightenment of the ṣaḍ-gosvāmī by Lord Caitanya and that of caturmukha Brahmā by Lord Kṛṣṇa was clear to Śrīla Kṛṣṇadāsa Kavirāja Gosvāmī:
Ovdje je značajna usporedba sa svjetiljkama koja dolazi iz Śrī Brahma-saṁhite (4.46), gdje se objašnjava odnos između Gospodina Kṛṣṇe i Njegovih ekspanzija. U ovom slučaju, usporedba nam govori da je institucija sama po sebi transcendentalna te ima iste osobine kao i sam Gospodin, čije se mnoge potpune i djelomične ekspanzije ne razlikuju od Njega. Zbog toga su Gauḍīya Maṭh i drugi ogranci Maṭha u duhovnom smislu istovjetni i s izvornim Maṭhom u Māyāpuru i međusobno.  


<blockquote>Before the creation of this cosmic manifestation, the Lord enlightened the heart of Lord Brahmā with the details of the creation and manifested the Vedic knowledge. In exactly the same way, the Lord, being anxious to revive the Vṛndāvana pastimes of Lord Kṛṣṇa, impregnated the heart of Rūpa Gosvāmī with spiritual potency [nijaśakti]. By this potency, Śrīla Rūpa Gosvāmī could revive the activities of Kṛṣṇa in Vṛndāvana, activities almost lost to memory. In this way, He spread Kṛṣṇa consciousness throughout the world. ([[Vanisource:CC Madhya 19.1|CC Madhya 19.1]]) </blockquote>
Zatim u nastavku stoji (Harm. 28.5:131):
<blockquote>Gaudiya Math je istovjetan i sa svojim osnivačem Acharyyom. Pratioci, sljedbenici i prebivalište Njegove Božanske Milosti njegovi su udovi. Nitko od njih sebe ne smatra ničim drugim osim potpuno podređenim udom ove osobe. Ne samo da je ova bezuvjetna, bezuzročna i spontana podređenost „glavi" u skladu s potpunom slobodom inicijative podređenih udova, već je za nju i apsolutno neophodna.</blockquote>


And Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura himself acted analogously to the four Founder-Ācāryas by reviving and reforming a weakened tradition, and engendering a society which, formed and pervaded by his own spirit, embodied the founder’s unassuageable eagerness to satisfy the merciful desires of the Lord. The four sampradāya-ācāryas powerfully countered impersonal monism, restored the true theistic siddhānta of the Vedas, and spread that siddhānta vigorously throughout India. So did Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. Moreover, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura had been concentrating his resources on going even further: to propagate acintyabhedābheda-tattva—the ultimate synthesis of the teachings of the four sampradāya-ācāryas—throughout the entire planet.
U cijelom se članku Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru oslovljava kao „Acharyyu", no samo u ovom dijelu, koji govori o prirodi duhovnog odnosa između njega i njegove isto tako duhovne institucije, posebno ga se ističe kao „osnivača Acharyyu". On je ta „glava" ili onaj zbog kojeg institucija, sačinjena od ljudstva i materijalnih sredstava i posvećena služenju njega, „postoji, i u pogledu inicijative i u pogledu razvoja". Pod tim se uvjetima institucija ne razlikuje od svoga Osnivača-Ācārye.


However, following the loss of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura’s physical presence, his institution unfortunately also suffered the immensely greater loss of his spiritual presence. As a result, the Gauḍīya Mission became deprived of the power to be "an extension of the centre of the bestowal of grace for the benefit of souls in all parts of the world."
U sljedećem se nastavku „Gaudiya Math" ponovno bavi teološkim obrazlaganjem strukture i funkcije institucije (Harm. 28.6:165):


Consequently, the servant of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, in order to carry out the order of his master, in order to continue his mission as the enactor of his desire and fulfiller of his aspiration, that servant became the Founder-Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness. He will remain actively present among us, generation after succeeding generation, so long as we remain his unwavering servants in all conditions, as he himself showed us by his own resplendent example.
<blockquote>Sve djelatnosti Gaudiya Matha proizlaze iz Njegove Božanske Milosti Paramahamse Srila Bhakti Siddhante 40 Sarasvatija Goswamija Maharaje, duhovnog nasljednika Sri Rupe Goswamija, kojeg je prije svega Sri Caitanyadeva opunomoćio da za dobrobit svih duša objasni proces duhovne posvećenosti s ljubavlju. Sprovedba svih djelatnosti Gaudiya Matha ovisi o inicijativi Acharye. Sri Chaitanya Math iz Sridham Mayapura predstavlja izvor Gaudiya Matha. Acharya vječno prebiva sa Svevišnjim Gospodinom Sri Krishnom Chaitanyom u Njegovu transcendentalnom prebivalištu u Sridham Mayapuru, bijelom otoku opisanom u spisima. S tog se mjesta Acharya pojavljuje na materijalnoj razini radi izbavljanja duša iz kandži obmanjujuće energije, dodjeljujući im ljubavnu predanost stopalima Sri Sri Radha-Govinde. Grane Sri Chaitanya Matha poslanstva su tog središta ukazivanja milosti za dobrobit duša u svim dijelovima svijeta. Prihvaćanje povezanosti sa Sridham Mayapurom od životne je važnosti za spoznaju prave prirode Gaudiya Matha i Acharyine milosti<ref>Istu ekleziologiju ponovno nalazimo u The Harmonistu otprilike pet godina kasnije (15. ožujka 1935.). Prijedlog da se „izvorni Maṭh" iz Śrī Caitanya Maṭha u Māyāpuru premjesti u Śrī Gauḍīya Maṭh u Kolkati, iako iznesen kao „iskreno raspitivanje", snažno je odbačen u članku pod naslovom „Sridham Mayapur" (Harm. 32.14: 313–315). To je učinjeno jer je „Sreedham Mayapur božansko kraljevstvo koje je sišlo na ovaj svijet" te zbog toga što „Gaudiya Math iz Kolkate i Mathovi-ogranci u misiji diljem svijeta postoje kao središta obuke za službu u Sreedham Mayapuru." </ref></blockquote>


'''We revere and learn from the many great ācāryas in our line, yet as ISKCON Founder-Ācārya, Śrīla Prabhupāda becomes unique among them for us. In ISKCON, Prabhupāda himself remains present, generation after generation, as the single prominent śikṣā guru immanent in the life of each and every ISKCON devotee—a perpetual, indwelling active guiding and directing presence. He is thus the soul of ISKCON. As such, Śrīla Prabhupāda himself continues to act effectively in this world so long as ISKCON continues as the coherent expression and unified instrument of his will. In this way Śrīla Prabhupāda remains the soul of ISKCON, and ISKCON his body.'''
Zanimljivo je da se izraz Osnivač-Acharya za Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru koristi po drugi put na stranicama Harmonista. U izdanju iz 24. prosinca 1936. (Harm. 33.4:90–96) članak pod naslovom „Gaudiya Math", ovaj put jasno pripisan prof. Nisi Kanta Sanyalu (M.A.), sadrži sljedeće riječi: „Gaudiya Math je instrument i drugo ja Njegove Božanske Milosti Paramahanse Paribrajakacharyye Sree Sreemad Bhakti Siddhante Saraswatija Goswamija Maharaje. On živi, giba se i postoji u Osnivaču-Acharyyi."<ref>Pisac je ovdje usvojio poznati izraz iz kršćanske Biblije: „Po njemu (Gospodinu) imamo život, gibamo se i postojimo (...)" (Djela apostolska 17:28)</ref> Sedam dana nakon objavljivanja ovih riječi, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura napustio je svijet.


'''Śrīla Prabhupāda remains present.''' While Śrīla Prabhupāda was among us, he blessed us with clear instructions for maintaining our association with him during his future physical absence. We find these instructions expounded thoroughly in the Fourth Canto of Śrīmad Bhāgavatam, wherein Prabhupāda elucidates Queen Vaidarbhī’s reaction to the death of her royal husband, an incident in Nārada’s allegorical narration regarding King Purañjana. Prabhupāda explains:
Ukratko, vidimo da se upravo dvopojmovni izraz OsnivačAcharya pojavljuje u knjizi Sree Krishna Chaitanya kako bi posebno ukazao na četiri izvorna utemeljitelja. Naslijedivši izvorna drevna učenja koja je na početku prenio Bog osobno, oni su ih oživjeli i uredili da bi se poruka, u palom i degradirajućem okružju doba Kali, dugotrajno prenosila bez iskrivljavanja i umanjivanja. Obogaćujući učenja vlastitim spoznajama, podarili su sljedećim naraštajima standardne načine razmišljanja, osjećanja i djelovanja te svojstvenu moć izbavljanja drugih.<ref>Śrīla Prabhupāda: „Ācārya daje prikladnu metodu za prelaženje preko oceana neznanja: prihvaćanje broda Gospodinovih lotosnih stopala. Ako se sljedbenci strogo drže ove metode, na kraju će Gospodinovom milošću dostići odredište. Ova metoda naziva se ācārya-sampradāya. Stoga je rečeno: sampradāyavihīnā ye mantrās te niṣphalā matāḥ [Mantra koju netko primi izvan vjerodostojnog slijeda strogih sljedbenika nema učinka.] (Padma Purāṇa). Ācāryasampradāya je strogo vjerodostojna i stoga se mora prihvatiti, inače uloženi trud neće uroditi plodom." ([[Vanisource:SB 10.2.31|ŚB 10.2.31, smisao]]).</ref>
Raskošni hram u Kolkati otvoren je još dok je profesor Sanyal radio na knjizi Sree Krishna Chaitanya. Kao i knjiga, hram se smatrao jednim od glavnih elemenata svjetske propovjedne misije. U The Harmonistu je, povodom svečanosti otvaranja, stajalo vjerodostojno ekleziološko tumačenje institucije Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Značajno je da je tom prilikom pisac Sree Krishne Chaitanye koristio izraz osnivač Acharyya za Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru. Uzimajući u obzir njihovu intimnu suradnju, učenik je mogao poduzeti tako značajan korak jedino uz dozvolu svoga duhovnog učitelja i glavnog urednika.


<blockquote>Figuratively the queen is supposed to be the disciple of the king; thus when the mortal body of the spiritual master expires, his disciples should cry exactly as the queen cries when the king leaves his body. However, the disciple and spiritual master are never separated because the spiritual master always keeps company with the disciple as long as the disciple follows strictly the instructions of the spiritual master. This is called the association of vāṇī (words). Physical presence is called vapuḥ [body]. As long as the spiritual master is physically present, the disciple should serve the physical body of the spiritual master, and when the spiritual master is no longer physically existing, the disciple should serve the instructions of the spiritual master.<ref>[https://vanisource.org/wiki/SB_4.28.47 SB 4.28.47]</ref></blockquote>
Unatoč očitim razlikama, sličnost između „četvorice OsnivačaAcharya Željeznog doba" i ācārya Misije Gauḍīye je jasna. Kod četvorice sampradāya-ācārya izvorna su se božanska otkrivenja zbila u doba pretpovijesti. Međutim, u Gauḍīya-sampradāyi božansko se otkrivenje milošću Gospodina Caitanye zbilo u relativno novijoj povijesti. No, „izvorni pretpovijesni učitelji" koje je Gospodin osobno blagoslovio prosvjetljenjem, imaju sebi slične primjere i među Gauḍīyama, a to su u najvećoj mjeri šestorica Gosvāmīja. Śrīla Kṛṣṇadāsi Kavirāji Gosvāmīju bila je jasna  sličnost između toga kako je Gospdin Caitanya prosvijetlio šestoricu Gosvāmīja i toga kako je Gospodin Kṛṣṇa prosvijetlio caturmukhu Brahmu:


The queen prepares to immolate herself on her husband’s pyre. Her intention, Prabhupāda explains, signifies the determination of a disciple to faithfully execute the spiritual master’s order. Thereupon a learned brāhmaṇa appears—as "an old friend" of the queen—and begins to console and guide her. Allegorically, Prabhupāda says, the brāhmaṇa signifies the Supersoul. Prabhupāda continues:
<blockquote> Prije stvaranja kozmičkog očitovanja, Gospodin je prosvijetilo Brahmino srce potankostima stvaranja i očitovao vedsko znanje. Gospodin je na posve isti način, želeći oživjeti zabave Gospodina Kṛṣṇe u Vṛndāvani, Svojom duhovnom moći (nīja-śakti) ispunio srce Rūpe Gosvāmīja. Zbog te je moći Śrīla Rūpa Gosvāmī mogao ponovno razotkriti Kṛṣṇine djelatnosti u Vṛndāvani, iako su bile gotovo zaboravljene. Tako je proširio svjesnost Kṛṣṇe diljem svijeta. ([[Vanisource:CC Madhya 19.1|CC Madhya 19.1]]) </blockquote>


<blockquote>When one becomes serious to follow the mission of the spiritual master, his resolution is tantamount to seeing the Supreme Personality of Godhead. As explained before, this means meeting the Supreme Personality of Godhead in the instruction of the spiritual master. This is technically called vāṇī-sevā. Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura states in his Bhagavad-gītā commentary on the verse vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana ([[Vanisource:BG 2.41|BG 2.41]]) that one should serve the words of the spiritual master. The disciple must stick to whatever the spiritual master orders. Simply by following on that line, one sees the Supreme Personality of Godhead. . . .
I sam Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura djelovao je slično četvorici Osnivača-Ācārya, obnavljajući oslabljenu tradiciju, stvarajući društvo koje je, oblikovano i prožeto njegovim duhom, otjelovilo neutaživu žudnju osnivača da zadovolji Gospodinove samilosne želje. Četvorica sampradāya-ācārya moćno su se suprotstavili neosobnom monizmu, obnovili istinsku teističku siddhāntu Veda i snažno je promicali diljem Indije. To je učinio i Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. Osim toga, on je svim sredstvima namjeravao ići i dalje: na cijelom planetu promicati acintya-bhedābheda-tattvu – konačnu sintezu učenja sve četvorice sampradāya-ācārya.
Međutim, nakon što je izgubila fizičku nazočnost Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, njegova je institucija na žalost doživjela i neizmjerno velik gubitak njegove duhovne nazočnosti. Zbog toga je Misija Gauḍīye bila lišena svoje ovlasti da bude „poslanstvo središta ukazivanja samilosti radi dobrobiti duša u svim dijelovima svijeta".
Nakon toga je sluga Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, želeći ispuniti naredbu svog duhovnog učitelja i nastaviti njegovu misiju kao izvršitelj njegovih želja i težnji, postao OsnivačĀcārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne. On će ostati aktivno prisutan među nama, naraštaj za naraštajem, sve dok ostanemo njegovi nepokolebljivi sluge u svim okolnostima, kao što je on sam to izvrsno pokazao vlastitim primjerom.


In conclusion, if a disciple is very serious to execute the mission of the spiritual master, he immediately associates with the Supreme Personality of Godhead by vāṇī or vapuḥ. This is the only secret of success in seeing the Supreme Personality of Godhead.<ref>[https://vanisource.org/wiki/SB_4.28.51 SB 4.28.51]</ref></blockquote>
'''Učimo od mnogih velikih ācārya i divimo im se, no Śrīla Prabhupāda, kao Osnivač-Ācārya ISKCON-a, za nas je jedinstven. Prabhupāda u ISKCON-u ostaje prisutan naraštaj za naraštajem kao jedini istaknuti śikṣā-guru u životu svakoga pojedinog bhakte u ISKCON-u, kao stalan, povjerljiv i aktivan vodič koji nas usmjerava. On je stoga duša ISKCON-a. Kao takav, Śrīla Prabhupāda osobno nastavlja učinkovito djelovati u ovom svijetu sve dok ISKCON postoji kao skladan izraz i ujedinjen instrument njegove volje. Na taj je način Śrīla Prabhupāda duša ISKCON-a, a ISKCON njegovo tijelo. '''


Commenting on the next text, Śrīla Prabhupāda further elucidates this inviolable relationship between the faithful follower and the spiritual master:
''' Śrīla Prabhupāda je i dalje nazočan. ''' Dok je Śrīla Prabhupāda bio među nama blagoslovio nas je jasnim uputama kako se možemo nastaviti družiti s njim kada više ne bude fizički prisutan. Vidimo da je ove upute iscrpno objasnio u četvrtom pjevanju Śrīmad Bhāgavatama, gdje opisuje reakciju kraljice Vidarbhī na smrt njezina muža, što je događaj iz Nāradine alegorijske pripovijesti o kralju Purañjani.


<blockquote>One who is sincere and pure gets an opportunity to consult with the Supreme Personality of Godhead in His Paramātmā feature sitting within everyone’s heart. The Paramātmā is always the caitya-guru, the spiritual master within, and He comes before one externally as the instructor and initiator spiritual master. The Lord can reside within the heart, and He can also come out before a person and give him instructions. Thus the spiritual master is not different from the Supersoul sitting within the heart. . . .
<blockquote> U prenesenom smislu, kraljica predstavlja kraljeva učenika. Kad smrtno tijelo duhovnog učitelja premine, njegovi učenici trebaju plakati baš kao što kraljica plače kad kralj napusti tijelo. No, učenik i duhovni učitelj nikad nisu razdvojeni jer je duhovni učitelj uvijek uz učenika sve dok se ovaj drži njegovih uputa. Ovo se naziva druženje kroz vāṇī (riječi). Fizička se nazočnost naziva vapuḥ (tijelo). Učenik treba služiti fizičko tijelo duhovnog učitelja sve dok je duhovni učitelj fizički nazočan, a kad duhovni učitelj više fizički nije nazočan, učenik treba služiti upute duhovnog učitelja.<ref>[https://vanisource.org/wiki/SB_4.28.47 ŚB 4.28.47, smisao.]</ref></blockquote>


When the brāhmaṇa asked the woman who the man lying on the floor was, she answered that he was her spiritual master and that she was perplexed about what to do in his absence. At such a time the Supersoul immediately appears, provided the devotee is purified in heart by following the directions of the spiritual master. A sincere devotee who follows the instructions of the spiritual master certainly gets direct instructions from his heart from the Supersoul. Thus a sincere devotee is always helped directly or indirectly by the spiritual master and the Supersoul.</blockquote>
Kraljica se namjerava baciti u lomaču svog muža. Śrīla Prabhupāda objašnjava da njezina namjera predstavlja odlučnost učenika da vjerno izvrši naredbu duhovnog učitelja. Potom se pojavljuje učeni brāhmaṇa – kraljičin „stari prijatelj" – te je počinje tješiti i voditi. Prabhupāda kaže da u prenesenom smislu brāhmaṇa predstavlja Nad-dušu. Prabhupāda piše dalje:


We should carefully take note that the presence of Śrīla Prabhupāda in ISKCON is conditional upon one thing: the dedication of his committed followers to execute his mission. Śrīla Prabhupāda has here revealed to us the "secret of success." We should accept and treasure this gift.  
<blockquote> Kad se netko ozbiljno posveti ispunjavanju misije duhovnog učitelja, njegova odlučnost ima istu vrijednost kao da vidi Svevišnju Božansku Osobu. Kao što je već objašnjeno, to znači susresti Svevišnju Božansku Osobu u uputi duhovnog učitelja. To se stručno naziva vāṇī-sevā. U svom komentaru na stih vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana iz Bhagavad-gīte ([[Vanisource:BG 2.41|BG 2.41]]), Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura kaže da trebamo služiti riječi duhovnog učitelja. Učenik se mora držati svega što duhovni učitelj naredi. Ako jednostavno djeluje u skladu s tim, vidi Svevišnju Božansku Osobu (...) Zaključujemo da se učenik, ako je jako ozbiljan u namjeri da ispuni misiju duhovnog učitelja, samim tim druži sa Svevišnjom Božanskom Osobom kroz vāṇī ili vapuḥ. U tome je jedina tajna kako možemo dostići uspjeh u nastojanju da vidimo Svevišnju Božansku Osobu. <ref>[https://vanisource.org/wiki/SB_4.28.51 ŚB 4.28.51, smisao.]</ref></blockquote>


'''The soul of ISKCON.''' Lecturing on the first verse of Śrīmad-Bhāgavatam in Caracas on February 21, 1975, Śrīla Prabhupāda used a revealing example. It was not his main point, simply an example offered in passing. Even so, it captures one’s attention:
Komentirajući sljedeći stih, Śrīla Prabhupāda potanje objašnjava neraskidivi odnos između vjernog sljedbenika i duhovnog učitelja:


<blockquote>So here it is said that origin is life, because here it is said, yato ‘nvayād itarataś ca artheṣu abhijñaḥ svarāṭ. [He is directly and indirectly conscious of all manifestations, and He is independent]. Just like if I am taken as the origin of this Kṛṣṇa consciousness movement, that means I know everything directly and indirectly of all this movement. If I do not know directly or indirectly everything of this movement, then I cannot be called the founder-ācārya. And as soon as the origin becomes a knower, he is life. So therefore dull matter cannot be the knower of everything.([[Vanisource:750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas|750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas]])
<blockquote> Onaj tko je ozbiljan i čist dobiva priliku da se posavjetuje sa Svevišnjom Božanskom Osobom u obliku Paramātme koja se nalazi u svačijem srcu. Paramātma je uvijek caitya-guru, duhovni učitelj u srcu, a pojavljuje se pred nama izvana kao duhovni učitelj koji nas poučava i duhovni učitelj koji nas inicira. Gospodin može prebivati u srcu, a može se pred nekim i pojaviti te mu izvana dati upute. Stoga se duhovni učitelj ne razlikuje od Nad-duše koja se nalazi u srcu. (. . .)


</blockquote>
Kad je brāhmaṇa upitao ženu tko je taj čovjek koji leži na tlu, ona je odgovorila da je on njezin duhovni učitelj i da zbunjena, ne zna što joj je činiti u njegovu odsustvu. U takvim se trenucima odmah pojavljuje Nad-duša, pod uvjetom da se učenik pročistio u srcu slijeđenjem uputa duhovnog učitelja. Iskreni bhakta koji slijedi upute duhovnog učitelja zacijelo dobiva neposredne upute od Nad-duše iz srca. Tako iskrenom bhakti uvijek izravno ili neizravno pomažu duhovni učitelj i Nad-duša. </blockquote>


As Śrīla Prabhupāda is the soul of ISKCON, so ISKCON is his body.<ref>The statement “ISKCON is my body" has repeatedly been cited as a remark by Śrīla Prabhupāda himself. (See, for example, the introduction to the 1986 Vyāsa Pūjā book by Draviḍa Dāsa, as well as the Vyāsa Pūjā offerings from China in 1986, from Gaṇapati Dāsa Swami in 1987, from Kīrtirāja Dāsa in 1991, from Nityodita Swami in 1995. In an offering of 1997 Tamāl Krishna Goswami reflects with feeling on this “well-known statement" of Śrīla Prabhupāda, and the next year Giridhārī Swami notes in his homage, “We have all heard your well-known saying ‘ISKCON is my body.’") However, we currently have no direct attestation for this assertion. Nevertheless, we can accept the truth of the statement simply on our understanding the meaning of “Founder-Ācārya" as presented in The Harmonist.</ref> And because the incorporation is a spiritual one, the body is non-different from the embodied. In this same context, the principle (as previously noted) had already been propounded in The Harmonist:
Trebamo dobro obratiti pozornost na to da je uvjet za Śrīla Prabhupādino prisustvo u ISKCON-u posvećenost njegovih vjernih sljedbenika izvršavanju njegove misije. Śrīla Prabhupāda nam je ovdje razotkrio „tajnu uspjeha". Taj dar trebamo prihvatiti i čuvati ga.


<blockquote>The Gaudiya Math is. . . identical with its founder Acharyya. The associates, followers and abode of His Divine Grace are limbs of himself. None of them claim to be anything but a fully subordinate limb of this single individual. </blockquote>
''' Duša ISKCON-a. ''' Držeći predavanje o prvom stihu ŚrīmadBhāgavatama 21. veljače 1975. godine u Caracasu, Śrīla Prabhupāda je naveo poučan primjer. Nije to bila njegova glavna poanta, već samo usputan primjer koji jednostavno privlači pozornost:


Nearly four decades later, we find Śrīla Prabhupāda advancing this same principle in a letter to Rāyarāma ([[Vanisource:680111 - Letter to Rayarama written from Los Angeles|VB: Correspondence: Jan. 11, 1968]]):
<blockquote> Dakle, ovdje je rečeno da je izvor života, budući da je ovdje rečeno, yato' nvayād itarataś ca artheṣu abhijñaḥ svarāṭ. [On je i izravno i neizravno svjestan svih očitovanja i neovisan je.] Na primjer, ako prihvatite da sam ja izvor ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe, to znači da ja izravno i neizravno znam sve o ovom pokretu. Ako ne znam izravno i neizravno sve o ovom pokretu, onda se ne mogu zvati osnivačem-ācāryom. Čim izvor postane poznavatelj, on je živ. Stoga tupa materija ne može biti poznavatelj svega. ([[Vanisource:750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas|750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas]])</blockquote>


<blockquote>You have very nicely stated that I am your life. This means you are my body and so neither life nor body can be separated because on the spiritual platform there is no such distinction. On material platform sometimes life is separated from body, but on the Absolute platform there is no such distinction.</blockquote>
Kao što je Śrīla Prabhupāda duša ISKCON-a, tako je ISKCON njegovo tijelo <ref> Izjava „ISKCON je moje tijelo" navodi se iznova i iznova kao Śrīla Prabhupādina vlastita opaska. (Na primjer, vidi uvod Draviḍe dāse u knjizi Vyāsa-pūja iz 1986. godine i ponude za Vyāsa-pūju iz 1986. iz Kine, ponudu Gaṇapatija dāse Swamija iz 1987., Kīrtirāje dāse iz 1991., Nityodite Swamija iz 1995. U ponudi iz 1997. Tamal Kṛṣṇa Goswami se osvrće na Śrīla Prabhupādinu „dobro poznatu izjavu", a sljedeće godine Giridhārī Swami piše: „Svi smo čuli tvoju dobro poznatu izjavu ‘ISKCON je moje tijelo.'") Međutim, iako trenutno nemamo izravnu potvrdu te tvrdnje, možemo je prihvatiti kao istinitu jednostavno na temelju vlastitog razumijevanja značenja izraza OsnivačĀcārya, predstavljenog u The Harmonistu. </ref>,  a budući da se radi o duhovnom utjelovljenju, tijelo se ne razlikuje od utjelovljenoga. Isto je načelo (kao što smo prije spomenuli) već bilo istaknuto u The Harmonistu:


Animated by the indwelling spirit of its Founder-Ācārya, ISKCON is the embodiment in this world of the spiritual potency of Lord Caitanya. As an entity thus ensouled by Śrīla Prabhupāda, ISKCON itself becomes a perdurable social organism. In the manner of a living organism, it embraces and enfolds the diversity of its individual elements—its members and sub-groups—into a transcendent union, in which each of its unique elements enshrines the concentrated unity of the whole, while the unified whole valorizes the distinct individuality of each and every one of its parts. In this fashion, ISKCON exemplifies that ultimate principle of divinity realized in the Vaiṣṇava traditions: "unity in diversity." <ref>"The Supreme Personality of Godhead, the living entities, the material energy, the spiritual energy and the entire creation are all individual substances. In the ultimate analysis, however, together they constitute the supreme one, the Personality of Godhead. Therefore those who are advanced in spiritual knowledge see unity in diversity" ([[Vanisource:SB 6.8.32-33|SB 6.8.32-33]]). In his purport to CC Madhya 10.113, Prabhupāda states that "the principle of unity in diversity" is "philosophically known as acintya-bhedābheda—simultaneous oneness and difference." ([[Vanisource:CC Madhya 10.113|CC Madhya 10.113]])</ref> Stressing the paramount necessity of its application within ISKCON, Śrīla Prabhupāda explains how "its success will depend upon agreement" ([[Vanisource:731018 - Letter to Kirtanananda written from Bombay|VB: letter to Kīrtanānanda, Oct. 18, 1973]]):
<blockquote> Gaudiya Math se ne razlikuje od svog osnivača Acharye. Pratioci, sljedbenici i prebivalište Njegove Božanske Milosti njegovi su udovi. Nitko od njih sebe ne smatra ničim drugim osim potpuno podređenim udom ove osobe </blockquote>  


<blockquote>Material nature means dissension and disagreement, especially in this Kali yuga. But, for this Kṛṣṇa consciousness movement its success will depend on agreement, even though there are varieties of engagements. In the material world there are varieties, but there is no agreement. In the spiritual world there are varieties, but there is agreement. That is the difference. The materialist without being able to adjust the varieties and the disagreements makes everything zero. They cannot come into agreement with varieties, but if we keep Kṛṣṇa in the center, then there will be agreement in varieties. This is called unity in diversity. I am therefore suggesting that all our men meet in Mayapur every year during the birth anniversary of Lord Caitanya Mahaprabhu. With all GBC and senior men present we should discuss how to make unity in diversity. But, if we fight on account of diversity, then it is simply the material platform. Please try to maintain the philosophy of unity in diversity. That will make our movement successful. </blockquote>
Nalazimo i da je Śrīla Prabhupāda skoro četiri desetljeća kasnije, u svom pismu Rāyarāmi, promicao isto načelo ([[Vanisource:680111 - Letter to Rayarama written from Los Angeles|VB: Pisma: 11. siječnja 1968.]]):


===Reasons for Prabhupāda’s Founding of ISKCON===
<blockquote> Jako si lijepo napisao da sam ja tvoj život. To znači da si ti moje tijelo, a život i tijelo ne mogu se razdvojiti jer na duhovnoj razini ne postoji takva razlika. Na materijalnoj je razini život ponekad razdvojen od tijela, ali takve razlike nema na apsolutnoj razini. </blockquote>


'''When Śrīla Prabhupāda successfully established Lord Caitanya’s movement as a world-preaching mission, he made the weighty decision to form a new institution, the International Society for Krishna Consciousness, with himself as Founderācārya. He did this on the basis of his realized knowledge. The essence of that knowledge he imbibed from his own spiritual master. Unfortunately, after Śrīla Prabhupāda’s Guru Mahārāja had passed away, that knowledge and realization largely ceased to be expressed in his guru’s own—but now fragmented— institution. Hence, Prabhupāda founded a new organization that, as a whole and in its every part, would embody and develop that realization—a realization that manifests itself as an unwavering, indefatigable commitment to deliver pure love of God to suffering humanity everywhere.'''
Oživljen iznutra duhom svog Osnivača-Ācārye, ISKCON predstavlja otjelovljenje duhovne moći Gospodina Caitanye u ovom svijetu. Kao subjekt sa Śrīla Prabhupādom kao dušom, ISKCON postaje dugovječan društveni organizam. Kao i živi organizam, on povezuje različitost svojih pojedinih elemenata – članova i skupina – u nadmoćno jedinstvo. Time svaki pojedini element čuva svetost čvrstog jedinstva sa cjelinom, dok jedinstvena cjelina priznaje očitu individualnost svakog svog pojedinog dijela. ISKCON na taj način predstavlja primjer najvišeg božanskog načela koje se može spoznati u vaiṣṇavskoj tradiciji – „jedinstva u različitosti"<ref> „Svevišnja Božanska Osoba, živa bića, materijalna energija, duhovna energija i cijela kreacija zasebni su sastojci. Međutim, u konačnoj analizi, svi zajedno čine vrhovno jedno, Božansku Osobu. Zbog toga oni koji su napredovali u stjecanju duhovnog znanja vide jedinstvo u različitosti ([[Vanisource:SB 6.8.32-33|ŚB 6.8.32]]). U svom komentaru na [[Vanisource:CC Madhya 10.113|CC Madhya 10.113]], Prabhupāda piše da je „načelo jedinstva u različitosti filozofski poznato kao acintya-bhedābheda – istodobna jednakost i različitost."</ref> Naglašavajući neprikosnovenu važnost primjene istoga u ISKCON-u, Śrīla Prabhupāda objašnjava da će uspjeh u tome „ovisiti o dogovoru" ([[Vanisource:731018 - Letter to Kirtanananda written from Bombay|VB: Pismo Kīrtanānandi od 18. listopada 1973.]]):


'''A new institution.''' The endeavor that brought Śrīla Prabhupāda to America was in fulfillment of the direct order of his spiritual master. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura on two occasions specifically enjoined his disciple Abhaya Caraṇāravinda Dāsa to preach to the English-speaking people. Abhaya received this direction at his very first meeting with Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura in 1922. And in 1936 he received it again by post in their last communication. By this time, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura had seen the debilitation of the Gauḍīya Maṭha’s own sustained and concentrated drive that had dispatched preachers to England in 1933.<ref>Bhakti Vikāśa Swami: "The crowing glory of all Gauḍīya Maṭha activities hitherto came in 1933, with the dispatching of preachers to the West" (SBV 1:108).</ref> His order to his disciple clearly shows he had not wavered in his resolve. In the long and varied course of fulfilling his master’s divine order, Śrīla Prabhupāda carefully modeled his own creative efforts on the paradigm established by Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura with the Gauḍīya Maṭha in 1920s and ’30s. That adventurous course was marked by such milestones as the 1944 appearance of the English-language Back to Godhead, the publication of the three-volume First Canto of Śrīmad Bhāgavatam in 1962-65, the 1966 founding of ISKCON in New York City, the establishment of the movement in England and Germany in 1969, and the restoration to India in 1970 of Lord Caitanya’s movement, rejuvenated and revitalized. The historical record gives moving testimony throughout to the devoted regard and painstaking fidelity with which Śrīla Prabhupāda paid homage to the exemplar of his own spiritual master.
<blockquote>Materijalna priroda podrazumijeva sukob i nesuglasice, posebno u Kali-yugi. No, uspjeh ovog pokreta svjesnosti Kṛṣṇe ovisit će o dogovoru, unatoč razlikama u službama. U materijalnom svijetu postoji raznolikost, ali ne postoji sloga. U duhovnom svijetu postoji raznolikost, ali i sloga. U tome je razlika. Budući da materijalist nije u stanju pomiriti raznolikost i neslogu, sve izjednačava s nulom. Ne uspijevaju se pomiriti s razlikama. Međutim, držimo li Kṛṣṇu u središtu, postojat će i dogovor i raznolikost. To se zove jedinstvo u različitosti. Stoga vam savjetujem da se svi naši ljudi svake godine susretnu u Māyāpuru u vrijeme godišnjice rođenja Gospodina Caitanye Mahāprabhua. Na skupu svih članova GBC-ja i naših naprednih ljudi trebamo raspraviti kako stvoriti jedinstvo u različitosti. Međutim, ako se svađamo zbog razlika, to je onda samo materijalna razina. Molim te, pokušaj održati ovu filozofiju jedinstva u različitosti. Tako će naš pokret biti uspješan.</blockquote>


Śrīla Prabhupāda’s literary production illustrates this fidelity: In 1927 Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura had begun rehearsing for worldwide preaching by transforming Sajjana-toṣaṇī into The Harmonist. Following those footsteps, Śrīla Prabhupāda began preparation for his own eventual entrance onto the world-stage by starting up Back to Godhead. <ref>The Harmonist had ceased publication in 1937</ref>
===Razlozi zbog kojih je Prabhupāda osnovao ISKCON===


Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura worked closely with Niśikānta Sānyāl on a magisterial English-language book—the projected three-volume Sree Krishna Chaitanya—to impress upon educated Europeans the loftiness and profundity of Gauḍīya Vaiṣṇava teachings. This work was considered so indispensable that the missionaries of 1933 did not embark until copies of the first volume were in hand. Three decades later Śrīla Prabhupāda reprised this effort—this time working virtually alone—and spent the years 1960-65 in composing, fund-raising, printing, publishing, and distributing the Bhāgavatam First Canto in three volumes—1,100 copies of each volume. He did not embark from Calcutta until he had a steamer trunk crammed with Bhāgavatams to accompany him.
'''Kad je Śrīla Prabhupāda uspješno utemeljio pokret Gospodina Caitanye kao propovjednu misiju svjetskih razmjera, donio je vrlo značajnu odluku o osnivanju nove institucije, Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, na čelu s njim kao Osnivačem-Ācāryom. To je učinio na temelju spoznaje čiju suštinu čini znanje koje je primio od svoga duhovnog učitelja. Nažalost, nakon odlaska Śrīla Prabhupādina Gurua Mahārāje, to znanje i spoznaja uglavnom više nisu bili vidljivi u tada rascjepkanoj instituciji njegova gurua. Śrīla Prabhupāda je stoga osnovao novu organizaciju koja bi u cjelini i u svakom dijelu trebala otjeloviti i unaprijediti tu spoznaju – spoznaju koja se očituje kao nepokolebljiva, neumorna posvećenost da se napaćenom čovječanstvu posvuda podijeli čista ljubav prema Bogu.'''


Śrīla Prabhupāda arrived in New York alone and destitute, yet he immediately began working to purchase a respectable property for a temple in Manhattan. The priority he gave this effort also replicates that of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, who had directed a considerable—but ultimately fruitless— effort to establish an impressive temple in London.<ref>On October 1, 1935, the chief of the European missionaries, Bhakti Hṛdaya Bon Mahārāja, paid a formal visit to the Mahārāja of Tripura. An exuberant account of the occasion appeared in The Harmonist of November 7, 1935 (Harm. 32.5:116- 118) under the title "First Hindu Temple in London." In it we read: "Swamiji [B. H. Bon] then referred to the activities of the Gaudiya Math in England and Central Europe, and intimated to His Highness the wish of His Divine Master, the Head of the Gaudiya Math, for the erection of the first Hindu Temple in London and a Home for the diffusion of the spiritual culture of India in the West. His Highness listened graciously to the proposals of Swamiji and was pleased to convey to him in the afternoon his kind decision to meet the entire cost of erection of the London Gaudiya Math Temple . . . ." However, a year later, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura became much displeased with Bon Mahārāja, so much so that he recalled him from London (refusing even to grant him audience upon his return) and wrote the Mahārāja of Tripura to give no further money to Bon Mahārāja (SBV 2:302).</ref> In this, as in many other instances, the record offers ample testimony as to how closely Śrīla Prabhupāda was guided by the precedent conduct of his spiritual master.
'''Nova institucija.''' Ono što je Śrīla Prabhupādu dovelo u Ameriku bilo je ispunjavanje izravne upute njegova duhovnog učitelja. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura u dvije je prigode posebno naložio svome učeniku Abhayu Caraṇāravindi dāsi da propovijeda ljudima koji govore engleski. Abhay je dobio ovu uputu 1922. godine, za vrijeme prvog susreta sa Śrīla Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom. 1936. ju je dobio ponovno u njihovoj posljednjoj razmjeni pisama. U to je vrijeme Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura primijetio slabljenje snaga i fokusa istoga Gauḍīya Maṭha koji je 1933. godine poslao propovjednike u Englesku.<ref>Bhakti Vikāśa Swami: „Vrhunac slave svih djelatnosti Gauḍīya Maṭha do tada dogodio se 1933., slanjem propovjednika na zapad" (SBV 1: 108).</ref> Njegova uputa učeniku nam jasno pokazuje da nije odstupio od svoje odluke. Na dugom i teškom putu ispunjavanja božanske upute svog učitelja, Śrīla Prabhupāda je pažljivo oblikovao svoje stvaralačke napore na temelju primjera koji je dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura postavio u Gauḍīya Maṭhu. Taj uzbudljivi put obilježili su događaji kao što je pojava Back to Godheada na engleskom 1944. godine, tiskanje tri sveska prvog pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama od 1962. do 1965., osnivanje ISKCON-a 1966. u New Yorku, osnutak pokreta u Engleskoj i Njemačkoj 1969., povratak u Indiju s pomlađenim i oživljenim pokretom Gospodina Caitanye 1970. godine. Povijesne zabilješke iz tih vremena pružaju dirljiva svjedočanstva koja govore do koje je razine posvećenosti i odanosti Śrīla Prabhupāda bio vjeran primjeru koji je postavio njegov duhovni učitelj.


In the context of such fidelity, one momentous act of Śrīla Prabhupāda stands out as an apparent anomaly: his decision to continue his efforts outside the aegis of his spiritual master’s own established organization by founding the International Society for Krishna Consciousness. Further along the way—within two years of ISKCON’s formation—its founder accepted that distinctive honorific that had been borne by his own spiritual master: "Śrīla Prabhupāda." Both acts elicited sometimes virulent criticism from godbrothers. However, a close scrutiny of this undertaking—a kind of reboot-and-recovery of Mahāprabhu’s mission—reveals it to be an act of exemplary fidelity. It could not have been otherwise.
Tu odanost pokazuju Śrīla Prabhupādina književna djela: 1927. godine, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pripremao se za propovijedanje diljem svijeta pretvarajući Sajjana-toṣaṇī u The Harmonist. Idući njegovim stopama, Śrīla Prabhupāda se počeo pripremati za ulazak na svjetsku pozornicu pokrećući Back to Godhead.<ref>The Harmonist je prestao izlaziti 1937. godine.</ref> Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura blisko je surađivao s Niśikānta Sānyālom prilikom pisanja knjige Sree Krishna Caitanya – maestralnog engleskog izdanja u tri dijela – da bi obrazovanim Europljanima prikazao uzvišenost i dubinu Gauḍīya-vaiṣṇavskih učenja. To su djelo smatrali toliko neophodnim da se misionari iz 1933. godine nisu otisnuli sve dok sa sobom nisu mogli ponijeti primjerke prvog dijela. Tri desetljeća kasnije, Śrīla Prabhupāda je ponovio isti pokušaj – ovaj put radeći doslovce sam – provevši period od 1960. do 1965. u sastavljanju, prikupljanju sredstava, tiskanju, objavljivanju i dijeljenju prvog pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama u tri sveska – po 1100 primjeraka svakog od njih. Nije otplovio iz Kolkate sve dok uz sebe nije imao škrinju krcatu Bhāgavatamima koji su trebali ići s njim.
Śrīla Prabhupāda je stigao u New York sam i bez sredstava, ali je odmah počeo djelovati kako bi kupio uglednu nekretninu za hram u Manhattanu. Pridavanje važnosti navedenome također podsjeća na pokušaj Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure da otvori impresivan hram u Londonu, u što je uložio značajan trud koji na kraju nije urodio plodom.<ref>1. listopada 1935. voditelj misionara u Europi, Bhakti Hṛdaya Bon Mahārāja službeno je posjetio Mahārāju Tripure. Poletan opis ovog događaja objavljen je u The Harmonistu, 7. studenog 1935. (Harm. 32.5: 116–118) pod naslovom „Prvi hinduistički hram u Londonu". Ondje je pisalo: „Swamiji (B.H. Bon) se zatim osvrnuo na djelatnosti Gaudiya Matha u Engleskoj i središnjoj Europi, otkrivajući Njegovoj Visosti želju Njegovog Božanskog Učitelja, poglavara Gaudiya Matha, da u Londonu izgradi prvi hinduistički hram te otvori Dom za širenje indijske duhovne kulture na zapadu. Njegova Visost ljubazno je saslušao Swamijijeve prijedloge i poslijepodne ga zadovoljno obavijestio o svojoj odluci da pokrije cjelokupne troškove izgranje hrama Gaudiya Matha u Londonu (. . .)" Međutim, godinu dana kasnije, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura postao je toliko nezadovoljan s Bon Mahārājom da ga je pozvao natrag iz Londona (odbijajući i da ga vidi kad se vratio) i napisao Mahārāji Tripure da Bon Mahārāji više ne daje novce (SBV 2: 302).</ref> Ovaj primjer, kao i mnogi drugi, svjedoči koliko je Śrīla Prabhupāda vjerno slijedio uzorito ponašanje svoga duhovnog učitelja.


In fact, Śrīla Prabhupāda first proposed to place his hitherto unsupported missionary effort in the West under the mantle of the Gauḍīya Maṭha. In a letter from New York dated November 8, 1965, he pleaded the case for cooperation to his godbrother Bhakti Vilāsa Tīrtha Mahārāja, the then head of the Śrī Caitanya Maṭha in Māyāpura. Initiated with the name Kuñja Bihārī Dāsa, he had previously been affiliated with the Ramakrishna Mission, and his worldly competence and managerial skills had lead Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura to establish him as secretary and overseer of the entire Gauḍīya Maṭha institution<ref>For a profile of Bhakti Vilāsa Tīrtha Mahārāja, see SBV 2:332-339. To this it should be added that according to Śrīla Prabhupāda the unauthorized action of Tīrtha Mahārāja initiated the break-up of the Gauḍīya Maṭha (VB: Room Conversation, Bombay, 23 Sept. 1973).</ref> Śrīla Prabhupāda’s letter is worth quoting at length:
Kad je riječ o vjernosti, jedan se značajan Śrīla Prabhupādin čin naizgled doimlje kao nedostatak: njegova odluka da osnivanjem Međunarodnog društva za svjesnost Krišne nastavi sa svojim naporima izvan okrilja organizacije koju je osnovao njegov duhovni učitelj. Nedugo zatim, dvije godine nakon osnivanja ISKCON-a, njegov je osnivač, prihvatio tu posebnu počasnu titulu „Śrīla Prabhupāda" koju je nosio njegov duhovni učitelj. I jedno i drugo navelo je njegovu braću po Bogu da ga ponekad oštro kritiziraju. No, pomno proučavanje njegova pothvata – ponovnog pokretanja i obnove Mahāprabhuove misije – otkriva da se radilo o činu primjerne odanosti. Drugačije nije moglo biti.
Ustvari, Śrīla Prabhupāda je prvi predložio da njegov misionarski rad, tada bez ikakve podrške, bude pod okriljem Gauḍīya Maṭha. U pismu iz New Yorka od 8. studenog 1965., iznio je prijedlog za suradnju bratu po Bogu, Bhakti Vilāsi Tīrthi Mahārāji, koji je tada bio vođa Śrī Caitanya Maṭha u Māyāpuru. Iniciran imenom Kuñja Bihārī dāsa, on je ranije bio povezan s Misijom Ramakrishna, a njegove su svjetovne sposobnosti i organizacijske vještine ponukale Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru da ga postavi za svoga tajnika i nadzornika čitave institucije Gauḍīya Maṭha.<ref>Kratak životopis Bhakti Vilāse Tīrthe Mahārāje pročitajte u SBV 2: 332–339. Ovome bi se trebalo dodati da je, prema Śrīla Prabhupādi, Tīrtha Mahārāja svojim neovlaštenim djelovanjem potaknuo raspad Gauḍīya Maṭha. (VB: Razgovor u sobi, Bombay, 23. rujna 1973.).</ref> Śrīla Prabhupādino je dugo pismo ovdje vrijedno spomena:


<blockquote>I am here and see here a good field for work but I am alone without men and money. To start a centre here we must have our own buildings. The Ramakrishna Mission or any other mission which are working here all have their own buildings. So if we want to start a centre here we must have also our own building. To have a own building means to pay at least Rs 500,000/-five lacs or one hundred thousand dollars. And to furnish the house with up to date paraphernalia means another two lacs. If attempt is made this money can be had also. But I think for establishing Matha and temples here you may take the charge and I shall be able to make them self independent. There is difficulty of exchange and I think unless you have some special arrangement for starting a branch of Caitanya Math transfer of money will be difficult. But if you can do so with the help of the Bengal or Central Government, here is good chance to open immediately a centre in New York. . . . Without our own house it will not be possible to open our own centre. For me it will take long time but for you it is very easy. The Calcutta Marwaris are in your hand by the Grace of Srila Prabhupada. If you like you can immediately raise a fund of Rs 10,00,000/- ten lacs to open a centre in New Work. One centre started, I shall be able to start many others also. So here is a chance of cooperation between us and I shall be glad to know if you are ready for this cooperation. I came here to study the situation and I find it very nice and if you are also agreeable to cooperate with it will be all very nice by the will Srila Prabhupada. . . . If you agree then take it for granted that I am one of the worker of the Sri Mayapur Caitanya Matha. I have no ambition for becoming the proprietor of any Matha or Mandir but I want working facilities. I am working day and night for my Bhagavatam publication and I need centres in the western countries. If I am successful to start a centre in New york, then my next attempt will be start one in California and Montreal . . . . There is ample scope for working but unfortunately we have simply wasted time by quarreling with one another while the Ramakrishna Mission with misrepresentation have made their position all over the world. Although they are not so popular in these foreign countries they have made a great propaganda only and as a result of such propaganda they are very prosperous in India while the Gaudiya Math people are starving. We should now come to our senses. If possible join with our other godbrothers and let us make an effort combinedly to preach the cult of Gaura Hari in every cities and villages of the western countries. ([[Vanisource:651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])</blockquote>
<blockquote>Ovdje sam i vidim da se može puno toga napraviti, ali sam sam, bez ljudi i novca. Da bismo ovdje otvorili centar, moramo imati vlastite zgrade. Misija Ramakrishna i sve druge misije koje ovdje djeluju imaju svoje zgrade. Stoga, ako želimo ovdje otvoriti svoj centar, i mi moramo imati svoju zgradu. Za kupnju zgrade nam treba najmanje 500.000 rupija – što je pet lakhova ili sto tisuća dolara. Za opremu kuće suvremenim stvarima treba još dva lakha. Ako pokušamo, možemo steći taj novac, ali mislim da bi za osnivanje ovdašnjeg Matha i hramova ti mogao preuzeti odgovornost, a ja bih ih mogao učiniti samodostatnima. Ovdje je problem promijeniti rupije i mislim da će, ne urediš li pokretanje podružnice Caitanya Matha, prijenos novca biti otežan. No, učiniš li to uz pomoć Središnje uprave ili uprave Bengala, postoji dobra prilika da odmah otvorimo centar u New Yorku. (. . .) Bez svoje kuće nećemo moći otvoriti vlastiti centar. Meni će trebati puno vremena, a za tebe je to vrlo lako. Srila Prabhupadinom milošću, imaš Marwarije iz Kolkate u šaci. Ako želiš, možeš odmah prikupiti fond od milijun rupija – deset lakova, kako bismo otvorili centar u New Yorku. Kad se osnuje jedan centar, mogao bih otvoriti i druge. Dakle, ukazuje nam se prilika za suradnju i volio bih znati jesi li ti spreman. Došao sam ovdje kako bih proučio situaciju i vidim da je vrlo dobra. Budeš li spreman na suradnju, sve će biti jako lijepo, Prabhupadinom milošću (. . .) Ako se složiš, možeš prihvatiti zdravo za gotovo da sam jedan od djelatnika Sri Mayapur Caitanya Matha. Nemam ambicija da postanem vlasnik nijednog Matha, ni Mandira, ali mi trebaju uvjeti za rad. Danonoćno radim na svom izdavanju Bhagavatama i trebaju mi centri u zapadnim zemljama. Uspijem li pokrenuti centar u New Yorku, pokušao bih otvoriti još jedan u Kaliforniji i Montrealu. (. . .) Ima dovoljno prostora za djelovanje, no na žalost, potrošili smo toliko vremena na svađu među sobom, dok je Misija Ramakrishna sa svojim pogrešnim tumačenjima zauzela položaje diljem svijeta. Premda nisu toliko popularni u zapadnim zemljama, napravili su veliku promidžbu i zbog toga su jako uspješni u Indiji, dok ljudi iz Gaudiya Matha gladuju. Sad se trebamo osvijestiti. Ako je moguće, udruži se s našom braćom po Bogu i uložimo zajednički napor kako bismo propovijedali Gaura Harijev kult u svim gradovima i selima zapadnih zemalja. ([[Vanisource:651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])</blockquote>


<blockquote>If you agree to cooperate with me as I have suggested above, then I shall extend my Visa period. . . . otherwise I shall return to India. Immediately I want some good assistants to work with me. They must be educated and able to talk in English as also read Sanskrit nicely. For preaching here two languages English and Sanskrit will be very much appreciated. I think under your leadership every camp of our god brothers should supply a man good for this purpose and they must agree to work under my direction. If that is possible then you will see how our beloved Srila Prabhupada will be satisfied on all of us. I think we shall all forget now the past fratricidal war and now come forward for a good cause. If they are not agreeable then do it yourself and I am at your service.</blockquote>
<blockquote>Pristaneš li surađivati sa mnom kao što sam predložio, produžit ću si vizu. (. . .) u protivnom ću se vratiti u Indiju. Odmah su mi potrebni dobri pomoćnici koji bi radili sa mnom. Moraju biti obrazovani i govoriti engleski i dobro čitati sanskrit. Ova dva jezika, engleski i sanskrit, ovdje bi jako dobro došla u propovijedanju. Mislim da bi s tim ciljem, pod tvojim vodstvom, svaka skupina naše braće po Bogu trebala poslati po jednog čovjeka koji bi trebao pristati djelovati pod mojim vodstvom. Ako se ovo ostvari, vidjet ćeš kako će naš voljeni Srila Prabhupada biti zadovoljan sa svima nama. Mislim da sad trebamo zaboraviti protekli bratoubilački rat i nastaviti dalje za opću dobrobit. Ako oni to nisu u stanju učiniti, učini to sam i ja ću ti biti na usluzi.</blockquote>


On November 23, Śrīla Prabhupāda wrote Tīrtha Mahārāja again, this time with a description of a specific property and amount of down payment, noting: " . . . I think this amount you can arrange immediately and just start a branch of your Sri Caitanya Math or designate the branch as New York Gaudiya Math." ([[Vanisource:651123 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|651123 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])
23. studenog Śrīla Prabhupāda je ponovno pisao Tīrthi Mahārāji, ovaj put navodeći određeni posjed i iznos pologa: „ (...) mislim da ovaj iznos možeš odmah osigurati i pokrenuti ogranak svog Sri Caitanya Matha ili ga nazvati Gaudiya Math New York." ([[Vanisource:651123 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|651123 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])


When Śrīla Prabhupāda had the prospect of a large donation from India to secure a temple, he wrote to Bon Mahārāja and to Tīrtha Mahārāja with appeals to undertake a specific, promising approach to secure the requisite government approval for transfer of funds to America. "Everything is ready," he wrote to Tīrtha Mahārāja:  
Kad se Śrīla Prabhupādi ukazala mogućnost da iz Indije dobije veliku donaciju za otvaranje hrama, pisao je Bon Mahārāji i Tīrthi Mahārāji, moleći ih da poduzmu određene korake kako bi od vlasti dobili potrebna odobrenja za prijenos sredstava u Ameriku. „Sve je spremno", pisao je Tīrthi Mahārāji:


<blockquote>namely the house is ready, the donor is ready and my humble service on the spot is also ready. Now you are to give the finishing touch because you are most affectionate disciple of His Divine Grace. I think Srila Prabhupada wants that in this great attempt by my humble self your valued service may also be dovetailed. ([[Vanisource:660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])</blockquote>  
<blockquote>Naime, kuća je spremna, donator je spreman i moja ponizna služba na licu mjesta je također spremna. Sad ti 53 trebaš povući posljednji potez jer si najdraži učenik Njegove Božanske Milosti. Mislim da Srila Prabhupada želi da ovom velikom pokušaju s moje strane i ti doprineseš svojom vrijednom službom. ([[Vanisource:660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])</blockquote>  


In the event, these strenuous efforts to secure cooperation from these two godbrothers yielded no fruit. In stark contrast, a young disciple of a godbrother, a brahmacārī named Mangalniloy,<ref>This is Śrīla Prabhupāda’s spelling, which captures the Bengali pronunciation of his Sanskrit initiation name, Maṅgala-nilāya Dāsa. (In Śrīla Prabhupāda-lilamrita this devotee appears under the pseudonym "Mukti.")</ref> wrote Śrīla Prabhupāda to express his admiration for Prabhupāda’s endeavor and his eagerness to assist him. However, Mangalniloy’s spiritual master, Mādhava Mahārāja, did not share the enthusiasm of his disciple. Prabhupāda had asked Mangalniloy to urge Mādhava Mahārāja to take up the effort in India to secure release of funds. However, the reply Prabhupāda received from Mangalniloy inadvertently disclosed the antipathy of yet one more godbrother. Here is Prabhupāda’s highly revealing reaction ([[Vanisource:660623 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York|VB: Correspondence, June 23, 1966]]):
No, dogodilo se da ovi iznimno veliki napori da se ostvari suradnja s dvojicom braće po Bogu nisu urodili plodom. Za razliku od braće po Bogu, jedan mladi učenik jednog od njih, brahmacārī po imenu Mangalniloy,<ref>Ovo je Śrīla Prabhupādin slovopis koji predstavlja bengalski izgovor imena Maṅgala-nilāya dāsa, njegova inicijacijskog imena na sanskritu. (U Śrīla Prabhupāda-līlāmṛti ovaj se bhakta pojavljuje pod pseudonimom „Mukti".)</ref> pisao je Śrīla Prabhupādi, diveći se njegovu naporu i iskazujući želju da mu pomogne. Međutim, Mangalniloyev duhovni učitelj, Mādhava Mahārāja, nije dijelio njegovo oduševljenje.  


<blockquote>I requested for this [help on release of funds] to Sripada Bon Maharaja but he has declined, I requested Sripada Tirtha Maharaja and at first he promised [to] see the President and the Finance Minister but later on he is trying to avoid it. So I have to request Sripada Madhava Maharaja through you for this most important work to see the President and the Finance Minister immediately with reference to my application as it is acknowledged by the Embassy of India in Washington.
Prabhupāda je zamolio Mangalniloya da potakne Mādhavu Mahārāju da se potrudi oko osiguranja prijenosa sredstava, no odgovor koji je dobio od Mangalniloya samo mu je otkrio netrpeljivost još jednog brata po Bogu. Slijedi Prabhupādin znakovit osvrt na to ([[Vanisource:660623 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York|VB: Pisma, 23. lipnja 1966.]]):


You have written to say in your letter under reply that you want to join first with me then talk with Sripada Maharaja about cooperation otherwise your journey to this country may be cancelled by him. I could not follow the import of this proposal. Do you think that cooperation with me prior to your joining me here is not possible? Why this mentality. Is it my private business?
<blockquote>Tražio sam pomoć [oko prijenosa novčanih sredstava] od Sripade Bon Maharaje, no on je to odbio. Zamolio sam Sripadu Tirthu Maharaju koji je najprije obećao da će se susresti s Predsjednikom i ministrom financija, ali je kasnije to pokušavao izbjeći. Zatim sam morao preko tebe zamoliti Sripadu Madhavu Maharaju da zbog ove vrlo važne stvari odmah ode kod Predsjednika i ministra financija s mojom molbom koju sam predao u veleposlanstvu Indije u Washingtonu.


Srila Prabhupada wanted to construct some temples in the Foreign countries as preaching centres of the message of Srila Rupa Raghunatha and I am trying to do this in this part of the world. The money is ready and the opportunity is open. If by seeing the Finance Minister this work can be facilitated why should we wait for time so that you cannot talk with your Guru maharaj about any cooperation because you afraid of your journey here may be cancelled. Please do not think in that way. Take everything as Srila Prabhupada’s work and try to cooperate in that spirit. The Gaudiya Math institution has failed[.]</blockquote>  
U odgovoru na moje pismo rekao si da mi se želiš najprije pridružiti i potom razgovarati sa Sripadom Maharajom o suradnji, u protivnom bi on mogao otkazati tvoje putovanje u ovu zemlju. Ne razumijem točno taj prijedlog. Misliš li da tvoja suradnja sa mnom prije nego što mi se pridružiš nije moguća? Čemu takvo razmišljanje? Je li ovo moj privatni posao? Srila Prabhupada je htio u stranim zemljama izgraditi hramove kao propovjedne centre za širenje poruke Srila Rupe Raghunathe i ja to pokušavam učiniti u ovom dijelu svijeta. Novac je spreman i prilika se ukazala. Ako bi se posjetom ministru financija ovo moglo ostvariti, zašto bismo čekali, jer ti ne možeš razgovarati sa svojim Guruom Maharajom o bilo kakvoj suradnji, jer se bojiš da bi ti mogao otkazati putovanje ovamo. Molim te nemoj tako razmišljati. Prihvati sve ovo kao Srila Prabhupadin posao i pokušaj surađivati u tom duhu. Institucija Gaudiya Matha je propala.</blockquote>  


The last two sentences above remain highly relevant to us in ISKCON today. They reward reflection. In the first sentence, Prabhupāda gives two essential directions for spiritual success: Consider every undertaking as "Śrīla Prabhupāda’s work" (and not as "mine" or "yours"). Animated by this mentality, cooperate together. Prabhupāda’s next sentence bluntly states the consequence of not following the directions just delivered: proven failure.
Dvije posljednje rečenice iz navoda danas su vrlo značajne za nas u ISKCON-u. O njima trebamo razmisliti. U prvoj rečenici Śrīla Prabhupāda navodi dvije upute od suštinske važnosti za duhovni uspjeh: prihvatite svaki zadatak kao „Śrīla Prabhupādin posao" (a ne kao „moj" ili „tvoj"); potaknuti ovim načinom razmišljanja surađujte zajedno. Prabhupādina sljedeća rečenica grubim riječima opisuje posljedicu ne slijeđenja upravo zadanih uputa – sigurnu propast.


So it happened that in 1966 Śrīla Prabhupāda gained an unwelcome realization: the spiritual defects that engendered the failure of the Gauḍīya Maṭha remained robust three decades later.
Tako se dogodilo da je 1966. Śrīla Prabhupāda doživio neugodnu spoznaju: duhovni nedostaci koji su uzrokovali propast Gauḍīya Maṭha ostali su netaknuti tri desetljeća kasnije.


All his hopes for cooperation from donors, government, and godbrothers shattered, Śrīla Prabhupāda would be obliged to start from scratch—just himself, alone. Undeterred, he wrote Mangalniloy, "There is no need for help from any one else."<ref> ([[Vanisource:660716 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York|VB: Letter to Mangalniloy, July 16, 1966]]). (The date is three days after Prabhupāda incorporated ISKCON.)</ref>
Kad su mu se sve nade glede suradnje s donatorima, vladom i braćom po Bogu raspršile, Śrīla Prabhupāda je morao započeti od nule – sam. Nepokoleban, pisao je Mangalniloyu: „Ničija pomoć nije potrebna."<ref> [[Vanisource:660716 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York|VB: Pismo Mangalniloyu od 16. srpnja 1966.]]. (Tri dana prije toga Prabhupāda je osnovao ISKCON.)</ref>


This, then, is a major component of the context in which the International Society for Krishna Consciousness was born. The other element is the spiritual fulfillment afforded Śrīla Prabhupāda by a steadily increasing number of young Americans who gave their earnest and eager attention to Lord Caitanya’s teachings.
Ovo predstavlja glavni sastojak okolnosti iz kojih je nastalo Međunarodno društvo za svjesnost Krišne. Drugi je sastojak duhovno ispunjenje koje je obdarilo Śrīla Prabhupādu stalno rastućim brojem mladih Amerikanaca koji su iskreno i gorljvo usmjerili pozornost na učenja Gospodina Caitanye.


What was Prabhupāda to do? In his first plea for cooperation posted to Tīrtha Mahārāja in November of 1965, just after his arrival in New York City, Prabhupāda had offered to work within his godbrother’s institution:  
Što je Śrīla Prabhupāda trebao učiniti? U prvoj zamolbi, poslanoj Tīrthi Mahārāji, u studenom 1965., odmah po dolasku u New York, Prabhupāda se ponudio da djeluje pod okriljem institucije svoga brata po Bogu:


<blockquote>So here is a chance of cooperation between us and I shall be glad to know if you are ready for this cooperation. I came here to study the situation and I find it very nice and if you are also agreeable to cooperate with it will be all very nice by the will Srila Prabhupada. . . . If you agree then take it for granted that I am one of the worker of the Sri Mayapur Caitanya Matha. ([[Vanisource:651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])</blockquote>
<blockquote>Dakle, ukazuje nam se prilika za suradnju i volio bih znati jesi li ti spreman. Došao sam ovdje kako bih proučio situaciju i vidim da je vrlo dobra. Budeš li spreman na suradnju, sve će biti jako lijepo, Prabhupadinom milošću (. . .) Ako se slažeš, možeš prihvatiti zdravo za gotovo da sam jedan od djelatnika Sri Mayapur Caitanya Matha. ([[Vanisource:651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])</blockquote>


The recipient—and many others—having proven themselves uncooperative, Śrīla Prabhupāda then established his own institution.
Kao i mnogi drugi, primatelj je pokazao da nije za suradnju pa je Śrīla Prabhupāda osnovao vlastitu instituciju.


For doing that, Prabhupāda was duly condemned. Writing some two-and-a-half years later to the secretary of the Gauḍīya Mission in Calcutta,<ref>VB: Letter to the Secretary, Gaudiya Mission, May 23, 1969. "Gauḍīya Mission": In his purport to Caitanya-caritāmṛta Ādi-līlā, 12.8, Prabhupāda refers to the split of the Gauḍīya Maṭha institution into "two factions" over rival claimants to be the next ācārya. Much litigation ensued. The faction headquartered at the Calcutta Bāg-bazar temple took the name "Gauḍīya Mission," while the faction headquartered at the Māyāpura Śrī Caitanya Maṭha under Tīrtha Mahārāja was called "Gauḍīya Maṭha." Even now a sign placed by the main altar there proclaims: It is the parent Math of all the Gaudiya Maths Sri Chaitanya Math Sri Mandir</ref> Śrīla Prabhupāda again takes up the key theme of cooperation, repeating the word itself, over and over like a drum beat. And he cites its absence not only to reproach his godbrothers but also to cleverly vindicate his own founding of ISKCON:
Zbog toga je Śrīla Prabhupāda bio temeljito osuđivan. Pišući otprilike dvije i pol godine kasnije tajniku Misije Gauḍīya u Kolkati, <ref>VB: Pismo tajniku Misije Gaudiye od 23. svibnja 1969. „Misija Gaudiye": U svome smislu iz Caitanya-caritāmṛte Ādi-līle 12.8, Prabhupāda opisuje rascjep institucije Gauḍīya Maṭha na „dvije struje" zbog tvrdnji protivnika da je svaki od njih sljedeći ācārya. Uslijedile su mnoge tužbe. Strana sa sjedištem u hramu na Bāg-bazaru u Kolkati, nosila je naziv Misija Gauḍīye, a strana koja je imala sjedište u Māyāpuru, u Śrī Caitanya Maṭhu, pod vodstvom Tīrthe Mahārāje zvala se Gauḍīya Maṭh. Čak i danas stoji ploča pored glavnog oltara na kojoj piše: „Sri Chaitanya Math Sri Mandir izvorni je Math svih ostalih Mathova."</ref> Śrīla Prabhupāda ponovno načinje ključnu temu suradnje, ponavljajući tu riječ, iznova i iznova, kao neki ritam na bubnju. Nedostatak suradnje navodi ne samo da bi ukorio svoju braću po Bogu, već da bi se mudro opravdao za osnivanje ISKCON-a:


<blockquote>. . . . in the matter of my activities of spreading the objective of Srila Prabhupada Bhaktisiddhanta Sarasvati Goswami Maharaja, I am prepared to cooperate with the Gaudiya Mission in all respects, but I do not know under what condition you wish to cooperate with me. But I am prepared to accept any condition for getting your cooperation in full. So I shall be glad to know from you under what condition our cooperation is possible. But I am prepared in every respect and I shall await your reply with interest.
<blockquote>. . . Što se tiče mog djelovanja na promicanju ciljeva Srila Bhaktisiddhante Sarasvatija Goswamija Maharaje, spreman sam surađivati s Misijom Gaudiye u svakom pogledu, ali ne znam pod kojim uvjetima vi želite surađivati sa mnom. Međutim, spreman sam prihvatiti bilo koje uvjete kako bih ostvario potpunu suradnju s vaše strane. Dakle, volio bih saznati pod kojim bi uvjetima naša suradnja bila moguća. U svakom pogledu sam spreman i čekat ću vaš odgovor sa zanimanjem.


So far as my starting a separate organization known as International Society for Krishna Consciousness, it was inevitable because none of our godbrothers are cooperating with one another. Every one of us is conducting his own institution, and there is difference of opinion even between Gaudiya Mission and Gaudiya Math.
Što se tiče toga da sam pokrenuo odvojenu organizaciju, „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne", to je bilo neizbježno jer nitko od naše braće po Bogu međusobno ne surađuje. Svi mi vodimo vlastitu instituciju, a razilaženje u mišljenju postoji i između Misije Gaudiye i Gaudiya Matha.


So if it is now possible to combine ourselves together, I shall be the first man to welcome this good opportunity. But apart from others, if Gaudiya Mission is prepared to cooperate with me, I am prepared to accept this cooperation in any condition. Please therefore let me know your terms of cooperation, and I shall be very glad to consider it. ([[Vanisource:690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA|690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA]])</blockquote>
Stoga, ako sada bude moguće da se ujedinimo, ja ću biti prvi koji će prihvatiti ovu povoljnu priliku. No, bez obzira na druge, ako je Misija Gaudiye spremna surađivati sa mnom, spreman sam prihvatiti ovu suradnju pod bilo kojim uvjetima. Zato vas molim da me obavijestite o vašim uvjetima suradnje i bit će mi drago razmotriti ih. ([[Vanisource:690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA|690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA]])</blockquote>


Three days after writing his response, Śrīla Prabhupāda disclosed his mind in a letter to his disciple Brahmānanda Dāsa:
Tri dana nakon što je napisao ovaj odgovor, Śrīla Prabhupāda se povjerio svom učeniku Brahmānandi dāsi u pismu:


<blockquote>Regarding the Gaudiya Mission letter of Dr. Syama Sundar Brahmacari, I have replied asking them the terms of cooperation which he has mentioned. Let us see their terms, although it is a hopeless business. Still, as you know, I never become hopeless in any case. So I am negotiating with them to see how we can cooperate.([[Vanisource:690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA |690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA ]]) </blockquote>
<blockquote>Što se tiče pisma iz Misije Gaudiye od dr. Syam Sundare Brahmacarija, odgovorio sam im tražeći od njih uvjete suradnje koje je spominjao. Da vidimo njihove uvjete, iako je to beznadežan posao. No, kao što znaš, u svakom slučaju, ja nikad ne gubim nadu. Dakle, pregovaram s njima da vidim kako bismo mogli surađivati. ([[Vanisource:690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA |690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA ]]) </blockquote>


It should be noted that Śrīla Prabhupāda went on making efforts at cooperative endeavors with Gauḍīya Maṭha members up until his last breath.<ref>In his last two month on earth, Śrīla Prabhupāda put time and energy into establishing the Bhaktivedanta Swami Charity Trust, with the central aim of uniting the Sārasvata family—the followers of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura—in a cooperative effort to restore and develop Gaura-maṇḍala-bhūmi. Tamal Krishna Goswami recorded how Śrīla Prabhupāda laid down the aim and provided a concrete example. Prabhupāda said, "No more non-cooperation. Now everyone cooperate to spread Lord Caitanya’s movement. Just like Śrīdhara Mahārāja is having trouble finishing his Nath Mandir. So in that way, cooperate" (TKG 293).</ref> His persistence is testimony to his commitment to the order of his spiritual master. This is his spirit, conveyed by an epigram: "It is a hopeless business, but I never become hopeless."
Trebamo primijetiti da se Śrīla Prabhupāda nastavio truditi oko zajedničke suradnje sa članovima Gauḍīya Maṭha sve do posljednjeg daha.<ref>Posljednja dva mjeseca na Zemlji, Śrīla Prabhupāda je ulagao vrijeme i energiju u osnivanje Bhaktivedanata Swami Charity Trust-a (dobrotvornog fonda). Glavni cilj toga bio je ujedinjenje obitelji Sārasvata, sljedbenika Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, kroz zajednički trud oko obnove i razvoja Gaura-maṇḍala-bhūmija. Tamāl Kṛṣṇa Goswami zabilježio je da je Śrīla Prabhupāda odredio taj cilj i postavio praktičan primjer. Prabhupāda je rekao: „Nema više nesuradnje. Sad svi surađujte kako biste proširili pokret Gospodina Caitanye. Kao kad je Śrīdhāra Mahārāja imao poteškoća sa završavanjem svog Nath mandira. Na taj način surađujte." (TKG 293)</ref> Ta je upornost dokaz posvećenosti naredbi njegova duhovnog učitelja. Njegovo raspoloženje otkriva epigram: „To je beznadežan posao, ali ja nikad ne gubim nadu."


Śrīla Prabhupāda’s persistent invocation of the idea of cooperation in these letters discloses that the word carries special significance for him. We should take a little time to grasp it. The English word is derived from a Latin root meaning simply "to work together with," but in Prabhupāda’s teachings the term becomes freighted with profound spiritual import. In a lecture (Seattle, 1968), Śrīla Prabhupāda conveyed this import with characteristic simplicity: "When you do something in cooperation with the Lord, that is called bhakti." This cooperation with Kṛṣṇa, Prabhupāda stresses, is essentially voluntary ([[Vanisource:681009 - Lecture - Seattle|681009 - Lecture - Seattle]]):
Śrīla Prabhupādino uporno pozivanje na zamisao o suradnji u ovim pismima otkriva da za njega ova riječ ima posebno značenje. Trebali bismo odvojiti malo vremena da bismo je dobro shvatili. Engleska riječ cooperation izvedena je iz latinskog korijena koji jednostavno znači „raditi zajedno s nekim", no u Prabhupādinim učenjima ovaj pojam dobiva duboko duhovno značenje. Na jednom predavanju (Seattle, 1968.), Prabhupāda svojom uobičajenom jednostavnošću razotkriva to značenje na sljedeći način: „Kad nešto učinite surađujući s Gospodinom, to se naziva bhakti." Prabhupāda naglašava da je ova suradnja s Kṛṣṇom u suštini dobrovoljna([[Vanisource:681009 - Lecture - Seattle|681009 - Lecture - Seattle]]):


<blockquote>We are persons and Kṛṣṇa is a person, and our relationship with Kṛṣṇa is always open as a voluntary agreement. That voluntary attitude—"Yes, Kṛṣṇa, I shall gladly cooperate. Whatever You say"—that ready willingness to obey is only possible if there is love. Forcing will not make me agree. But if there is love, oh, I shall gladly do it. That is bhakti. That is Kṛṣṇa consciousness.<ref>Letter to an unnamed Gurukula teacher, quoted in BTG 54.17 (1973).</ref></blockquote>
<blockquote>Mi smo osobe i Kṛṣṇa je osoba, a naš je odnos s Njim uvijek otvoren poput dobrovoljnog dogovora. Taj dobrovoljan stav: „Da, Kṛṣṇa, rado ću surađivati. Što god Ti kažeš." Ta je spremnost na poslušnost moguća jedino ako postoji ljubav. Prisiljavanje me neće navesti na to da se složim, ali ako postoji ljubav, o, rado ću to učiniti. To je bhakti. To je svjesnost Kṛṣṇe.<ref>Pismo nepoznatom učitelju iz gurukule, navedeno u BTG-u 54.17 (1973.).</ref></blockquote>


Cooperation is the vital principle of all healthy social relationships, and it attains its highest application in divinity. The Lord is supremely personal. Therefore He is supremely social, for personhood becomes manifest only in relationships with other persons. For that reason, as Prabhupāda said many times, "Kṛṣṇa is never alone." On one occasion, he noted: "When we speak of Kṛṣṇa, ‘Kṛṣṇa’ means Kṛṣṇa with His devotees" ([[Vanisource:690110 - Bhajan and Purport to Gaura Pahu - Los Angeles|VB: Lecture, Los Angeles, Jan. 10, 1969]]). The Lord’s devotees even become integral to His own identity. Kṛṣṇa’s own names often illustrate this fact by including names of his intimate devotees: Yaśodānandana, Rāmānuja, Rādhāramaṇa, and so on. Thus, the supremely absolute is at the same time supremely relative—entering into relationships with all varieties of individual devotees. As a result, all those diversities become increasingly integrated into a more perfect union. In such a way, a transcendent relativity is manifest as a society of the utmost harmonious cooperation, and through the conduct of those relationships the Lord—and His associates—eternally increase in beauty, opulence, bliss, and knowledge.
Suradnja je suštinsko načelo svih zdravih društvenih odnosa, a na najuzvišeniji se način primjenjuje u duhovnosti. Gospodin je najpersonalniji i stoga je najdruštveniji jer se personalnost očituje samo u odnosu s drugim osobama. Zbog toga, kao što je Śrīla Prabhupāda mnogo puta rekao, „Kṛṣṇa nikad nije sam." Jednom je prilikom rekao: „Kad govorimo o Kṛṣṇi, ‘Kṛṣṇa' znači Kṛṣṇa sa Svojim bhaktama".<ref>[[Vanisource:690110 - Bhajan and Purport to Gaura Pahu - Los Angeles|VB: Predavanja, Los Angeles, 10. siječnja 1969.]]</ref> Gospodinovi bhakte čak postaju dio Njegova identiteta. Na tu činjenicu ukazuju sama Kṛṣṇina imena koja sadrže imena Njegovih povjerljivih bhakta: Yaśodānandana, Rāmānuja, Rādhārāmaṇa i tako dalje. Tako vrhunski apsolutni postaje vrhunski relativan jer stupa u odnose s raznim vrstama pojedinih bhakta. Zbog toga se sve te raznolikosti ugrađuju u još savršenije jedinstvo. Time se trancendentna relativnost očituje u obliku društva uzvišene i skladne suradnje. Djelujući u takvom odnosu, Gospodin i Njegovi pratioci vječno povećavaju svoju ljepotu, obilje, blaženstvo i znanje.


Salvation for a Gauḍīya Vaiṣṇava means socialization into this highest society—being accepted, for example, into the company of the Six Gosvāmīs or into that circle of gopīs who may serve Rati-mañjarī or Lalitā-sakhī. Damnation is the opposite: isolation and exclusion. We self-alienated, non-cooperative living entities—living here in exile, isolated in solitary confinement by the impervious walls of our egoism—are always summoned to return as fully integrated members of that transcendent society. And bhakti-yoga is the practice by which we become fit to rejoin it. By bhakti, we become increasingly integrated into the divine society, closer to Kṛṣṇa and closer to His associates, and at the same time, we try to bring others with us. "And this is the highest yoga," Śrīla Prabhupāda said in 1968 in San Francisco.  
Za Gauḍīya-vaiṣṇavu spasenje znači uklopiti se u ovo najuzvišenije društvo – na primjer, biti prihvaćen u društvo šestorice Gosvāmīja ili krug gopīja koje služe Rati-mañjarī ili Lalitā-sakhī. Suprotno tome je prokletstvo: izdvajanje i isključenje. Nas – živa bića, otuđena od sebe samih, nespremna na suradnju, koja žive ovdje u izgnanstvu, zatvorena u samicu s neprobojnim zidovima vlastitog egoizma – neprestano se poziva da se vratimo kao potpuno integrirani članovi tog transcendentnog društva. Praksa pomoću koje postajemo dostojni da mu se pridružimo jest bhaktiyoga. Pomoću bhakti sve se više uklapamo u božansko društvo, sve smo bliže Kṛṣṇi i Njegovim pratiocima, a istodobno pokušavamo povesti druge sa sobom. „To je najuzvišenija yoga", rekao je Śrīla Prabhupāda 1968. u San Franciscu.  


<blockquote>If you push on this movement of Kṛṣṇa consciousness, then you’ll be performing the highest type of yoga. Don’t be misled by so-called ‘yogas.’ This is yoga. Yoga means cooperation, cooperation with the Supreme.([[Vanisource:680317 - Lecture BG 07.01 - San Francisco|680317 - Lecture BG 07.01 - San Francisco]])</blockquote>  
<blockquote> Nastavite li promicati ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe, primjenjivat ćete najuzvišeniju vrstu yoge. Nemojte da vas zavedu takozvane „yoge". Ovo je yoga. Yoga znači suradnja, suradnja sa Svevišnjim. ([[Vanisource:680317 - Lecture BG 07.01 - San Francisco|680317 - Lecture BG 07.01 - San Francisco]])</blockquote>  


Bhakti is the yoga of cooperation. Of all spiritual societies in this world, the Saṅkīrtana movement most fully leads us into this transcendent cooperation. Since saṅkīrtana is the yuga-dharma, in this age of quarrel, we will return to the kingdom of Kṛṣṇa not  as isolated individuals but all together. "We will have another ISKCON there," wrote Śrīla Prabhupāda.<ref>[https://vanisource.org/wiki/721214_-_Letter_to_Tusta_Krsna_written_from_Ahmedabad Letter to Tuṣṭa Kṛṣṇa. Ahmedabad, 14 Dec., 1972.]</ref>
Bhakti je yoga suradnje. Od svih duhovnih društava u ovom svijetu pokret saṅkīrtane nas najviše uvodi u ovu transcendentnu suradnju. Budući da je saṅkīrtana yuga-dharma u ovom dobu svađe, u Kṛṣṇino se kraljevstvo nećemo vratiti kao izdvojeni pojedinci, već svi zajedno. „Ondje ćemo imati drugi ISKCON", napisao je Śrīla Prabhupāda.<ref>[https://vanisource.org/wiki/721214_-_Letter_to_Tusta_Krsna_written_from_Ahmedabad VB: Pismo Tuṣṭa Kṛṣṇi, Ahmedabad, od 14. prosinca 1972.]</ref>


Prabhupāda’s founding of ISKCON was "inevitable" because of the failure of cooperation within the Gauḍīya Maṭha. The new, but inevitable, institution was meticulously crafted by Śrīla Prabhupāda, who faithfully accepted as his ecclesiological template his spiritual master’s own institution—by then hopelessly shattered. The incorporation of ISKCON in July of 1966 proved to be only the first of a sequence of five crucial steps in the reconstitution of Lord Caitanya’s movement. In the summer of 1966, the bearer of the grand—if not grandiloquent—title "International Society for Krishna Consciousness" encompassed no more than a seventy-year-old man, a rundown storefront, and a band of ragtag kids. Yet the seed had been planted and would fructify.<ref>The "seed" itself is Śrīla Prabhupāda, sprung from Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura’s Gauḍīya Maṭha. Although the parent plant perished, its seed was borne across the waters, whereupon it took root, flourished, and fructified. Of course, Prabhupāda is described as "planting the seed," for the neonatal ISKCON is a seed as well. Both can be called seeds, on the ecclesiological principle that the spiritual institution is non-different from the Founder-Ācārya</ref> It took another four years or so for all the requisite elements to become manifest, so that ISKCON was made fit to become the fruition and fulfillment of the Gauḍīya Maṭha institution.<ref>Yet still on condition that ISKCON remained wholesome.</ref>
Budući da suradnja unutar Gauḍīya Maṭha nije uspjela, bilo je neizbježno da Prabhupāda osnuje ISKCON. On je pažljivo oblikovao tu neizbježnu, novu instituciju, vjerno se držeći eklezioloških postavki institucije svoga duhovnog učitelja koja je tada već bila nepovratno razbijena. Pokazalo se da je osnivanje ISKCON-a u srpnju 1966. godine bio tek prvi od pet koraka od suštinske važnosti za obnovu pokreta Gospodina Caitanye. U ljeto 1966. ono što je nosilo veličanstven (ako ne i preuveličan) naziv „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" obuhvaćalo je sedamdesetogodišnjeg starca, trošnu trgovinu i malu skupinu raspuštene mladeži. Međutim, sjeme je posijano i urodit će plodom.<ref> Ovo je „sjeme" sam Śrīla Prabhupāda i dolazi iz Gauḍīya Maṭha Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Iako je izvorna biljka nestala, njezino je sjeme odnešeno preko mora, ondje je pustilo korijenje, izraslo te urodilo plodom. Naravno, opisano je da je i Prabhupāda „posijao sjeme" jer taj novorođeni ISKCON također predstavlja sjeme. Na temelju ekleziološkog načela da se duhovna institucija ne razlikuje od Osnivača-Ācārye, i Gauḍīya Maṭh i ISKCON se mogu smatrati sjemenom</ref> Prošle su još oko četiri godine dok se nisu pojavili svi potrebni elementi koji su ISKCON učinili dostojnim da bude plod i uspješno ispunjenje svrhe institucije Gauḍīya Maṭha.<ref> Ali, pod uvjetom da ISKCON ostane čvrst i zdrav.</ref>


'''The International Society for Krishna Consciousness.''' It is a brand-new name for a new society, a name embellished by a neat, entirely au courant acronym. Although the name is new, it harks back to two very old names, and those names disclose that the society, brand-new though it be, is a deeply connected perpetuation of its own ancient and modern heritage. Śrīla Prabhupāda himself depicts his English coinage "Krishna consciousness" as a translation of the Sanskrit compound kṛṣṇabhāvanāmṛta. He writes: "Our Kṛṣṇa consciousness movement is therefore called kṛṣṇa-bhāvanāmṛta-saṅgha, the association of persons who are simply satisfied in thoughts of Kṛṣṇa" ([[Vanisource:SB 9.9.45|SB 9.9.45, purport]]). Should the reader at this point wonder where the "international" is in kṛṣṇa-bhāvanāmṛta-saṅgha, Prabhupāda avers, in effect, that it is inherent in kṛṣṇa-bhāvanāmṛta:  
''' Međunarodno društvo za svjesnost Krišne.''' To je potpuno novo ime novog društva, ukrašeno zgodnom i potpuno suvremenom kraticom ISKCON. Premda je ime novo, vuče na dva vrlo stara imena koja otkrivaju da je društvo, iako novo, dobro povezani nastavak vlastitog drevnog i suvremenog naslijeđa.
Śrīla Prabhupāda je englesku složenicu „svjesnost Krišne" predstavio kao prijevod sanskritske složenice kṛṣṇabhāvanāmṛta: „Stoga se naš pokret za svjesnost Kṛṣṇe naziva kṛṣṇa-bhāvanāmṛta-saṅgha, društvo onih koji su zadovoljni jednostavno time što razmišljaju o Kṛṣṇi" ([[Vanisource:SB 9.9.45|ŚB 9.9.45, smisao]]). zu kṛṣṇa-bhāvanāmṛta-saṅgha, Prabhupāda odgovara da se ona tu prirodno podrazumijeva:


<blockquote>One who is absorbed in kṛṣṇa-bhāvanāmṛta has no material benefits to ask from Kṛṣṇa. Instead, such a person prays to the Lord for the benediction of being able to spread His glories all over the worlds.</blockquote>  
<blockquote> Onaj tko je zaokupljen kṛṣṇa-bhāvanāmṛtom ne traži nikakvu materijalnu dobrobit od Kṛṣṇe. Naprotiv, takva se osoba uvijek moli Gospodinu za blagoslov da može Njegove slave širiti svim svemirima.</blockquote>  


Kṛṣṇa consciousness not only gives bliss to the devotees who possess it but also impels them to give it to others, spreading it "all over the worlds."
Svjesnost Kṛṣṇe bhaktama koji ju posjeduju ne daje samo blaženstvo, već ih i potiče da je daju drugima, šireći je „po svim svemirima".


Bearing this in mind, we can see that the phrase kṛṣṇabhāvanāmṛta alludes to an important verse in the Caitanya-caritāmṛta ([[Vanisource:CC Adi 16.1|CC Ādi-līlā 16.1]]):  
S obzirom na to, možemo vidjeti da izraz kṛṣṇa-bhāvanāmṛta podsjeća na važan stih iz Caitanya-caritāmṛte ([[Vanisource:CC Adi 16.1|CC Ādi-līlā 16.1]]):  


<blockquote>
<blockquote>
Line 413: Line 379:
:āsvādyāsvādayan bhaktān prema-dīkṣām aśikṣayat
:āsvādyāsvādayan bhaktān prema-dīkṣām aśikṣayat


Let me offer my respectful obeisances unto Śrī Caitanya Mahāprabhu, who personally tasted the nectar of ecstatic love for Kṛṣṇa and then instructed His devotees how to taste it. Thus He enlightened them about ecstatic love of Kṛṣṇa to initiate them into transcendental knowledge. </blockquote>
Ponizno odajem poštovanje Śrī Caitanyi Mahāprabhuu koji je osobno kušao nektar zanosne ljubavi prema Kṛṣṇi i potom poučio svoje bhakte kako da to također učine. Tako ih je podučio o zanosnoj ljubavi prema Kṛṣṇi da bi ih inicirao u transcendentalno znanje. </blockquote>
 
Here the nature of Caitanya Mahāprabhu’s "ecstatic love for Kṛṣṇa" is such that he relishes it himself and causes others to do so. Those devotees who thus receive kṛṣṇa-bhāvāmṛta themselves come to be both tasters and givers of it. In this way, the society for Kṛṣṇa consciousness naturally becomes "international."


Two names for Mahāprabhu appear in the first line of this verse: kṛṣṇa-caitanya and kṛṣṇa-bhāvāmṛta. They are nearly synonymous, both indicating a person whose consciousness is absorbed in Kṛṣṇa.<ref>This may be somewhat more so when the Caitanya-caritāmṛita’s kṛṣṇa-bhāvāmṛta becomes tweaked to kṛṣṇa-bhāvanāmṛta. There is little difference between the meanings of the two words, but to put a nice point on it, kṛṣṇa-bhāva can be taken to denote a feeling; kṛṣṇa-bhāvana, a complete state of being. However, the nature of kṛṣṇa-bhāva itself is such that it is all-absorbing kṛṣṇa-bhāvana. This later word, we should note, makes a eminent appearance in Gauḍīya Vaiṣṇava literature, as Śrīla Prabhupāda points out: "Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura has given us a transcendental literary work entitled Kṛṣṇa-bhāvanāmṛta, which is full with Kṛṣṇa’s pastimes. Exalted devotees can remain absorbed in Kṛṣṇa-thought by reading such books" ([[Vanisource:KB 46 (1996+)|Kṛṣṇa Ch. 46]]).</ref> Both words, then, can be rendered equally well as "Kṛṣṇa consciousness." Thus, Lord Caitanya’s personal name—rendered into English as "Kṛṣṇa consciousness"— is encoded in the name of the society founded by Śrīla Prabhupāda.
Ovdje nalazimo da je priroda „zanosne ljubavi prema Kṛṣṇi" Gospodina Caitanye takva da je On sam kuša i da navodi druge na to. Bhakte koji prime kṛṣṇa-bhāvāmṛtu sami je doživljavaju i dijele drugima. Na taj način društvo svjesnosti Kṛṣṇe prirodno postaje „međunarodno".


The other historical progenitor of "International Society for Krishna Consciousness" is "viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhā." These words appear within the ceremonious declaration that closes each book of Śrīla Jīva Gosvāmī’s Bhāgavata-sandarbha. The word sabhā means "society." The word viśva means "the whole world," for which "international" will serve. We can take the referent of "vaiṣṇava-rāja"—literally "the king of Vaiṣṇavas"—to be Lord Caitanya, as we find in the Sajjana-toṣaṇī article reporting Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura’s "reestablishment" of the society in 1919:<ref>See SBV I:70-73, for an English translation of the article</ref> "Śrī Caitanyadeva is Kṛṣṇacandra Himself, the king of all Vaiṣṇavas in the world, Viśva-Vaiṣṇava-rāja. The gathering of His devotees is the Śrī Viśva-Vaiṣṇava-rāja-sabhā."
Dva Mahāprabhuova imena pojavljuju se u prvom dijelu ovog stiha: kṛṣṇa-caitanya i kṛṣṇa-bhāvāmṛta. Ona su gotovo istoznačna jer oba upućuju na osobu čija je svjesnost zaokupljena Kṛṣṇom pa je „svjesnost Kṛṣṇe" jednako dobar prijevod za oba izraza.<ref> To se još više naglašava kad se kṛṣṇa-bhāvanāmṛta iz Caitanya-caritāmṛte skrati u izraz kṛṣṇa-bhāvāmṛta. Mala je razlika između ova dva izraza, kṛṣṇabhāva može se odnositi na osjećaj, a kṛṣṇa-bhāvana na cjelokupno postojanje. Trebamo primijetiti da je posljednji izraz znamenit u gauḍījskoj vaiṣṇavskoj književnosti. Śrīla Prabhupāda piše: „Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura napisao je transcendentalno književno djelo pod naslovom Kṛṣṇa-bhāvanāmṛta koje je puno Kṛṣṇinih zabava. Čitanjem takvih knjiga, napredni bhakte mogu stalno biti zaokupljeni mislima o Kṛṣṇi." ([[Vanisource:KB 46 (1996+)|Kṛṣṇa, 46. poglavlje]]).</ref> Tako se ime samoga Gospodina Caitanye – prevedeno na hrvatski kao „svjesnost Kṛṣṇe" – nalazi u imenu društva koje je Śrīla Prabhupāda osnovao.


If the words "Krishna Consciousness" in the name of Prabhupāda’s society encodes the name of Śrī Kṛṣṇa Caitanya, and if "vaiṣṇava-rāja" denotes Śrī Kṛṣṇa Caitanya, then the appellation "International Society for Krishna Consciousness" also pays homage to viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhā. If, alternatively "vaiṣṇava-rāja" is taken to refer to those leading devotees who have attained an advanced stage of Kṛṣṇa consciousness,<ref>This sense is widespread. For example: "‘Visva-vaishnava-raja-sabha’ refers to the society which is composed of those Vaishnavas who are the kings (i.e. the foremost) of all the Vaishnavas present in this world" (Bhakitikusum Sraman 355).</ref> Śrīla Prabhupāda’s English name for his institution will serve just as well. In any case, we see that the name "International Society for Krishna Consciousness" signifies, by its web of allusions and associations, that the society so named remains profoundly connected with and nourished by its Gauḍīya heritage, even as, at the same time, the society revitalizes that tradition in order to carry it forward, retrofitted for multicultural efficacy on the worldwide stage.
Još jedan povijesni praotac „Međunarodnog društva za svjesnost Krišne" jest „viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhā". Ove se riječi pojavljuju u svečanom proglasu kojim završava svaka knjiga Śrīla Jīva Gosvāmījeve Bhāgavata-sandarbhe. Riječ sabhā znači „društvo", a riječ viśva „cijeli svijet", za što može poslužiti pojam „međunarodno". Možemo smatrati da se izraz vaiṣṇava-rāja – doslovce „kralj vaiṣṇava" – odnosi na Gospodina Caitanyu, kao što stoji u članku iz Sajjana-toṣaṇīja koji izvještava o ponovnom osnivanju društva 1919. godine, od strane Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure:<ref> Vidi engleski prijevod članka u SBV I:70-73</ref> „Śrī Caitanyadeva je sam Kṛṣṇacandra, kralj svih vaiṣṇava u svijetu, Viśva-Vaiṣṇava-rāja. Skup Njegovih bhakta je Śrī Viśva-Vaiṣṇava-rāja-sabhā."
Ako ove riječi, „svjesnost Krišne", u imenu Prabhupādina društva sadrže ime Śrī Kṛṣṇe Caitanye i ako se vaiṣṇava-rāja odnosi na Śrī Kṛṣṇu Caitanyu, onda i naziv „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" dokazuje svoju odanost viśvavaiṣṇava-rāja-sabhi. Međutim, ako se vaiṣṇava-rāja protumači tako da se odnosi na vodeće bhakte koji su dostigli napredne razine svjesnosti Kṛṣṇe,<ref> Ovo je jako rašireno značenje. Na primjer: „‘Visva-vaishnava-raja-sabha' odnosi se na društvo sačinjeno od onih vaišnava koji su kraljevi (tj. najbolji od)  svih vaišnava prisutnih u ovom svijetu." (Bhaktikusum Sraman 355) </ref> Śrīla Prabhupādin engleski naziv njegove institucije poslužit će jednako dobro. U svakom slučaju, vidimo da izraz „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" kroz mnoštvo asocijacija i aluzija govori da društvo pod tim imenom ostaje snažno povezano s tradicijom Gauḍīye iz koje crpi snagu. Istodobno, to društvo oživljava spomenutu tradiciju kako bi je, nadograđenu radi multikulturalne djelotvornosti na svjetskoj pozornici, proslijedilo dalje.


In doing this, Śrīla Prabhupāda is remaining faithful to his own great predecessors in the tradition. In 1919, his own spiritual master had formally "reestablished" Bhaktivinoda Ṭhākura’s Viśva-Vaiṣṇava-Sabhā, restoring its old name Viśva-VaiṣṇavaRāja-Sabhā. On that occasion, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura noted that the eternally situated Viśva-Vaiṣṇava-RājaSabhā, which descended to the world with Mahāprabhu and His associates, has sometimes become occluded by the illusory potency; however, powerful devotees arise to reignite it and dispel the darkness of the world.
Pritom Śrīla Prabhupāda ostaje vjeran svojim velikim prethodnicima u toj tradiciji. 1919. godine njegov je duhovni učitelj službeno obnovio Bhaktivinoda Thākurinu Viśva-Vaiṣṇava-Sabhu, vraćajući joj staro ime koje glasi: Viśva-Vaiṣṇava-Rāja-Sabhā. Tom je prilikom Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura rekao da vječno postojeće društvo „Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabha" koje je sišlo u ovaj svijet s Mahāprabhuom i njegovim pratiocima, ponekad prekrije iluzorna energija. No, moćni se bhakte pojavljuju kako bi ga ponovno oživjeli i raspršili tamu ovog svijeta.


So it happened that, after the time of Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura and Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa, the ViśvaVaiṣṇava-Rāja-Sabhā became nearly undetectable, until "In 399 Gaura Era (1885 A.D.), a brilliant star of the universal Vaiṣṇava firmament re-illuminated the Śrī Viśva-Vaiṣṇava-rāja-sabhā." This "brilliant star" was Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura, "the servant of the king of universal Vaiṣṇavas," who endowed his reformed and revitalized Sabhā with spiritual energy and achievement. In 1919, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura recast and reenergized the Viśva-Vaiṣṇava-Rāja-Sabhā, introducing into the Gauḍīya tradition an organized monastic preaching order of sannyāsīs and brahmacārīs centered in temples. The Mission swiftly spread throughout India and made an initial foray into Europe, only to have its light again vanish for thirty long years. Then, in 1966, in New York City—having single-handedly established his tradition in the West, and having discovered what was left of the Gauḍīya Maṭha to have become "useless" <ref>[[Vanisource:CC Ādi 12.8|CC Ādi 12.8, purport]]. Such statements do not express the whole of Śrīla Prabhupāda’s attitude toward his godbrothers. Another, more appreciative, perspective occasionally finds expression. Here are two examples. In the purport to SB 4.28.31, Prabhupāda writes: "The disciples of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Mahārāja are all Godbrothers, and although there are some differences of opinion, and although we are not acting conjointly, every one of us is spreading this Kṛṣṇa consciousness movement according to his own capacity and producing many disciples to spread it all over the world." And in a letter of November 18, 1967 to his disciple Brahmānanda, Prabhupāda explains: "Even amongst our God-brothers we have misunderstanding but none of us is astray from the service of Krishna. My Guru Maharaja ordered us to execute his mission combinedly. Unfortunately we are now separated. But none of us have stopped preaching Krishna Consciousness. Even if there was misunderstanding amongst the Godbrothers of my Guru Maharaja none of them deviated from the transcendental loving service of Krishna. The idea is that provocation and misunderstanding may remain between one man and another. But our staunch faith in Krishna Consciousness may not allow any material disruption."</ref> Śrīla Prabhupāda, following in the footsteps of his illustrious predecessors, effected once again a re-illumination of the Viśva-Vaiṣṇava-Rāja-Sabhā, now restored and re-energized in the name and style of the International Society for Krishna Consciousness.  
Tako je nakon Śrīla Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure i Śrīla Baladeve Vidyābhūṣaṇe, Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhā bila gotovo neprimjetna, sve dok „399. Gaura ere (1885. A. D.), sjajna zvijezda na nebeskom svodu svemira vaiṣṇava nije ponovno osvijetlila Śrī Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhu". Ova „sjajna zvijezda" bio je Bhaktivinoda Ṭhākura, „sluga kralja svih vaiṣṇava", koji je duhovnom energijom i postignućima obogatio svoju obnovljenu i oživljenu Sabhu. 1919. godine, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura doradio je i osnažio Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhu, uvodeći u tradiciju Gauḍīye organizirani redovnički red propovjednika sannyāsīja i brahmacārīja okupljenih u hramovima. Misija se brzo širila diljem Indije i prvi put upala na tlo Europe, da bi se ponovno ugasila na trideset dugih godina. 1966. u New Yorku, utemeljujući posve sam svoju tradiciju na zapadu i ustanovivši da je ono što je ostalo od Gauḍīya Maṭha postalo „beskorisno"<ref>[[Vanisource:CC Ādi 12.8|CC Ādi 12.8, purport]]. smisao. Takve izjave ne izražavaju cjelokupan stav Śrīla Prabhupāde prema njegovoj braći po Bogu. Povremeno se pojavljuje još jedan, mnogo uviđavniji način izražavanja. Slijede dva primjera: U komentaru na ŚB 4.28.31, Prabhupāda piše: „Učenici Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Gosvāmīja Mahārāje su svi braća po Bogu. Premda među nama postoje neke, razlike u mišljenju i iako ne djelujemo ujedinjeno, svi širimo ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe u skladu s vlastitim mogućnostima i stvaramo mnogo učenika kako bismo ga proširili diljem svijeta." U pismu svome učeniku Brahmānandi od 18. studenog 1967., Prabhupāda objašnjava: „Čak i među mojom braćom po Bogu postoji nesloga, ali nitko od nas ne odstupa od služenja Krišne. Naš Guru Maharaja naredio nam je da zajedno radimo na ostvarenju ove misije. Nažalost, sada smo razjedinjeni, ali nitko od nas nije prestao propovijedati svjesnost Krišne. Čak i ako se braća po Bogu, učenici moga Gurua Mahārāje, međusobno ne slažu, nitko od njih nije odstupio od transcendentalnog služenja Krišne s ljubavlju. Dakle, provokacije i neslaganje između nas mogu postojati, ali zbog čvrste vjere u svjesnost Krišne ne smije doći ni do kakvog materijalnog razdora." </ref>, Śrīla Prabhupāda je, idući stopama svojih uzvišenih prethodnika, još jednom obnovio Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhu koja je sada postala Međunarodno društvo za svjesnost Krišne sa svojstvenim stilom.


'''Śrīla Prabhupāda.''' Followers became initiated, increased in number, and began opening temples in quick succession: San Francisco, then Montreal, Los Angeles, then Boston, and on and on. Devotees advanced in the disciplines of discipleship, and, as they did so, they became increasingly enabled to understand their master. Just as the mahā-mantra gradually reveals itself to those who properly chant, so the spiritual master becomes revealed to the disciples who properly follow. As a result, "the Swami" and "Swamiji" became "Śrīla Prabhupāda." This happened in Boston, in an impromptu exchange. Govinda Dāsī recollects:  
'''Śrīla Prabhupāda.''' Sljedbenici su dobivali inicijacije, bilo ih je sve više i za kratko su vrijeme počeli otvarati hramove, jedan za drugim, u San Francisku, Montrealu, Los Angelesu, potom Bostonu i tako dalje. Bhakte su napredovali u pravilima učeništva pa su mogli sve bolje shvatiti svoga duhovnog učitelja. Kao što se mahā-mantra postupno razotkriva onima koji je pravilno pjevaju i mantraju, tako se duhovni učitelj razotkriva učenicima koji ga pravilno slijede. Kao posljedica toga, „Swami" i „Swamiji" postao je „Śrīla Prabhupāda". To se dogodilo u Bostonu, tijekom neslužbenog razgovora. Govinda dāsī se prisjeća:


<blockquote>All along everyone knew him as Swamiji. This is up until May of 1968. So Goursundar [Govinda Dāsī’s husband] decided he wanted to call me Govindaji, and so he asked Prabhupāda and Prabhupāda said, "No, actually ‘ji’ is a third-class form of address. It’s better not to call her Govindaji." So I piped up, I was sitting right in front of him and I said, "Well, if it’s a third-class form of address, why are we calling you ‘ji’? Why are we calling you Swamiji?" And he said, "It’s not very important." I said, "Oh, no, it’s very important. If it’s a third-class form of address, then we don’t want to call you that. We want to call you the most first-class form of address. So tell us what would be a good name for us to call you by." And he was very humble, very reluctant, but I pressed him, "We’ve got to change this," and he said, "You can call me Gurudev or Guru Mahārāj or Prabhupāda." So I said, "Well, that’s three. We need one." So I said, "Well, which one is the best?" and he answered, "Śrīla Prabhupāda is nice, that is the best." So I said, "From today you will be called Śrīla Prabhupāda." So I told all the devotees. Some of the devotees didn’t like it because it kind of is a tongue twister, "Prabhupāda," and "Swamiji" kind of flows more easily. But we gradually started calling him Śrīla Prabhupāda from that time.<ref>Govinda Dāsī, DVD 1: "November 1965 – Summer 1970." Following Śrīla Prabhupāda : A Chronological Series. (ISKCON Cinema, 2006). Transcription from The Bhaktivedanta VedaBase 2011.1.</ref></blockquote>
<blockquote> Sve do tad, do svibnja 1968., svi su ga znali kao Swamijija. Dakle, Goursundar [Govinda dāsīn suprug] je odlučio da me želi zvati Govindaji. Pitao je Prabhupādu, a on mu je odgovorio: „Ne, ustvari, ‘ji' je trećerazredan način oslovljavanja. Bolje je da je ne zoveš Govindaji." Čuvši to, ciknula sam. Sjedila sam točno ispred njega kad sam ga pitala: „Pa, ako je to trećerazredan način oslovljavanja, zašto te zovemo sa ‘ji'? Zašto te zovemo ‘Swamiji'?" On je rekao: „To nije jako važno." Ja sam rekla, „O, ne, jako je važno. Ako je to trećerazredan način oslovljavanja, onda te ne želimo tako zvati. Želimo te oslovljavati na najbolji, prvorazredan način. Stoga nam reci kojim bismo te imenom mogli pravilno oslovljavati." Bio je vrlo ponizan, jako je oklijevao, ali ja sam ga stisla, „To moramo promijeniti", pa je odgovorio: „Možete me zvati Gurudev, Guru Mahārāj ili Prabhupāda." Na to sam rekla: „To su tri naziva. Treba nam jedan. Koji je od njih najbolji?" a on je odgovorio: „Śrīla Prabhupāda je lijepo, to je najbolje." Ja sam rekla: „Od danas ćemo te zvati Śrīla Prabhupāda." Obavijestila sam sve bhakte, a nekima od njih se novo ime nije svidjelo jer je nekako zahtjevno za izgovoriti, „Prabhupāda". „Swamiji" nekako lakše teče. No od tada smo ga postupno počeli zvati Śrīla Prabhupāda.<ref> Govinda dāsī, DVD 1: „Studeni 1965. ljeto 1970.". Slijedeći Śrīla Prabhupādu: Kronološki događaji. (ISKCON Cinema, 2006.). Transkripcija iz Bhaktivedanta VedaBasea 2011.1</ref></blockquote>


The way of the change was low-key and casual; the change itself, momentous. It would not have been so for "Gurudeva" or "Guru Mahārāja"—since both are in widespread common use. But "Prabhupāda" is exceptional.
Premda od presudnog značenja, promjena je uvedena neprimjetno i usputno. To ne bi bilo tako s „Gurudeva" ili „Guru Mahārāja" jer se oba izraza često koriste u svakodnevici. No, „Prabhupāda" je poseban.


The word appears in Caitanya-caritāmṛta ([[Vanisource:CC Madhya 10.23|CC Madhya 10.23]]), which quotes Kāśī Miśra referring to Lord Caitanya Himself as "Prabhupāda." Śrīla Prabhupāda comments:  
Ta se riječ pojavljuje u Caitanya-caritāmṛti  ([[Vanisource:CC Madhya 10.23|CC Madhya 10.23]]), gdje se navodi da je Kāśī Miśra oslovio samoga Gospodina Caitanyu kao „Prabhupādu". Śrīla Prabhupāda komentira:


<blockquote>In this verse the word prabhupāda, referring to Śrī Caitanya Mahāprabhu, is significant. Regarding this, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Prabhupāda comments, "Śrī Caitanya Mahāprabhu is the Supreme Personality of Godhead Himself, Śrī Kṛṣṇa, and all His servants address Him as Prabhupāda. This means that there are many prabhus taking shelter under His lotus feet." The pure Vaiṣṇava is addressed as prabhu, and this address is an etiquette observed between Vaiṣṇavas. When many prabhus remain under the shelter of the lotus feet of another prabhu, the address Prabhupāda is given. Śrī Nityānanda Prabhu and Śrī Advaita Prabhu are also addressed as Prabhupāda. Śrī Caitanya Mahāprabhu, Śrī Advaita Prabhu and Śrī Nityānanda Prabhu are all viṣṇu-tattva, the Supreme Personality of Godhead, Lord Viṣṇu. Therefore all living entities are under Their lotus feet. Lord Viṣṇu is the eternal Lord of everyone, and the representative of Lord Viṣṇu is the Lord’s confidential servant. Such a person acts as the spiritual master for neophyte Vaiṣṇavas; therefore the spiritual master is as respectable as Śrī Kṛṣṇa Caitanya or Lord Viṣṇu Himself. For this reason the spiritual master is addressed as Oṁ Viṣṇupāda or Prabhupāda. </blockquote>
<blockquote> Riječ prabhupāda, koja se odnosi na Śrī Caitanyu Mahāprabhua, značajna je u ovom stihu. S tim u vezi, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Prabhupāda komentira: „Śrī Caitanya Mahāprabhu je sama Svevišnja Božanska Osoba, Śrī Kṛṣṇa, i svi Ga Njegovi sluge oslovljavaju imenom Prabhupāda. To znači da postoji mnogo prabhua koji staju pod okrilje Njegovih lotosnih stopala." Čistom se vaiṣṇavi obraćamo s prabhu i ovaj način oslovljavanja predstavlja standardno ponašanje među vaiṣṇavama. Kad se mnogi prabhui nalaze pod okriljem lotosnih stopala jednog prabhua, njega se naziva Prabhupādom. Śrī Nityānanda Prabhu i Śrī Advaita Prabhu se također nazivaju Prabhupāda. Śrī Caitanya Mahāprabhu, Śrī Nityānanda Prabhu i Śrī Advaita Prabhu su svi viṣṇu-tattva, Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Viṣṇu. Stoga su sva živa bića pod Njihovim lotosnim stopalima. Gospodin Viṣṇu je svačiji vječni gospodar, a predstavnik Gospodina Viṣṇua je Gospodinov povjerljivi sluga. Takva osoba djeluje kao duhovni učitelj vaiṣṇava-početnika. Stoga je duhovni učitelj jednako vrijedan poštovanja kao Śrī Caitanya Mahāprabhu ili Gospodin Viṣṇu osobno i zbog toga mu se obraćamo s Oṁ Viṣṇupāda ili Prabhupāda. </blockquote>


Within our lineage "Prabhupāda" is used in particular to honor the luminaries who comprise the Six Gosvāmīs, and then— centuries later—Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura.<ref>In referring to the Six Gosvāmīs, Śrīla Prabhupāda himself tends to confine his use of "Prabhupāda" to Śrī Rūpa and Śrī Jīva. Previous ācāryas have applied the honorific to other members as well. For example, in a lecture of October 16, 1932, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura refers to Raghunātha dāsa Gosvāmī as "Dāsa Gosvāmī Prabhupāda" (VB: Amṛta Vāṇī, Appendix), and in his commentary to Caitanya-bhāgavata, Ādi 1.25, he quotes Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura, who refers to Sanātana Gosvāmī as "Our Prabhupāda, Śrī Sanātana Gosvāmī." We should note that this exalted title has fallen into cheap usage within some deviant communities (apa-sampradāyas). Śrīla Prabhupāda refers to this when, in his purport to CC Madhya 10.23, he writes: "The prākṛta-sahajiyās are not even worthy of being called Vaiṣṇavas. They think that only caste gosvāmīs should be called Prabhupāda. Such ignorant sahajiyās . . . are envious of a bona fide spiritual master who is addressed as Prabhupāda, and they commit offenses by considering a bona fide spiritual master an ordinary human being or a member of a certain caste." Jayapatāka Swāmī also recounts a conversation with Śrīla Prabhupāda directly after Prabhupāda had met with some godbrothers: "Prabhupāda called us back in. He said, ‘They are upset that I am using the name Prabhupāda, so I said, ‘"What can I do? My disciples call me that."’ Then Prabhupāda said that actually the name Prabhupāda was very common among the caste gosvāmīs and other residents of Navadvīpa. So it was not an isolated name. He liked to keep it because he felt, ‘Why only the apa-sampradāyas should have monopoly over the name Prabhupāda?" (Personal communication)</ref> The title thus places ISKCON’s founder in very rarefied company. More immediately, the sharing of the appellation "Śrīla Prabhupāda" between guru and disciple intimates an affinity both profound and exceptional between the two personages and their achievements.
U našoj liniji, izraz „Prabhupāda" posebno se koristio pri ukazivanju počasti uzvišenim osobama kao što su šestorica Gosvāmīja i, stoljećima kasnije, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura.<ref> Govoreći o šestorici Gosvāmīja sam je Śrīla Prabhupāda bio sklon ograničavanju uporabe izraza „Prabhupāda" na Śrī Rupu i Śrī Jīvu. Prethodni su ācārye taj naziv koristili za svakog od šestorice Gosvāmīja. Na primjer, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura na predavanju održanom 16. listopada 1932., oslovljava Raghunāthu dāsu Gosvāmīja kao „Dāsu Gosvāmija Prabhupādu" (VB: Amṛta Vāṇī, dodaci), a u svom komentaru na Caitanyabhāgavatu (Ādi 1.25) navodi Viśvanāthu Carkavartīja Ṭhākuru koji oslovljava Śrīla Sanātanu Gosvāmīja kao „našeg Śrīla Prabhupādu, Śrī Sanātanu Gosvāmīja". Trebamo znati i da se ova uzvišena titula olako koristila u nekim devijantnim zajednicama (apasampradāyama). Śrīla Prabhupāda to spominje u komentaru na Caitanya-caritāmṛtu (Madhya, 10.23): Prākṛta-sahajīye uopće ne zaslužuju da ih nazivamo vaiṣṇavama. Oni misle da se samo kastinski gosvāmīji trebaju oslovljavati s „Prabhupāda". Ti neupućeni sahajīye (...) zavide vjerodostojnom duhovnom učitelju koga se oslovljava sa Prabhupāda te vrijeđaju smatrajući da je vjerodostojni duhovni učitelj obično ljudsko biće ili pripadnik određene kaste." I Jayapatāka Swami se sjeća razgovora sa Śrīla Prabhupādom neposredno nakon Prabhupādina susreta s nekima od svoje braće po Bogu: „Prabhupāda nas je pozvao natrag u sobu i rekao: ‘Uznemireni su jer koristim ime Prabhupāda, pa sam im rekao: Što da radim? Moji me učenici tako zovu.'" Objasnio nam je da je ime Prabhupāda vrlo uobičajeno među kastinskim gosvāmījima i ostalim žiteljima Navadvīpe. Dakle, to ime nije iznimka. Želio ga je zadržati, jer je smatrao: „Zašto bi samo apasampradāye zadržavale isključivo pravo na ime Prabhupāda?" (Osobni razgovor)</ref> Ova titula tako stavlja osnivača ISKCON-a u elitno društvo. Osim toga, korištenje titule „Śrīla Prabhupāda" od strane gurua i učenika otkriva uzvišenu i iznimnu bliskost između tih uglednih osoba i njihovih postignuća.


Nearly a year after the conversation with Govinda Dāsī, Back to Godhead No. 23 (April 18, 1969) devoted a full-page spread under the banner headline "Prabhupada" to herald the honorific.<ref>The article explains the meanings and import of the name and announces that "[W]e American and European servants of His Divine Grace . . . prefer to address His Grace our Spiritual Master as Prabhupāda, and he has kindly said ‘Yes." (BTG 25:24) ([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 23|1969 Back to Godhead Number 23]])</ref> "Prabhupad" makes only a single appearance in No. 25 (September 1969) ([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 25|1969 Back to Godhead Number 25]]), but after that it rapidly becomes the norm. And in issue No. 27 (undated)([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 27|1969 Back to Godhead Number 27]]) "Swamiji" makes its final appearance in the pages of Back to Godhead.<ref>In BTG No. 26 (October, 1969)([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 26|1969 Back to Godhead Number 26]]), the article "The Hare Krishna Explosion" by Hayagriva has "Prabhupad" throughout. In BTG No. 28 ([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 28|1969 Back to Godhead Number 28]]), the main feature, "The Great Soul Who Walks Among Us" (pp. 7-11), is mainly composed of large photographs of Prabhupāda (one full page; two others, one-and-three-fourths of a page). In the accompanying text, he is still "Swamiji." However, in other articles in the issue he is called "Prabhupad" or "Prabhupad A.C. Bhaktivedanta Swami." In the article "Boston Wedding" (which also features many photographs), his first mention is "His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada," and after he is "Prabhupada" and "His Divine Grace."</ref>
Skoro godinu dana nakon razgovora s Govindom dāsī, dvadeset i treći broj Back to Godheada (18. travnja 1969.) posvećuje čitave dvije stranice naslovu „Prabhupāda" da bi radosno objavio ovu titulu.<ref> Članak opisuje značenje i važnost tog imena i objavljuje: „Nama, američkim i europskim slugama Njegove Božanske Milosti (. . .) se više sviđa an oslovljavati Njegovu Milost, našeg duhovnog učitelja, s „Prabhupāda" i on je ljubazno pristao." (BTG 25:24) ([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 23|1969 Back to Godhead Number 23]])</ref> „Prabhupād" se pojavljuje samo jednom u broju 25 (iz rujna 1969.), ([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 25|1969 Back to Godhead Number 25]]), a nakon toga vrlo brzo postaje standard. ‘Swamiji' se na stranicama Back to Godheada pojavljuje posljednji put u broju 27. ([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 27|1969 Back to Godhead Number 27]]) <ref> U dvadeset i šestom broju BTG-ja (iz listopada 1969.) ([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 26|1969 Back to Godhead Number 26]]), u Hayagrīvinu članku pod naslovom „Eksplozija Hare Krišna", „Prabhupāda" se pojavljuje cijelo vrijeme. U dvadeset osmom broju glavni je članak „Velika duša koja hoda među nama" (str. 7–11), ([[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 28|1969 Back to Godhead Number 28]]), koji se najvećim dijelom sastoji od Prabhupādinih fotografija (jedna cijela stranica, a na druge dvije su fotografije veličine jedne i tri četvrtine stranice). U tekstu koji ih prati, on je još uvijek „Swamiji". No, u drugim člancima tog broja oslovljava ga se s „Prabhupad" ili „Prabhupad A.C. Bhaktivedanta Swami." U članku „Vjenčanje u Bostonu" (koji također sadrži mnogo fotografija) najprije se spominje kao „Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada", a potom kao „Prabhupada" i „Njegova Božanska Milost". </ref>


We have been describing in chronological sequence the critical steps or stages by which ISKCON took form under Śrīla Prabhupāda’s supervision:  
Već smo opisali redoslijed ključnih koraka ili stupnjeva kojim je, pod Śrīla Prabhupādinim budnim okom, oblikovan ISKCON:


<blockquote>
<blockquote>
<big>➊</big> The founding of an institution under the name "International Society for Krishna Consciousness."
<big>➊</big> Osnivanje institucije pod imenom „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne".


<big>➋</big> The recognition of that founder with the title "Prabhupāda."</blockquote>
<big>➋</big> Ukazivanje počasti njegovu osnivaču titulom „Prabhupāda". </blockquote>


Three more essential elements yet remained to be manifest in the morphology of ISKCON. All of them were finally in place by early 1971. They are:  
Tri su se još značajnija elementa ISKCON-ove morfologije tek trebala očitovati i to se konačno dogodilo početkom 1971. godine. To su:


<blockquote>
<blockquote>
<big>➌</big> The further recognition of Prabhupāda with the title "Founder-ācārya."
<big>➌</big> Dodatno ukazivanje počasti Prabhupādi titulom OsnivačĀcārya.


<big>➍</big> The establishment of the Governing Body Commission.<br />
<big>➍</big> Osnivanje GBC-ja, Upravnog tijela ISKCON-a.<br />
<big>➎</big> The acquisition of land in Śrīdhāma Māyāpura for ISKCON’s "world headquarters," and ceremoniously establishing there the foundation of the Temple of the Vedic Planetarium.</blockquote>
<big>➎</big> Kupovanje zemlje za svjetsko sjedište ISKCON-a u Śrīdhām Māyāpuru i svečano postavljanje temelja za hram vedskog planetarija.</blockquote>


With that, all the core elements of ISKCON will have been set in place by its Founder-ācārya.<ref>To be sure, other very important hallmarks of ISKCON were also in place by 1971, most notably: the brahmacārī, brahmacāriṇī, gṛhastha, and sannyāsa āśramas; the New Vrindavan rural community project; and the Bhaktivedanta Book Trust (which was established the day after the GBC). As significant as these are, they do not seem to function as core components, considered in terms of ecclesiology</ref>  
Tako je sve ključne elemente ISKCON-a postavio njegov Osnivač-Ācārya.<ref> Da ne bude zabune, i druge su važne značajke ISKCON-a nastale do 1971., od kojih su najistaknutije: brahmacārī, brahmacāriṇī, gṛhastha i sannyāsa āśrame; projekt seoske zajednice New Vrindavan i Bhaktivedanta Book Trust (koji je osnovan dan nakon osnivanja GBC-ja). No, bez obzira na njihovu važnost, s gledišta ekleziologije ne smatraju se suštinskim komponentama. </ref>  


'''Founder-ācārya.''' This highly consequential title of Śrīla Prabhupāda took some time to gain its proper prominence. When it did, in 1970 the title "ācārya" by itself was deemed both inadequate and offensive. Yet it is evident that Śrīla Prabhupāda knew exactly what he wanted from the beginning.
'''Osnivač-Ācārya.''' Trebalo je vremena dok ova vrlo opravdana Śrīla Prabhupādina titula nije zauzela odgovarajuće mjesto. U vrijeme kad se to dogodilo, 1970. godine, titulu Ācārya, samu po sebi, smatralo se ne samo neodgovarajućom, nego i uvredljivom. No, očito je Śrīla Prabhupāda od samog početka točno znao što želi.


Nevertheless, just after incorporating ISKCON in 1966, Śrīla Prabhupāda’s personal ISKCON letterhead stationery displays his position simply as "Acharya: Swami A.C. Bhaktivedanta."<ref>A photocopy of this stationery, used for a letter to Hayagriva, can be found in Hayagriva Dasa, The Hare Krishna Explosion among the photographs sectioned between pp. 128-129. Beneath "International Society for Krishna Consciousness, Inc.," "Acharya: Swami A.C. Bhaktivedanta" appears in bold capitals at the left margin. Directly below that stands the word "Trustees" (also in bold capitals), above nine names in a column below it. His name appeared the same way on letterhead bearing the San Francisco temple address on a letter Prabhupāda wrote in 1967 from that city. In other letters he is "A.C. Bhaktivedanta Swami, Acarya" or, under his signature, "Acarya International Society for Krishna Consciousness" ([[Vanisource:680201 - Letter to HareKrishna Aggarwal written from Los Angeles|VB: Correspondence: Feb. 1, 1968 to Hare Krishna Aggarwal; Aug. 22, 1968 to David Exley]]). In a long letter of February 5, 1970 to Hanuman Prasad Poddar describing the activities and achievement of ISKCON, he notes ". . . in each banking account my name is there as Acarya."</ref> Similarly, the line "Acharya: A.C. Bhaktivedanta Swami" received public circulation on the famous "Stay High Forever!" flyer of September, 1966."<ref>See BTG No. 26 (October, 1969) for a photocopy of the flyer</ref> When we examine the first few years of Back to Godhead, <ref>Scanned copies of these are accessible at www.backtogodhead.in.</ref> we find nowhere any formal letter or masthead-style lines displaying Śrīla Prabhupāda’s name and position in relation to ISKCON—with two quite striking exceptions.<ref>The small, boxed Back to Godhead masthead in every issue contains "Founder: A.C. Bhaktivedanta Swami." But "Founder" here has reference to Back to Godhead, not ISKCON.</ref> These occur only in the second (September 12, 1966) and the fourth (December 15, 1966) issues—and both of such a common prominence, format, and style as to indicate the guiding hand of Śrīla Prabhupāda, and making their utter absence elsewhere somewhat mysterious.
Unatoč tome, odmah po osnivanju ISKCON-a 1966. godine, u zaglavlju Śrīla Prabhupādinih osobnih memoranduma njegov se položaj prikazuje jednostavno kao: „Acharya: Swami A.C. Bhaktivedanta."<ref> Fotokopija ovog memoranduma koji je korišten u pismu Hayagrīvi, nalazi se u Hayagrīvnoj knjizi Eksplozija Hare Krišna među fotografijama na stranicama 128–129. Ispod „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne, Inc." stoji „Acharya: Swami A. C. Bhaktivedanta", pisano velikim podebljanim slovima uz lijevi rub. Odmah podno toga nalazi se riječ „Povjerenici" (također podebljanim, velikim slovima), povrh stupca s devet imena. Na isti se način njegovo ime pojavilo i u zaglavlju s adresom hrama u San Francisku, u pismu koje je Śrīla Prabhupāda ondje napisao 1967. U drugim je pismima on „A.C. Bhaktivedanta Swami, Acarya" ili, ispod vlastoručnog potpisa, „Acarya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne" ([[Vanisource:680201 - Letter to HareKrishna Aggarwal written from Los Angeles|VB: Pisma Hare Krishna Aggarwalu od 1. veljače 1968. i Davidu Exleyu od 22. kolovoza 1968.]]). U dugom pismu Hanuman Prasadu Poddaru od 5. veljače 1970. opisujući djelatnosti i postignuća ISKCON-a, piše: „ (...) svaki bankovni račun glasi na moje ime kao Acaryu."</ref> Taj redak, „Acharya: Swami A.C. Bhaktivedanta", doživio je i javnu promidžbu na glasovitom letku „Ostanite zauvijek visoko" iz rujna 1966.<ref> Vidi fotokopiju ovog letka u BTG-ju, broj 26 (iz listopada 1969.). </ref> Proučimo li prvih nekoliko godina Back to Godheada, <ref> Skenirane kopije dostupne su na stranici www.backtogodhead.in.</ref> nigdje nećemo naći službeni dopis ili natpis u impresumu sa Śrīla Prabhupādinim imenom i njegovim položajem u odnosu na ISKCON – osim u dvije poprilično zapanjujuće iznimke.<ref> U malom, uokvirenom impresumu u svakom broju Back to Godheada piše: „Osnivač: A.C. Bhaktivedanta Swami", ali se „Osnivač" ovdje odnosi na Back to Godhead, a ne na ISKCON.</ref> Pojavljujući se samo u drugom (12. rujna 1966.) i četvrtom broju (15. prosinca 1966.), oblikovane na isti način, istog formata i stila, te iznimke kao da ukazuju na Śrīla Prabhupādinih ruku djelo. Ostaje, međutim, nejasno zašto se isti natpis ne pojavljuje nigdje drugdje.


In the second and fourth issue of Back to Godhead, the inside front cover displays a nearly full-page photograph of Śrīla Prabhupāda. (There are two different photos, each capturing Prabhupāda before the sturdy elm in Tompkins Square Park, both from the same article in The East Village Other.) In the space above each photograph stand the words:  
U drugom i četvrtom broju Back to Godheada, na gotovo čitavoj prvoj unutarnjoj strani nalazi se Śrīla Prabhupādina fotografija. (Riječ je o dvije različite fotografije, a na svakoj od njih je Śrīla Prabhupāda ispred velikog brijesta u Tompkins Square Parku. Obje su iz istog članka iz časopisa The East Willage Other.) Iznad svake fotografije piše:


HIS DIVINE GRACE<br />
NJEGOVA BOŽANSKA MILOST<br />
And below:<br />
A ispod::<br />
SWAMI A.C. BHAKTIVEDANTA<br />
SWAMI A.C. BHAKTIVEDANTA<br />
FOUNDER ACHARYA<br />
OSNIVAČ-ACHARYA<br />
INTERNATIONAL SOCIETY FOR KRISHNA CONSCIOUSNESS, INC.<br />
MEĐUNARODNO DRUŠTVO ZA SVJESNOST KRIŠNE, INC.<br />


After these two early issues, the title of "Founder-ācārya" vanishes until issue number 28 (in late 1969),<ref>Back to Godhead ceased dating its issues with no. 26 (October, 1969).</ref> whereupon it re-emerges as part of a treatment almost identical to the two of late 1966. In the 1969 issue, a photograph of Śrīla Prabhupāda takes up the entire first page, with room only for the caption below:  
Nakon ova dva broja, titula Osnivač-Ācārya nestaje sve do broja 28 (iz kasne 1969.),<ref> U Back to Godheadu su se brojevi prestali obilježavati datumom od broja 26 (iz listopada 1969.).</ref> u kojem se ponovno pojavljuje kao dio načina oslovljavanja, gotovo istovjetnog s onim iz spomenutih časopisa s kraja 1966. U broju iz 1969. godine, Śrīla Prabhupādina fotografija zauzima cijelu prvu stranicu, a ispod nje je dovoljno mjesta za:


SRI SRIMAD A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI<br />
SRI SRIMAD A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI<br />
THE FOUNDER ACHARYA OF ISKCON AND THE GREATEST EXPONENT<br />
OSNIVAČ ACARYA ISKCON-A I NAJVEĆI PREDSTAVNIK<br />
OF KRISHNA CONSCIOUSNESS IN THE WESTERN WORLD.<br />
SVJESNOSTI KRIŠNE U ZAPADNOM SVIJETU.<br />


However, nearly a year passes before we again see such a treatment of Śrīla Prabhupāda’s position. Then, with Back to Godhead No. 36 (late in 1970) ([[Vanisource:1970 Back to Godhead Number 36|1970 Back to Godhead Number 36]]) we find the start of a regular standard presentation of Śrīla Prabhupāda as we are accustomed to seeing it today—and which had its prototype in two of the very first issues of Back to Godhead—a large photograph above his name and position given in full:  
Prošla je, međutim, skoro čitava godina prije nego li je Śrīla Prabhupādin položaj ponovno tako predstavljen. Potom, s 36. brojem Back to Godheada (krajem 1970. godine) ([[Vanisource:1970 Back to Godhead Number 36|1970 Back to Godhead Number 36]]) počinje redovito standardno predstavljanje Śrīla Prabhupāde na koje smo danas navikli, a čiji se prototip nalazi u prva dva broja Back to Godheada – velika fotografija iznad njegova imena i u cijelosti opisan njegov položaj:


His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda<br />
Njegova Božanska Milost  A A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda<br />
Founder-Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness<br />
Osnivač-Ācārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne<br />


Even though the title of Founder-ācārya took some time to become thus normalized in use, it is clear that Śrīla Prabhupāda had it in mind very early on. The particular presentations of Prabhupāda as Founder-ācārya in those three early issues are certainly few and irregular. Yet all three so closely adhere to a common exemplar—as if directed by an editorial style-sheet— that one can see the guiding hand of Śrīla Prabhupāda behind it.
Iako je trebalo vremena da se titula Osnivača-Ācārye uhoda u primjeni, jasno je da ju je Śrīla Prabhupāda imao na umu od samog početka. Precizno oslovljavanje Prabhupāde kao Osnivača Ācārye koje se pojavljuje u navedena tri broja iz ranih dana zacijelo je bilo rijetko i neredovito. No izgleda da su sva tri slučaja bila dobro usklađena sa nekim zajedničkim uzorkom – kao da su posložena prema uredničkom stilskom obrascu – do te mjere da možemo primijetiti da iza toga stoji Śrīla Prabhupādina ruka.


The grave crisis of 1970—touched on at the outset of this commentary—prompted Śrīla Prabhupāda to undertake powerful remedial actions to fortify his movement.<ref>Certain godbrothers in India, having gained a measure of access to a few of Śrīla Prabhupāda’s disciples, had insidiously undermined Prabhupāda’s authority and position, leading eventually to a compromise in the faith and allegiance of even some of his leaders. Śrīla Prabhupāda refers to such godbrothers in his purport to CC ādi. 10.7: "When our disciples similarly wanted to address their spiritual master as Prabhupāda, some foolish people became envious. Not considering the propaganda work of the Hare Kṛṣṇa movement, simply because these disciples addressed their spiritual master as Prabhupāda they became so envious that they formed a faction along with other such envious persons just to minimize the value of the Kṛṣṇa consciousness movement."</ref> Among them was the firm establishment of standards for the use of "Founder-ācārya" as his title in reference to ISKCON. By so doing, Prabhupāda intended to impress upon all ISKCON members our need to deepen our understanding of his position and to keep it actively in mind.
Ozbiljna kriza 1970. – ukratko opisana na početku ovog komentara – navela je Śrīla Prabhupādu da poduzme oštre mjere da bi učvrstio svoj pokret.<ref> Neki od njegove braće po Bogu iz Indije, došavši do određene mjere u doticaj s nekolicinom Śrīla Prabhupādinih učenika, podmuklo su potkopavali Prabhupādin autoritet i položaj, što je dovelo do slabljenja vjere i odanosti čak i nekih vođa među njegovim učenicima. Śrīla Prabhupāda piše o toj svojoj braći po Bogu u Caitanya-caritāmṛti (Ādi 10.7): „Kad su na sličan način naši učenici htjeli osloviti svoga duhovnog učitelja kao Prabhupādu, neki su budalasti ljudi postali zavidni. Samo zato što su naši učenici htjeli osloviti svoga duhovnog učitelja kao Prabhupādu, oni su, ne uzimajući u obzir propagandno djelovanje pokreta Hare Kṛṣṇa, postali toliko zavidni da su se udružili s drugim zavidnim ljudima samo da bi umanjili vrijednost ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe."</ref> Jedna od njih bila je uspostavljanje strogih standarda za korištenje izraza Osnivač-Ācārya kao njegove titule u odnosu s ISKCON-om. Prabhupāda je članovima ISKCON-a time želio jasno dati do znanja koliko je važno da dublje razumijemo njegov položaj te da to uvijek imamo na umu.


What makes this so important? The spiritual power of ISKCON depends on it. That spiritual potency, in the beginning of ISKCON, reposed entirely in Śrīla Prabhupāda. By following his directions, his disciples—even though raw and wavering— became themselves empowered by his potency. With just neophyte devotees acting as his effective agents, by 1971 Śrīla Prabhupāda had spread Kṛṣṇa consciousness all over the world:
Zašto je to tako važno? Duhovna snaga ISKCON-a ovisi o tome. Ta je duhovna moć na početku ISKCON-a u potpunosti proizlazila iz Śrīla Prabhupāde. Slijedeći njegove upute, njegovi učenici – premda nezreli i nepostojani – postali su i sami opunomoćeni njegovom moći. Samo s bhaktama početnicima koji su djelovali kao njegovi izvršitelji i predstavnici, Śrīla Prabhupāda je do 1971. proširio svjesnost Kṛṣṇe diljem svijeta. Osim sve većeg broja hramova u Sjevernoj Americi, ISKCON-ovi su centri osnovani u Londonu, Parizu, Hamburgu i Tokiju, a pokret je sve više jačao. Kako je Śrīla Prabhupāda to mogao postići? Čuvajući u srcu naredbu svoga duhovnog učitelja kao svoje najveće blago i bezuvjetno služeći tu naredbu, Śrīla Prabhupāda je – premda sam i bez ičije pomoći – bio u stanju podignuti pokret Hare Kṛṣṇa točno s mjesta na kojem ga je ostavio Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura te ga nadograđivati s istom odlučnošću kojom je i njegov duhovni učitelj bio nadahnut. Zadivljujuće je da je cilj koji su skoro dvadeset godina namjeravale postići ujedinjene snage velike institucije na kraju ostvario jedan jedini predstavnik Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure djelujući sam.


in addition to the increasing number of temples in North America, ISKCON centers had been established in London, Paris, Hamburg, and Tokyo, and the movement was going strong. How was Śrīla Prabhupāda able to accomplish this? By cherishing the order of his spiritual master as his greatest treasure and by serving that order without reservation, Śrīla Prabhupāda had been enabled—though alone and unaided— to pick up the Hare Kṛṣṇa movement exactly where Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura had left it off, and then to propel it onward with the same resolute drive that had animated his own spiritual master. Astonishingly, the goal that the unified forces of "a great institution" had concentrated on for nearly two decades, had been realized, in the event, by a single agent of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura acting alone.
Tako je Śrīla Prabhupāda i sam dobio uvid u moć učeništva i stava služenja, dokazavši ga svojim djelovanjem. Izgledalo je da je, zahvaljujući isključivo tom stavu služenja, jedna te ista božanska energija – gaura-śakti – nastavila djelovati bez prestanka, samo se prenosila s jednog pogodnog instrumenta na drugi. Pred Prabhupādom je bio izazov kako usaditi to isto umijeće duhovnog služenja u svoje učenike. Bude li uspio, oni će ga prenijeti dalje, kao živuće kulturno naslijeđe ISKCON-a. Budu li njegovi sljedbenici u stanju dostojno primiti njegovu ostavštinu, razvijajući je i nadograđujući kao što je i on to činio, održavajući duh suradnje i služenja u središtu svih djelatnosti – njegovo će djelo Osnivača-Ācārye uroditi plodom.
 
Śrīla Prabhupāda je u istom razdoblju pristao na zahtjev nekih svojih učenika da ga oslovljavaju posebnom, osobnom praṇāmamantrom.<ref> Tamāla Kṛṣṇa Goswami: „Kad smo mu prišli i rekli da njegovi učenici žele posebnu molitvu koju bi mogli izgovarati njemu u čast, Śrīla Prabhupāda je sastavio stih u kojem je opisao svoju misiju" (SS 187). „Osobna" mantra slavi određenog duhovnog učitelja zbog neke njemu svojstvene odlike ili postignuća. Prva je praṇāma-mantra „općenita" jer se njome može osloviti bilo kojeg gurua, čije ime se u nju unese. Datum nastanka nove praṇāma-mantre: U pismu Pradyumni od 9. travnja 1970., Śrīla Prabhupāda je naziva „novim dodatkom molitvi" i predlaže neke gramatičke preinake sanskrita. </ref> Obično bi zadatak sastavljanja mantre u čast svog gurudeve zapao nekog u tome vještog učenika. Budući da u to vrijeme nijedan Śrīla Prabhupādin učenik nije bio dovoljno duhovno i u jezičnom smislu napredan, Prabhupāda se našao u neugodnom položaju da sam smisli mantru. Posljedica toga je da nam je Prabhupāda dao vlastitu predstavu o sebi – kako je razmišljao o sebi i kako je htio da ga se mi sjećamo dok svakodnevno prizivamo njegovo prisustvo:
Thus Śrīla Prabhupāda had seen for himself—had proven in action—the potency of discipleship, of servitorship. Owing to servitorship alone, it seemed that the single divine energy—gauraśakti—had seamlessly continued to act, without interruption, merely transferring itself from one willing instrument to the next. Now Prabhupāda’s challenge was to instill the same art of spiritual servitorship within his own disciples. If successful, they in turn will pass it on, as the living cultural legacy of ISKCON. If his followers can receive and be worthy of his legacy, developing it and improving it just as he had done, keeping cooperative servitorship at the core of all action—then his work as Founderācārya will find its fulfillment.
 
During this same period, Śrīla Prabhupāda complied with a request from some disciples to be able to honor him with a special, or personal, praṇāma-mantra. <ref>Tamāla Kṛṣṇa Goswami: "When we had approached Prabhupāda and told him that as his disciples we would like a special prayer which we could recite in his honor, he had composed a verse in which he described his mission" (SS 187). A "personal" mantra, that is, honoring a certain spiritual master for some particular personal characteristic or achievement. The first praṇāma-mantra is "generic," that is, suitable being directed to any guru whose name is inserted within the mantra. The date of the new praṇāma-mantra: In a letter of April 9, 1970 to Pradyumna Dāsa, Śrīla Prabhupāda refers to it as "the new prayer addition," and proposes a grammatical modification to the Sanskrit.</ref> It would normally fall to a competent disciple to compose such a mantra in his gurudeva’s honor. Since at the time, no disciple of Śrīla Prabhupāda was sufficiently qualified spiritually and linguistically to do so, Prabhupāda was placed in the awkward position of coming up with a mantra himself. As a result, we have been given Prabhupāda’s own representation of himself, how he thought of himself, and how he wanted us to remember him as we daily invoked his presence:  


:namas te sārasvate deve gaura-vāṇī-pracāriṇe
:namas te sārasvate deve gaura-vāṇī-pracāriṇe
:nirviśeṣa-śūnyavādi-pāścātya-deśa-tāriṇe
:nirviśeṣa-śūnyavādi-pāścātya-deśa-tāriṇe


Sārasvata is the name in this verse by which Śrīla Prabhupāda wishes to be remembered, his name in relation to his spiritual master. Sārasvata is his patronymic; it means "son [or disciple] of [Bhaktisiddhānta] Sarasvatī."<ref>There is a rule in Sanskrit grammar for the formation of a patronymic or matronymic, that is, a name derived from one’s father or mother. In English, common surnames like "Johnson" or "Erickson" were originally patronymics ("John’s son"). In Scotland, the prefix "Mac-" or "Mc-" is the sign of a patronymic, "MacDonald" being (originally) Donald’s son; in Ireland FitzGerald was Gerald’s son. In Russian, "Ivanovitch" is a patronymic. Following the Sanskrit rule, Prabhupāda denoted himself with the name "Sārasvata," the son or servant of Sarasvatī Ṭhākura.</ref> As Prabhupāda explains ([[Vanisource:CC Ādi 10.84|CC Ādi 10.84, purport]]): "As members of the Kṛṣṇa consciousness movement we belong to the family, or disciplic succession,
Sārasvata je ime iz ovog stiha po kojem Śrīla Prabhupāda želi da ga se sjećamo – ime koje je povezano s njegovim duhovnim učiteljem. Sārasvata je njegov patronim koji znači „sin (ili učenik) (Bhaktisiddhānte) Sarasvatīja".<ref> U sanskritskoj gramatici postoji pravilo za patronime i matronime, odnosno imena nastala iz imena nečijeg oca ili majke. U engleskom su uobičajena prezimena poput „Johnson" i „Erickson" izvorno bila patronimi (Johnov sin). U Škotskoj prefiks „Mac-" ili „Mc-" označava patronim. „MacDonald" je izvorno bio Donaldov sin. U Irskoj je FitzGerald bio Geraldov sin. U ruskom, „Ivanovich" je patronim. Slijedeći sanskritsko pravilo, Prabhupāda se nazvao imenom „Sārasvata", sinom ili slugom Sarasvatīja Ṭhākure</ref> Prabhupāda objašnjava ([[Vanisource:CC Ādi 10.84|CC Ādi 10.84, smisao]]): „Kao članovi pokreta svjesnosti Kṛṣṇe mi pripadamo obitelji – učeničkom slijedu Sarasvatīja Gosvāmīja i stoga se nazivamo Sārasvatama. Stoga se duhovnom učitelju odaje poštovanje kao sārasvata-devi, članu Sārasvata obitelji (...)" Dakle, njegovo je ime u praṇāma-mantri jednostavno ime njegova duhovnog učitelja koje je uz pomoć par gramatičkih preinaka (promjenom prvog a u ā i promjenom završetka riječi) postalo njegovo [Prabhupādino]. Time Sārasvata otkriva duboku i blisku povezanost te upućuje na to da postignuća sina, koji ih je ostvario u očevo ime, pripadaju ocu, njegovu tvorcu i voditelju. U ovom slučaju, sin doslovce predstavlja oca: „represent" (engl.) znači „re-present" – predstavlja ga iznova i iznova.
of Sarasvatī Gosvāmī, and thus we are known as Sārasvatas. Obeisances are therefore offered to the spiritual master as sārasvata-deva, or a member of the Sārasvata family . . . ." Thus, his own name in this praṇāma-mantra is simply the name of his spiritual master, which, by means of a few grammatical tweaks— changing the first a to ā, and modifying the word-ending— becomes his own. In this way, "Sārasvata" directs attention to their deep affinity and suggests that achievements of the son— accomplished in his father’s name—belong to the father, his creator and director. In this instance, the son represents the father in the literal sense of the term: to "represent" is to "represent"—to present over again.
 
Śrīla Prabhupāda’s praṇāma-mantra recognizes him as being the one who spreads (pracāriṇa) Lord Caitanya teaching (gauravāṇī) to the West (pāścātya-deśa). His achievement had been the concerted aim of the Gauḍīya Maṭha, which had attained a toehold in Europe in 1933 but nothing further. Had that position become secured—particularly by the construction of a London temple—Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura would have gone to the West himself.<ref>The Harmonist of July 12, 1935 (Harm. 31:521-22) reports that "Her Highness Majarani Indira Devi, Regent Shaeba of Cooch Behar paid a visit to Sree Gaudiya Math, Baghbazar, Calcutta," where she met with Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. During that meeting, the magazine reports: "Her Highness very earnestly enquired about the proposed visit of the Editor [Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura] to Europe for further extension of the propaganda in the West."</ref> Circumstantially, his intent seems to have been frustrated. Even so, in the ripeness of time, he had one faithful Sārasvata who fulfilled his heartfelt desire.
 
The name sārasvata-deva indicates that its bearer is the continuation of Sarasvatī Ṭhākura in another form. In that form, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura succeeded in fulfilling his heartfelt desire. When his most dedicated servant realized that success was at hand,<ref>We don’t know the precise time he realized this. In any case, there is no doubt that Śrīla Prabhupāda’s knowledge of the future was not that of ordinary, conditioned persons. In late fall of l965, Śrīla Prabhupāda sat on a park bench and chatted with Paul Ruben, a New York City subway conductor, who recollects (SPL 2:28): ‘‘He seemed to know he would have temples filled with devotees. He would look out and say, ‘I am not a poor man, I am rich. There are temples and books, they are existing, they are there, but the time is separating us from them.’"</ref> and that it bore the name and form of "International Society for Krishna Consciousness," Śrīla Prabhupāda accepted the title "Founder-ācārya." This confident, self-assured act of Śrīla Prabhupāda indicates that he knew very well that this title had been prepared to recognize the crowning success of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura in establishing Kṛṣṇa consciousness as a global movement, and that Śrīla Sarasvatī Ṭhākura had achieved this success through his own Sārasvata.
 
Śrīla Prabhupāda’s praṇāma-mantra recognizes two kinds of achievements: widespread propagation of devotional service to the Supreme Lord, and overthrowing nihilism and impersonalism. These were also the aims of the Gauḍīya Maṭha institution under Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura and the signature achievements of the sampradāya-ācāryas as well.
 
It is notable that Śrīla Prabhupāda was able to recognize his own achievement, and accept the honors that properly belong to it, without a tinge of pride. It is evident that at a certain time, Śrīla Prabhupāda realized that in spite of all impediments, he would be able to execute his spiritual mater’s order. He recognized that he had been empowered. It is a natural characteristic of spiritual psychology, observable in great devotees and saints, that the experience of empowerment is inevitably accompanied by the experience of extreme humility, and the more empowerment bears fruit, the further humility increases. This compact blend of great accomplishment and great humility is beyond the scope of experience of ordinary materialistic persons. They cannot begin to imagine it.
 
When visible success began to attend upon Śrīla Prabhupāda’s efforts, he discounted his own effort, gave credit to others, and was filled with gratitude.
 
On several memorable occasions, he disclosed his mind in public addresses. For example, speaking to his disciples gathered in London to celebrate Śrī Vyāsa-pūjā on August 22, 1973, Śrīla Prabhupāda said:


<blockquote>Anyone who is connected with our movement, he’s not ordinary living being. Actually, he’s liberated soul. And I am very much hopeful that my disciples who are now participating today, even if I die, my movement will not stop, I am very much hopeful. . . . My Guru Mahārāja, His Divine Grace Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Prabhupāda, he also attempted to send his disciples to preach Caitanya cult in the Western world. . . . First meeting, perhaps you know, he asked me to preach. So at that time I was young man, only twenty-five years old, and I was also householder. So I should have joined and executed his desire immediately, but due to my ill luck I could not immediately execute his order, but it was in my heart that it is to be done. So better late than never, I executed his order at the age of seventy years, not at the age of twenty-five. So actually I wasted so much time, I can understand that. . . . The message was there when I was twenty-five years old, but I began at the age of seventy years. But I did not forget the message. Otherwise, how could I do? That was, that is a fact. I was simply finding out the opportunity, how to do it. So anyway, although I began very late, at the age of seventy years, so by the help of my disciples this movement is gaining ground and is spreading all over the world. So therefore I have to thank you. It is all due to you. It is not my credit, but it is your credit that you are helping me in executing the order of my Guru Mahārāja. ([[Vanisource:730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London|730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London]]) </blockquote>
Śrīla Prabhupādina praṇāma-mantra prepoznaje ga kao onoga tko promiče (pracāriṇa) učenja Gospodina Caitanye (gauravāṇī) na zapadu (pāścatya-deśa). Njegovo je postignuće bilo zajednički cilj Gauḍīya Maṭha koji je 1933. godine samo dotakao tlo Europe, ali nije učinio ništa više od toga. Da je taj cilj bio tada ostvaren – posebice izgradnja hrama u Londonu – Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura bi bio osobno otišao na zapad.<ref> The Harmonist od 12. srpnja 1935. (Harm. 31: 521–522) objavljuje da je „Njezino Visočanstvo Majarani Indira Devi, namjesnica Shaeba Cooch Behara posjetila Sree Gaudiya Math na Baghbazaru u Kolkati", gdje se susrela sa Śrīla Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom. Časopis izvještava da se za vrijeme tog susreta „Njezino Visočanstvo s velikim zanimanjem raspitivalo o najavljenoj mogućoj posjeti urednika (Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure) Europi u svrhu širenja promidžbe na zapadu."</ref> Stjecanjem okolnosti, izgledalo je da je njegova želja ostala neispunjena. No, s vremenom, pokazalo se da je imao jednog vjernog Sārasvatu koji mu je ispunio tu veliku želju.


Later that year in Los Angeles, Śrīla Prabhupāda expressed similar thoughts, with more visible emotion, on the Disappearance Day of his spiritual master ([[Vanisource:731213 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles|VB: Lecture, Dec. 31, 1973]]):
Sārasvata-deva ukazuje da je nositelj tog imena nastavak postojanja Sarasvatīja Ṭhākure u drugačijem obliku. U tom je obliku Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura uspio ispuniti svoju veliku čežnju. Kad je njegov najposvećeniji sluga, Śrīla Prabhupāda, shvatio da se približava uspjehu<ref> Ne znamo kad je on to točno shvatio. U svakom slučaju, nema sumnje da Śrīla Prabhupādino znanje o budućnosti nije kao kod običnih uvjetovanih duša. Kasno u jesen 1965. godine, Śrīla Prabhupāda je sjedio na klupi u parku i opušteno razgovarao s kondukterom podzemne željeznice u New Yorku, Paulom Rubenom, koji se prisjeća (SPL 2: 28): „Izgledalo je kao da je znao da će imati hramove pune bhakta. Zagledao bi se u daljinu i rekao, ‘Ja nisam siromah, ja sam bogat. Postoje hramovi i knjige, oni postoje, ali nas samo vrijeme dijeli od njih.'"</ref> pod nazivom „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne", prihvatio je titulu Osnivača-Ācārye. Ovaj Śrīla Prabhupādin samouvjereni čin upućuje na to da je tada mogao prepoznati konačan uspjeh Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure u uspostavljanju svjesnosti Kṛṣṇe kao svjetskog pokreta te na činjenicu da je Śrīla Sarasvatī Ṭhākura ostvario ovaj uspjeh kroz svog Sārasvatu.


<blockquote>So in this way, gradually, I became attached to these Gauḍīya Matha activities, and by the grace of Kṛṣṇa, my business also was not going very well. [laughs] Yes. Kṛṣṇa says yasyāham anughṛṇāmi hariṣye tad-dhanaṁ śanaiḥ. If somebody wants to be actually devotee of Kṛṣṇa, at the same time, keeps his material attachment, then Kṛṣṇa’s business is He takes away everything material, so that cent percent he becomes, I mean to say, dependent on Kṛṣṇa. So that actually happened to my life. I was obliged to come to this movement to take up this very seriously.
U Śrīla Prabhupādinoj se praṇāma-mantri prepoznaju dva postignuća: sveoubuhvatno promicanje predanog služenja Svevišnjega Gospodina te opovrgavanje nihilizma i impersonalizma. To su bili i ciljevi Gauḍīya Maṭha, institucije na čelu s Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom, kao i prepoznatljiva postignuća sampradāya-ācārya.


And I was dreaming that: "Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura is calling me, ‘Please come out with me!’" [pause] So I was sometimes horrified, "Oh, what is this? I have give up my family life? Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura is calling me? I have to take sannyāsa?" Oh, I was horrified. But I saw several times, calling me. So anyway, it is by his grace I was forced to give up my family life, my so-called business life. And he brought me some way or other in preaching his gospel.
Značajno je da je Śrīla Prabhupāda mogao prepoznati vlastiti uspjeh i prihvatiti počast koja mu s pravom pripada, bez imalo ponosa. S vremenom se pokazalo da je shvatio da će, unatoč svim zaprekama, moći ispuniti naredbu svoga duhovnog učitelja. Shvatio je da je opunomoćen. Prirodna je osobina duhovne psihologije koja se očituje kod velikih bhakta i svetaca, da iskustvo opunomoćenja neizbježno prati iskustvo iznimne poniznosti. Što opunomoćenost više rađa plodovima, to se poniznost sve više povećava. Ovaj se nerazdvojan spoj velikih postignuća i velike poniznosti nalazi izvan dosega iskustava običnih materijalista. Oni o tome nemaju pojma.


So this is a memorable day. What he desired, I am trying little bit, and you are all helping me. So I have to thank you more. You are actually representative of my Guru Mahārāja [begins to cry] because you are helping me in executing the order of my Guru Mahārāja. . . . </blockquote>
Kad su očiti pokazatelji uspjeha počeli krasiti njegov uloženi trud, Śrīla Prabhupāda ga nije smatrao toliko vrijednim, već je pripisivao zasluge drugima i bio pun zahvalnosti.


When appreciative Indians began praising Śrīla Prabhupāda as a magician or miracle-maker, he denied having any special powers. Here is his account given in Bombay on January 9, 1973:  
U nekoliko se nezaboravnih prilika povjerio prilikom javnih izlaganja. Na primjer, Śrīla Prabhupāda je, govoreći svojim učenicima koji su se okupili u Londonu 22. kolovoza 1973. da bi obilježili Śrī Vyāsa-pūju, rekao sljedeće:


<blockquote>Yes, we should not be very much proud that "I have created wonderful." Why? . . . Sometimes people, they give me so much honor: "Swamijī, you have created wonderful." I do not feel that I have created wonderful. What I have done? I say that I’m not a magician, I do not know how to create wonderful. I have simply presenting Bhagavad-gītā as it is, that’s all. If there is any credit, this is only credit. Anyone can do it. The Bhagavad-gītā is there, and anyone can present Bhagavad-gītā as it is. So it will act wonderful. I am not a magician. I do not know the tricks of magic and the yoga-siddhi. . . . So my only credit is, I do not want to mix with this pure Bhagavadgītā teaching, any rascaldom, that’s all. That is my credit. And whatever little miracle has been done, only on this principle. That’s all. ([[Vanisource:721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad|721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad]])</blockquote>
<blockquote> Svatko tko je povezan s ovim pokretom nije obično ljudsko biće. On je zapravo oslobođena duša. Iskreno se nadam da će moji učenici koji su nam se danas pridružili, čak i ako umrem, nastaviti s mojim pokretom, iskreno se nadam. (. . .) Moj je Guru Mahārāja, Njegova Božanska Milost Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Prabhupāda, također pokušao poslati svoje učenike na zapad da propovijedaju kult Gospodina Caitanye. (. . .) Možda znate da me je na našem prvom susretu zamolio da propovijedam. Tada sam bio mladić od svega dvadeset pet godina i imao sam obitelj. Dakle, trebao sam se pridružiti i odmah ispuniti njegovu želju, ali zbog toga što nisam imao sreće nisam mogao odmah ispuniti njegovu naredbu. Međutim, u sebi sam odlučio da to moram učiniti. Stoga, bolje ikada nego nikada, ispunio sam ovu naredbu sa sedamdeset godina, a ne s dvadeset pet. Zapravo sam protratio toliko mnogo vremena. To mogu shvatiti. (. . .) Poruka je bila tu kad sam imao dvadeset pet godina, ali sam počeo sa sedamdeset, ali nisam zaboravio poruku. Kako bih inače učinio sve ovo? To je činjenica, jednostavno sam tražio pogodnu priliku kako bih to učinio. U svakom slučaju, iako sam počeo kasno, sa sedamdeset godina, uz pomoć mojih učenika ovaj pokret pušta korijenje i širi se diljem svijeta. Zato vam se moram 73 zahvaliti. Sve je to zbog vas. Meni ne pripadaju nikave zasluge, već vama, jer mi pomažete ispuniti naredbu moga Gurua Mahārāje. ([[Vanisource:730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London|730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London]]) </blockquote>


'''Governing Body Commission.''' The upheaval of 1970 in ISKCON provided the occasion for Śrīla Prabhupāda to satisfy another unfulfilled desire of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura: the formation of a governing body to manage the whole institution. This instruction was among the final directions imparted by Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura to his disciples in his last days.<ref>This instruction was set down on December 31, 1936 in the recorded minutes of his will. The original document is preserved at the Bhaktivedanta Research Center in Kolkata. For a photocopy, see MHP 289.</ref> Disobedience to this order, according to Śrīla Prabhupāda, led to the disintegration of the Gauḍīya Maṭha ([[Vanisource:CC Adi 12.8|CC Ādi 12.8, purport]]):  
Kasnije te iste godine, Śrīla Prabhupāda je u Los Angelesu izrazio slično mišljenje, s još vidljivijim osjećajima, na dan odlaska svoga duhovnog učitelja. ([[Vanisource:731213 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles|VB: Predavanje, 31. prosinca 1973.]]):  


<blockquote>In the beginning, during the presence of Oṁ Viṣṇupāda Paramahaṁsa Parivrājakācārya Aṣṭottara-śata Śrī Śrīmad Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Prabhupāda, all the disciples worked in agreement; but just after his disappearance, they disagreed. One party strictly followed the instructions of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, but another group created their own concoction about executing his desires. Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, at the time of his departure, requested all his disciples to form a governing body and conduct missionary activities cooperatively. He did not instruct a particular man to become the next ācārya. But just after his passing away, his leading secretaries made plans, without authority, to occupy the post of ācārya, and they split into two factions [the Calcutta "Gauḍīya Mission" and the Mayapura "Gauḍīya Maṭha"] over who the next ācārya would be. Consequently, both factions were asāra, or useless, because they had no authority, having disobeyed the order of the spiritual master. Despite the spiritual master’s order to form a governing body and execute the missionary activities of the Gauḍīya Maṭha, the two unauthorized factions began litigation that is still going on after forty years with no decision.
<blockquote> Dakle, tako sam se postupno vezao za djelatnosti Gauḍīya Maṭha, a milošću Kṛṣṇe, posao mi nije baš dobro išao. [smijeh] Da. Kṛṣṇa kaže yasyāham anugṛhnāmi hariṣye tad-dhanaṁ śanaiḥ. Ako netko uistinu želi biti Kṛṣṇin bhakta i istovremeno zadržava svoje materijalne vezanosti, tada mu Kṛṣṇa obično oduzima sve materijalno tako da može postati, htio sam reći, sto postotno ovisan o Kṛṣṇi. To se ustvari dogodilo u mom životu. Bio sam prisiljen pristupiti ovom pokretu i prihvatiti ga vrlo ozbiljno. Sanjao sam da me Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura poziva: „Molim te, pođi sa mnom!" [stanka] Ponekad sam bio užasnut: „O, što je ovo? Moram se odreći obiteljskog života? Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura me poziva? Moram prihvatiti sannyāsu?" Oh, bio sam užasnut, ali sam nekoliko puta vidio kako me poziva. U svakom slučaju, njegovom sam milošću bio prisiljen napustiti svoj obiteljski život, svoj takozvani poslovni život, a on me je na neki način naveo da propovijedam njegovo evanđelje. Dakle, ovo je značajan dan. Ja se pomalo trudim oko onoga što je on želio, a svi vi mi pomažete. Stoga bih vam se trebao još više zahvaliti. Vi ste zapravo predstavnici moga Gurua Mahārāje [počinje plakati] jer mi pomažete da izvršim naredbu moga Gurua Mahārāje. (. . .)</blockquote>


Therefore, we do not belong to any faction. But because the two parties, busy dividing the material assets of the Gauḍīya Maṭha institution, stopped the preaching work, we took up the mission of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura and Bhaktivinoda Ṭhākura to preach the cult of Caitanya Mahāprabhu all over the world, under the protection of all the predecessor ācāryas, and we find that our humble attempt has been successful.
Kad su Indijci koji su ga cijenili počeli hvaliti Śrīla Prabhupādu kao mađioničara ili čudotvorca, on je poricao da posjeduje bilo kakve posebne moći. Slijede njegove riječi koje izgovorio u Bombayu, 9. siječnja 1973.:


We followed the principles especially explained by Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura in his commentary on the Bhagavad-gītā verse beginning vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana ([[Vanisource:BG 2.41|BG 2.41]]). According to this instruction of Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura, it is the duty of a disciple to follow strictly the orders of his spiritual master. The secret of success in advancement in spiritual life is the firm faith of the disciple in the orders of his spiritual master. . . . . One must judge every action by its result. The members of the self-appointed ācārya’s party who occupied the property of the Gauḍīya Maṭha are satisfied, but they could make no progress in preaching. Therefore by the result of their actions one should know that they are asāra, or useless, whereas the success of the ISKCON party, the International Society for Krishna Consciousness, which strictly follows guru and Gaurāṅga, is increasing daily all over the world. </blockquote>
<blockquote> Da, ne bismo trebali biti previše ponosni i misliti: „Napravio sam nešto čudesno." Zašto? Ponekad mi ljudi ukazuju toliko počasti: „Swamijī, napravio si čudo." Ne mislim da sam učinio nešto čudesno. Što sam napravio?  Nisam mađioničar, ne znam činiti čuda. Ja jednostavno predstavljam Bhagavad-gītu kakva jest, to je sve. Ako mi pripadaju nekave zasluge, to je samo zbog toga. Svatko to može učiniti. Bhagavad-gīta je tu i svatko može predstaviti Bhagavad-gītu kakva jest i ona će čudesno djelovati. Ja nisam mađioničar. Ne znam mađioničarske trikove i yoga-siddhīje... Moja je jedina zasluga da ne želim s ovim čistim učenjem Bhagavad-gīte pomiješati nikakav nitkovluk, to je sve. To je moja zasluga. Kakvo god da je čudo učinjeno, to je samo na temelju ovog načela. To je sve. ([[Vanisource:721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad|721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad]])</blockquote>


The establishment of the Governing Body Commission on July 28, 1970 was Śrīla Prabhupāda’s second potent counter-measure against the imp of disunity let loose in ISKCON. The GBC is the type of institution—a committee<ref>Etymologically, the word goes back to the Latin committere, "to unite, connect."</ref>—that both demands and fosters cooperation. Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura’s leaders failed to realize such a governing board. Had the Gauḍīya Maṭha not been dismembered by their disobedience, there would have been many disciples of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura working together in the West. In the event, Śrīla Prabhupāda arrived alone, and alone he resuscitated the Krishna Consciousness movement. When godbrothers actively or passively spurned cooperation, he was left no alternative but to be the single ācārya at the head of ISKCON.
'''Upravni odbor (Governing Body Commission).''' Komešanje u ISKCON-u 1970. godine pružilo je Śrīla Prabhupādi priliku da ispuni još jednu neostvarenu želju Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, a ta je osnivanje upravnog tijela koje bi upravljalo čitavom institucijom. To je jedna od posljednjih uputa koje je Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pred kraj života dao svojim učenicima.<ref> Ova je uputa zabilježena 31. prosinca 1936. u zapisniku njegove oporuke. Izvorni se dokument čuva u Istraživačkom centru Bhaktivedanta u Kolkati. Fotokopiju možete vidjeti u MHP 289. </ref> Nepoštivanje te naredbe je, prema Śrīla Prabhupādi, uzrokovalo raspad Gauḍīya Maṭha ([[Vanisource:CC Adi 12.8|CC Ādi 12.8, smisao]]):


Yet his spiritual master himself had asked for a governing board to succeed him at the head of his institution. Śrīla Prabhupāda took this request to heart. Here was another desire of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura left unsatisfied, and Śrīla Prabhupāda, the faithful Sārasvata, undertook to satisfy him: He would establish such a board, oversee its development, and have it ready to act as his successor at the head of ISKCON.
<blockquote>U početku, u vrijeme dok je Oṁ Viṣṇupāda Paramahaṁsa Parivrājakācarya Aṣṭottara-śata Śrī Śrīmad Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Prabhupāda bio prisutan, svi su učenici složno djelovali, ali je među njima došlo do neslaganja odmah po njegovu odlasku. Jedna se strana strogo držala uputa Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, dok je druga izmislila vlastiti način ostvarivanja njegovih želja. Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura je pred kraj života naložio učenicima da osnuju upravno tijelo i složno rade na misiji. Nije naredio određenoj osobi da postane sljedeći ācārya. No, neposredno nakon što je napustio tijelo, njegovi su vodeći tajnici bez ovlaštenja skovali planove da zauzmu položaj ācārye, pa su se razdijelili na dvije struje [na „Misiju Gauḍīye" u Kolkati i na „Gauḍīya Maṭh" u Māyāpuru] oko toga tko će biti sljedeći ācārya. Zbog toga su obje strane postale asāra, beskorisne, jer, budući da su prekršile naredbu duhovnog učitelja, nisu bile ovlaštene. Unatoč naredbi duhovnog učitelja da osnuju upravno tijelo i vrše misionarske djelatnosti Gauḍīya Maṭha, te su dvije neovlaštene struje pokrenule sudski proces koji nakon četrdeset godina još traje bez konačne odluke. Mi stoga ne pripadamo nijednoj struji. Budući da su dvije strane, zbog zauzetosti raspodjelom materijalnih dobara institucije Gauḍīya Maṭha, prestale sa propovijedanjem, mi smo prihvatili misiju Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure i Bhaktivinode Ṭhākure, misiju propovijedanja kulta Caitanye Mahāprabhua diljem svijeta, pod zaštitom svih dosadašnjih ācārya i vidimo da je naš ponizan pokušaj postao uspješan.


It is customary in India for an ācārya to leave his institution to his chosen successor as a legacy in his will. The action Śrīla Prabhupāda took in 1970—establishing the GBC— allowed him in 1977 to set this down as the first provision of his "Declaration of Will": "The Governing Body Commission (GBC) will be the ultimate managing authority of the entire International Society for Krishna Consciousness." By thus establishing the GBC and leaving it as his chosen successor at the head of ISKCON, Śrīla Prabhupāda insured that the order of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura would continue to work efficaciously in the world and bear fruit.
Slijedili smo načela koja je Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura posebno objasnio u svom komentaru na stih iz Bhagavad-gīte koji počinje s vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana ([[Vanisource:BG 2.41|BG 2.41]]). Prema ovoj uputi Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure, dužnost je učenika da strogo slijedi naredbe duhovnog učitelja. Tajna uspješnog napretka u duhovnom životu jest učenikova čvrsta vjera u naredbe duhovnog učitelja. (. . .) Svaku djelatnost trebamo prosuditi po rezultatu. Članovi skupina samozvanih ācārya koji su zauzeli posjede Gauḍīya Maṭha zadovoljni su, ali nisu uspjeli napredovati u propovijedanju. Stoga po rezultatu njihova djelovanja trebamo znati da su asāra, beskorisni. Međutim, ISKCON, Međunarodno društvo za svjesnost Krišne, koje strogo slijedi gurua i Gaurāṅgu, svakim danom postaje sve uspješnije diljem svijeta.</blockquote>


The final stage in Śrīla Prabhupāda’s installation of the essential components in ISKCON’s spiritual morphology was also initiated around this time. After great difficulty and many setbacks, mainly occasioned by passive and active opposition of godbrothers,<ref>Satsvarūpa dāsa Goswami relates (SPL 4:95): "Though sometimes ignorant, his disciples, he knew, were not malicious. Yet these letters from India carried a spiritual disease transmitted by several of Prabhupāda’s Godbrothers to his disciples there. Prabhupāda had already been troubled when some of his Godbrothers had refused to help him secure land in Māyāpur, the birthplace of Lord Caitanya. Although he had asked them to help his inexperienced disciples purchase land, they had not complied. In fact, some of them had worked against him. Prabhupāda had written to one of his Godbrothers, ‘I am so sorry to learn that there is a sort of conspiracy by some of our Godbrothers as not to give me a place at Māyāpur.’"</ref> Śrīla Prabhupāda was able to purchase land in Māyāpura for ISKCON, and he quickly revealed his plans for a monumental temple there. Writing to Govinda Dāsī from Calcutta (May 28, 1971), he said:
Osnivanje Upravnog tijela ISKCON-a (Governing Body Commission) 28. srpnja 1970. bila je Śrīla Prabhupādina druga moćna protumjera, usmjerena na sprečavanje rasta klice razjedinjenja u ISKCON-u. GBC je vrsta institucije (komiteta)<ref>Etimološki ova riječ dolazi iz latinske riječi committere, što znači ujediniti, povezati.</ref>koja i zahtijeva i potiče suradnju. Vodeći učenici Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure nisu uspjeli osnovati takvo upravno tijelo. Da se Gauḍīya Maṭh nije rascjepkao zbog njihova neposluha, mnogi bi učenici Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure surađivali na zapadu. Po slijedu događaja, Śrīla Prabhupāda je došao sam i sam je ponovno pokrenuo pokret za svjesnost Krišne. Kad su njegova braća po Bogu aktivno ili pasivno odbila suradnju, nije mu preostalo ništa drugo nego da postane jedinstveni ācārya na čelu ISKCON-a.


<blockquote>You will be glad to learn that we have purchased about five acres of land in Mayapur, the birthsite of Lord Caitanya and we have proposed to hold a nice festival there from Janmastami day for two weeks. At that time the foundation stone [for the temple] will be set down. I wish that all our leading disciples come to India at that time. There are 50 branches, so at least one from each branch should attend the function . . . . ([[Vanisource:710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta|710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta]])</blockquote>
A opet, njegov je duhovni učitelj zahtijevao da ga na čelu institucije naslijedi upravno tijelo. Śrīla Prabhupāda je ovaj nalog primio k srcu. Ovo je bila još jedna neispunjena želja Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, a Śrīla Prabhupāda, vjerni Sārasvata, odlučio ju je ispuniti. Namjeravao je osnovati takav odbor, nadgledati njegov razvoj i pripremiti ga da djeluje kao njegov nasljednik na čelu ISKCON-a.


By performing the ceremony for establishing the temple’s foundation, Śrīla Prabhupāda committed himself to the completion of the structure. As it turned out, the foundationlaying itself was delayed until Gaura Pūrṇimā of 1972, and in the ensuing years many more vicissitudes sent ISKCON leaders repeatedly back to the drawing board. Yet Śrīla Prabhupāda’s own commitment, established in 1972 as if a vow, has proved to contain a potency that has driven the concerted effort over, under, around and through all impediments, and the Temple of the Vedic Planetarium rises on the alluvial soil of Antardvīpa.  
U Indiji je običaj da ācārya svoju instituciju ostavi izabranom nasljedniku. Korak koji je Śrīla Prabhupāda poduzeo godine 1970. – osnivanje GBC-ja – omogućio mu je da 1977. u prvoj stavci oporuke izjavi sljedeće: „Upravno će tijelo (Governing Body Commission) biti najviši upravni autoritet čitavog Međunarodnog društva za svjesnost Krišne." Osnivajući GBC i proglašavajući ga svojim izabranim nasljednikom na čelu ISKCON-a, Śrīla Prabhupāda se pobrinuo da naredba Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure nastavi učinkovito djelovati i donositi plodove u ovom svijetu.


Śrīla Prabhupāda gave high priority to acquiring land in Māyāpura for ISKCON’s "world headquarters" and constructing on it an extraordinary temple. Gradually, Śrīla Prabhupāda’s leaders began to grasp its importance for him. For example (SPL 5:9):  
Śrīla Prabhupāda je posljednju fazu postavljanja suštinskih elemenata ISKCON-ove duhovne morfologije pokrenuo u istom razdoblju. Nakon velikih poteškoća i mnogih neuspjeha, uzrokovanih uglavnom pasivnim i aktivnim protivljenjem njegove braće po Bogu.<ref>Satsvarūpa dāsa Goswami piše (SPL 4: 95): „Znao je da njegovi učenici nisu bili zlobni, premda su ponekad bili u neznanju. No ova su pisma iz Indije nosila duhovnu bolest koju je na njegove učenike ondje prenosila nekolicina Prabhupādine braće po Bogu. Prabhupāda je već morao trpjeti kad su mu neki od braće po Bogu odbili pomoći da kupi zemlju u Māyāpuru, rodnom mjestu Gospodina Caitanye. Premda ih je zamolio da njegovim neiskusnim učenicima pomognu da kupe zemlju, nisu na to pristali. Ustvari, neki su od njih djelovali protiv njega. Prabhupāda je pisao jednom bratu po Bogu: ‘Žao mi je što čujem da su se neka od naše braće po Bogu urotila protiv moje namjere da dobijem zemlju u Māyāpuru.'"</ref> Śrīla Prabhupāda je u Māyāpuru uspio kupiti zemlju za ISKCON te je uskoro razotkrio svoje planove za  gradnju monumentalnog hrama. Pišući Govinda dāsī iz Kolkate (28. svibnja 1971.) izjavio je:


<blockquote>During this visit to Calcutta [November, 1971], Prabhupāda had also spoken of his plans for Māyāpur. Nara-Nārāyaṇa had built a scale model of the building ISKCON would construct on the newly acquired property, and Prabhupāda had shown it to all his guests and had asked them to help. Seeing Prabhupāda’s absorption in this project, Girirāja had volunteered to help in any way required. "It seems the two things you want most," Girirāja had said, "are for the books to be distributed and to build a temple at Māyāpur."
<blockquote>Bit će ti drago čuti da smo kupili oko pet jutara zemlje u Mayapuru, rodnom mjestu Gospodina Caitanye, gdje planiramo održati veliku svečanost u trajanju od dva tjedna, s početkom na Janmastami. Tada će se postaviti kamen temeljac (za hram). Želim da tom prilikom svi moji vodeći učenici dođu u Indiju. Postoji 50 centara, pa barem jedan iz svakog centra treba sudjelovati u ovom značajnom događaju (. . .) ([[Vanisource:710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta|710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta]])</blockquote>


"Yes," Prabhupāda had said, smiling. "Yes, thank you." </blockquote>
Obredom postavljanja temelja za hram, Śrīla Prabhupāda se obavezao da će dovršiti to zdanje. Stjecajem okolnosti, postavljanje temelja bilo je odgođeno sve do Gaura Pūrṇime 1972. a narednih je godina sudba opetovano vraćala vođe ISKCON-a pred nacrte projekta. No, Śrīla Prabhupādina je posvećenost, položena 1972. poput neke prisege, pokazala da sadrži moć koja je upravljala tim trudom preko, ispod, oko i kroz sve zapreke da bi Hram vedskog planetarija mogao izrasti iz naplavljenog tla Antardvīpe.


We gain a deeper grasp of Śrīla Prabhupāda’s priority when we understand this temple in light of the Gauḍīya Vaiṣṇava ecclesiology that lay, as we have seen, at the foundation of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura’s institution. We have already noted that Śrīla Prabhupāda constructed ISKCON on the basis of that same ecclesiology. In the Gauḍīya Maṭha institution, the Śrī Caitanya Maṭha in Māyāpura is the central or "parent" temple and all others are its branches: "The distinction between the Gaudiya Math [in Calcutta] and Sri Chaitanya Math is all analogous to that between one lamp lighted by another," The Harmonist article explains (with an allusion to Brahmasaṁhitā 5.46). The central temple, being located in Māyāpura, the descended spiritual realm (Śvetadvīpa), is really the visible mundane complement or counterpart of its transcendentally located original, where the Lord and the ācārya dwell eternally together. The diverse branches are places for training aspirants for service in the place of the ācārya in the transcendent Māyāpura. The central or parent temple of the institution, being thus located on the border, as it were, between two realms, serves as a kind of gateway. Its associated branches, though dispersed further throughout the mundane realm, by virtue of their links with the center also function in themselves as gateways.
Śrīla Prabhupāda je kupovanje zemlje u Māyāpuru za „svjetsko sjedište" ISKCON-a i izgradnju veličanstvenog hrama na njoj smatrao velikim prioritetom. Njegovi su vodeći učenici postupno počeli shvaćati koliko mu je to značilo. Na primjer (SPL 5:9):


Situated at the center, the Śrī Caitanya Maṭha teaches by its very architecture with its embellishments and appurtenances, the spiritual science which sets forth the unified principle that make such a gateway possible: acintya-bhedābheda-tattva. The paved parikramā path around the central dome brings the circumambulating visitor around to encounter, one after another, the forms of the four Vaiṣṇava Founder-Ācāryas, each within his own shrine set into the outward body of the dome. They are spaced evenly around the base of the dome, but the structure itself draws them together around Śrī Caitanya Maṭha.
<blockquote>Tijekom posjete Kolkati [u studenom 1971.], Prabhupāda je govorio i o svojim planovima za Māyāpur. NaraNārāyaṇa napravio je model zgrade koju je ISKCON trebao izgraditi na nedavno kupljenoj zemlji i Prabhupāda ga je pokazao svojim posjetiteljima i zamolio ih da pomognu. Vidjevši koliko je Prabhupāda bio zaokupljen ovim projektom, Girirāja se dobrovoljno ponudio da pomogne na bilo koji način. „Izgleda da postoje dvije stvari koje najviše želiš", rekao je Girirāja. „Želiš da se tvoje knjige dijele i želiš izgraditi hram u Māyāpuru." „Da", Prabhupāda je rekao, smijući se. „Da, hvala ti."</blockquote>


Each of these Founder-Ācāryas propounded a specific teaching concerning the relationship between the Lord and his energies. While each doctrine is sound, it is also incomplete, asserts Niśikānta Sānyāl in Sree Krishna Chaitanya. But the  teaching of Lord Caitanya—formalized as acintya-bhedābhedatattva—"reconciles, harmonizes and perfects them" (SKC 164). The temple embodies this Gauḍīya Vaiṣṇava teaching and so presents the case—so thoroughly advanced in Sree Krishna Chaitanya—that Mahāprabhu, the yuga-avatāra, offers the consummation and the fulfillment of theism.
Dublji uvid u Śrīla Prabhupādine prioritete stječemo ako shvatimo ovaj hram u svijetlu Gauḍīya-vaiṣṇavske ekleziologije koja, kao što smo vidjeli, leži u samom temelju institucije Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Već smo rekli 78 da je Śrīla Prabhupāda izgradio ISKCON na temelju te iste ekleziologije. U članku u The Harmonistu opisano je (uz osvrt na stih iz Brahma-saṁhite 5.46) da Śrī Caitanya Maṭh u Māyāpuru u instituciji Gauḍīya Maṭha predstavlja središnji, „očinski" hram, a svi drugi hramovi njegovi su ogranci: „Gaudiya Matha (u Kolkati) i Sri Chaitanya Matha međusobno se razlikuju kao i dvije svjetljike od kojih je jedna upalila drugu." Središnji hram, smješten u Māyāpuru, duhovnom predjelu (Śvetadvīpi), koji je sišao u ovaj svijet, uistinu jest vidljivi dvojnik svoga transcendentalno smještenog izvornog oblika, u kojem Gospodin i ācārya vječno prebivaju zajedno. Razni ogranci predstavljaju mjesta obučavanja novaka za služenje u ācāryinom prebivalištu u transcendentnom Māyāpuru. Budući da je glavni ili „očinski" hram institucije smješten na granici između dva svijeta, on služi kao neka vrsta ulaza. Njegove grane, iako rasprostranjene po čitavom materijalnom svijetu, zahvaljujući povezanosti sa središtem također djeluju kao ulazi.


The ISKCON Temple of the Vedic Planetarium presents the same teaching portrayed by the Śrī Caitanya Maṭha in a more detailed and more comprehensive manner. On a cosmological scale, it maps, models, and illustrates the realized truth of acintyabhedābheda-tattva: that nothing is different from Kṛṣṇa, yet Kṛṣṇa is different from everything.<ref>Two memorable, aphoristic formulations of acintya-bhedābheda-tattva by Śrīla Prabhupāda: "Nothing is different from the Supreme. But the Supreme is always different from everything" ([[Vanisource:BG 18.78|BG 18.78, purport]]). And: "In a sense, there is nothing but Śrī Kṛṣṇa, and yet nothing is Śrī Kṛṣṇa save and except His primeval personality" ([[Vanisource:CC Adi 1.51|CC Ādi 1.51, purport]]).</ref> Within the main dome of the temple we see the cosmos displayed as it discloses itself to those who experience it with unoccluded perception: as pervaded by and connected to Kṛṣṇa as the Lord’s own potencies. The temple thus counters the two kinds of widespread false perception, both of which separate Kṛṣṇa from His energies. One is the way of monism or impersonalism (nirviśeṣa-vāda), which denies the reality of the divine energies and relegates both the personality of Godhead and the creation to illusion. The other is the way of materialism or nihilism (śūnya-vāda), which recognizes only the energies, which have no origin or foundation.
Smješten u središtu, Śrī Caitanya Maṭh nas samom svojom arhitekturom – ukrasima i svime što mu pripada – podučava duhovnoj znanosti koja uspostavlja acintya-bhedābheda-tattvu, objedinjujuće načelo koje omogućava postojanje spomenutog ulaza. Popločani put za parikramu oko glavne kupole vodi posjetitelja do susreta s obličjima četvorice vaiṣṇavskih Osnivača-Ācārya, jednim za drugim, postavljenih u zasebne kapelice na vanjskim zidovima kupole. Jednako su razmaknuti oko osnove kupole, ali ih sama konstrukcija povezuje oko Śrī Caitanya Maṭha.


Displaying the connections between the Lord and the creation, the temple can provide a kind of map of the pathway to divinity (together with the various way stations, detours, and diversions). Set into the inner wall of the dome, ascending concentric galleries offer the visitor a sequence of artistically rendered representations of the regions encountered on the cosmic journey by Gopa-kumāra, passing through multiple material and spiritual realms to Śrī Kṛṣṇa in Vṛndāvana, as depicted by Sanātana Gosvāmī in Bṛhad-Bhāgavatāmṛta. The temple thus previews the ultimate ascent that draws all sentient life onward.
Svaki od tih Osnivača-Ācārya isticao je određeno učenje glede odnosa između Gospodina i njegovih energija. Premda su ta učenja ispravna, svako od njih je i nepotpuno, tvrdi Niśkānta Sānyāl u knjizi Sree Krishna Chaitanya. No, učenja Gospodina Caitanye, uobličena kao acintya-bhedābheda-tattva, pomiruju ih, usklađuju i dovode do savršenstva (SKC 164). Hram otjelovljuje učenja Gaudīya-vaiṣṇava te predstavlja činjenicu – koja je temeljito predstavljena u knjizi Sree Krishna Chaitanya – da Mahāprabhu, yuga-avatāra, nudi svrhu i savršenstvo teizma.


It is the last of the five steps by Śrīla Prabhupāda, all accomplished by 1972, that puts all core components of ISKCON in place. The temple completes the whole spiritual structure of the visible ISKCON. The centers and temples scattered throughout the world are joined together in a network that converges on the center at Śrīdhāma Māyāpura. Like the widely spread roots of a tree that draw water to the central trunk, Śrīla Prabhupāda’s ISKCON brings conditioned souls to Māyāpura, where the central temple opens a gateway to the vertical dimension, that, like a tree-trunk, soars upward to branch out luxuriantly in the spiritual sky.
Gledano s kozmološke razine, on oslikava, uobličuje i osvjetljava spoznaju istinitosti učenja acintya-bhedābheda-tattve – da se ništa ne razlikuje od Kṛṣṇe, a ipak se Kṛṣṇa razlikuje od svega.<ref>Postoje dva Śrīla Prabhupādina značajna, aforistična objašnjenja acintyabhedābheda-tattve: „Ništa se ne razlikuje od Svevišnjeg, a Svevišnji se uvijek razlikuje od svega" ([[Vanisource:BG 18.78|BG 18.78, smisao]]). i „U izvjesnom smislu, ne postoji ništa što nije Śrī Kṛṣṇa, a ipak ništa nije Śrī Kṛṣṇa, osim Njegove izvorne osobe" ([[Vanisource:CC Adi 1.51|CC Ādi 1.51, smisao]]).</ref> Ispod glavne kupole hrama svemir je prikazan onakav kakvim ga doživljavaju oni koji nemaju ograničenu sposobnost gledanja: prožet i povezan s Kṛṣṇom, kao i Njegovim energijama. Hram se time suprotstavlja naveliko proširenim pogrešnim gledištima koja Kṛṣṇu razdvajaju od Njegovih energija. Prvo je put monizma ili impersonalizma (nirviśeṣa-vāda), koje poriče postojanje božanskih energija i svodi Božju osobnost i Njegovu kreaciju na iluziju. Drugo je gledište put materijalizma ili nihilizma (śūnyavāda), koje priznaje samo energije koje nemaju nikakva izvora ili osnove.


This is the work of a Founder-Ācārya. A Founder-Ācārya opens an avenue that leads through the cosmos and crosses over into transcendence. Having laid out the illustrious path—from the beginning root tip to ending leaf tip—the Founder-Ācārya makes provision for its regular maintenance and for the trained guides who will direct, protect, and encourage those who traverse it. He continuously oversees its functioning as long as there are those who act under his direction. In a sense, this lane to the land of the living is identical with its own craftsman. Naming his construction ISKCON, Śrīla Prabhupāda engineered it so that this entirely spiritual artifact should be manifest not only to the wise (who recognize what they see), but even to the foolish (who cannot). Especially for them, he assembled a vast array of visible entrances to the path, spread in a network covering the world. All converge on the center in Antardvīpa, where the map of the luminous path—in cosmological cartography—is marvelously displayed, and each step of the journey into transcendence finely depicted. Thus the temple discloses itself as a cosmic portal or gateway leading through the heavens and into the eternal realms of Kṛṣṇa.<ref>This "portal" is, in truth, an outward manifestation of the heart of Śrīla Prabhupāda. That heart is large and magnanimous, and so is its manifestation in a path that girdles the world and a central temple that embraces the universe and beyond. All this resided in Śrīla Prabhupāda’s heart when he walked alone on the chilled concrete of Manhattan in 1966. Now, it is becoming hugely manifest to bestow its benediction munificently</ref>
Prikazujući poveznice između Gospodina i kreacije, taj nam hram može poslužiti kao neka vrsta zemljovida koji pokazuje put do božanskog (uključujući razne postaje, obilaske i skretanja na putu). Postavljene na unutarnjim zidovima kupole, koncentrične galerije koje vode prema gore predstavljaju posjetitelju niz umjetničkih prikaza predjela kojima je Gopa-kumāra prošao dok je putovao kroz mnoštvo materijalnih i duhovnih područja, sve do Śrī Kṛṣṇe u Vṛndāvani, kao što je to opisao Sanātana Gosvāmī u Bṛhat-Bhāgavatāmṛti. Hram time prikazuje uzdizanje do konačnog odredišta koje sva svjesna bića povlači prema gore.


In the ISKCON temples and centers, Śrīla Prabhupāda’s specially placed mūrtis indicate his guardianship over the entranceways onto the path. At their convergence point in Navadvīpa-dhāma, Śrīla Prabhupāda’s presiding presence over all of earthly ISKCON is proclaimed by his radiant form of gold in his puṣpa-samādhi; from that coign of vantage he surveys the entrance of the great temple, gateway to the ultimate passage. And then, at the passage’s terminus in Śvetadvīpa, Śrīla Prabhupāda himself presides to welcome and gather the new arrivals into the everlasting transcendent ISKCON of gaura-līlā. <ref> "We shall have another ISKCON there (in the spiritual sky)." See [https://vanisource.org/wiki/721214_-_Letter_to_Tusta_Krsna_written_from_Ahmedabad 721214 - Letter to Tusta Krsna written from Ahmedabad]</ref> In this way, Śrīla Prabhupāda’s spiritual thoroughfare conveys the recovered and rescued jīvas safely to the highest destination.
To je posljednji od pet koraka koje je Śrīla Prabhupāda poduzeo do 1972. kojim su zaokružene sve suštinske komponente ISKCON-a. Hram upotpunjuje cjelokupnu duhovnu strukturu vidljivog ISKCON-a. Centre i hramove rasprostranjene diljem svijeta ujedinjuje mreža koja ih povezuje sa centrom u Śrīdhām Māyāpuru. Poput jako raširenog korijenja koje crpi vodu i opskrbljuje trup stabla, Śrīla Prabhupādin ISKCON dovodi uvjetovane duše u Māyāpur, gdje središnji hram otvara kapiju k višim dimenzijama. Poput trupa stabla, diže se u visine, obilato se granajući u duhovnom nebu.
To je djelo Osnivača-Ācārye. Osnivač-Ācārya otvara aveniju koja nas kroz svemir vodi do transcendencije. Predstavljajući nam ovaj uzvišeni put – od dna najdubljeg korijena do vrha najvišeg lista – Osnivač-Ācārya se pobrinuo i za njegovo redovito održavanje i za obučene vodiče koji će upućivati, štititi i ohrabrivati putnike. On ga neprestano nadgleda, sve dok postoje oni koji djeluju pod njegovim vodstvom. Ovaj se put do zemlje živih u određenom smislu ne razlikuje od njegova tvorca. Nazivajući svoju tvorevinu imenom ISKCON, Śrīla Prabhupāda ju je tako organizirao da ovu potpuno duhovnu rukotvorinu mogu uočiti ne samo mudri (koji mogu prepoznati ono što vide pred sobom), već čak i budalasti (koji to ne mogu). Posebno je za ove potonje stvorio veliku lepezu vidljivih ulaza na ovaj put, rasprostranjenih po mreži koja pokriva cijeli svijet. Sve završava u centru u Antardvīpi, gdje je kozmološka topografija veličanstvenog puta predstavljena na čudesan način i gdje je svaki korak na tom putu do transcendencije detaljno ucrtan. Ovaj se hram time razotkriva kao svemirski portal ili kapija koja vodi preko nebeskih predjela do Kṛṣṇinih vječnih carstava.<ref>Ovaj je „portal" zacijelo izvanjsko očitovanje Śrīla Prabhupādina srca. Ono je veliko i velikodušno pa je takvo i njegovo očitovanje u vidu puta koji okružuje svijet te središnjeg hrama koji obuhvaća svemir i ono što je izvan njega. Sve je to prebivalo u Śrīla Prabhupādinu srcu dok je hodao po ledenom manhattanskom betonu 1966. Sada se sve to naveliko očituje kako bi velikodušno podarilo blagoslove.</ref>


Our Founder-Ācārya marked the beginning of his project with his first book, Easy Journey to Other Planets, and he continued his effort through the writing, printing and distributing of books and the simultaneous construction of a worldwide institution. His handiwork continues and now is at last crowned with its consolidating apex, the Temple of the Vedic Planetarium, which unifies both Bhāgavatam and Bhāgavata, book and person. It marks the core and center of the Founder-Ācārya’s creation, and it indicates the location of the true world-axis at sacred Śrīdhāma Māyāpura, the descended spiritual realm.
Śrīla Prabhupādini istaknuti mūrtiji u ISKCON-ovim hramovima i centrima ukazuju da on čuva ulaze na taj put. Na njihovu ušću u Navadvīpa-dhāmi, Śrīla Prabhupādinu nadmoćnu nazočnost u svim ovozemaljskim ISKCON-ovim centrima objavljuje njegov blistavi i zlatni oblik u puṣpa-samādhīju. S te osmatračnice nadgleda ulaz u veliki hram, kapiju koja vodi prema krajnjem prolazu. A onda, na kraju tog prolaza u Śvetadvīpi, Śrīla Prabhupāda osobno predvodi dobrodošlicu i okupljanje novopridošlica u vječni, transcendentni ISKCON u gaura-līli.<ref> [https://vanisource.org/wiki/721214_-_Letter_to_Tusta_Krsna_written_from_Ahmedabad Vidi u Vedabaseu pismo Tuṣṭa Kṛṣṇi od 14. prosinca 1972.:] „Ondje [u duhovnom nebu] ćemo imati još jedan ISKCON."</ref> Tako Śrīla Prabhupādina duhovna avenija sigurno dovodi oporavljene i izbavljene jīve do najvišeg odredišta.


The "four Founder-Acharyas of the Iron Age" each formulated an explication of Vedānta that recovered the theistic, Vaiṣṇava understanding of Vedavyāsa, and each energetically taught it and trained others to do so. In this way the illusive facade of impersonalism was dismantled, and the veridical Vedic siddhānta became propagated throughout India. In Bhaktivinoda Ṭhākura’s depiction, the four were preparing the way for the yuga-avatāra Śrī Caitanya Mahāprabhu, who was to make the most highly confidential revelation of the Vedas open and accessible to all through saṅkīrtana. Mahāprabhu inspired his closest associates to systematically formulate his teaching as acintya-bhedābheda-tattva, which included and completed the systems of the Founder-Ācāryas. These intimate associates of Mahāprabhu bore the special title of "Prabhupāda."
Naš je Osnivač-Ācārya obilježio početak tog projekta svojom prvom knjigom Lako putovanje na druge planete i nastavio u tom smjeru pišući, tiskajući te dijeleći knjige, istodobno gradeći svjetsku instituciju. Njegovo se djelo nastavlja i sad je konačno okrunjeno razvojnim vrhuncem, Hramom vedskog planetarija, koji ujedinjuje Bhāgavatam i Bhāgavatu, knjigu i osobu. Taj hram predstavlja suštinu i središte tvorevine Osnivača-Ācārye te ukazuje na pravo središte svijeta u svetom Śrīdham Māyāpuru, duhovnom predjelu koji je sišao u ovaj svijet.


Now two more followers of Mahāprabhu have appeared who also bear the title "Prabhupāda"—Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Prabhupāda and A.C. Bhaktivedānta Swami Prabhupāda. The first practically formulated the strategy and tactics for systematic worldwide propagation of Mahāprabhu’s movement; the second carried his plan to completion. Within the Gauḍīya Maṭha institution, the title "Founder-Ācārya" had been prepared for Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Prabhupāda to assume, but circumstantially he could not complete his plans himself and establish Kṛṣṇa consciousness in the Western countries. In his name, however, A.C. Bhaktivedānta Swami Prabhupāda, having understood the heart of his spiritual master, picked up where Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura left off and in twelve eventful years established the yuga-dharma throughout the world. In this way, the compassionate efforts of the four Founder-Ācāryas were, by the mercy of Śrī Caitanya Mahāprabhu and his instruments, expanded and completed by one more who bears that title.
Svaki od „četvorice Osnivača-Acharya u Željeznom dobu" napisao je tumačenje Vedānte koje je obnovilo Vedavyāsino teističko, vaiṣṇavsko razumijevanje tog spisa. Svaki od njih ga je energično podučavao i obučavao druge da učine isto. Tako je razbijena iluzorna fasada impersonalizma pa se izvorna vedska siddhānta promicala diljem Indije. Prema opisu Bhaktivinode Ṭhākure, ta su četvorica pripremali teren za Śrī Caitanyu Mahāprabhua koji je najpovjerljivije otkrivenje iz Veda učinio dostupnim svima putem saṅkīrtane. Mahāprabhu je Svoje najpovjerljivije pratioce nadahnuo da sustavno uobliče Njegova učenja u vidu acintya-bhedābheda-tattve, što je obuhvatilo i upotpunilo sustave četvorice Osnivača-Ācārya. Ti su Mahāprabhuovi bliski pratioci nosili posebnu titulu „Prabhupāda".


The extraordinary achievements of Śrīla Prabhupāda certainly make him worthy of the title, but it does not, in this case, imply that he originated a "new sampradāya." By faithfully transmitting the teachings and practices as he received them in the Gauḍīyasampradāya, he continued the tradition. Nevertheless, Śrīla Prabhupāda transmitted his received tradition with a distinct and decisive articulation, uniquely his own, as the fruit of his realized knowledge. Consequently, under his direction the Gauḍīya-sampradāya, in his refreshed and revitalized reiteration, has been able to extend beyond its natal ground, to sink down roots around the globe, and so to flourish everywhere.
Potom su se pojavila još dva Mahāprabhuova sljedbenika koji su nosili titulu „Prabhupāda": Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Prabhupāda i A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda. Prvi od njih je praktično uobličio strategiju i taktiku za sustavno promicanje Mahāprabhuova pokreta diljem svijeta, a drugi je taj plan sproveo u cijelosti. Titula „Osnivača-Ācārye" unutar institucije Gauḍīya Maṭha čuvala se za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru Prabhupādu, no stjecajem okolnosti on nije mogao osobno dovršiti svoje planove i utemeljiti svjesnost Kṛṣṇe u zapadnim zemljama. Međutim, A.C. Bhakivedanta Swami Prabhupāda je u njegovo ime, poznavajući najdublje želje svoga duhovnog  učitelja, nastavio od točke do koje je došao Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura te je u sljedećih dvanaest godina uspostavio yuga-dharmu u cijelom svijetu. Tako je, milošću Śrī Caitanye Mahāprabhua i njegovih instrumenata, još jedna osoba koja nosi spomenutu titulu uspješno dovršila i proširila samilosna zalaganja četvorice Osnivača-Ācārya.


The Gauḍīya-sampradāya appears historically as a branch of the Brahmā-Madhva-sampradāya because Lord Caitanya—in  reality the one fountainhead of all four sampradāyas—appeared as a devotee (bhakta-rūpa). As such, He sought and accepted proper Vaiṣṇava initiation into one of the four authorized sampradāyas. However, His teaching, systematized and expounded by the Six Gosvāmīs, were so clearly distinct from the standard teaching of the Madhvite community into which He was initiated, that the followers of Mahāprabhu naturally became recognized as a distinct community or sampradāya. Challenged, as such, to establish its bona fides, Baladeva Vidyābhūṣaṇa successfully responded by producing a Gauḍīya-vaiṣṇava commentary on the Vedānta-sūtra, the Govinda-bhāṣya. Thus there was formal acknowledgment of the Gauḍīya-sampradāya as distinct from the others early in the eighteenth century.
Śrīla Prabhupādina izvanredna postignuća zacijelo dokazuju da zavređuje tu titulu, ali u ovom slučaju to ne znači da je pokrenuo „novu sampradāyu". On je nastavio tradiciju vjerno prenoseći učenja i praksu kakve je primio u Gauḍīya-sampradāyi, a to je učinio na sebi svojstven način, upečatljiv i odlučan, na temelju svoje spoznaje. Zbog toga je pod njegovim vodstvom osvježena i oživljena Gauḍīya-sampradāya uspjela pustiti korijenje izvan svog prirodnog staništa, diljem kugle zemaljske, šireći se posvuda.


Even so, the Gauḍīya-sampradāya has a special status, and we cannot regard it simply as a new sampradāya, taking its place as one more among many. Rather, the Gauḍīya-sampradāya, correctly understood, should be recognized as the unified completion and fulfillment of the four earlier sampradāyas of Kali-yuga. Such is the understanding propounded by the realization—and revelation—of Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura, documented by him in his visionary Śrī Navadvīpa-dhāmamāhātmya of 1890. There Bhaktivinoda Ṭhākura offers a detailed account—as of an eyewitness—of Śrīla Jīva Gosvāmī performing (soon after the disappearance of Lord Caitanya) navadvīpaparikramā under the guidance of Prabhu Nityānanda. In the course of their excursion, Nityānanda Prabhu relates to Śrī Jīva how each of the four Founder-Ācāryas of Kali-yuga, while themselves on pilgrimage to Jagannātha Purī or Navadvīpa, is favored with a confidential revelation of the future advent of the yuga-avatāra. <ref>The Lord similarly appears to Śaṅkarācārya, acknowledges him as "My servant," and bids him: "Do not contaminate the inhabitants of Navadvīpa." Śaṅkara goes away with "devotion instilled in his heart"(NDM 68-9).</ref> Binding them to secrecy, Lord Caitanya uplifts and inspires each of them to work so as to prepare the way for His future advent. For example, the Lord appears in a dream to Madhvācārya and tells him (NDM 68):
Povijesno gledano, Gauḍīya-sampradāya pojavljuje se kao grana Brahmā-Madhva-sampradāye jer se Gospodin Caitanya, izvor sve četiri sampradāye, pojavio kao bhakta (bhakta-rūpa). Kao takav, tražio je i prihvatio pravu vaiṣṇavsku inicijaciju u jednoj od četiri vjerodostojne sampradāye. No, Njegova su se učenja, koja su sistematizirala i nadopunila šestorica Gosvāmīja, toliko jasno razlikovala od standardnih učenja zajednice Madhvinih sljedbenika, u kojoj je bio iniciran, da se na Mahāprabhuove sljedbenike prirodno gledalo kao na neku drugu zajednicu ili sampradāyu. Kad je Baladeva Vidyābhūṣana zbog toga bio izazvan da dokaže vjerodostojnost iste, uspješno je odgovorio pišući gauḍīya-vaiṣṇavsko tumačenje Vedanta-sutre, Govindabhāṣyu. Tako je Gauḍīya-sampradāya na početku osamnaestog stoljeća službeno prihvaćena kao zasebna sljedba.


<blockquote>Everyone knows you are my eternal servant. When I appear in Navadvīpa, I will accept your sampradāya. Now, go everywhere and carefully uproot all the false scriptures of the māyāvādīs. Reveal the glories to worshiping the Deity of the Lord. Later, I will broadcast your pure teachings. </blockquote>
Osim toga, Gauḍīya-sampradāya ima poseban položaj i ne možemo je smatrati nekom novom sampradāyom, samo jednom od mnogih drugih. Zapravo, trebamo pravilno shvatiti da je Gauḍīya-sampradāya objedinjeni dovršetak i savršenstvo četiri sampradāye koje su već postojale u Kali-yugi. To je mišljenje, kroz svoju spoznaju i otkrivenje, izložio Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura te ga je zabilježio u svojoj vizionarskoj knjizi Śrī 83 Navadvīpa-dhāma-mahātmya iz godine 1890. On ondje detaljno, poput očevidca, opisuje kako je Śrīla Jīva Gosvāmī (nedugo nakon odlaska Gospodina Caitanye) prošao navadvīpa-parikramu pod vodstvom Prabhua Nityānande. Tom prilikom Nityānanda Prabhu otkriva Śrī Jīvi kako je svaki od četvorice OsnivačaĀcārya u Kali-yugi, dok je bio na hodočašću u Jagannātha Purīju ili Navadvīpi, bio blagoslovljen povjerljivim otkrivenjem budućeg dolaska yuga-avatāre. <ref>Gospodin se na sličan način pojavio pred Śāṅkarācaryom, prihvatio ga kao Svoga slugu i naredio mu: „Ne zagađuj žitelje Navadvīpe." Śāṅkara odlazi sa „srcem ispunjenim predanošću". (NDM 68–69)</ref> Zatraživši da to drže u tajnosti, Gospodin Caitanya svakog od njih nadahnjuje da svojim djelovanjem pripremi tlo za Njegovu pojavu u budućnosti. Na primjer, Gospodin se Madhvācāryi pojavljuje u snu i kaže (NDM 68):


When Lord Caitanya appears to Nimbāditya (or Nimbārka), the Lord discloses how in the future He will unveil a consummate teaching that will include, sublate, unify, and complete the teaching of each of the four Founder-Ācāryas (NDM 73):
<blockquote>Svi znaju da si Moj vječni sluga. Kad se pojavim u Navadvīpi, prihvatit ću tvoju sampradāyu. Sada idi svuda i pažljivo iskorijeni sve pogrešne spise māyāvādīya. Razotkrij slave obožavanja Gospodinova Božanstva. Kasnije ću Ja proširiti tvoja čista učenja.</blockquote>


<blockquote>Later, when I begin the saṅkīrtana movement, I Myself will preach the essence of the four Vaiṣṇava philosophies. From Madhva I will receive two essential items: his complete defeat of the Māyāvāda philosophy, and his service to the Deity of Kṛṣṇa, accepting the Deity as an eternal spiritual being. From Rāmānuja I will accept two great teachings: the concept of bhakti unpolluted by karma and jñāna, and service to the devotees. From Viṣṇusvāmī’s teachings I will accept two main elements: the sentiment of excusive dependence on Kṛṣṇa, and the path of rāga-bhakti. And from you I will receive two excellent principles: the necessity of taking shelter of Rādhā, and the high esteem for the gopīs’ love of Kṛṣṇa. </blockquote>
Kad se Gospodin Caitanya ukazao Nimbādityi (Nimbārki) obavijestio ga je da će On u budućnosti razotkriti savršeno učenje koje će obuhvatiti, obnoviti, ujediniti i upotpuniti učenja sve četvorice Osnivača-Ācārya (NDM 73):


In conclusion, the advent of Lord Caitanya is itself the consummation of the four sampradāyas. That consummation heralds a new beginning, with Mahāprabhu as the originator of an unprecedentedly magnanimous revelation, with the Six Gosvāmīs as the first receivers and transmitters of that revelation, and with Śrīla Prabhupāda as the ācārya who founded and developed a global community of kṛṣṇa-bhaktas, who christened that community as the "International Society for Krishna Consciousness," who energized the society so engendered with the life-force of his realized knowledge, and who established its foremost temple at its world headquarters in Antardvīpa, the descended Śvetadvīpa, from which his society  conveys the revelation of Śrī Kṛṣṇa Caitanya to the world, and the world back to Him.  
<blockquote>Kasnije, kad pokrenem pokret saṅkīrtane, osobno ću propovijedati suštinu četiriju vaiṣṇavskih filozofija. Od Madhve ću uzeti dvije bitne stavke: potpuno poražavanje filozofije māyāvāde i služenje Kṛṣṇina Božanstva, odnosno prihvaćanje Božanstva kao vječnoga duhovnog bića. Od Rāmānuje ću prihvatiti dva uzvišena učenja: poimanje bhakti koje nije zagađeno karmom i jñānom te služenje bhakta. Iz Viṣṇusvāmījevih učenja prihvatit ću dva glavna elementa – osjećaj isključive ovisnosti o Kṛṣṇi i put rāga-bhakti, a od tebe ću usvojiti dva uzvišena načela: neophodnost prihvaćanja utočišta Rādhe i visoko uvažavanje ljubavi gopīja prema Kṛṣṇi.</blockquote>


'''Śrīla Prabhupāda’s realized knowledge.''' It is our good fortune that Śrīla Prabhupāda was quite open in sharing with us how he gained his realized knowledge and how that knowledge enabled him to fulfill the desire of his spiritual master and establish Lord Caitanya’s movement as a global venture. Śrīla Prabhupāda offered one remarkable disclosure in 1968 at the temple in Los Angeles, occasioned by the observance of the disappearance of Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. Looking at the rows of young American faces lifted up to him, Śrīla Prabhupāda wondered out loud:
U konačnici, silazak Gospodina Caitanye sam po sebi predstavlja vrhunac tih sampradāya. Taj vrhunac objavljuje novi početak,  s Mahāprabhuom kao začetnikom neprocjenjivo velikodušnog otkrivenja, sa šestoricom Gosvāmīja kao njegovim prvim primateljima i prenositeljima te sa Śrīla Prabhupādom kao ācāryom koji je utemeljio i razvio svjetsku zajednicu Kṛṣṇinih bhakta, krsteći je kao „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne". Začeto je društvo zatim oplemenio životnom silom svoje praktične spoznaje. Postavio je temelje najvažnijeg hrama kao svjetskog sjedišta međunarodnog društva u Antardvīpi, odnosno Śvetadvīpi koja je sišla u ovaj svijet, iz koje njegovo društvo svijetu prenosi otkrivenje Śrī Kṛṣṇe Caitanye i cijeli svijet vodi natrag k Njemu.


<blockquote>I was born in a different family; my Guru Mahārāja was born in a different family. Who knew that I will come to his protection? Who knew that I would come in America? Who knew that you American boys will come to me? These are all Kṛṣṇa’s arrangement. We cannot understand how things are taking place. </blockquote>
'''Śrīla Prabhupādina praktična spoznaja.''' Jako smo sretni što nam je Śrīla Prabhupāda poprilično otvoreno opisivao kako je stekao praktičnu spoznaju i kako mu je ta spoznaja omogućila da ispuni želju svoga duhovnog učitelja i učini pokret Gospodina Caitanye svjetskom misijom. Śrīla Prabhupāda je iznio značajno otkriće godine 1968. u hramu u Los Angelesu, prilikom obilježavanja odlaska Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Gledajući u redove mladih američkih lica pogleda uprtih u njega, Śrīla Prabhupāda se pitao naglas:


But then, Śrīla Prabhupāda goes on to tell how his presence that day in Los Angeles came about.  
<blockquote>Rođen sam u jednoj, a moj Guru Mahārāja u drugoj obitelji. Tko je mogao znati da ću stati pod njegovo okrilje? Tko je mogao znati da ću doći u Ameriku? Tko je mogao znati da ćete mi se vi, američki mladići, pridružiti? Sve je to Kṛṣṇa uredio. Mi ne možemo shvatiti kako se stvari odvijaju. </blockquote>


<blockquote>In 1936—today is ninth December, 1968—that means thirty-two years ago, in Bombay, I was then doing some business: All of a sudden—perhaps on this date, sometimes between ninth or tenth of December (at that time, Guru Mahārāja was indisposed little, and he was staying at Jagannātha Purī, on the seashore)—so, I wrote him a letter: "My dear master, your other disciples— brahmacārī, sannyāsī—they are rendering you direct service. And I am a householder: I cannot live with you, I cannot serve you nicely. So I do not know. How can I serve you?" Simply an idea: I was thinking of serving him, "How can I serve him seriously?"</blockquote>  
Śrīla Prabhupāda potom nastavlja pripovijedati što se sve zbilo do tog dana u Los Angelesu.
<blockquote>Godine 1936., danas je 9. prosinca 1968., to znači prije trideset dvije godine, u Bombayu sam vodio nekakav posao i iznenada sam – možda na današnji datum, negdje između 9. i 10. prosinca, u pismu svom Guruu Mahārāji (koji u to vrijeme nije bio dobrog zdravlja, pa je boravio u Jagannātha Purīju, na obali oceana) napisao: „Dragi učitelju, tvoji učenici – brahmacārīji i sannyāsīji – izravno te služe, a ja imam obitelj, ne mogu živjeti s tobom i ne mogu te lijepo služiti. Tako da ne znam... Kako da te slu- 85 žim?" To je bila samo zamisao. Razmišljao sam o tome kako da ga služim, „Kako ga mogu ozbiljno služiti?"</blockquote>  


The seed from which all else grew was "simply an idea." Discontent with his occupation in business, feeling himself  incapacitated by the obligations of his āśrama, on an impulse ("all of a sudden") Prabhupāda wrote his Guru Mahārāja with a plea, a cry from the heart. He felt himself locked in a position which made proper service impossible, yet still the desire to do it was there. So he confessed his desire and his frustration to his spiritual master.
Sjeme iz kojeg je sve izniklo bila je „samo zamisao". Nezadovoljan sa svojom zauzetošću poslom i smatrajući se sputanim obvezama svoje āśrame, Prabhupāda je nagonski („iznenada") pisao svome Guruu Mahārāji, ponizno iznoseći zamolbu, jecaj svoga srca. Osjećao se zarobljen položajem koji mu je onemogućavao prikladno služenje, no ipak je to snažno želio. Stoga je duhovnom učitelju priznao svoju želju i nezadovoljstvo.


Prabhupāda continues:  
Prabhupāda nastavlja:
<blockquote>Dakle, odgovor je bio označen datumom 13. prosinca 1936. U tom mi je pismu napisao: „Dragi moj taj i taj, drago mi je što sam primio tvoje pismo. Mislim da bi trebao pokušati proširiti naš pokret na engleskom jeziku." To je napisao. „To će biti dobro za tebe i za ljude koji će ti pomoći." To je bila njegova uputa. Nakon toga, 31. prosinca 1936. napustio je tijelo – dakle, napisao je pismo samo dva tjedna prije svog odlaska. Vrlo sam ozbiljno prihvatio tu naredbu duhovnog učitelja, ali nisam mislio, „Morat ću učiniti to i to..." U to sam vrijeme bio obiteljski čovjek. Sve je to Kṛṣṇa uredio. Kṛṣṇa će nam pružiti sve pogodnosti pokušamo li ozbiljno služiti duhovnog učitelja i držati se njegove naredbe. To je tajna. Premda nije bilo moguće – nikad nisam mislio. . . </blockquote>


<blockquote>So the reply was dated 13 December, 1936. In that letter he wrote, "My dear such and such, I am very glad to receive your letter. I think you should try to push our movement in English." That was his writing. "And that will do good to you and to the people who will help you." That was his instruction. And then in 1936, on the thirty-first of December—that means just after writing this letter a fortnight before his departure—he passed away. But I took that order of my spiritual master very seriously, but I did not think that I’ll have to do such and such thing. I was at that time a householder. But this is the arrangement of Kṛṣṇa. If we strictly try to serve the spiritual master, his order, then Kṛṣṇa will give us all facilities. That is the secret. Although there was no possibility—I never thought—. </blockquote>
Bila je to zapanjujuća, neočekivana, nepraktična i potpuno nevjerojatna naredba. „Proširi naš pokret na engleskom jeziku." Zapravo, ona je bila vrhunac propovijedanja Gauḍīya Maṭha i značila je: Idi na zapad – u Europu, u Ameriku. Bila je to dobro poznata naredba koju su već dobili mnogi lideri, brahmacārīji i sannyāsīji iz Gauḍīya Maṭha. Međutim, ovog ju je puta dobio obiteljski čovjek koji posluje u Bombayu, zapleten u obiteljske obveze i trgovinu, koji pomaže hramu koliko god može. Bio je, kako mi to danas kažemo, „član kongregacije". Prabhupāda priznaje da nije mogao ni zamisliti određene okolnosti u kojima bi se to moglo ostvariti. („Nisam mislio, ‘Morat ću učiniti to i to'.", „Premda nije bilo moguće – nikad nisam mislio...") Unatoč tome, on ju je „vrlo ozbiljno" shvatio. Ujedno je to bila njegova posljednja izravna razmjena s duhovnim učiteljem. To 86 joj je dalo još veću težinu. (Sigurno se sjetio da je ova naredba bila jeka one od prije četrnaest godina kad je prvi put susreo Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru.) Iako je iz početka bio zbunjen, shvatio je da joj mora ozbiljno pristupiti. Kako će se to uopće dogoditi? Kako se pokazalo kasnije, dogodilo se „po Kṛṣṇinu uređenju".


It was a startling, an unexpected, an incongruous, an entirely improbable order. "Push on our movement in English": that was, in fact, the cutting edge of the Gauḍīya Maṭha’s preaching. It meant: Go to the West—to Europe, to America. It was a wellknown order, already conveyed to many leaders, sannyāsīs and brahmacārīs, in the Gauḍīya Maṭha. But now the recipient was a householder doing business in Bombay, entangled in domestic and commercial matters, helping out the temple as much as he could. He was, as we say today, a "congregational member." Prabhupāda confesses that he could not envision any concrete circumstances in which it could be realized. ("I did not think that I’ll have to do such and such thing," "Although there was no possibility—I never thought—".) Nevertheless, he  took it "very seriously." At the same time, it was the last direct communication he received from his spiritual master. That gave it even more weight. (And he surely remembered this order echoed the request he received on his very first meeting with Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, fourteen years previously.) So he understood he must take it seriously, even though he was initially baffled: How in the world will it happen? As it turns out, it happened by "the arrangement of Kṛṣṇa."
No, bilo je potrebno još nešto. Što to potiče Kṛṣṇu da uredi takve stvari? To je iskrenost učenika. „Kṛṣṇa će nam pružiti sve pogodnosti pokušamo li ozbiljno služiti duhovnog učitelja i držati se njegove naredbe. To je tajna."<ref>U razgovoru s Rāmeśvarom ([[Vanisource:770113 - Conversation - Allahabad|VB: 13. siječnja 1977. u Allahabadu]]), Prabhupāda objašnjava kako je dobio „sve pogodnosti": „Počeo sam djelovati kad sam imao sedamdeset godina. Oni [njegova braća po Bogu] su mislili, ‘Ovaj je čovjek gṛhastha. Uronjen je u obiteljske obaveze. Što on može napraviti?' (smijeh) Tako su to oni vidjeli. Ali ja nikada nisam zanemario to što mi je Guru Mahārāja rekao. Jednostavno sam razmišljao, ‘Kako da to učinim? Kako da to učinim?' Pomislio sam, ‘Postat ću bogati trgovac. Trebat će mi novac.' Tako sam razmišljao. Ali, Guru Mahārāja mi je poručivao, ‘Odbaci sve to. Ja ću ti dati novac.' To nisam mogao razumjeti. Planirao sam. Moji planovi nisu bili pogrešni. Mislio sam, ‘Za to treba novaca, daj da onda nešto zaradim. Onda ću započeti.' A Guru Mahārāja je govorio, ‘Prestani se truditi da zaradiš novac. Predaj se potpuno. Ja ću ti dati novac.' Sada to razumijem, ali onda sam imao tu želju. Zato me je vodio."</ref> Ovo predstavlja Śrīla Prabhupādinu „praktičnu spoznaju".


Yet something more is still required. For what prompts Kṛṣṇa to make such an arrangement? The seriousness of the disciple. "If we strictly try to serve the spiritual master, his order, then Kṛṣṇa will give us all facilities. That is the secret."<ref>In a conversation with Rāmeśvara ([[Vanisource:770113 - Conversation - Allahabad|VB: Jan. 13, 1977, Allahabad]]), Prabhupāda explains how he received "all facilities": "I started my activities when I was seventy years old. So they [his Godbrothers] thought, ‘This man is gṛhastha. He is embarrassed with family life. What he’ll do?’ (laughs) That was their impression. But I never neglected. Guru Mahārāja told me. I was simply thinking, ‘How to do it? How to do it?’ I thought, ‘Let me become a rich businessman. The money will be required.’ That was my thought. But Guru Mahārāja was asking me, ‘You give up this. I’ll give you money.’ That I could not understand. I was planning. My plan was not wrong. But I was thinking ‘The money required, so let me earn some money. Then I shall begin.’ And Guru Mahārāja said, ‘You give up this moneyearning endeavor. You come completely. I’ll give you money.’ I can understand now. But my desire was there. Therefore he guided me."</ref> This is Śrīla Prabhupāda’s "realized knowledge."
Prabhupāda potom pripovijeda kako je, ponovno po Kṛṣṇinu uređenju, naučio ovu tajnu:


Now Prabhupāda goes to tell us how—again by Kṛṣṇa’s arrangement—he learned this secret:
<blockquote>Premda nije bilo moguće – nikad nisam mislio – ali sam to donekle ozbiljno shvatio proučavajući tumačenje Bhagavad-gite Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure. U Bhagavad-giti se nalazi stih, vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana. U vezi s ovim stihom, Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura komentira da riječi svoga duhovnog učitelja trebamo prihvatiti kao svoj život i dušu. Posebnu uputu duhovnog učitelja trebamo pokušati izvršiti bez odstupanja, ne mareći za vlastitu dobrobit ili gubitak.</blockquote>


<blockquote>Although there was no possibility—I never thought— but I took it little seriously by studying a commentary by Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura on the Bhagavad-gītā. In the Bhagavad-gītā there is the verse, vyavasāyātmikābuddhir ekeha kuru-nandana. In connection with that verse, Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura gives his commentary that we should take up the words from the spiritual master as our life and soul. We should try to carry out the instruction, the specific instruction of the spiritual master, very rigidly, without caring for our personal benefit or loss.</blockquote>  
Ovo je neposredan izvor Prabhupādina nadahnuća. Tu je spoznaju doživio dok je čitao komentar Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure na Bhagavad-gitu 2.41. i ona je ključ koji je otvorio naredbu duhovnog učitelja. Postala je temelj njegova života i postignuća te „jedina tajna" njegova uspjeha. Uvijek i iznova se, izravno i neizravno, osvrtao na ovaj ključni trenutak u svom životu<ref>Slijedi jedan od mnogih primjera: „Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura u svome komentaru na stih vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana iz Bhagavad-gite kaže da trebamo služiti riječi duhovnog učitelja. Učenik se mora držati svega što duhovni učitelj naredi. Ako tako djeluje, vidi Svevišnju Božansku Osobu. (...) Držeći se načela koja je postavio duhovni učitelj, na neki je način u društvu Svevišnje Božanske Osobe. Budući da je Gospodin u srcu, može iskrenog učenika savjetovati iznutra. (...) U konačnici, učenik se odmah druži sa Svevišnjom Božanskom Osobom putem vāṇī ili vapuḥ, ako jako ozbiljno želi ispuniti misiju duhovnog učitelja. Ovo je jedina tajna kako možemo vidjeti Svevišnju Božansku Osobu." ([[Vanisource:SB 4.28.51|ŚB 4.28.51, smisao]]).</ref>kada je bio blagoslovljen spoznajom da se treba potpuno posvetiti, bez obzira na sve, i učiniti naredbu duhovnog učitelja svojim životom i dušom. Samo zbog te posvećenosti, Kṛṣṇa ga je doveo u Ameriku i učinio uspješnim:


Here is the immediate source of Prabhupāda’s inspiration: the realization he received from reading Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura’s commentary on Bhagavad-gītā 2.41. It was the key that unlocked the order of his spiritual master. It became the foundation of his life and achievement, the "only secret" of his success. Again and again, Prabhupāda directly and indirectly refers to this defining moment of his life,<ref>One of many examples: "Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura states in his Bhagavad-gītā commentary on the verse vyavasāyātmikā buddhir ekeha kurunandana that one should serve the words of the spiritual master. The disciple must stick to whatever the spiritual master orders. Simply by following on that line, one sees the Supreme Personality of Godhead. . . . [I]f one sticks to the principles enunciated by the spiritual master, somehow or other he is in association with the Supreme Personality of Godhead. Since the Lord is in the heart, He can advise a sincere disciple from within. . . . In conclusion, if a disciple is very serious to execute the mission of the spiritual master, he immediately associates with the Supreme Personality of Godhead by vāṇī or vapuḥ. This is the only secret of success in seeing the Supreme Personality of Godhead" ([[Vanisource:SB 4.28.51|SB 4.28.51, purport]]).</ref> when he was granted the realization to make the total commitment that, come what may, he would make the order of his spiritual master his life and soul. Because of that commitment alone, Kṛṣṇa has brought him to America and given him success:
<blockquote>Stoga sam se u tom duhu pokušao malo potruditi. Dao mi je sve pogodnosti da ga služim. Stvari su se tako odigrale da sam u ovom stadiju, u starosti, došao u vašu zemlju. Vi također ozbiljno prihvaćate ovaj pokret i pokušavate ga shvatiti. Sad imamo nešto knjiga i stoga su nekakvi temelji ovog pokreta tu.</blockquote>


<blockquote>So I tried a little bit in that spirit. So he has given me all facilities to serve him. Things have come to this stage, that in this old age I have come to your country, and you are also taking this movement seriously, trying to understand it. We have got some books now. So there is little foothold of this movement. </blockquote>
Prabhupāda potom zahtijeva od svojih učenika da pokažu jednaku posvećenost njegovoj naredbi kakvu je on pokazao prema naredbi svoga Gurua Mahārāje:


Now Prabhupāda requests his own disciples to enact the same commitment to his order that he has evinced to that of his Guru Mahārāja:  
<blockquote>Dakle, danas, prilikom obilježavanja odlaska moga duhovnog učitelja, kao što ja pokušavam ispuniti njegovu volju, tako ću vas također zamoliti da, po mojoj želji, ispunite istu naredbu. Ja sam starac i mogu preminuti svakog trenutka. To je zakon prirode. Nitko ga ne može zaustaviti. Tome se ne treba čuditi, ali moja je molba vama na ovaj povoljan dan odlaska moga Gurua Mahārāje da nastavite širiti ovaj pokret, s obzirom da ste donekle shvatili suštinu ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe. Pokušajte ga proširiti. ([[Vanisource:681209 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles|681209 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles]])</blockquote>


<blockquote>So on this occasion of my spiritual master’s departure, as I am trying to execute his will, similarly, I shall also request you to execute the same order through my will. I am an old man, I can also pass away at any moment. That is nature’s law. Nobody can check it. So that is not very astonishing, but my appeal to you on this auspicious day of the departure of my Guru Mahārāja, that at least to some extent you have understood the essence of Kṛṣṇa consciousness movement. You should try to push it on. ([[Vanisource:681209 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles|681209 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles]])</blockquote>
„Ispuniti njegovu volju"" igra je riječima. Naravno, ovaj izraz znači ispuniti nečiju naredbu, ali predstavlja i službeni pravni izraz po kojem nečija imovina postaje vlasnišvo njegovih nasljednika. Śrīla Prabhupāda je svojom posvećenošću ispunjavanju volje Bhaktisiddhānte Sarasvatīja od njega naslijedio neobičnu moć da proširi svjesnosti Kṛṣṇe i ovom prilikom izgovara svoju oporuku: „Tako ću vas zamoliti da, po mojoj želji, ispunite istu naredbu. Ja sam starac." Prabhupāda nas je svojom voljom učinio svojim nasljednicima. Kao u oporuci, kaže da će, prihvatimo li njegove upute, one prenijeti na nas istu moć izbavljanja ljudi, pružajući im utočište Kṛṣṇinih stopala.


"Execute his will" is a play on words. The expression means, of course, to carry out the order of some one, but it is also the formal legal term to refer to the process by which a person’s assets become those of his heirs. By his commitment to execute Bhaktisiddhānta Sarasvatī’s will, Śrīla Prabhupāda inherited from him his specific potency to spread Kṛṣṇa consciousness. On this occasion Śrīla Prabhupāda is now making his will: "I shall also request you to execute the same order through my will. I am an old man." By his will, Prabhupāda has made us his heirs. He imparts, as his legacy, the instructions that, if accepted, transfers to us the same potency to deliver people to the shelter of Kṛṣṇa’s feet.
„Tako ću vas zamoliti da, po mojoj želji, ispunite istu naredbu." Ovo je izvanredan trenutak: čin je prenošenja duhovne moći kojom svi mi možemo postati opunomoćeni, kao što je i sam Śrīla Prabhupāda postao opunomoćen. Śrīla Prabhupāda nam potom govori što predstavlja tu „istu naredbu":  


"I shall also request you to execute the same order through my will:" This is an extraordinary moment; it is the act of transmission of spiritual potency, by which we all can become empowered just as Śrīla Prabhupāda himself became empowered. Then Śrīla Prabhupāda tells us what "that same order" is:
<blockquote>(. . .) barem ste donekle shvatili suštinu pokreta svjesnosti Kṛṣṇe. Trebate ga pokušati dalje proširiti. Ljudi ispaštaju jer im nedostaje ova svjesnost. Kao što se svakodnevno molimo bhaktama:
 
<blockquote>. . . . at least to some extent you have understood the essence of Kṛṣṇa consciousness movement. You should try to push it on. People are suffering for want of this consciousness. As we daily pray about devotees:


vāñchā-kalpatarubhyaś ca kṛpā-sindhubhya eva ca
vāñchā-kalpatarubhyaś ca kṛpā-sindhubhya eva ca
Line 627: Line 577:
patitānāṁ pāvanebhyo vaiṣṇavebhyo namo namaḥ
patitānāṁ pāvanebhyo vaiṣṇavebhyo namo namaḥ


A Vaiṣṇava, or devotee of Lord, his life is dedicated for the benefit of the people. You know—most of you belong to Christian community—how Lord Jesus Christ, he said that for your sinful activities he has sacrificed himself. That is the determination of devotee of the Lord. They don’t care for personal comforts. Because they love Kṛṣṇa  or God, therefore they love all living entities because all living entities are in relationship with Kṛṣṇa. So similarly you should learn. This Kṛṣṇa consciousness movement means to become Vaiṣṇava and feel for the suffering humanity. </blockquote>
Život vaiṣṇave, Gospodinova bhakte, posvećen je dobrobiti ljudi. Većina vas pripada kršćanskoj zajednici i znate da je Gospodin Isus Krist rekao da je žrtvovao sebe zbog vaših grešnih djela. To je odlučnost Gospodinovih bhakta. Oni ne mare za vlastitu udobnost. Budući da vole Kṛṣṇu, Boga, oni vole sva živa bića jer sva živa bića imaju odnos s Kṛṣṇom. To i vi morate naučiti. Ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe znači da trebamo postati vaiṣṇave i suosjećati s patnjom čovječanstva. </blockquote>


The order he received in the form "push on our movement in English" is now retransmitted to us in the form "become Vaiṣṇavas and feel for the suffering of humanity." Śrīla Prabhupāda took this to heart, as the song instructs:  
Naredbu „proširi naš pokret na engleskom jeziku" koju je primio, prenio je sad u sljedećem obliku: „postanite vaiṣṇave i suosjećajte s patnjom čovječanstva." Śrīla Prabhupāda je ovo primio k srcu, kao što to pjesma nalaže:


:guru-mukha-padma-vākya, cittete kariyā aikya,<br />
:guru-mukha-padma-vākya, cittete kariyā aikya,<br />
:āra nā kariha mane āśā<br />
:āra nā kariha mane āśā<br />


"Make the words from the lotus mouth of Śrī Gurudeva one with your heart; aspire for nothing else."
„Stopi riječi s lotosnih usta Śrī Gurudeve sa svojim srcem; ne teži ničemu drugom."
 
The achievement of Śrīla Prabhupāda is proof of the potency of these instructions. Many others had received the same order from Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, but in the event, the demonstration of vyavasāyātmikā-buddhi was his alone.
 
'''Hence, Prabhupāda founded a new organization that, as a whole and in its every part, would embody and develop that realization—a realization that manifests itself as an unwavering, indefatigable commitment to deliver pure love of God to suffering humanity everywhere. '''


'''Suffering humanity.''' The acute feeling for human suffering— so prominent in Śrīla Prabhupāda’s inheritance from Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura—possesses a natural ramification: an urgent need to muster and deploy all resources together—material, personnel, finances, infrastructure, organization—to deliver as much relief as possible in the shortest possible time. Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura’s innovation was to create a unified, coordinated institution that could accomplish this. When the voluntary service of devotees was rationally organized and coordinated, its effective energy, thus consolidated and concentrated, became hugely multiplied.
Śrīla Prabhupādina postignuća dokaz su moći tih uputa. Mnogi su drugi primili istu naredbu od Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, ali pokazalo se da je samo on pokazao vyavasāyātmikābuddhi.


'''The institution that would be able to act on this commitment with united force over large spans of space and time needs a unique form. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī therefore called for an organization in which the ultimate authority would reside not in the person of a single autocratic ācārya but rather in a board of directors, which he called the "Governing Body Commission." In the event, the Gauḍīya Maṭha failed to realize this structure, and so, Prabhupāda said, became "useless." '''
'''Śrīla Prabhupāda je stoga osnovao novu organizaciju koja bi u cjelini i u svakom dijelu trebala otjeloviti i unaprijediti tu spoznaju – spoznaju koja se očituje kao nepokolebljiva, neumorna posvećenost da se napaćenom čovječanstvu posvuda podijeli čista ljubav prema Bogu. '''


'''A board of directors.''' A board of directors is a modern Western institution for joint management and oversight. Śrīla Prabhupāda put into place the standard, generally familiar, elements of such an organization: the annual general meeting, resolutions adopted by a majority of the voting members, following rules of formal parliamentary procedure (as given in Robert’s Rule of Order), the adopted resolution recorded into a minutes book by the secretary, and so on.
'''Napaćeno čovječanstvo.''' Snažno suosjećanje s patnjom čovječanstva, s namjerom da mu se pruži što više pomoći za što kraće vrijeme, jako je izraženo kod Śrīla Prabhupāde (koji je to naslijedio od Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure) i ono prirodno poprima oblik goruće potrebe za prikupljanjem i postrojavanjem materijalnih, ljudskih, novčanih sredstava, kao i infrastrukture te organizacije – s ciljem pružanja što je moguće veće pomoći u što kraćem vremenskom razdoblju. Izum Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure trebao je stvoriti ujedinjenu, usklađenu instituciju koja bi to mogla ostvariti. Kad se dobrovoljna služba bhakta racionalno organizira i uskladi, njezina se djelotovorna energija, povezana i usredotočena, višestruko povećava.


The "single autocratic ācārya" exemplifies an older, more basic, and perhaps more instinctively natural, form of organization. It has, of course, become a standard arrangement in Indian culture, developing originally out of, say, a sannyāsī and his brahmacārī students.
'''Da bi mogla djelovati na duge staze i naširoko te zajedničkim snagama u tom smjeru, instituciji je neophodan jedinstven oblik. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmi je zbog toga zahtijevao organizaciju u kojoj krajnji autoritet ne počiva na osobnosti jednoga autokratskog ācārye, već upravnog odbora koji je nazvao „Governing Body Commission". Gauḍīya Maṭh nije uspio uspostaviti ovaj ustroj i stoga je, prema Prabhupādi, postao beskoristan. '''


When over time institutions grow up around a single powerful, charismatic teacher or leader, a result of the gradual accumulation of followers, land, temples, housing, and wealthy patronage, then the person at the top needs to be spiritually advanced in order not to fall victim to the temptations of power, money, fame, and the like. At the same time, the prospect of controlling and enjoying such assets may attract precisely the wrong kind of person—who must of course feign indifference to such things. In these cases, hypocrisy, faultfinding, backstabbing, underhanded dealing, etc., may become endemic, and institutions tend toward disintegration.
'''Upravni odbor.''' Upravni je odbor suvremena zapadnjačka organizacija namijenjena skupnom upravljanju i nadzoru. Śrīla Prabhupāda je postavio već poznate standardne elemente te organizacije: godišnji sastanci, odluke koje se prihvaćaju na temelju 90 glasanja većine članova, slijeđenje pravila službenog parlamentarnog slijeda (kao što je opisano u Robertovom pravilniku), tajnik bilježi prihvaćene odluke u zapisnik i tako dalje.


The advantage of a governing board is that power is more dispersed, and the members act to check and balance each  other. The institution is inherently more stable: If at some time there is no single outstanding charismatic leader, the institution continues. On the other hand, the existence of two or more supremely qualified leaders can be smoothly accommodated. With a governing board they become an asset—the more the merrier. But if there is a single head, two or more highly qualified leaders will leave all but one under-engaged or unfulfilled, a condition that will foster schisms.
Model „jednoga autokratskog ācārye" je stariji, osnovni i možda instinktivno prirodniji oblik organizacije. To je standardni obrazac u indijskoj kulturi, za koji možemo reći da se razvio iz modela jednog sannyāsīja i njegovih učenika brahmacārīja.
S vremenom, kad institucija izraste oko jednoga, moćnoga, karizmatičnog učitelja ili vođe – kao posljedica postupnog nakupljanja sljedbenika, zemlje, hramova, konačišta i bogatih donatora – osoba koja je na vrhu mora biti dovoljno duhovno napredna da bi odoljela iskušenju u vidu moći, novca, slave i sličnoga. Istodobno, prilika za upravljanje i uživanje u takvim pogodnostima može privući upravo pogrešnu osobu koja stoga mora glumiti da je ravnodušna prema takvim stvarima. U takvim slučajevima, licemjerje, osuđivanje, „zabijanje noža u leđa", podvale i slično, mogu postati uobičajeni događaji pa stoga institucije teže raspadanju.


Thus a governing board is more stable, stronger and far more resilient than a single ācārya. But what if there are a number of exceptionally empowered—let’s call them "self-effulgent"— ācāryas on that board? Will they pull things apart? No: If they are indeed elevated in Kṛṣṇa consciousness, then they will be certain to exemplify the principle of cooperative service at the lotus feet of Śrīla Prabhupāda and make the governing board all the stronger.  
Prednost je upravnog odbora u tome što je moć raspoređena na više ljudi, a njegovi se članovi međusobno provjeravaju i uravnotežuju. Prirodno, institucija je mnogo stabilnija: nastavlja postojati čak i ako u određenom razdoblju nema karizmatičnog vođe kao pojedinca. S druge strane, omogućuje postojanje dvaju ili više vrhunski osposobljenih vođa. U upravnom su tijelu oni prednost – što ih je više, tim bolje. No, ako postoji samo jedan čelnik, samo će nekolicina vrlo sposobnih vođa biti ispravno uključena, dok će se ostali osjećati neispunjeno i nedovoljno uposleno, što je plodno tlo za rascjep.


===Our Central Challenge===
Zbog toga je upravno tijelo mnogo stabilniji i snažniji model koji se lakše oporavlja od modela jednog ācārye. Međutim, što ako postoji znatan broj posebno opunomoćenih, možemo reći, „samoobasjanih" ācārya u tom odboru? Hoće li oni sve raskomadati? Ne. Ako su uistinu napredni u svjesnosti Kṛṣṇe, zacijelo će primjerom pokazati načelo služenja lotosnih stopala Śrīla Prabhupāde kroz suradnju i tako još ojačati upravno tijelo.


'''Śrīla Prabhupāda established such a structure for ISKCON, putting the Governing Body Commission in place in 1970 and overseeing its gradual articulation and development. Stating that he wanted there to be "hundreds and thousands of spiritual masters" within ISKCON, he implied that the normative guru-disciple relationship would be perpetuated within the unified institution under the direction of the GBC. In such an organization, many gurus would be able to act with concerted force, operating together with other leaders and managers in collegial accord. '''
===NAŠ GLAVNI IZAZOV===


'''Hundreds and thousands of spiritual masters.''' In New York on August 17, 1966, while speaking on Bhagavad-gītā 4.34-38, Śrīla Prabhupāda said:
'''Śrīla Prabhupāda je upravo tako ustrojio ISKCON. Osnovao je Upravno tijelo (GBC) 1970. god. te je nadgledao njegovo postupno uhodavanje i razvoj. Izjavom da želi „na stotine i tisuće duhovnih učitelja" u ISKCON-u ukazao je da će se službeni odnos između gurua i učenika odvijati unutar ujedinjene institucije pod vodstvom GBC-ja. U takvoj će organizaciji mnogi gurui moći skladno djelovati i surađivati s drugim liderima i menadžerima.'''


<blockquote>So there is no bar for anyone, that one cannot become the spiritual master. Everyone can become spiritual master, provided he knows the science of Kṛṣṇa. . . . This is the  science of Kṛṣṇa, this Bhagavad-gītā. If anyone knows perfectly, then he becomes the spiritual master. . . . So we require hundreds and thousands of spiritual masters who has understood this Kṛṣṇa science. And preach all over the world. . . . . Therefore we have formed this society and we invite all sincere souls to take part in the society and become a spiritual master, and preach this science all over the world. ([[Vanisource:660815 - Lecture BG 04.34-38 - New York|660815 - Lecture BG 04.34-38 - New York]]) </blockquote>
'''Stotine i tisuće duhovnih učitelja.''' 17. kolovoza 1966. u New Yorku, držeći predavanje na stihove iz Bhagavad-gīte 4.34–38, Śrīla Prabhupāda je rekao:


Śrīla Prabhupāda explained his expectation to Tuṣṭa-kṛṣṇa ([[Vanisource:751202 - Letter to Tusta Krsna written from Delhi|VB: Correspondence, Dec. 2, 1975]]):
<blockquote>Dakle, nikome nije zabranjeno da postane duhovni učitelj. Svatko može postati duhovni učitelj pod uvjetom da poznaje znanost o Kṛṣṇi. (. . .) Bhagavad-gītā je znanost o Kṛṣṇi. Ako je netko savršeno poznaje, postaje duhovni učitelj. (. . .) Stoga su nam potrebne stotine i tisuće duhovnih učitelja koji su shvatili ovu znanost o Kṛṣṇi i propovijedaju je diljem svijeta. (. . .) Zbog toga smo osnovali ovo društvo i pozivamo sve iskrene duše da mu se pridruže, postanu duhovni učitelji te da propovijedaju ovu znanost diljem svijeta. ([[Vanisource:660815 - Lecture BG 04.34-38 - New York|660815 - Lecture BG 04.34-38 - New York]]) </blockquote>


<blockquote>Every student is expected to become Acarya. Acarya means one who knows the scriptural injunctions and follows them practically in life, and teaches them to his disciples. . . .
Śrīla Prabhupāda je svoja očekivanja objasnio Tuṣṭa-kṛṣṇi: ([[Vanisource:751202 - Letter to Tusta Krsna written from Delhi|VB: Pisma, 2. prosinca 1975.]])


Keep trained up very rigidly and then you are bona fide Guru, and you can accept disciples on the same principle. But as a matter of etiquette it is the custom that during the lifetime of your Spiritual master you bring the prospective disciples to him, and in his absence or disappearance you can accept disciples without any limitation. This is the law of disciplic succession. I want to see my disciples become bona fide Spiritual Master and spread Krishna consciousness very widely, that will make me and Krishna very happy.</blockquote>
<blockquote>Od svakog se učenika očekuje da postane Acarya. Acarya znači onaj tko poznaje upute spisa, praktično ih se pridržava u životu i poučava svoje učenike o njima.


Śrīla Prabhupāda stated on these and many other occasions the need of huge numbers of gurus, and his desire that "every student" help meet that need. Since he very much wanted his disciples and followers to remain within ISKCON, he envisioned a vast increase in spiritual and material force generated by the efficiencies and mutual reinforcements of cooperative service. By working and preaching together in a concerted, organized fashion, our internal and external power become far more than the sum of that of the individual parts.
Nastavi se uvježbavati vrlo strogo i tako ćeš biti vjerodostojan guru, a na temelju istog načela možeš prihvaćati učenike. No, zbog pravila ponašanja, običaj je da za vrijeme života tvoga duhovnog učitelja dovedeš buduće učenike njemu, a u vrijeme njegova odsustva ili odlaska učenike možeš prihvaćati bez ikakvih ograničenja. To je zakon učeničkog slijeda. Želim da svi moji učenici postanu vjerodostojni duhovni učitelji i prošire svjesnost Kṛṣṇe posvuda. To će jako usrećiti i mene i Kṛṣṇu. </blockquote>


After all, our practice is saṅkīrtana, not just kīrtana, and the full import of the prefix saṁ—indicating not only union, but also thoroughness, intensity and completeness—needs realization.  
Ovdje je, kao i u mnogo drugih slučajeva, Śrīla Prabhupāda izrazio potrebu za velikim brojem gurua te svoju želju da mu „svaki učenik" u tome pomogne. Budući da je snažno želio da njegovi učenici i sljedbenici ostanu unutar ISKCON-a, imao je u vidu veliko povećanje duhovne i materijalne sile, stvorene djelotvornošću i međusobnim nadopunjavanjem u služenju kroz suradnju. Kad radimo i propovijedamo zajedno, organizirano i usklađeno, naša unutarnja i izvanjska snaga narastu daleko više od pukog zbroja snaga svih pojedinaca.


'''Yet as long as Prabhupāda was present as the sole ācārya and dīkṣā guru, the structure necessarily remained in embryonic form, a child still in the womb of its mother, its form and function necessarily not fully developed. During Prabhupāda’s manifest presence, by the very nature of the situation, the GBC clearly could not assume its full role as the "ultimate managing authority," and Prabhupāda remained the only guru. Therefore the completed product of Prabhupāda’s work had to await its time to be manifest.
U konačnici, naš proces je saṅkīrtana, ne samo kīrtana, i stoga nam je za razumijevanje potpunog značenja prefiksa saṁ – koji ne ukazuje samo na zajedništvo, već i na temeljitost, silinu i potpunost – neophodna spoznaja.


Consequently, Prabhupāda has left to us the task, after his departure, of fully articulating the form and functions of ISKCON for effective action in the world. One central challenge is to integrate the guru-disciple relationship—which carries its own proper demand for deep loyalty and commitment to the person of the guru—within a larger society that demands, in a certain sense, a higher, all-encompassing, loyalty. That loyalty is our common fidelity to our Founder-Ācārya Śrīla Prabhupāda, a loyalty proven in practice by our cooperation with each other, within the structure he bequeathed us, to fulfill his deepest desire.'''
'''Međutim, sve dok je Śrīla Prabhupāda bio prisutan kao jedini ācārya i dīkṣā-guru, ovaj je ustroj neminovno ostao u obliku zametka, djeteta u utrobi majke, s još nerazvijenim oblikom i funkcijama. Jasno je da GBC nije mogao u potpunosti preuzeti ulogu „vrhovnog upravnog tijela" dok je Prabhupāda bio fizički prisutan i Śrīla Prabhupāda je ostao jedini guru. Trebalo je pričekati da se pokaže cjelokupan rezultat njegova rada.


'''Our cooperation with each other.''' The foundation of cooperation is love. "A whole society is carrying my order, not because I am superior person," said Śrīla Prabhupāda ([[Vanisource:Philosophy Discussion on Arthur Schopenhauer|Philosophy Discussion on Arthur Schopenhauer]]).  
Tako nam je Śrīla Prabhupāda prepustio zadatak da nakon njegova odlaska u cijelosti razvijemo oblik i funkcije ISKCON-a radi učinkovitog djelovanja u ovom svijetu. Jedan od glavnih izazova je integrirati odnos gurua i učenika – koji s pravom i sam po sebi podrazumijeva duboku odanost i posvećenost guruu kao osobi – u šire društvo koje u određenoj mjeri zahtijeva višu, sveobuhvatniju odanost. Ta je odanost naša zajednička vjernost Osnivaču-Ācāryi Śrīla Prabhupādi, a dokazuje se u praksi međusobnom suradnjom unutar struktura koje nam je povjerio, da bismo ispunili njegovu najdublju želju.'''


<blockquote>There is love. Without love, you cannot do so. You have got some bit of love for me, therefore you carry my order. Otherwise it is not possible. And I cannot also. You are foreigners, you are Americans; I came from another country. I have no [bank] account. I cannot also order you: "You must do it, otherwise I will chastise you." Because there is love. It is a connection of love. I can also become bold enough to chastise you, but you also, in whatever condition you carry my order due to the basic principle is love. And our whole philosophy is love.<ref>Lectures: Philosophy Discussion: Discussion with Śyāmasundara: Arthur Schopenhauer.</ref> </blockquote>
'''Međusobna suradnja.''' Temelj suradnje je ljubav. „Čitavo društvo izvršava moja naređenja, ne zato što sam ja nadređeni", rekao je Śrīla Prabhupāda. ([[Vanisource:Philosophy Discussion on Arthur Schopenhauer|Philosophy Discussion on Arthur Schopenhauer]]).  


On May 23, 1977, Śrīla Prabhupāda made a well-know statement about the test of our love.
<blockquote>Postoji ljubav. Bez ljubavi to ne možete učiniti. U vama je nešto ljubavi prema meni i zbog toga izvršavate moje naredbe. Inače bi to bilo nemoguće. Ni ja to ne bih mogao učiniti. Vi ste stranci, Amerikanci, a ja sam došao iz druge zemlje. Nemam [bankovni] račun. Niti vam mogu narediti: „Morate to učiniti, inače ću vas ukoriti." Zbog toga što postoji ljubav. To je odnos iz ljubavi. Mogu se usuditi i ukoriti vas, ali vi u svakakvim okolnostima izvršavate moje naredbe jer je osnovno načelo ljubav, a čitava naša filozofija jest ljubav.<ref>Predavanja; Filozofske rasprave: Rasprava sa Śyāmasundarom: Arthur Schopenhauer.</ref> </blockquote>


As recorded by Tamāla Kṛṣṇa Goswami:  
23. svibnja 1977. Śrīla Prabhupāda je izgovorio poznatu izjavu o provjeri naše ljubavi. Tamāla Kṛṣṇa Goswami je zabilježio:


<blockquote>Śrīla Prabhupāda emphasized, "Your love for me will be tested how after my departure you maintain this institution. We have glamour and people are feeling our weight. This should be maintained. Not like Gauḍīya Math. After Guru Mahārāja’s departure so many ācaryās came up."<ref>(TKG 45) In Śrīla Prabhupāda-Līlāmṛta, Satsvarūpa dāsa Goswami records a slightly variant version: "‘Your love for me,’ said Śrīla Prabhupāda, ‘will be shown by how much you cooperate to keep this institution together after I am gone’’’ (SPL 6:313). Regarding the difference between the two versions, Satsvarūpa dāsa Goswami states: "I heard it from Tamala Krsna Maharaja and wrote it down exactly as he told me. Tamala Krsna Maharaja has written the statement in TKG’s Diary with a slightly different sentence structure but the meaning is the same." Posted by Badrinārāyaṇa Dāsa on the electronic forum GBC.Discussions@pamho. net on June 21, 2013.</ref></blockquote>
<blockquote>Śrīla Prabhupāda je naglašavao: „Vaša će se ljubav prema meni vidjeti po tome kako ćete ovu instituciju održavati nakon mog odlaska. Imamo ugled i ljudi osjećaju našu težinu. To se treba održati. Ne kao Gauḍīya Maṭh. Nakon odlaska Gurua Mahārāje pojavilo se toliko mnogo ācārya."<ref>(TKG 45) U Śrīla Prabhupāda-līlāmṛti, Satsvarūpa dāsa Goswami bilježi malo drukčiju verziju: „‘Ljubav prema meni', rekao je Śrīla Prabhupāda, ‘pokazat ćete time koliko surađujete kako biste očuvali jedinstvo u ovoj instituciji nakon što odem.'" (SPL 6: 313) Glede razlike između ove dvije verzije, Satsvarūpa dāsa Goswami kaže: „To sam čuo od Tamāle Kṛṣṇe Mahārāje. Zapisao sam točno ono što sam čuo od njega. Tamāla Kṛṣṇa Mahārāja ovu je izjavu zapisao u svome Dnevniku malo drukčijom rečeničnom strukturom, ali značenje je isto." Poslao Badrinārāyaṇa dāsa na elektronski forum [email protected], 21. lipnja 2013. </ref></blockquote>


Bhakti Charu Swami was present when Śrīla Prabhupāda made this statement. He recalls:  
Bhakti Caru Swami bio je nazočan kad je Śrīla Prabhupāda to izjavio. On se prisjeća:


<blockquote>When Srila Prabhupada was in Vrindavan during his last days, Tamal Krsna Maharaja used to read out loud the letters that devotees wrote to Srila Prabhupada, and His Divine Grace used to dictate his replies, and sometimes he also used to make some comments. Once one devotee wrote how he wanted to offer his longevity to Srila Prabhupada so that he could continue to be with us on this planet. It was a very sweet letter, steeped with emotion. However, Srila Prabhupada reacted in a rather unusual way and commented that our real love for him would be shown by how we cooperate with each other to continue his mission.
<blockquote>Kad je Śrīla Prabhupāda za vrijeme svojih posljednjih dana bio u Vṛndāvani, Tamāla Kṛṣṇa Mahārāja običavao je čitati naglas pisma koja su bhakte pisali Śrīla Prabhupādi, a Njegova Božanska Milost diktirao je odgovore i ponekad nešto komentirao. Jednom je jedan bhakta htio ponuditi svoju dugovječnost Śrīla Prabhupādi kako bi mogao nastaviti biti s nama na ovom planetu. Bilo je to vrlo nježno pismo, ispunjeno osjećajima. Međutim, Śrīla Prabhupāda je reagirao na prilično neobičan način i komentirao da ćemo našu pravu ljubav prema njemu pokazati time što međusobno surađujemo kako bismo nastavili s njegovom misijom. Ovaj mi je događaj ostavio vrlo dubok dojam u srcu i postao sam svjestan da je najbolji način da pokažem ljubav prema Śrīla Prabhupādi moja suradnja s bhaktama ISKCON-a koji s tolikom ozbiljnošću služe Njegovu Božansku Milost kako bi nastavili s njegovom misijom.<ref>Poslao Bhakti Caru Swami 21. lipnja 2013. na GBC.Discussions@pamho.net.</ref></blockquote>


That incident left a very deep impression in my heart, and I became aware that the best way to show my love for Srila Prabhupada is through my cooperation with the devotees of ISKCON who are serving His Divine Grace so sincerely to continue his mission.<ref>Posted on GBC.[email protected], by Bhakti Charu Swami, June 21, 2013.</ref></blockquote>
Śrīla Prabhupāda je u svojim posljednjim danima od nas tražio čvršći dokaz ljubavi od dirljivog otvaranja srca, koliko god da je bilo iskreno. On kaže da će ga uvjeriti naša međusobna suradnja oko razvijanja njegove misije nakon njegova odlaska.


In his final days, Śrīla Prabhupāda asked from us a more compelling proof of love than heartfelt expressions, however sincere. This, he says, will convince him: Our cooperation with one another to advance his mission after his departure.
Śrīla Prabhupāda je postavio taj standard – djelovanje koje odaje puno više od gorljivih riječi – koji otkriva i suštinu vāṇī-seve čime možemo dostići njegovo društvo i zadržati ga.


This standard established by Śrīla Prabhupāda—actions that disclose far more than ardent words— also expresses the essence of the vāṇī-sevā by which we attain and sustain association with Śrīla Prabhupāda.
Osim toga, pravo značenje riječi saṅkīrtana jest zajedno surađivati u svrhu širenja svjesnosti Kṛṣṇe. Śrīla Prabhupāda je to prekrasno objasnio:


Furthermore, to cooperate together to spread Kṛṣṇa consciousness is the very meaning of saṇkīrtana. Śrīla Prabhupāda has explained this wonderfully:  
<blockquote>Čak je i Gospodin Caitanya Mahāprabhu – On je sam Bog, Kṛṣṇa osobno – mislio da to sam neće moći izvesti. Tako se osjećao. To je smisao ovog stiha. Tako stvari stoje. Vi surađujete, a zasluge se pripusuju meni. Što bih ja sam mogao učiniti? Ekākī āmāra nāhi pāya bolo. Sam Caitanya Mahāprabhu je htio da surađujemo. On je Bog, Kṛṣṇa, i zato je suradnja vrlo važna. Nitko ne bi trebao misliti, „Ja sam tako sposoban. Ja to mogu." Ne. Zapravo, samo suradnjom možemo napraviti nešto veliko. „Zajedno smo jači." Bez suradnje nećemo uspjeti. To je naš... Stoga budite snažni dok širite svjesnost Kṛṣṇe i Kṛṣṇa će vam pomoći. On je najsnažniji. No ipak, moramo se udružiti. Saṅkīrtana. Saṅkīrtana znači da se više ljudi udružilo u pjevanje. To je saṅkīrtana. Inače je to kīrtana. Saṅkīrtana. Bahubhir militvā kīrtayatīti saṅkīrtanam. Bahu. Bahu znači mnogi, mnogo udruženih. To je misija Caitanye Mahāprabhua, međusobno se udružiti.<ref>[https://vanisource.org/wiki/760316_-_Conversation_-_Mayapur  VB: Razgovor s Rādhā-Dāmodara saṅkīrtana-skupinom, 16. ožujka 1976.] u Māyāpuru. Stih o kojem Śrīla Prabhupāda ovdje govori je Ādi 9.34. Gospodin Caitanya kaže: „Ja sam jedini vrtlar. Koliko mjesta mogu obići? Koliko plodova mogu nabrati i razdijeliti?" Śrīla Prabhupāda u smislu ističe sljedeće: „Ovdje nas Śrī Caitanya Mahāprabhu upućuje da se mantru Hare Kṛṣṇa treba dijeliti udruženim snagama." </ref></blockquote>


<blockquote>The purport of the verse is that even Lord Caitanya Mahāprabhu—He is God himself, Kṛṣṇa Himself—He felt, alone, unable to do this task. He felt. So this is the position. You are cooperating; therefore I am getting the credit. Otherwise alone what could I do? Ekākī āmāra nāhi pāya bolo. Caitanya Mahāprabhu Himself wanted our cooperation. He is God, Kṛṣṇa. And therefore cooperation is very important thing. Nobody should think that "I have got so great ability. I can do." No. It is simply by cooperation we can do very big thing. "United we stand; divided we fall." This is our. . . . So be strong in pushing on Kṛṣṇa consciousness, and Kṛṣṇa will help. He is the strongest. Still, we must be combined together. Saṅkīrtana. Saṅkīrtana means many men combined together chanting. That is saṅkīrtana. Otherwise kīrtana. Saṅkīrtana. Bahubhir militvā kīrtayatīti saṅkīrtanam. Bahu: bahu means many, many combined together. That is Caitanya Mahāprabhu’s mission, combined together.<ref>The verse Śrīla Prabhupāda refers to is Ādi 9.34. Lord Caitanya says: "I am the only gardener. How many places can I go? How many fruits can I pick and distribute?" In his purport, Śrīla Prabhupāda points out: "Here Śrī Caitanya Mahāprabhu indicates that the distribution of the Hare Kṛṣṇa mahā-mantra should be performed by combined forces."  See [https://vanisource.org/wiki/760316_-_Conversation_-_Mayapur  Conversation with Rādhā-Dāmodara Saṅkīrtana Party. March 16, 1976, Māyāpur]</ref></blockquote>
Kad su dvojica utjecajnih vođa napustila ISKCON, Śrīla Prabhupāda je 9. prosinca 1973. savjetovao Babhru dāsu. Neka nam ovo zauvijek ostane u srcu:


After two influential leaders had left ISKCON, Śrīla Prabhupāda gave this counsel to Babhru Dāsa on December 9, 1973. May it always remain in our hearts:  
<blockquote>Sad smo Kṛṣṇinom milošću izgradili nešto značajno u obliku ovog ISKCON-a i mi smo svi jedna obitelj. Ponekad može biti neslaganja i svađe, ali ne smijemo otići. Ovim se ludostima može stati na kraj duhom suradnje, trpeljivošću i zrelošću. Stoga te molim da ostaneš u društvu naših bhakta i surađuješ s njima. Kušnja naše istinske posvećenosti i ozbiljnosti u služenju duhovnog učitelja ogleda se u duhu međusobne suradnje u širenju ovog pokreta te u izbjegavanju zastranjenja i stvaranja frakcija. ([[Vanisource:731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles|731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles]])</blockquote>


<blockquote>Now, we have by Krsna’s Grace built up something significant in the shape of this ISKCON and we are all one family. Sometimes there may be disagreement and quarrel but we should not go away. These inebrieties can be adjusted by the cooperative spirit, tolerance and maturity so I request you to kindly remain in the association of our devotees and work together. The test of our actual dedication and sincerity to serve the Spiritual Master will be in this mutual cooperative spirit to push on this Movement and not make factions and deviate. ([[Vanisource:731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles|731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles]])</blockquote>
'''Otkrili smo da je prvotni sustav područnih ācārya, kojim smo pojedine gurue pokušali integrirati u širu strukturu, neizbježno stvorio zemljopisna područja koja su sama bila više ujedinjena nego ISKCON kao cjelina. To je dovelo u opasnost cjelovitost ISKCON-a pa je taj sustav ukinut. No još uvijek moramo puno toga učiniti da bismo ostvarili organizaciju kakvu je Śrīla Prabhupāda htio.'''


'''We discovered that the initial "zonal-ācārya" system of integrating the guru into a broad structure implicitly created geographical zones that were individually more unified than ISKCON as a whole. The integrity of ISKCON came in to jeopardy. That system has been abolished. Yet we need to go much further in realizing the organization Śrīla Prabhupāda wanted. '''
'''Moramo još puno toga učiniti. ''' S nestrpljenjem očekujemo da se u ISKCON-u uspostavi kultura posvećenog duha suradnje i služenja pod Śrīla Prabhupādinim okriljem. Kad se ovo uspostavi kao kultura, tada će svaki pojedini član – od vrha do dna – jednako sudjelovati u njoj. To je toliko nerazdvojan dio same biti opstanka u pokretu za svjesnost Kṛṣṇe da se pojavljuje i u svakoj najmanjoj gesti. Djeca je primaju s majčinim mlijekom. Ona je sveprožimajuća. Tako ćemo biti uvijek sa Śrīla Prabhupādom – i onih u čijem je društvu on prisutan.
'''Zanimljivo je primijetiti da su dva istaknuta anti-ISKCON pokreta – koji često tvrde da su „pravi ISKCON" – nastala odbacivanjem jednog ili drugog elementa Śrīla Prabhupādine cjeline: ṛtvici žele zamijeniti postojeće gurue s institucijskim autoritetom GBC-ja, dok sljedbenici pojedinih istaknutih sannyāsīja žele ukloniti GBC kao takav i osloniti se na jednoga karizmatskog, autokratskog ācāryu. '''


'''We need to go much further.''' We look forward to establishing a culture in ISKCON of committed cooperative servitorship under Śrīla Prabhupāda. When this becomes established as a culture, each and every member—top to bottom— shares equally in it. It is so thoroughly part of the essence of existence in the Krishna Consciousness movement that it dwells even in the smallest gesture. Children take it in with their mother’s milk. It is all pervading. We will be perpetually in the presence of Śrīla Prabhupāda—and of those in whose presence he dwells.  
'''Selektivno odbacivanje jednog ili drugog elementa.''' Kao što smo naučili od Gauḍīya Maṭha, jasno je da ovo nije lako shvatiti. Sad imamo vlastite otcijepljene skupine prema kojima se trebamo ophoditi kao što se Śrīla Prabhupāda ophodio prema preostalim frakcijama Gauḍīya Maṭha – s jasnim i preciznim razumijevanjem njihovih zastranjenja, s velikodušnim i dobronamjernim stavom te beskrajnim strpljenjem.


and distribute?" In his purport, Śrīla Prabhupāda points out: "Here Śrī Caitanya Mahāprabhu indicates that the distribution of the Hare Kṛṣṇa mahā-mantra should be performed by combined forces."
'''ISKCON treba ohrabriti oba elementa: snažnu, opću vjernost ISKCON-u i GBC-ju te duboki odnos između svakog gurua i učenika unutar ISKCON-a, utemeljen na podučavanju. Pri tome moramo shvatiti da tu nema proturječja, niti sukoba. Moramo uočiti kako se oba elementa međusobno osnažuju i podržavaju.'''


'''It is interesting to note that two prominent anti-ISKCON movements—often claiming to be the "real ISKCON"—have formed by specific rejection of one or the other component of Prabhupāda’s whole: the "ritvik" position wishes to do away with actual gurus in favor of GBC institutional authority, while the followers of one prominent sannyāsī or another wish to eliminate an actual GBC and rely on the charismatic, autocratic single ācārya. '''
''''Ključni elementi za ostvarenje ove neophodne sinteze jesu duboko razumijevanje Śrīla Prabhupādina položaja i sprovođenje istog u djelo – dakle, i jñāna i vijñāna. Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda predstavlja – i u određenom smislu i jest – jedinstvo ISKCON-a. Bez obzira tko im je dīkṣā ili śīkṣa-guru, svi bhakte trebaju doživjeti Prabhupadino prisustvo kao neizbježan i glavni element u svom životu. Gurui čije je prisustvo vidljivo kroz fizičko tijelo obično više utječu na svoje sljedbenike nego oni čije tijelo više nije vidljivo. Budući da je sam Śrīla Prabhupāda kao osoba trenutno neočitovan za nas, ovaj nedostatak vapua mora se nadoknaditi sve dubljim razumijevanjem njegova prisustva u vidu vāṇija (kao što je to on sam podučavao).'''


'''Specific rejection of one or the other component.''' As we learn from the Gauḍīya Maṭha, it is clearly a challenge to get it right. We now have our own schismatic groups, and we should treat them as Śrīla Prabhupāda did the remnant factions of the Gauḍīya Maṭha: With a clear and incisive understanding of their deviations; with a generous, well-wishing attitude; and with endless patience.  
'''Razumijevanje Śrīla Prabhupādina položaja.''' Nadamo se da će ovaj uradak biti jedan od mnogih koji će potaknuti dublje 97 razumijevanje Śrīla Prabhupāde kao Osnivača-Ācārye i sve veću posvećenost služenju njemu.


'''ISKCON needs to foster both elements: an intense common loyalty to ISKCON and the GBC, and the deep and full teaching relationship between individual gurus and disciples within ISKCON. We need to realize how there is no contradiction and no conflict. We need to realize how they reinforce and support each other.'''
'''Prabhupadino prisustvo mora postati dio ISKCON-a, osnovna aroma njegove kulture, u tolikoj mjeri da se ne smanji čak ni kada svi oni koji su Śrīla Prabhupādu osobno poznavali odu s ovog svijeta za njim.'''  


''''A crucial element in establishing this necessary synthesis is achieving a deep understanding of Śrīla Prabhupāda’s position and putting that understanding into action—both jñāna and vijñāna. As Founder-Ācārya, Śrīla Prabhupāda himself symbolizes—and, in a sense, is—the unity of ISKCON. Therefore he must become an inescapable predominate felt presence in the lives of all devotees, no matter who else may serve as their dīkṣā or śikṣā gurus. Gurus still manifest in the world tend to make a more vivid impact on their followers than those now unmanifest in form. Because Śrīla Prabhupāda’s person is now unmanifest as such, this absence of vapu needs to be compensated for by an ever-deepening realization of his manifestation as vāṇi (as he himself taught).'''
'''Njegovo se prisustvo neće smanjiti.''' Antropolozi su kulturu definirali kao ukupan zbir naučenog ponašanja skupine koji se prenosi s pokoljenja na pokoljenje. Veliki dar koji svaki naraštaj ISKCON-a može dati budućim pokoljenjima jest upravo Śrīla Prabhupāda.


'''Understanding Śrīla Prabhupāda’s position.''' It is hoped that the present paper will be one among many more that aim to foster ever-deepening understanding of Śrīla Prabhupāda as FounderĀcārya and ever-increasing devoted service to him.
===Ishodi===


'''Such presence needs to become so much a part of the fabric of ISKCON, to become the essential savor of its culture, that his presence will not diminish even when all who personally knew Śrīla Prabhupāda follow him from this world.'''  
'''Brojne su dobrobiti spoznaje Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye, a neke od njih su:<br />'''


'''His presence will not diminish.''' Culture has been defined by anthropologists as the sum total of learned behavior of a group that is transmitted from generation to generation. The great gift to posterity each generation of ISKCON can give is the gift of Śrīla Prabhupāda.  
<big>➊</big> '''Mnogi će naraštaji biti u stanju primiti posebnu milost koju Śrīla Prabhupāda pruža. Putem koji je on otvorio ići će se sve više i više kući, natrag Bogu.''' <br />
<big>➋</big> '''Potpuno prihvaćajući okrilje Śrīla Prabhupāde kao śīkṣagurua u vidu vāṇija, svi učitelji u ISKCON-u, na raznim razinama napretka, moći će vjerodostojno prenijeti Śrīla Prabhupādina istinska učenja, pružajući time svakome pravilno vodstvo, utočište i zaštitu. ''' <br />
<big>➌</big> '''Śrīla Prabhupādino aktivno prisustvo osigurat će jedinstvo i cjelovitost ISKCON-a. ''' <br />
<big>➍</big> '''ISKCON-ova će učenja tijekom vremena posvuda ostati nepromijenjena.''' <br />
<big>➎</big> '''Śrīla Prabhupādina praktična spoznaja – koja ga je obdarila posebnom snagom da proširi svjesnost Kṛṣṇe – neće se samo sačuvati, već će nam se još više razotkriti.''' <br />
<big>➏</big> '''Njegove će nam knjige ostati u središtu pozornosti jer sadrže uvide i upute koje ćemo tek u budućnosti moći sprovesti u djelo. ''' <br />
<big>➐</big> '''Śrīla Prabhupādina će gledišta zauvijek ostati leće kroz koje će svi budući naraštaji promatrati naše prethodne ācārye.'''


===Outcomes===
==Skraćenice==
 
'''There will be many consequences when Śrīla Prabhupāda’s position as Founder-Ācārya is realized. Among them: <br />'''
 
<big>➊</big> '''Generation after generation will be enabled to receive the special mercy offered by Śrīla Prabhupāda. The path back to Godhead he opened will become ever-increasingly travelled.''' <br />
<big>➋</big> '''By taking full shelter of Śrīla Prabhupāda as śikṣā guru in his vāṇi manifestation, all teachers in ISKCON, on various levels of advancement, will be able to authentically convey Śrīla Prabhupāda’s real teaching, thus giving proper guidance, shelter, and protection to all.''' <br />
<big>➌</big> '''Śrīla Prabhupāda’s active presence will secure the unity and integrity of ISKCON.''' <br />
<big>➍</big> '''ISKCON’s teachings will remain consistent over space and time.''' <br />
<big>➎</big> '''Śrīla Prabhupāda’s realized knowledge—endowing him with the specific potency to spread Kṛṣṇa consciousness— will not only be preserved but also developed.''' <br />
<big>➏</big> '''His books will remain central to us, for they contain insights and directions that await future development to be realized.''' <br />
<big>➐</big> '''Śrīla Prabhupāda’s eyes will always remain the lens through which all future generations see our predecessor ācāryas.'''
 
==ABBREVIATIONS==


'''BG:''' Bhagavad-gītā<br />
'''BG:''' Bhagavad-gītā<br />
Line 753: Line 695:
'''SPL:''' Śrīla Prabhupāda-lilamrita<br />
'''SPL:''' Śrīla Prabhupāda-lilamrita<br />
'''SB:''' Śrīmad-Bhāgavatam<br />
'''SB:''' Śrīmad-Bhāgavatam<br />
'''TKG:''' TKG’s Diary<br />
'''TKG:''' TKG's Diary<br />
'''VB:''' VedaBase<br />
'''VB:''' VedaBase<br />


==WORKS CITED==
==Popis navedenih djela==
Back to Godhead. Accessed October 8, 2013. http:///www.backtogodhead.in.
Back to Godhead. Pristupljeno: 8. listopada 2013. http://www. backtogodhead.in
 
Bhaktisiddhānta Sarasvatī Goswami Ṭhākura. Śrī Brahma-saṁhitā. Bombay: The Bhaktivedanta Book Trust, 1991.
 
Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A.C.. Bhagavad Gītā As It Is. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust, 1989.
 
———. Kṛṣṇa: The Supreme Personality of Godhead. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust International, 1996.
 
———. Śrī Caitanya Caritāmrita of Kṛṣṇadāsa Kavirāja Gosvāmī. Botany: The Bhaktivedanta Book Trust, 1996.


———. Śrīmad Bhāgavatam. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust, 1976.  
Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Ṭhākura (1991). Śrī Brahmasaṁhitā. Bombay: The Bhaktivedanta Book Trust.


Bhaktivedanta VedaBase: The Complete Teaching of His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, Founder-Acarya of the International Society for Krishna Consciousness. CD-ROM, 2003.1. Bhaktivedanta Archives.  
Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A.C. (1989). Bhagavad-gītā As It Is. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust.


Bhaktivinoda Ṭhākura. Śrī Navadvīpa-dhāma Māhātmya. Translated by Bhānu Swami. n.p., n.d.  
Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A.C. (1996). Kṛṣṇa: The Supreme Presonality of Godhead. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust International.


Dasa, Hayagriva. The Hare Krishna Explosion. Singapore: Palace Press, 1985.  
Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A. C. (1996). Śrī Caitanyacaritāmṛta of Kṛṣṇadāsa Kavirāja Gosvāmī. Botany: The Bhaktivedanta Book Trust.  


Following Srila Prabhupada: DVD 1, compiled by Yadubara Dāsa, British Columbia, Canada: ISKCON Cinema, 2006.  
Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A. C. (1976). ŚrīmadBhāgavatam. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust.


Goswami, Satsvarūpa dāsa. Śrīla Prabhupāda-līlāmṛta: A Biography of His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda. 6 vols. Los Angeles: Bhakivedanta Book Trust, 1980-1983.  
Bhaktivedanta VedaBase:The Complete Teaching of His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, FounderAcarya of the International Society for Krishna Consciousness. CD-ROM, 2003.1. Bhaktivedanta Archives.


Goswami, Tamal Krishna. Servant of the Servant. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust, 1984.  
Bhaktivinoda Ṭhākura (nepoznato). Śrī Navadvīpa-dhāmamahātmya. (prev. Bhanu Swami). Nepoznato.
Dasa, Hayagriva. (1985). The Hare Krishna Explosion. Singapore: Palace Press.


———. TKG’s Diary. Dallas: Pundits Press, 1998.
Yadubara Dasa (2006). Following Śrīla Prabhupāda: DVD 1. (DVD). British Columbia, Canada: ISKCON Cinema.
Goswami, Sastsvarūpa dāsa (1980–1983). Śrīla Prabhupādalīlāmṛta: A Biography of His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda. (6 svezaka). Los Angeles. The Bhaktivedanta Book Trust.  


Harmonist, The. Edited by Sri Srimad Bhakti Siddhanta Sarasvati Goswami Maharaj. Vols. 24-33. Calcutta: Sri Gaudiya Math, 1927- 1936. Note: The Bhaktivedanta Research Centre holds a collection of original issues of The Harmonist, bound in ten volumes. (This collection was previously part of the library of Sundarānanda Vidyāvinoda.) In the 8th bound volume (containing Volume 32 of The Harmonist), there are no issues 22 and 24. The 9th bound volume, containing Volume 33, holds only four issues, two for November and two for December 1936. The 10th and final bound volume, containing The Harmonist Volume 34 (1937), holds six issues—published after the demise of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura—beginning in August and ending in November.  
Goswami, Tamal Krishna (1984). Servant of the Servant. Los Angeles: Bhaktivedanta Book Trust.  


Sanyal, Nisikanta. Sree Krishna Chaitanya. Vol. 1. Royapettah, Madras: Sree Gaudiya Math, 1933.  
Goswami, Tamal Krishna (1998). TKG Diary. Dallas: Pundits Press.


Sardella, Ferdinando. Modern Hinduism Personalism: The History, Life, and Thought of Bhaktisiddhānta Sarasvatī. New York: Oxford University Press, 2013.  
Sri Srimad Bhakti Siddhanta Sarasvati Goswami Maharaj, ur. (1927–1936). The Harmonist. Godišta 24–33. Calcutta: Sri Gaudiya Math. Napomena: Bhaktivedanta Research Centre čuva zbirku izvornih brojeva The Harmonista uvezanih u 10 svezaka. (Ova je zbirka prethodno bila dio knjižnice Sundarānande Vidyāvinode.) U 8. uvezanom svesku (koji sadržava godište 32 The Harmonista) nedostaju brojevi 22 i 24. U 9. uvezanom svesku koji sadržava godište 33, svega su četiri broja, dva iz studenog i dva iz prosinca 1936. U desetom i završnom uvezanom svesku koji sadržava godište 34 The Harmonista (1937.), šest je brojeva – objavljenih nakon odlaska Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure – počevši od kolovoza i završno sa studenim.


Sraman, Bhakitikusum. Prabhupāda Srila Sarasvati Thākura. Māyāpur: Śrī Caitanya Maṭha, 1982.  
Sanyal, Nisikanta (1933). Sree Krishna Chaitanya. (1. svezak). Royapettah, Madras: Sree Gaudiya Math.  


Swami, Bhakti Vikāsa. Śrī Bhaktisiddhānta Vaibhava: The Grandeur and Glory of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. 3 vols. Surat, India: Bhakti Vikas Trust, 2009.
Sardella, Fernando (2013). Modern Hinduism Personalism: History, Life, and Thought of Bhaktisiddhānta Sarasvatī. New York: Oxford University Press.


Sraman, Bhaktikusum (1982). Prabhupāda, Śrīla Sarasvatī Ṭhākura. Mayapur: Śrī Caitanya Maṭha.
Swami, Bhakti Vikāsa (2009). Śrī Bhaktisiddhānta Vaibhava: The Grandeur and Glory of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. (3 sveska). Surat, Indija: Bhakti Vikas Trust.
==GLOSSARY==
==GLOSSARY==


Line 901: Line 839:
'''LUMINARY:''' A PERSON WHO INSPIRES OR INFLUENCES OTHERS, ESP. ONE PROMINENT IN A PARTICULAR SPHERE.
'''LUMINARY:''' A PERSON WHO INSPIRES OR INFLUENCES OTHERS, ESP. ONE PROMINENT IN A PARTICULAR SPHERE.


'''MAGISTERIAL:''' HAVING OR SHOWING GREAT AUTHORITY; OF OR PERTAINING TO A MASTER-WORKMAN; DISPLAYING A MASTER’S SKILL.
'''MAGISTERIAL:''' HAVING OR SHOWING GREAT AUTHORITY; OF OR PERTAINING TO A MASTER-WORKMAN; DISPLAYING A MASTER'S SKILL.


'''MATRONYMIC:''' A NAME DERIVED FROM THE NAME OF A MOTHER OR FEMALE ANCESTOR.
'''MATRONYMIC:''' A NAME DERIVED FROM THE NAME OF A MOTHER OR FEMALE ANCESTOR.


'''MILIEU:''' A MEDIUM, ENVIRONMENT, ‘SURROUNDINGS’.
'''MILIEU:''' A MEDIUM, ENVIRONMENT, ‘SURROUNDINGS'.


'''MORPHOLOGY:''' SHAPE, FORM, EXTERNAL STRUCTURE OR ARRANGEMENT.
'''MORPHOLOGY:''' SHAPE, FORM, EXTERNAL STRUCTURE OR ARRANGEMENT.


'''NATAL:''' OF OR RELATING TO THE PLACE OR TIME OF ONE’S BIRTH.
'''NATAL:''' OF OR RELATING TO THE PLACE OR TIME OF ONE'S BIRTH.


'''NIHILISM:''' AN EXTREME FORM OF SCEPTICISM, INVOLVING THE DENIAL OF ALL EXISTENCE.
'''NIHILISM:''' AN EXTREME FORM OF SCEPTICISM, INVOLVING THE DENIAL OF ALL EXISTENCE.
Line 1,006: Line 944:


*[[Vanisource:BG 2.41|BG 2.41]]<br />
*[[Vanisource:BG 2.41|BG 2.41]]<br />
*[[Vanisource:BG 18.78|BG 18.78]]<br />
*[[Vanisource:BG 18.78|BG 18.78, smisao]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 1.46|CC Adi 1.46]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 1.46|CC Adi 1.46]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 1.51|CC Adi 1.51]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 1.51|CC Ādi 1.51, smisao]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 7.23|CC Adi 7.23]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 7.23|Caitanya Caritāmṛita, Ādi-līlā 7.23]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 7.37|CC Adi 7.37]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 7.37|CC Adi 7.37]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 10.84|CC Adi 10.84]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 10.84|CC Ādi 10.84, smisao]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 12.8|CC Adi 12.8]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 12.8|CC Ādi 12.8, smisao]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 16.1|CC Adi 16.1]]<br />
*[[Vanisource:CC Adi 16.1|CC Adi 16.1]]<br />
*[[Vanisource:CC Madhya 10.23|CC Madhya 10.23]]<br />
*[[Vanisource:CC Madhya 10.23|CC Madhya 10.23]]<br />
Line 1,019: Line 957:
*[[Vanisource:CC Madhya 19.156|CC Madhya 19.156]]<br />
*[[Vanisource:CC Madhya 19.156|CC Madhya 19.156]]<br />
*[[Vanisource:CC Madhya 23.105|CC Madhya 23.105]]<br />
*[[Vanisource:CC Madhya 23.105|CC Madhya 23.105]]<br />
*[[Vanisource:KB 46 (1996+)|KB 46 (1996+)]]<br />
*[[Vanisource:KB 46 (1996+)|Kṛṣṇa, 46. poglavlje]]<br />
*[[Vanisource:SB 1.4.1|SB 1.4.1]]<br />
*[[Vanisource:SB 1.4.1|SB 1.4.1]]<br />
*[[Vanisource:SB 4.28.47|SB 4.28.47]]<br />
*[[Vanisource:SB 4.28.47|SB 4.28.47]]<br />
*[[Vanisource:SB 4.28.51|SB 4.28.51]]<br />
*[[Vanisource:SB 4.28.51|ŚB 4.28.51, smisao]]<br />
*[[Vanisource:SB 6.8.32-33|SB 6.8.32-33]]<br />
*[[Vanisource:SB 6.8.32-33|ŚB 6.8.32]]<br />
*[[Vanisource:SB 9.9.45|SB 9.9.45]]<br />
*[[Vanisource:SB 9.9.45|ŚB 9.9.45, smisao]]<br />
*[[Vanisource:SB 10.2.31|SB 10.2.31]]<br />
*[[Vanisource:SB 10.2.31|ŚB 10.2.31, smisao]]<br />
*[[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 23|1969 Back to Godhead Number 23]]<br />
*[[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 23|1969 Back to Godhead Number 23]]<br />
*[[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 25|1969 Back to Godhead Number 25]]<br />
*[[Vanisource:1969 Back to Godhead Number 25|1969 Back to Godhead Number 25]]<br />
Line 1,039: Line 977:
*[[Vanisource:721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad|721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad]]<br />
*[[Vanisource:721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad|721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad]]<br />
*[[Vanisource:730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London|730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London]]<br />
*[[Vanisource:730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London|730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London]]<br />
*[[Vanisource:731213 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles|731213 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles]]<br />
*[[Vanisource:731213 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles|VB: Predavanje, 31. prosinca 1973.]]<br />
*[[Vanisource:750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas|750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas]]<br />
*[[Vanisource:750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas|750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas]]<br />
*[[Vanisource:690110 - Bhajan and Purport to Gaura Pahu - Los Angeles|690110 - Bhajan and Purport to Gaura Pahu - Los Angeles]]<br />
*[[Vanisource:690110 - Bhajan and Purport to Gaura Pahu - Los Angeles|VB: Predavanja, Los Angeles, 10. siječnja 1969.]]<br />


*[[Vanisource:760316 - Conversation - Mayapur|760316 - Conversation - Mayapur]]<br />
*[[Vanisource:760316 - Conversation - Mayapur|760316 - Conversation - Mayapur]]<br />
*[[Vanisource:770113 - Conversation - Allahabad|770113 - Conversation - Allahabad]]<br />
*[[Vanisource:770113 - Conversation - Allahabad|VB: 13. siječnja 1977. u Allahabadu]]<br />


*[[Vanisource:651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])<br />
*[[Vanisource:651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]])<br />
*[[Vanisource:660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]]<br />
*[[Vanisource:660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York|660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York]]<br />
*[[Vanisource:660623 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York|660623 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York]]<br />
*[[Vanisource:660623 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York|VB: Pisma, 23. lipnja 1966.]]<br />
*[[Vanisource:660716 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York|660716 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York]]<br />
*[[Vanisource:660716 - Letter to Mangalaniloy Brahmacari written from New York|VB: Pismo Mangalniloyu od 16. srpnja 1966.]]<br />
*[[Vanisource:670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco|670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco]]<br />
*[[Vanisource:670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco|670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco]]<br />
*[[Vanisource:680111 - Letter to Rayarama written from Los Angeles|680111 - Letter to Rayarama written from Los Angeles]]<br />
*[[Vanisource:680111 - Letter to Rayarama written from Los Angeles|VB: Pisma: 11. siječnja 1968.]]<br />
*[[Vanisource:680201 - Letter to HareKrishna Aggarwal written from Los Angeles|680201 - Letter to HareKrishna Aggarwal written from Los Angeles]]<br />
*[[Vanisource:680201 - Letter to HareKrishna Aggarwal written from Los Angeles|VB: Pisma Hare Krishna Aggarwalu od 1. veljače 1968. i Davidu Exleyu od 22. kolovoza 1968.]]<br />
*[[Vanisource:690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA|690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA]]<br />
*[[Vanisource:690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA|690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA]]<br />
*[[Vanisource:690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA |690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA]]<br />
*[[Vanisource:690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA|690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA]]<br />
*[[Vanisource:710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta|710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta]]<br />
*[[Vanisource:710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta|710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta]]<br />
*[[Vanisource:721214 - Letter to Tusta Krsna written from Ahmedabad|721214 - Letter to Tusta Krsna written from Ahmedabad]]<br />
*[[Vanisource:721214 - Letter to Tusta Krsna written from Ahmedabad|721214 - Letter to Tusta Krsna written from Ahmedabad]]<br />
*[[Vanisource:731018 - Letter to Kirtanananda written from Bombay|731018 - Letter to Kirtanananda written from Bombay]]<br />
*[[Vanisource:731018 - Letter to Kirtanananda written from Bombay|VB: Pismo Kīrtanānandi od 18. listopada 1973.]]<br />
*[[Vanisource:731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles|731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles]]<br />
*[[Vanisource:731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles|731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles]]<br />
*[[Vanisource:741113 - Letter to Deoji Punja written from Bombay|741113 - Letter to Deoji Punja written from Bombay]]<br />
*[[Vanisource:741113 - Letter to Deoji Punja written from Bombay|741113 - Letter to Deoji Punja written from Bombay]]<br />
*[[Vanisource:741229 - Letter to Mr. Punja written from Bombay|741229 - Letter to Mr. Punja written from Bombay]]<br />
*[[Vanisource:741229 - Letter to Mr. Punja written from Bombay|741229 - Letter to Mr. Punja written from Bombay]]<br />
*[[Vanisource:751202 - Letter to Tusta Krsna written from Delhi|751202 - Letter to Tusta Krsna written from Delhi]]<br />
*[[Vanisource:751202 - Letter to Tusta Krsna written from Delhi|VB: Pisma, 2. prosinca 1975.]]<br />


==PDF OF PRINTED BOOK==
==PDF OF PRINTED BOOK==

Latest revision as of 05:53, 30 August 2021

Zabilješka Izvršnog odbora upravnog tijela ISKCON-a (GBC-ja)

Ovo djelo, „Śrīla Prabhupāda: Osnivač-Ācārya ISKCON-a (Međunarodnog društva za svjesnost Krišne)", koje je napisao Ravīndra Svarūpa dāsa, službeno je odobrilo ISKCON-ovo upravno tijelo (GBC). GBC moli sve bhakte i prijatelje ISKCON-a da ovo djelo pomno prouče. Tako će dublje razumjeti i uvažavati Śrīla Prabhupādin položaj i njegovu jedinstvenu ulogu u Međunarodnom društvu za svjesnost Krišne. Śrīla Prabhupāda nam nije samo prenio poruku Gospodina Caitanye i Gospodina Kṛṣṇe. Iako je već samo to hvale vrijedno postignuće, Śrīla Prabhupāda, naš Osnivač-Ācārya, stvorio je i same temelje, način djelovanja i viziju ISKCON-a kao svjetske zajednice namijenjene „duhovnoj obnovi cijeloga ljudskog društva". Kao što ćete i sami pročitati, Śrīla Prabhupādina se uloga nastavlja. Njegova se nazočnost mora danas osjetiti u životu svakog bhakte u ISKCON-u, kao i u životima bhakta u budućim stoljećima. Svrha je ove knjige shvatiti kako se Śrīla Prabhupāda nalazi u središtu našeg života i našeg društva te kako ga zadržati u toj ključnoj ulozi. Ili, kao što je to Bhakti Caru Swami opisao u Predgovoru: „ova knjiga nije namijenjena za usputno čitanje, već za primjenu."

Izvršni odbor GBC-ja
U prosincu 2013.

Predgovor

Śrīla Prabhupādu je bez sumnje poslao sam Śrī Caitanya Mahāprabhu kako bi ispunio Njegovo proročanstvo: „Pojavio sam se da bih započeo pokret saṅkīrtane. Izbavit ću sve pale duše ovog svijeta. (. . .) Moj pokret nāma-saṅkīrtane proširit će se u svakom gradu i selu svijeta. (Caitanya Bhāgavata, Antya 4.120,126)

Da bismo shvatili Śrila Prabhupādinu jedinstvenu ulogu u okviru Gauḍīye, moramo se osvrnuti na prošlost i steći povijesni uvid u plan Caitanye Mahāprabhua o postupnom ispunjenju Njegova proročanstva. Nakon povratka iz Gaye, Śrī Caitanya Mahāprabhu pokrenuo je misiju saṅkīrtane. Dijeleći nāma-premu „On i Njegovi pratioci činili su to ne obazirući se na određeno mjesto i podobnost ili nepodobnost kandidata. Nisu postavljali preduvjete. Gdje god bi im se ukazala prilika, članovi Pañca-tattve dijelili su ljubav prema Bogu." (Caitanya Caritāmṛita, Ādi-līlā 7.23).

Bujica nāma-preme poplavila je sve smjerove i nastavila je blagosiljati ovaj svijet pod okriljem opunomoćenih propovjednika kao što su šestorica Gosvāmīja, Śrīnivāsa Ācārya, Narottama dāsa Ṭhākura i Śyāmānanda Prabhu.

Nažalost, nakon odlaska Śrī Caitanye Mahāprabhua i Njegovih opunomoćenih pratilaca, na svijet Gauḍīya-vaiṣṇava spustilo se doba tame. Pod utjecajem Kalija, mnoge su apasampradāye – devijantne sekte – svojim besramnim, materijalističkim doktrinama i običajima potpuno prekrile ono što je Caitanya Mahāprabhu predstavio kao čisto učenje svjesnosti Kṛṣṇe. I to su učinile u Njegovo ime! Nedugo zatim, Njegova su se učenja počela poistovjećivati s nemoralom, slijepim uvjerenjima i elementima 12 protivnim društvu. Zbog toga su kulturni i obrazovani ljudi u indijskom društvu razvili snažnu odbojnost prema Caitanyi Mahāprabhuu. Ovo mračno doba nastavilo se više od 250 godina.

Śrī Caitanya Mahāprabhu je tada, želeći obnoviti pokret saṅkīrtane i ponovno osvijetliti nebo Gauḍīye, u ovaj svijet poslao jednog od Svojih pratilaca, Bhaktivinodu Ṭhākuru. Obdaren transcendentalnim moćima, Bhaktivinoda Ṭhākura je neumorno pisao kako bi porazio sve neovlaštene i devijantne filozofije koje nisu u skladu s Mahāprabhuovim učenjima svjesnosti Kṛṣṇe. Neumorno se posvetivši pisanju, razotkrio je sve filozofije adharme tog vremena i ponovno otkrio svijetu put Caitanye Mahāprabhua, put najviše povoljnosti i samilosti – Njegovu misiju saṅkīrtane. Njegov je opus kasnije predstavljao filozofski temelj sustavnom, na instituciji zasnovanom planu Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure da krene s ispunjavanjem proročanstva Caitanye Mahāprabhua. Njegov nacrt nāma-haṭṭe, plana za ispunjavanje želje Caitanye Mahāprabhua da se nāma-saṅkīrtana proširi diljem svijeta, te otkrivanje mjesta rođenja Caitanye Mahāprabhua bili su jasni i osobito značajni dokazi Bhaktivinodine apsolutne uvjerenosti u riječi Caitanye Mahāprabhua. Međutim, on je znao da je za ispunjavanje ovako teškog zadataka, širenja svjesnosti Kṛṣṇe diljem svijeta, neophodno sudjelovanje mnogih naraštaja i tisuća ljudi. To nije moglo niti je trebalo biti djelo samo jednog čovjeka – transcendentalna institucija bila je apsolutno neophodna. Gospodin Jagannātha uslišio je Bhaktivinodine gorljive molitve i Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pojavio se u ovom svijetu kao njegov sin da bi praktično, kroz Misiju Gauḍīye, otjelovio njegov plan. Za samo petnaest godina, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura proširio je pokret saṅkīrtane, pokret Gospodina Caitanye, diljem Indije, navodeći mnoge utjecajne osobe da mu pomognu u misiji. U tom su razdoblju osnovana šezdeset i četiri maṭha posvećena širenju učenja Caitanye Mahāprabhua.

Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura bio je svjestan koliko je za nastavak dinamičnog propovijedanja nakon njegova odlaska s ovog svijeta bila važna njegova institucija. Jasno je i vrlo otvoreno 13 uputio svoje vodeće učenike da njegovu Misiju Gauḍīye treba voditi Upravno tijelo. Zanimljivo je da nije imenovao nikoga kao svoga duhovnog nasljednika. Otišao je s ovog svijeta 1. prosinca 1937. Gotovo odmah potom, nesloga i svađe zavladali su Misijom Gauḍīye. Nedugo zatim, institucija koja je oduvijek bila poznata po čistom i hrabrom propovijedanju, postala je poznata po međusobno suprostavljenim strujama i sudskim tužbama. Dvije protivne struje borile su se za položaj ācārye i mnogi su stariji učenici zgađeni napustili instituciju. Jedinstveno tijelo Misije Gauḍīye na razini cijele Indije, koje se sastojalo od mnogih centara, nekoliko tiskara i tisuća bhakta koji su surađivali pod jedinstvenim vodstvom, prestalo je postojati. Iluzije po pitanju vlasništva i počasti prekrile su Śrīla Bhaktisiddhāntinu naredbu i misiju – razvoj svjetskog pokreta za promicanje učenja Caitanye Mahāprabhua naglo je zaustavljen.

Naš Śrīla Prabhupāda, Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami, ostao je slomljena srca zbog ovoga tragičnog obrata, ali, kao što se iz njegovih djelatnosti moglo jasno vidjeti, savršeno je shvatio srce i misiju svoga duhovnog učitelja:

Čim je nekolicina sljedbenika iz New Yorka iskreno prihvatila njegovu poruku, zakonski je utemeljio svoju instituciju. Nazvao ju je Međunarodno društvo za svjesnost Krišne i također službeno postavio njezinih sedam ciljeva. Sve se to dogodilo još 1966. godine.

Da bi nastavio misiju Caitanye Mahāprabhua i osigurao ISKCON-ovu transcendentalnu baštinu, Śrīla Prabhupāda je uredno osnovao Upravno tijelo (GBC) te jasno i glasno upućivao svoje starije sljedbenike: „Nemojte napraviti istu grešku koju su moja braća po Bogu učinila nakon odlaska moga Gurua Mahārāje. Zajedno vodite društvo pomoću GBC-ja."

Da bi osigurao ISKCON kao transcendentalnu misiju na čvrstim filozofskim i duhovnim temeljima, 14 neumorno je i vrlo pomno prevodio i tumačio najznačajnija i najuzvišenija učenja Śrī Caitanye Mahāprabhua u obliku Bhagavad-gīte, ŚrīmadBhāgavatama i Caitanya-caritāmṛte. Naglašavao je da su njegove knjige temelj njegova pokreta za svjesnost Kṛṣṇe i instutucije, ISKCON-a.

Baš kao i njegov Guru Mahārāja ni on nije imenovao jednog nasljednika koji će voditi njegov ISKCON, već je htio da njegovi učenici zajedno upravljaju institucijom preko Upravnog tijela

Dok sam bio Śrīla Prabhupādin osobni sluga, često bih primijetio kako je uporno zahtijevao da titula Osnivač-Ācārya bude prisutna na svakoj tiskovini te da se njegovo puno ime tiska ispod imena ISKCON-a. Tada sam bio jako nezreo i neiskusan i često sam se pitao: „Śrīla Prabhupāda je tako ponizan i uzvišen vaiṣṇava, zašto to tako uporno zahtijeva?" Ovo mu nisam nikad otvoreno kazao, ali me je to nastavilo zbunjivati. No polako, njegovom božanskom milošću i s vremenom, počeo sam shvaćati njegovu namjeru. Izraz Osnivač-Ācārya nije samo titula, već transcendentalni sustav namijenjen tome da zaštiti, sačuva i ovjekovječi instituciju namijenjenu masovnom izbavljanju uvjetovanih duša diljem svijeta u ovome mračnom beskraju doba Kali.

Velikani među vaiṣṇavama, poput Śrī Madhvācārye i Śrī Rāmānujācārye, uspješno su primijenili ovaj sustav.

Jasno je da je potpuna primjena ovog sustava u ISKCON-u od suštinske važnosti za uspješno ispunjenje proročanstva Caitanye Mahāprabhua. Razgovarao sam o tome s nekolicinom braće po Bogu i razveselio se kad sam otkrio da ih je Śrīla Prabhupāda blagoslovio istim uvidom.

Kasnije, 2006. godine, GBC je osnovao odbore za planiranje i postizanje različitih strateških ciljeva. Jedan od njih je i Odbor za utvrđivanje Śrīla Prabhupādina položaja (SPPC[1] ), čija je misija pomoći u postojećim pokušajima i razviti nove inicijative za vječno uspostavljanje Śrīla Prabhupāde kao ISKCON-ova Osnivača-Ācārye i najznačajnijeg śikṣa-gurua svih bhakta u ISKCON-u. Ova knjiga predstavlja jednu od inicijativa SPPC-a.

Njegova Milost Ravīndra Svarūpa Prabhu, nesumnjivo jedan od najizvrsnijih mislilaca i pisaca ISKCON-a, napisao je ovu knjigu, a svi članovi GBC-ja i mnogi stariji bhakte detaljno su je proučili.

Knjiga je nastala na temelju podrobnih istraživanja, a utemeljena je na śāstrama i povijesnim činjenicama. Akademske je prirode i pruža osnove na kojima možemo izgraditi cjelovitu kulturu obrazovanja namijenjenu čvrstom i vrlo praktičnom utvrđivanju Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye ISKCON-a. Naravno da čista svjesnost Kṛṣṇe ne priznaje nikakve tehnike – njezina je jedina osnova poniznost i potpuna predaja. U tom raspoloženju nudimo ovo izdanje Caitanyi Mahāprabhuu, Śrīla Prabhupādi i svim njegovim bhaktama. Molimo vas, upamtite da ova knjiga nije namjenjena samo za usputno čitanje, već za primjenu. Primijenimo li je, naš će osobni i kolektivni odnos sa Śrīla Prabhupādom procvasti u neograničenoj mjeri i bit ćemo u stanju praktično shvatiti da naš voljeni Osnivač-Ācārya nije ikona prošlosti. On vječno potpomaže božansku poplavu samilosti Caitanye Mahāprabhua i kṛṣṇa-preme. Srce mu se topi i daje se bezuvjetno svakome tko pokaže i najmanje zanimanje za njegova učenja i misiju nāma-saṅkīrtane.

Ponizno vas molimo da nas aktivno podržite u primjeni sljedećeg značajnog koraka u planu Śrī Caitanye Mahāprabhua da preplavi cijeli svijet kṛṣṇa-premom – čvrsto i praktično utvrditi Śrīla Prabhupādin položaj kao ISKCON-ova Osnivača-Ācārye, zauvijek.

Hvala vam puno.

Vaš u službi Śrīla Prabhupāde,
Bhakti Caru Swami
Vṛṇdāvana, Indija
U studenom 2013.

Uvod

Knjiga koju držite u rukama ili čitate na ekranu predstavlja zreli plod intenzivnog i opširnog strateškog plana koji je 2006. pokrenulo ISKCON-ovo upravno tijelo, GBC. Ovo dugotrajno nastojanje zbližilo je mnoštvo bhakta diljem svijeta kroz sustavno planiranje i nadgradnju za ostvarenje uspješne budućnosti Śrīla Prabhupādina pokreta. U konačnici, cilj nam je opunomoćiti cijelu organizaciju – svakog pojedinog člana, svaki pojedini odjel, svaki upravni i voditeljski autoritet – kako bi svi zajedno djelovali, učinkovito surađujući, da bi se ispunile želje Śrīla Prabhupāde i Śrī Caitanye Mahāprabhua. Svi su od samog početka razumijeli da je pri tom ključni element, kao što se to obično kaže, „staviti Śrīla Prabhupādu u središte".

Tim za strateško planiranje bio je iznimno svjestan da će skora budućnost suočiti ISKCON s ozbiljnim izazovom: neizbježnim dolaskom vremena u kojem bhakte koji su bili u osobnom dodiru s njegovim Osnivačem-Ācāryom neće više biti tu. Ovaj neizbježan gubitak postao je dodatni poticaj za djelovanje Odbora za utvrđivanje Śrīla Prabhupādina položaja (SPPC). Svi su njegovi članovi shvatili da Śrīla Prabhupāda ne bi trebao biti manje prisutan među sljedećim naraštajima bhakta nego što je to bio u prvom. (Zapravo su neki bili uvjereni da bi mogao biti i više prisutan). Kako to omogućiti? Kako u svakom budućem naraštaju poticati sve veću osviještenost svih bhakta u ISKCON-u po pitanju njihove duboke povezanosti s Osnivačem-Ācāryom da bi njegovu prisutnost svi mogli jasno doživjeti u svom životu? Kako će njegova misija, njegova učenja, vizija, odlučnost i milost kucati jednako u svačijem srcu?

Kao član SPPC-a, dobio sam zadatak da za bhakte ISKCON-a napišem temeljni dokument o značenju Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye.

Nakon što sam prihvatio zadatak, zatekao bih se kako danima i noćima duboko razmišljam, kao da sam opsjednut, o Śrīla Prabhupādi, o njegovu životu i naslijeđu, o njegovu pokretu, o sebi kao učeniku i isto tako o svojoj braći i sestrama po Bogu. Tijekom tih dana i noći, duboko sam sve u sebi proživljavao, ali krajnjeg zaključka nije bilo. A onda sam sjeo i u dva ili tri sata natipkao kratku izjavu – ne više od tri stranice – koja mi se činila kao da se pojavila sama od sebe. Temeljila se na malo ili gotovo nimalo istraživanja i novih otkrića. Bili su to samo moji predosjećaji i „spoznaje". Donekle sam je doradio i sljedećom prilikom predstavio članovima skupine za strateško planiranje.

Na moje olakšanje, gotovo jednoglasan, pozitivan odgovor uvjerio me je da barem idem u pravom smjeru koji se mogao jasno nazrijeti kroz sljedeću uputu: „Izvrsno," rekli su, „za sad. A sad, napiši komentar."

Moram spomenuti da je to općenito „izvrsno" došlo u pratnji detaljnih komentara koji su ponekad zahtjevali dodatne citate, pojašnjenja ili razradu, koji su upućivali na pogreške ili zbunjujuće dijelove, koji su tražili da se uvrste ili istraže još neke teme i tako dalje. Ponio sam ove komentare sa sobom – pokazali su se vrlo korisnima – i potom počeo pisati komentar, nakon što sam doradio spomenutu kratku izjavu.

Na kraju, konačni rezultat koji imate u rukama čini tekst s komentarima na sam tekst. Sam tekst predstavljen je prvi. Za njim slijedi mnogo dulji komentar. U tom se dijelu prvotni tekst pojavljuje po redoslijedu, izdvojen u prikladne dijelove i tiskan podebljano, dok je komentar koji ga slijedi tiskan običnim slovima.

Tekst je kratak. Samo tisuću i tri stotine riječi (pet stranica). Komentar je ispao velik, oko dvadeset i jednu tisuću riječi (sedamdeset i devet stranica). Pisanje teksta trajalo je oko tri sata, a komentara – šest godina.

Izvorni je tekst sam po sebi jednostavan i prilično prikladan za širu javnost. Komentar je posebno namijenjen svakome tko jest ili želi biti prabhupāda-śiṣya, Śrīla Prabhupādin istinski śikṣāučenik. To uistinu treba biti jasan cilj svih članova ISKCON-a i to će samo po sebi ispuniti duboku čežnju Gospodina Caitanye.

Neočekivano dug i ponekad veliki trud oko komentara doveo me do neočekivanog blagoslova: do u detalje sam naučio stvari koje sam ranije znao samo površno ili službeno. Započeo sam ovo djelo znajući da je Śrīla Prabhupāda izvrstan učenik, ali sad sam stekao detaljnije i veće znanje o tome koliko je bio izvrstan i priznajem da to saznanje nastavlja rasti. Ono što sam otkrio uvelike mi je obogatilo znanje o Śrīla Prabhupādinu postignuću i nanovo potaknulo zahvalnost i ljubav prema njemu. Ovaj dar u obliku znanja pokazao mi je i koliko je neophodno za mene, kao njegova učenika, rasvijetliti njegovu veličinu najiskrenijim dokazom – potvrđivanjem svoga vlastitog položaja kao učenika. Povrh svega, mogao sam dobiti potpuniji uvid u zapanjujući smisao slavne titule koju s pravom nosi – titule „OsnivačaĀcārye Međunarodnog društva za svjesnost Krišne".

Molim se da čitanje ovog djela ostavi na vas utisak kakav je pisanje istoga ostavilo na mene.

Želim iskazati duboku zahvalnost svima koji su mi pomagali, hrabrili me, vodili, skrbili za mene i ispravljali me tijekom sastavljanja ovog djela. Cjelokupna misija strateškog planiranja, pod vodstvom Gopāle Bhaṭṭe Prabhua i njegovih vještih suradnika, stvorila je i održala uvjete koji su omogućili krajnji rezultat. SPPC, kojemu su trenutno na čelu Njegova Svetost Bhakti Caru Swami i Akrūra Prabhu, prošao je tijekom sedam godina kroz mnoge promjene glede članstva, ali pokazalo se da su stalne povratne informacije i ohrabrenja od strane svih koji su služili i služe u toj skupini za mene često imala veću vrijednost nego što sam to mogao izraziti. To činim sad, iz zahvalnosti. Mnogi stariji bhakte izvan SPPC-ja također su se osvrtali na ovo djelo dok je nastajalo. Posebice je „Sanga sannyasija, gurua i GBCja" – koja se sastoji od otprilike stotinu lidera i koja se okupila u Māyāpuru u veljači 2013. – provjerila nacrt ovog djela i odvojila 19 vrijeme za davanje komentara i osvrta od neprocjenjive vrijednosti, a obogatile su ga također i povratne informacije zatražene od dvadesetak drugih starijih članova. Iz svega toga nastao je konačan nacrt koji je GBC još jednom provjerio na susretu u Juhuu, u listopadu 2013. Uz još nekoliko savjeta za poboljšanje, GBC je jednoglasno odobrio tiskanje ovog djela kao svoje službene izjave. Sa svojim strpljenjem, pomoći i naročito blagoslovima, članovi GBC-ja zauvijek su me zadužili.

Želim se zahvaliti i najbližim pomoćnicima. Moja učenica, Śraddhā devī dāsī, brinula je o neprestanoj organizaciji i tehničkoj podršci te pružala uredničke savjete i pomoć. Moja supruga, Saudāmaṇī devī dāsī, bila je također pouzdana podrška te pronicljiva čitateljica i kritičarka prilikom stvaranja ovog djela. Ja sam zahtjevna osoba, ali se ona svejedno brinula o meni.

Vaš sluga u službi Śrīla Prabhupāde,
Ravīndra Svarūpa dāsa
Philadelphia, Pennsylvania
U prosincu 2013.

ŚRĪLA PRABHUPĀDIN POLOŽAJ- OSNOVNI TEKST

PRABHUPĀDA KAO OSNIVAČ-ĀCĀRYA ISKCON-A

Śrīla Prabhupāda je pridavao veliki značaj tome da njegov položaj ISKCON-ova Osnivača-Ācārye bude stalno istaknut. Izričito je tražio da na koricama i naslovnici svake njegove knjige bude istaknuto njegovo puno ime, „Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda", i odmah ispod toga „OsnivačĀcārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne". Slično tome, naredio je da „Osnivač-Ācārya: Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda" stoji odmah ispod naziva „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" na svim službenim dokumentima ISKCON-a, zaglavljima pisama, tiskovinama i znakovlju. Na ovaj, kao i na mnoge druge načine, Śrīla Prabhupādina se bliska povezanost s ISKCON-om mora uvijek štovati.

Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda zauzima jedinstven položaj u ISKCON-u. Ovo moramo podrobno shvatiti. Njegovo primjerno ponašanje kao ācārye predstavlja uzor i standard za sve bhakte ISKCON-a. Njegovi osobni standardi i načela djelovanja, jedinstveni duh ili raspoloženje kao osnivača, poprimaju društvene oblike ponašanja unutar organizacije koju je stvorio. Svaki pojedini član prima k srcu taj duh, ugrađujući ga u samu srž vlastitog identiteta. On prožima instituciju kao suština njezine kulture, a njezini članovi postaju jasna očitovanja istoga duha.

Učimo od mnogih velikih ācārya i divimo im se, no Śrīla Prabhupāda, kao Osnivač-Ācārya ISKCON-a, za nas je 21 jedinstven. Prabhupāda u ISKCON-u ostaje prisutan naraštaj za naraštajem kao jedini istaknuti śikṣā-guru u životu svakoga pojedinog bhakte u ISKCON-u, kao stalan, povjerljiv i aktivan vodič koji nas usmjerava. On je stoga duša ISKCON-a. Kao takav, Śrīla Prabhupāda osobno nastavlja učinkovito djelovati u ovom svijetu sve dok ISKCON postoji kao skladan izraz i ujedinjen instrument njegove volje. Na taj je način Śrīla Prabhupāda duša ISKCON-a, a ISKCON njegovo tijelo.

RAZLOZI ZBOG KOJIH JE PRABHUPĀDA OSNOVAO ISKCON

Kad je Śrīla Prabhupāda uspješno utemeljio pokret Gospodina Caitanye kao propovjednu misiju svjetskih razmjera, donio je vrlo značajnu odluku o osnivanju nove institucije, Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, na čelu s njim kao OsnivačemĀcāryom. To je učinio na temelju spoznaje čiju suštinu čini znanje koje je primio od svoga duhovnog učitelja. Nažalost, nakon odlaska Śrīla Prabhupādina Gurua Mahārāje, to znanje i spoznaja uglavnom više nisu bili vidljivi u tada rascjepkanoj instituciji njegova gurua. Śrīla Prabhupāda je stoga osnovao novu organizaciju koja bi u cjelini i u svakom dijelu trebala otjeloviti i unaprijediti tu spoznaju – spoznaju koja se očituje kao nepokolebljiva, neumorna posvećenost da se napaćenom čovječanstvu posvuda podijeli čista ljubav prema Bogu.

Da bi mogla djelovati na duge staze i naširoko te zajedničkim snagama u tom smjeru, instituciji je neophodan jedinstven oblik. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmi je zbog toga želio organizaciju u kojoj krajnji autoritet ne počiva na osobnosti jednoga autokratskog ācārye, već upravnog odbora koji je nazvao „Governing Body Commission". Gauḍīya Maṭh nije uspio uspostaviti ovaj ustroj i stoga je, prema Prabhupādi, postao beskoristan.

NAŠ GLAVNI IZAZOV

Śrīla Prabhupāda je upravo tako ustrojio ISKCON. Osnovao je Upravno tijelo (GBC) 1970. god. te je nadgledao njegovo postupno uhodavanje i razvoj. Izjavom da želi „na stotine i tisuće duhovnih učitelja" u ISKCON-u ukazao je da će se službeni odnos između gurua i učenika odvijati unutar ujedinjene institucije pod vodstvom GBC-ja. U takvoj će organizaciji mnogi gurui moći skladno djelovati i surađivati s drugim liderima i menadžerima.

Međutim, sve dok je Śrīla Prabhupāda bio prisutan kao jedini ācārya i dīkṣā-guru, ovaj je ustroj neminovno ostao u obliku zametka, djeteta u utrobi majke, s još nerazvijenim oblikom i funkcijama. Jasno je da GBC nije mogao u potpunosti preuzeti ulogu „vrhovnog upravnog tijela" dok je Prabhupāda bio fizički prisutan i Śrīla Prabhupāda je ostao jedini guru. Trebalo je pričekati da se pokaže cjelokupan rezultat njegova rada.

Tako nam je Śrīla Prabhupāda prepustio zadatak da nakon njegova odlaska u cijelosti razvijemo oblik i funkcije ISKCON-a radi učinkovitog djelovanja u ovom svijetu. Jedan od glavnih izazova je integrirati odnos gurua i učenika – koji s pravom i sam po sebi podrazumijeva duboku odanost i posvećenost guruu kao osobi – u šire društvo koje u određenoj mjeri zahtijeva višu, sveobuhvatniju odanost. Ta je odanost naša zajednička vjernost Osnivaču-Ācāryi Śrīla Prabhupādi, a dokazuje se u praksi međusobnom suradnjom unutar struktura koje nam je povjerio, da bismo ispunili njegovu najdublju želju.

Otkrili smo da je prvotni sustav područnih ācārya kojim smo pojedine gurue pokušali integrirati u širu strukturu, neizbježno stvorio zemljopisna područja koja su sama bila više ujedinjena nego ISKCON kao cjelina. To je dovelo u opasnost cjelovitost ISKCON-a pa je taj sustav ukinut. No još uvijek moramo puno toga učiniti da bismo ostvarili organizaciju kakvu je Śrīla Prabhupāda htio.

Zanimljivo je primijetiti da su dva istaknuta anti-ISKCON pokreta – koji često tvrde da su „pravi ISKCON" – nastala 23 odbacivanjem jednog ili drugog elementa Śrīla Prabhupādine cjeline: ṛtvici žele zamijeniti postojeće gurue s institucijskim autoritetom GBC-ja, dok sljedbenici pojedinih istaknutih sannyāsīja žele ukloniti GBC kao takav i osloniti se na jednoga karizmatskog, autokratskog ācāryu.

ISKCON treba ohrabriti oba elementa: snažnu, opću vjernost ISKCON-u i GBC-ju te duboki odnos između svakog gurua i učenika unutar ISKCON-a, utemeljen na podučavanju. Pri tome moramo shvatiti da tu nema proturječja, niti sukoba. Moramo uočiti kako se oba elementa međusobno osnažuju i podržavaju.

Ključni elementi za ostvarenje ove neophodne sinteze jesu duboko razumijevanje Śrīla Prabhupādina položaja i sprovođenje istog u djelo – dakle, i jñāna i vijñāna. Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda predstavlja – i u određenom smislu i jest – jedinstvo ISKCON-a. Bez obzira tko im je dīkṣā ili śīkṣa-guru, svi bhakte trebaju doživjeti Prabhupadino prisustvo kao neizbježan i glavni element u svom životu. Gurui čije je prisustvo vidljivo kroz fizičko tijelo, vapu, obično više utječu na svoje sljedbenike nego oni čije tijelo više nije vidljivo. Budući da je sam Śrīla Prabhupāda kao osoba trenutno neočitovan za nas, ovaj nedostatak vapua mora se nadoknaditi sve dubljim razumijevanjem njegova prisustva u vidu uputa, vāṇīja (kao što je to on sam podučavao).

Prabhupādino prisustvo mora postati dominantno obilježje ISKCON-a, osnovna aroma njegove kulture, tako da se ne smanji čak ni kada svi oni koji su Śrīla Prabhupādu osobno poznavali odu s ovog svijeta za njim.

ISHODI

Brojne su dobrobiti spoznaje Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye, a neke od njih su:

Mnogi će naraštaji biti u stanju primiti posebnu milost koju Śrīla Prabhupāda pruža. Putem koji je on otvorio ići će se sve više i više kući, natrag Bogu.

Potpuno prihvaćajući okrilje Śrīla Prabhupāde kao śīkṣagurua u vidu vāṇīja, svi učitelji u ISKCON-u, na raznim razinama napretka, moći će vjerodostojno prenijeti Śrīla Prabhupādina istinska učenja, pružajući time svakome pravilno vodstvo, utočište i zaštitu.

Śrīla Prabhupādino aktivno prisustvo osigurat će jedinstvo i cjelovitost ISKCON-a.

ISKCON-ova će učenja tijekom vremena posvuda ostati nepromijenjena.

Śrīla Prabhupādina praktična spoznaja – koja ga je obdarila posebnom snagom da proširi svjesnost Kṛṣṇe – neće se samo sačuvati, već će nam se još više razotkriti.

Njegove će nam knjige ostati u središtu pozornosti jer sadrže uvide i upute koje ćemo tek u budućnosti moći sprovesti u djelo.

Śrīla Prabhupādina će gledišta zauvijek ostati leće kroz koje će svi budući naraštaji promatrati naše prethodne ācārye.

POLOŽAJ ŚRĪLA PRABHUPĀDE- TEKST S KOMENTAROM

PRABHUPĀDA KAO OSNIVAČ-ĀCĀRYA ISKCON-a

Śrīla Prabhupāda je pridavao veliki značaj tome da njegov položaj ISKCON-ova Osnivača-Ācārye bude stalno istaknut. Izričito je tražio da na koricama i naslovnici svake njegove knjige bude istaknuto njegovo puno ime, „Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda", i odmah ispod toga „Osnivač-Ācārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne". Slično tome, naredio je da „OsnivačĀcārya Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda" stoji odmah ispod naziva „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" na svim službenim dokumentima ISKCON-a, zaglavljima pisama, tiskovinama i znakovlju. Na ovaj, kao i na mnoge druge načine, Śrīla Prabhupādina se bliska povezanost s ISKCON-om mora uvijek štovati.

Čemu je Śrīla Prabhupāda pridavao veliki značaj? 1970. godine, ISKCON-ova je tiskara tiskala neka Śrīla Prabhupādina djela na kojima je ime pisca bilo bez uobičajenih titula. Njegov je položaj u ISKCON-u bio naznačen titulom Ācārya, umjesto Osnivač-Ācārya. Na temelju toga, Prabhupāda je otkrio smišljeni pokušaj da mu se umanji položaj.

Satsvārūpa dāsa Gosvāmī zabilježio je ovaj slučaj u Śrīla Prabhupāda-līlāmṛti (4.93):

Kad je ISKCON-ova tiskara u Bostonu pogrešno tiskala Prabhupādino ime na jednoj novoj knjizi, on se jako uznemirio. Na naslovnici malog, meko ukoričenog izdanja jednog poglavlja iz drugog pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama tiskano je njegovo ime kao samo A. C. Bhaktivedanta, bez uobičajenoga „Njegova Božanska Milost" i „Swami Prabhupāda". Śrīla Prabhupādino je ime ondje bilo lišeno gotovo sveg duhovnog značaja. Jedno drugo izdanje ISKCON-ove tiskare opisuje Prabhupādu kao „ācāryu" ISKCON-a, iako je on uvijek iznova naglašavao da je Osnivač-Ācārya. Postojali su mnogi ācārye, duhovni učitelji, i postojat će mnogi, ali jedino je Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda OsnivačĀcārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne. Povrh svega toga, kad je Prabhupāda prvi put otvorio to novo poglavlje Bhāgavatama, uvez je puknuo i stranice su se rasule. Prabhupāda nas je pogledao poprijeko.

U seriji video-snimaka pod naslovom Slijedeći Śrīla Prabhupādu (srpanj-kolovoz 1970., Los Angeles) Brahmānanda se prisjeća tog događaja:

U to se doba odvijalo nešto što je Prabhupāda smatrao umanjivanjem značaja duhovnog učitelja od strane vođa, a najviše s moje strane. Ja sam bio najviše zahvaćen tom nekom vrstom ljubomore prema duhovnom učitelju. Tijekom te posjete Los Angelesu sve je krenulo naopako u ISKCON-ovoj tiskari, za koju sam ja bio zadužen. Knjige su tiskane, a Prabhupādino ime nije bilo pravilno napisano. Bilo je samo A.C. Bhaktivedanta Swami, a „Njegova Božanska Milost" smo izostavili. Čak je na jednoj knjizi, jednom od poglavlja Bhāgavatama, pisalo samo A. C. Bhaktivedanta – čak je i „Swami" bilo uklonjeno. Prabhupādi sam predstavio knjigu tiskanu u ISKCONovoj tiskari iz Bostona, a kad ju je otvorio, uvez se raspao na licu mjesta, i to u hramu za vrijeme službenog predstavljanja.

Śrīla Prabhupāda je sumnjao da su ovi i slični nepovoljni događaji bili posljedica „podmukle zaraze" koja se širila iz Indije (SPL 4.93-94):

Dok su lokalne nepravilnosti teško padale Śrīla Prabhupādi, saznao je za čudne stvari o kojima su njegovi učenici iz Indije pisali u pismima, pa se još više uznemirio. U jednom je pismu bhaktama u Americi javljeno da Prabhupādina braća po Bogu prigovaraju njegovoj tituli Prabhupāda. Prema njihovim riječima, samo bi se Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja trebalo nazivati Prabhupādom (. . .) Premda su mu učenici ponekad bili u neznanju, znao je da nisu zlobni. Međutim, ova su pisma iz Indije prenosila duhovnu bolest kojom ih je je nekolicina Prabhupādine braće po Bogu ondje zarazila. (. . .) Prabhupāda je bio osjetljiv prema bilo čemu što je prijetilo ISKCON-u (. . .) No sada je nekoliko neodgovorno izgovorenih primjedbi u Indiji slabilo vjeru nekih njegovih učenika. Možda je ova podmukla zaraza koja se širi uzrokovala greške u ISKCON-ovoj tiskari te odstupanja u Los Angelesu.

Zbog toga se Śrīla Prabhupāda iz petnih žila trudio da se već utvrđene odredbe u svezi njegova položaja strogo slijede. Svoju je zabrinutost jasno izrazio u pismima:

Jako je dobro da si već otvorio centar i registrirao udruženje. To je dobar početak. Što se tiče registracije, naš je običaj da stavimo ime „Osnivač-Ācārya Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada" na sve registracijske dokumente, kao i na sve papire, knjige i tiskovine. To vidim na zaglavlju Subala das Swamijeva pisma i to je u redu. Tako to napravite.[2] Stoga dovrši registraciju uz poduzimanje svih neophodnih koraka, a prije toga zamolio bih te da mi pošalješ kopiju statuta našeg društva da ga mogu konačno odobriti. Na njemu treba biti moje ime kao „osnivač-acharya, A.C. Bhaktivedanta Swami" i ja trebam imati sve ovlasti u svakom pogledu.[3]

Iz ovoga vidimo da je Śrīla Prabhupāda vrlo precizno izrazio želju da njegov položaj u ISKCON-u bude uvijek jasno istaknut pomoću točne titule Founder-Ācārya (hrv. Osnivač-Ācārya). S tim u vezi, Prabhupāda je sam naziv Ācārya (bez Founder, tj. Osnivač) ocijenio kao neprikladan, pa čak uvredljiv. Zahtijevao je korištenje upravo ove hibridne englesko-sanskritske složenice. Titula Osnivač-Ācārya točno izražava jedinstvenu povjerljivu vezu između Śrīla Prabhupāde i ISKCON-a.

Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda zauzima jedinstven položaj u ISKCON-u. Ovo moramo podrobno shvatiti. Njegovo primjerno ponašanje kao ācārye predstavlja uzor i standard za sve bhakte ISKCON-a. Njegovi osobni standardi i načela djelovanja, jedinstveni duh ili raspoloženje kao osnivača, poprimaju društvene oblike ponašanja unutar organizacije koju je stvorio. Svaki pojedini član prima k srcu taj duh, ugrađujući ga u samu srž vlastitog identiteta. On prožima instituciju kao suština njezine kulture, a njezini članovi postaju jasna očitovanja istoga duha.

Ācārya ili, prema Prabhupādinim riječima, „transcendentalni profesor duhovne znanosti"[4] nešto je posve drugačije od naših suvremenih akademika. Transcendentalni profesor brine o učenicima te ih, nakon što ih inicira u posvećeno studiranje, detaljno podučava vedskom znanju i obučava da slijede neophodne propise i disciplinu.

Riječ ācārya potječe od ācāra, riječi koja označava śāstrička pravila ponašanja, kao i samo pažljivo ponašanje. Ācārya podučava takvo djelovanje, ne samo riječima, već i vlastitim primjerom. On je primjer. Prabhupāda piše: „Ācārya je savršen učitelj koji poznaje smisao razotkrivenih spisa, ponaša se točno u skladu s njihovim uputama te podučava svoje učenike da prihvate ista načela."[5] Njegovo podučavanje nadilazi teorijsko znanje. Ono podrazumijeva oblikovanje karaktera učenika na temelju savršena primjera koji je osobno postavio ācārya.

Ācārya mora ostati vjeran prethodnim ācāryama. „Osoba ne može biti ācārya (duhovni učitelj) ako se strogo ne drži učeničkoga slijeda. Onaj tko zaista ozbiljno želi napredovati u predanom služenju treba jedino željeti zadovoljiti prethodne ācārye."[6] Istodobno, ācārya mora uskladiti ovu veliku odanost sa sposobnošću primjerenog izdavanja djelotvornih uputa učenicima iz različitih društvenih slojeva. „Svaki ācārya ima svojstven način promicanja svoga duhovnog pokreta", Prabhupāda piše. „Ācārya treba naći načina da ljudi postanu svjesni Kṛṣṇe."[7] Iz vlastitog iskustva napisao je sljedeće:

Učitelj (ācārya) mora uzeti u obzir vrijeme, kandidate i zemlju. Mora izbjeći načelo niyamāgrahe, što podrazumijeva da ne bi trebao pokušavati učiniti nešto što je nemoguće. Ono što je moguće učiniti u jednoj zemlji ne mora biti moguće u nekoj drugoj. Dužnost je ācārye prihvatiti suštinu predanog služenja. Kad je riječ o yuktavairāgyi, tu i tamo su moguće neke male promjene.[8]

Prabhupāda objašnjava da je sposobnost očuvanja stroge vjernosti tradiciji uz istodobnu vještinu primjene tradicije u skladu s različitom publikom i okolnostima znak praktične spoznaje:

Vlastita spoznaja ne znači da bismo iz sujete trebali pokazivati svoju učenost, pokušavajući time nadmašiti prethodnog ācāryu. Trebamo imati puno povjerenje u prethodnog ācāryu i istodobno tako dobro usvojiti temu da je možemo primjereno predstaviti u određenim okolnostima. Izvorni smisao teksta mora ostati isti. Nikakvo se nejasno značenje ne smije izvlačiti iz njega, a ipak, treba ga predstaviti na zanimljiv način, da bi ga publika mogla shvatiti. To se naziva spoznajom.[9]

Spoznaja je ono što ācāryi otkriva „njemu svojstvene načine promicanja njegova duhovnog pokreta".

On stoga zna kako k sebi privući prijemljive učenike, upanīti, i tako ih zaraziti i oduševiti vlastitim duhom te opunomoćiti svojim znanjem i spoznajom. Oni postaju njegovi predstavnici (engl. representatives), odnosno oni koji ga, prema osnovnom smislu te riječi, mogu uvijek iznova predstavljati drugima (engl.re-present).

Osnivač-Ācā rya. Founder-Ācārya, englesko-sanskritska hibridna složenica u kojoj su dvije riječi sa spojnicom predstavlja osobit izraz koji je Śrīla Prabhupāda propisao kako bi naznačio svoj položaj u odnosu na ISKCON. Vidjeli smo da je Śrīla Prabhupāda smatrao da je korištenje samo titule Ācārya ne samo neprimjereno, već i uvredljivo. Istodobno znamo da se upravo ta riječ Ācārya tradicionalno koristi kao počasna titula za uzvišene vođe duhovnih institucija. Iz toga možemo zaključiti da onaj tko nosi titulu „Osnivača-Ācārye" ima puno veće ovlasti zbog kojih zavređuje osobitu počast.

Śrīla Prabhupāda je prvi ācārya u našoj liniji koji je prihvatio (te je osim toga i uporno zahtijevao) ovu službenu titulu. Premda se moglo očekivati da je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura službeno nosio tu titulu, o tome ne postoje nikakve zabilješke. Istražujući The Harmonist ,[10] Gauḍīya Maṭhov časopis na engleskom jeziku, otkrivamo da su na početku Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru oslovljavali s dvije različite titule. Jedna je bila „predsjednik Śrī Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhe", a druga Ācārya. Na primjer: Ācārya „zajednice Gauḍīya", „zajednice Madhva-Gauḍīya", „Gauḍīya-vaiṣṇava" i slično. Ponekad su dva naziva bila spojena, a ipak jasno odijeljena, na primjer: „Acharyya (Mesija) suvremenog doba, koji je sad predsjednik spomenute povijesne Viswa Vaishnava Raj Sabhe." (Harm. 28.2:58)[11] U bliskoj vezi s ponovnim službenim oživotvorenjem Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhe (koja je djelovala pod vodstvom trojice njegovih vodećih učenika), bilo je sve veće udruženje novih hramova – samostanskih centara za obučavanje, podučavanje i propovijedanje – koje je u cjelini postalo poznato kao „Gauḍīya Maṭh" i, sve češće, „Misija Gauḍīye".[12] Istodobno su se nazivi kao što su Ācārya i predsjednik pojavili u obliku složenice koja je postupno postala standardna titula za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru. Dvopojmovna titula predsjednik-ācārya koristila se i uz „Viśva-Vaiṣṇava-Rāja Sabhu" i uz „Gauḍīya Maṭh". Povrh svega, titule kao što su Predsjednik-Ācārya i Ācārya, često su se koristile kao samodostatni nazivi za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru.[13] S druge strane, u titulama Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure prilično se rijetko koristila riječ „osnivač". Najpoznatiji primjer nalazi se u poznatoj ponudi povodom Vyāsa-pūje koju je napisao Abhay Charan Das, članovima Sri Gaudiya Matha u Bombayu, u kojoj naš Śrīla Prabhupāda oslovljava Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru kao „svjetskog učitelja Acharyadevu, osnivača ove Misije Gauḍīye i Predsjednika-Acharyu Sree Sree Viswa Vaishnab Raj-Shabhe, odnosno moga vječnoga Božanskog učitelja (. . .)" (Harm. 32.291)[14]

Premda nigdje ne nalazimo da se titula „Osnivača-Ācārye" koristila za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru, znakovito je da se upravo ova titula pojavljuje u najistaknutijem od svih djela Gauḍīya Maṭha na engleskom jeziku, pod naslovom Sree Krishna Chaitanya, autora Niśikānte Sānyāla.

Već smo spomenuli da je 1927. godine Sajjana-toṣaṇī preobražen u The Harmonist, časopis na engleskom jeziku, u svrhu prenošenja svjesnosti Kṛṣṇe svijetu izvan Indije. To je bio pripremni stadij za slanje „propovjednika Misije" preko oceana 1933. godine, što je prema Bhakti Vikāśi Swamiju bio „vrhunac slave svih dotadašnjih aktivnosti Gauḍīya Maṭha" (SBV 1:108). Da bi se propovjednici u misiju zaputili pravilno oboružani, trebalo je za njih sastaviti književno djelo kojim će se „poruka Misije" prenijeti na dovoljno razuman, cjelovit i profinjen način da privuče kulturne članove naprednih nacija. To djelo bilo je Sree Krishna Chaitanya.[15] Pisac, Niśikānta Sānyāl, profesor povijesti sa sveučilišta Raveshaw u Kataki, od Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure na inicijaciji je dobio ime Nārāyaṇa dāsa a potom i titulu Bhakti Sudhākara. Guru i učenik prisno su surađivali na književnim projektima na engleskom jeziku i ovo nije bio izuzetak.[16] Bhakti Vikāśa Swami piše da je Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura proveo dva duga ljetnja mjeseca u postaji na brdu Nilgiri (Ootacamund) 1932. godine kako bi se usredotočio na ponovan pregled i izmjene knjige Sree Krishna Caitanya (SBV 1:243). Izgleda da propovjednici nisu mogli krenuti u misiju na zapad sve dok nisu ovu knjigu imali u ruci (SBV 2:27):

Kad je Sree Krishna Chaitanya, knjiga profesora Sanyala na engleskom jeziku, izašla za Gaura-pūrṇīmu 1933., Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura ocijenio je da je došlo vrijeme za promicanje Mahāprabhuove poruke u Europi. San mu se konačno ostvario 10. travnja kada su Śrīmad Bhakti Pradīpa Tirtha Mahārāja, Śrīmad Bhakti Hṛdaya Bon Mahārāja i Saṁvidānanda Prabhu otplovili iz Bombaya brodom za London.

Trideset pet godina kasnije, 17. ožujka 1967. Śrīla Prabhupāda je pisao Brahmānandi dāsi u New Yorku kako bi osobno odobrio ovu knjigu:

Drago mi je da je Donald kupio knjigu Krishna Caitanya, profesora Sanyala. Pokojni prof. Sanyal bio je moj brat po Bogu i njegova je knjiga Krishna Caitanya valjana i ovlaštena. Pomno je čuvaj jer bismo iz nje mogli u Back to Godheadu objaviti neke članke. To će nam uvelike pomoći jer je moj duhovni učitelj odobrio ovu knjigu. Molim te, čuvaj je pažljivo, a kad se vratim, ja ću se pobrinuti za to. (670314 - Letter to Brahmananda written from San Francisco)

Hibridna englesko-sanskritska titula Founder-Ācārya (hrv. Osnivač-Ācārya) prvi je put javno objavljena upravo na stranicama Sree Krishne Chaitanye, pojavljujući se najprije u sadržaju knjige:

POGLAVLJE VII – OSNIVAČI-ACHARYE
Sustavi Sree Vishnuswamija, Sree Nimbaditye, Sree Ramanuje i Sree Madhve predstavljaju obnovu vaišnavizma, čiji tragovi sežu do pretpovijesti. Oni otjelovljuju obožavanje Vishnua sa strahopoštovanjem. Uz to predstavljaju nepopustljiv prosvjed protiv uvjerenja spekulativnih skupina. Premda valjana, njihova je duhovna sinteza nepotpuna.

Pisac izlaže uvodni pregled rasta i opadanja ljudske duhovnosti te se fokusira na četiri standardne i povijesne vaiṣṇavske sampradāye. Ove četiri sampradāye pokreće Gospodin osobno, potičući osobe koje prof. Sanyala naziva „pretpovijesnim učiteljima". On objašnjava:

Četiri zajednice (sampradaye) Željeznog doba povezane su s drevnim vremenima prihvaćanjem vrhovnog autoriteta vječnih drevnih učitelja, naime: Lakshmi, Brahme, Rudre i četiri Sane (chatuhsanah). Četvorica OsnivačaAcharya posvećuju se propovijedanju gledišta spomenutih izvornih učitelja religije.

U svakoj sampradāyi postoji par članova koji se ističu svojim velikim utjecajem na sljednike. Prva osoba u svakom od tih parova jedan je od „vječnih drevnih učitelja" koji postaje „izvorni pretpovijesni učitelj" sampradāye. Druga osoba u tom paru jest Osnivač-Ācārya, uzoran mentor koji oživljava i preuređuje zajednicu u Kali-yugi, ostavljajući na njoj pečat svog osebujnog načina razmišljanja i djelovanja."[17] Niśikānta Sānyāl koristio je titulu Osnivač-Ācārya samo za te četiri istaknute povijesne osobe koje se inače obično nazivaju „sampradāya-ācārye".[18] Osnivač-Ācārya bila je titula namijenjena samo njima pa je jasno zašto je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura nije nosio. Zato iznenađuje da je na stranicama The Harmonista uveden izraz osnivač Acharyya na nenametljiv, ali uvjerljiv način, kao naziv za predsjednika institucije Gauḍīya Maṭha. Izraz je, u tom obliku, uvršten u važan članak pod naslovom „Gaudiya Math", tiskan u tri nastavka, počevši s The Harmonistom iz listopada 1930. godine.[19] Objavljivanje ovog izraza poklopilo se sa svečanim otvaranjem tek dovršenoga raskošnog hrama zvanog „Śrī Gauḍīya Maṭha", u Bāg-bazaru, u Kolkati, u studenom iste godine. Navedeni je članak dobio ime upravo po toj instituciji, čiji je sjaj tek otkriven. Prvi dio članka „Gaudiya Math" glavna je tema listopadskog broja, dok je na suprotnoj stranici fotografija visoko uvaženog Jagabandhua Bhakti Rañjane[20] pokretača i rukovoditelja gradnje hrama. Članak iz The Harmonista nije potpisan, što ukazuje da je nastao s izrazitim odobrenjem urednika ili čak iz njegova pera[21] Slaveći ovaj veliki iskorak Misije prema svjetskom polju propovijedanja, The Harmonist tom prilikom opširno opisuje duhovnu (i donekle ezoteričnu) strukturu i način djelovanja organizacije koja se sve više širila. „The Gaudiya Math" predstavlja zaključan članak o Gauḍīya-vaiṣṇavskoj ekleziologiji. [22]

Članak predstavlja alegoriju[23] – o ogromnom stablu koje raste i čije se grane i grančice šire kako bi prekrile svijet – koju su članovi zajednice koristili da bi shvatili oblik i djelatnosti svoje institucije, Gauḍīya Maṭha. Ova alegorija, naravno, dolazi iz devetog poglavlja Śrī Caitanya-caritāmṛte, iz Ādi līle, pod naslovom „Drvo želja predanog služenja". Mahāprabhu je ondje opisan kao vrtlar koji donosi na zemlju to drvo želja, bhaktikalpa-taru, sadi sjeme u tlo Navadvīpe, njeguje biljku koja raste i daje plod kṛṣṇa-preme svima i posvuda. Mahāprabhu nije samo vrtlar, već i samo stablo (kṛṣṇa-premāmara-taruḥ svayam), a isto tako i onaj tko uživa u njegovim plodovima i dijeli ih.

Opisano stablo pojavljuje se kao institucija Gauḍīya Maṭh. Njegovo je sjeme, prema shvaćanju članova Gauḍīya Maṭha, u Navadvīpi, Mahāprabhuovom rodnom mjestu, posadio i zalijevao Njegov predstavnik Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, koji se povukao na to sveto mjesto od 1905. do 1914. godine, gdje je, mantrajući 192 kruga dnevno, ispunio zavjet da će odmantrati milijardu svetih imena. Veći dio te yajñe izvršio je u kolibici koju je izgradio na posjedu gdje je 27. ožujka 1918. prihvatio sannyāsu. „Istog dana kad je prihvatio sannyāsu", Bhakti Vikāśa Swami piše, „Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura osnovao je i Śrī Caitanya Maṭh u Māyāpuru, objelodanivši službu za božanstva Śrī Śrī Gāndharvika-Giridhārija i Gospodina Caitanye, pred kojima je ispunio svoj zavjet da će odmantrati milijardu svetih imena."[24] Tako je stablo Misije Gauḍīye pustilo korijenje u svetom tlu i potom počelo rasti i granati se u obliku Śrī Gauḍīya Maṭha koji je Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura osnovao 1920. godine u Kolkati, na Ultadingi Junction Roadu broj 1.[25]

Ovaj prikaz institucije predstavljen je u prvom broju The Harmonista (iz lipnja 1927.). Uvod pod naslovom „Gaudiya Math: poruka i djelovanje", ističući raspoloženje dinamičnog razvoja, predstavlja Gauḍīya Maṭh u obliku stabla koje ima korijen u Māyāpuru („tlo na koje je sišao" Mahāprabhu), koje se grana do Kolkate i širi po cijeloj Indiji:

Milošću Gospodara Gaudiya, poruka Gaudiya Math danas je poznata svakome u cijeloj Gauda Deshi. Ne samo u Gauda Deshi, već i u Naimisaranyi, Ayodhyi, Prayagi, Kasiju, Sree Brindabani, Mathuri na jednom kraju, te diljem Dakshinatye (južne Indije) i posvuda u Orissi na drugom, dobrano se razglasila poruka Gaudiya Math, glavne grane Sri Caitanya Matha koji predstavlja korijen u Sree Mayapur— Nabadvipa Dhama. zemlji pojave Sriman Mahaprabhua. Poruka Gaudiya Matha poslana je diljem Gaudamandale, Kshetramandale i Brajamandale.

U listopadu 1930. povodom otvaranja Gauḍīya Maṭha preseljenog na Bāg-bazaar, koji je izgrađen za vrlo kratko vrijeme kako bi postao sjedište promidžbe gaura-vānija[26],The Harmonist započinje s objašnjenjem dubokog značenja tog događaja (Harm. 28.5: 129):

Otjelovljenje najuzvišenije službe za Sri Sri RadhaGovindu, Gaudiya Math, pojavio se u suvremenom urbanom okruženju milošću Acharyye (. . .) Otjelovljenje je savršene službe jednog pojedinca koji ne pripada ni ovom niti bilo kojem drugom dobu, kao ni ovom svijetu. Samodostatnom željom ovog pojedinca, idealna služba za Sri Sri Radha-Govindu pojavila se u najprometnijem gradu ove zemlje u obliku institucije namijenjene primjeni i promicanju najsavršenije službe za Svevišnjega Gospodina. Ova institucija (. . .) pokrenuta je, postoji i razvija se zahvaljući Njegovoj Božanskoj Milosti Srila Bhaktisiddhanti Saraswatiju Goswamiju Maharaji (. . .)

Dakle, Gauḍīya Maṭh je nastao i širi se milošću Ācārye. Slijedi izvorni tekst (Harm. 28.5:130):

Gaudiya Math (u Kolkati) glavna je grana Sri Chaitanya Matha iz Sridham Mayapura. Razlika između Gaudiya Matha i Sri Chaitanya Matha nalikuje razlici između dvije svjetiljke od kojih je jedna upalila drugu. Gaudiya Math je vidljiva ekspanzija Chaitanya Matha u srcu ovog svijeta. Sri Chaitanya Math postoji vječno, izvorno u transcendentalnom okruženju vječnog prebivališta Božanstva, čak i kad se pojavi pred očima ljudi iz ovog svijeta. Djelovanje Gaudiya Matha i drugih bratskih ogranaka u suštini je istovjetno s djelovanjem Sri Chaitanya Matha i zacijelo se razlikuje od običnih djelatnosti iz ovog svijeta.

Ovdje je značajna usporedba sa svjetiljkama koja dolazi iz Śrī Brahma-saṁhite (4.46), gdje se objašnjava odnos između Gospodina Kṛṣṇe i Njegovih ekspanzija. U ovom slučaju, usporedba nam govori da je institucija sama po sebi transcendentalna te ima iste osobine kao i sam Gospodin, čije se mnoge potpune i djelomične ekspanzije ne razlikuju od Njega. Zbog toga su Gauḍīya Maṭh i drugi ogranci Maṭha u duhovnom smislu istovjetni i s izvornim Maṭhom u Māyāpuru i međusobno.

Zatim u nastavku stoji (Harm. 28.5:131):

Gaudiya Math je istovjetan i sa svojim osnivačem Acharyyom. Pratioci, sljedbenici i prebivalište Njegove Božanske Milosti njegovi su udovi. Nitko od njih sebe ne smatra ničim drugim osim potpuno podređenim udom ove osobe. Ne samo da je ova bezuvjetna, bezuzročna i spontana podređenost „glavi" u skladu s potpunom slobodom inicijative podređenih udova, već je za nju i apsolutno neophodna.

U cijelom se članku Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru oslovljava kao „Acharyyu", no samo u ovom dijelu, koji govori o prirodi duhovnog odnosa između njega i njegove isto tako duhovne institucije, posebno ga se ističe kao „osnivača Acharyyu". On je ta „glava" ili onaj zbog kojeg institucija, sačinjena od ljudstva i materijalnih sredstava i posvećena služenju njega, „postoji, i u pogledu inicijative i u pogledu razvoja". Pod tim se uvjetima institucija ne razlikuje od svoga Osnivača-Ācārye.

U sljedećem se nastavku „Gaudiya Math" ponovno bavi teološkim obrazlaganjem strukture i funkcije institucije (Harm. 28.6:165):

Sve djelatnosti Gaudiya Matha proizlaze iz Njegove Božanske Milosti Paramahamse Srila Bhakti Siddhante 40 Sarasvatija Goswamija Maharaje, duhovnog nasljednika Sri Rupe Goswamija, kojeg je prije svega Sri Caitanyadeva opunomoćio da za dobrobit svih duša objasni proces duhovne posvećenosti s ljubavlju. Sprovedba svih djelatnosti Gaudiya Matha ovisi o inicijativi Acharye. Sri Chaitanya Math iz Sridham Mayapura predstavlja izvor Gaudiya Matha. Acharya vječno prebiva sa Svevišnjim Gospodinom Sri Krishnom Chaitanyom u Njegovu transcendentalnom prebivalištu u Sridham Mayapuru, bijelom otoku opisanom u spisima. S tog se mjesta Acharya pojavljuje na materijalnoj razini radi izbavljanja duša iz kandži obmanjujuće energije, dodjeljujući im ljubavnu predanost stopalima Sri Sri Radha-Govinde. Grane Sri Chaitanya Matha poslanstva su tog središta ukazivanja milosti za dobrobit duša u svim dijelovima svijeta. Prihvaćanje povezanosti sa Sridham Mayapurom od životne je važnosti za spoznaju prave prirode Gaudiya Matha i Acharyine milosti[27]

Zanimljivo je da se izraz Osnivač-Acharya za Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru koristi po drugi put na stranicama Harmonista. U izdanju iz 24. prosinca 1936. (Harm. 33.4:90–96) članak pod naslovom „Gaudiya Math", ovaj put jasno pripisan prof. Nisi Kanta Sanyalu (M.A.), sadrži sljedeće riječi: „Gaudiya Math je instrument i drugo ja Njegove Božanske Milosti Paramahanse Paribrajakacharyye Sree Sreemad Bhakti Siddhante Saraswatija Goswamija Maharaje. On živi, giba se i postoji u Osnivaču-Acharyyi."[28] Sedam dana nakon objavljivanja ovih riječi, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura napustio je svijet.

Ukratko, vidimo da se upravo dvopojmovni izraz OsnivačAcharya pojavljuje u knjizi Sree Krishna Chaitanya kako bi posebno ukazao na četiri izvorna utemeljitelja. Naslijedivši izvorna drevna učenja koja je na početku prenio Bog osobno, oni su ih oživjeli i uredili da bi se poruka, u palom i degradirajućem okružju doba Kali, dugotrajno prenosila bez iskrivljavanja i umanjivanja. Obogaćujući učenja vlastitim spoznajama, podarili su sljedećim naraštajima standardne načine razmišljanja, osjećanja i djelovanja te svojstvenu moć izbavljanja drugih.[29] Raskošni hram u Kolkati otvoren je još dok je profesor Sanyal radio na knjizi Sree Krishna Chaitanya. Kao i knjiga, hram se smatrao jednim od glavnih elemenata svjetske propovjedne misije. U The Harmonistu je, povodom svečanosti otvaranja, stajalo vjerodostojno ekleziološko tumačenje institucije Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Značajno je da je tom prilikom pisac Sree Krishne Chaitanye koristio izraz osnivač Acharyya za Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru. Uzimajući u obzir njihovu intimnu suradnju, učenik je mogao poduzeti tako značajan korak jedino uz dozvolu svoga duhovnog učitelja i glavnog urednika.

Unatoč očitim razlikama, sličnost između „četvorice OsnivačaAcharya Željeznog doba" i ācārya Misije Gauḍīye je jasna. Kod četvorice sampradāya-ācārya izvorna su se božanska otkrivenja zbila u doba pretpovijesti. Međutim, u Gauḍīya-sampradāyi božansko se otkrivenje milošću Gospodina Caitanye zbilo u relativno novijoj povijesti. No, „izvorni pretpovijesni učitelji" koje je Gospodin osobno blagoslovio prosvjetljenjem, imaju sebi slične primjere i među Gauḍīyama, a to su u najvećoj mjeri šestorica Gosvāmīja. Śrīla Kṛṣṇadāsi Kavirāji Gosvāmīju bila je jasna sličnost između toga kako je Gospdin Caitanya prosvijetlio šestoricu Gosvāmīja i toga kako je Gospodin Kṛṣṇa prosvijetlio caturmukhu Brahmu:

Prije stvaranja kozmičkog očitovanja, Gospodin je prosvijetilo Brahmino srce potankostima stvaranja i očitovao vedsko znanje. Gospodin je na posve isti način, želeći oživjeti zabave Gospodina Kṛṣṇe u Vṛndāvani, Svojom duhovnom moći (nīja-śakti) ispunio srce Rūpe Gosvāmīja. Zbog te je moći Śrīla Rūpa Gosvāmī mogao ponovno razotkriti Kṛṣṇine djelatnosti u Vṛndāvani, iako su bile gotovo zaboravljene. Tako je proširio svjesnost Kṛṣṇe diljem svijeta. (CC Madhya 19.1)

I sam Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura djelovao je slično četvorici Osnivača-Ācārya, obnavljajući oslabljenu tradiciju, stvarajući društvo koje je, oblikovano i prožeto njegovim duhom, otjelovilo neutaživu žudnju osnivača da zadovolji Gospodinove samilosne želje. Četvorica sampradāya-ācārya moćno su se suprotstavili neosobnom monizmu, obnovili istinsku teističku siddhāntu Veda i snažno je promicali diljem Indije. To je učinio i Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. Osim toga, on je svim sredstvima namjeravao ići i dalje: na cijelom planetu promicati acintya-bhedābheda-tattvu – konačnu sintezu učenja sve četvorice sampradāya-ācārya. Međutim, nakon što je izgubila fizičku nazočnost Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, njegova je institucija na žalost doživjela i neizmjerno velik gubitak njegove duhovne nazočnosti. Zbog toga je Misija Gauḍīye bila lišena svoje ovlasti da bude „poslanstvo središta ukazivanja samilosti radi dobrobiti duša u svim dijelovima svijeta". Nakon toga je sluga Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, želeći ispuniti naredbu svog duhovnog učitelja i nastaviti njegovu misiju kao izvršitelj njegovih želja i težnji, postao OsnivačĀcārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne. On će ostati aktivno prisutan među nama, naraštaj za naraštajem, sve dok ostanemo njegovi nepokolebljivi sluge u svim okolnostima, kao što je on sam to izvrsno pokazao vlastitim primjerom.

Učimo od mnogih velikih ācārya i divimo im se, no Śrīla Prabhupāda, kao Osnivač-Ācārya ISKCON-a, za nas je jedinstven. Prabhupāda u ISKCON-u ostaje prisutan naraštaj za naraštajem kao jedini istaknuti śikṣā-guru u životu svakoga pojedinog bhakte u ISKCON-u, kao stalan, povjerljiv i aktivan vodič koji nas usmjerava. On je stoga duša ISKCON-a. Kao takav, Śrīla Prabhupāda osobno nastavlja učinkovito djelovati u ovom svijetu sve dok ISKCON postoji kao skladan izraz i ujedinjen instrument njegove volje. Na taj je način Śrīla Prabhupāda duša ISKCON-a, a ISKCON njegovo tijelo.

Śrīla Prabhupāda je i dalje nazočan. Dok je Śrīla Prabhupāda bio među nama blagoslovio nas je jasnim uputama kako se možemo nastaviti družiti s njim kada više ne bude fizički prisutan. Vidimo da je ove upute iscrpno objasnio u četvrtom pjevanju Śrīmad Bhāgavatama, gdje opisuje reakciju kraljice Vidarbhī na smrt njezina muža, što je događaj iz Nāradine alegorijske pripovijesti o kralju Purañjani.

U prenesenom smislu, kraljica predstavlja kraljeva učenika. Kad smrtno tijelo duhovnog učitelja premine, njegovi učenici trebaju plakati baš kao što kraljica plače kad kralj napusti tijelo. No, učenik i duhovni učitelj nikad nisu razdvojeni jer je duhovni učitelj uvijek uz učenika sve dok se ovaj drži njegovih uputa. Ovo se naziva druženje kroz vāṇī (riječi). Fizička se nazočnost naziva vapuḥ (tijelo). Učenik treba služiti fizičko tijelo duhovnog učitelja sve dok je duhovni učitelj fizički nazočan, a kad duhovni učitelj više fizički nije nazočan, učenik treba služiti upute duhovnog učitelja.[30]

Kraljica se namjerava baciti u lomaču svog muža. Śrīla Prabhupāda objašnjava da njezina namjera predstavlja odlučnost učenika da vjerno izvrši naredbu duhovnog učitelja. Potom se pojavljuje učeni brāhmaṇa – kraljičin „stari prijatelj" – te je počinje tješiti i voditi. Prabhupāda kaže da u prenesenom smislu brāhmaṇa predstavlja Nad-dušu. Prabhupāda piše dalje:

Kad se netko ozbiljno posveti ispunjavanju misije duhovnog učitelja, njegova odlučnost ima istu vrijednost kao da vidi Svevišnju Božansku Osobu. Kao što je već objašnjeno, to znači susresti Svevišnju Božansku Osobu u uputi duhovnog učitelja. To se stručno naziva vāṇī-sevā. U svom komentaru na stih vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana iz Bhagavad-gīte (BG 2.41), Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura kaže da trebamo služiti riječi duhovnog učitelja. Učenik se mora držati svega što duhovni učitelj naredi. Ako jednostavno djeluje u skladu s tim, vidi Svevišnju Božansku Osobu (...) Zaključujemo da se učenik, ako je jako ozbiljan u namjeri da ispuni misiju duhovnog učitelja, samim tim druži sa Svevišnjom Božanskom Osobom kroz vāṇī ili vapuḥ. U tome je jedina tajna kako možemo dostići uspjeh u nastojanju da vidimo Svevišnju Božansku Osobu. [31]

Komentirajući sljedeći stih, Śrīla Prabhupāda potanje objašnjava neraskidivi odnos između vjernog sljedbenika i duhovnog učitelja:

Onaj tko je ozbiljan i čist dobiva priliku da se posavjetuje sa Svevišnjom Božanskom Osobom u obliku Paramātme koja se nalazi u svačijem srcu. Paramātma je uvijek caitya-guru, duhovni učitelj u srcu, a pojavljuje se pred nama izvana kao duhovni učitelj koji nas poučava i duhovni učitelj koji nas inicira. Gospodin može prebivati u srcu, a može se pred nekim i pojaviti te mu izvana dati upute. Stoga se duhovni učitelj ne razlikuje od Nad-duše koja se nalazi u srcu. (. . .) Kad je brāhmaṇa upitao ženu tko je taj čovjek koji leži na tlu, ona je odgovorila da je on njezin duhovni učitelj i da zbunjena, ne zna što joj je činiti u njegovu odsustvu. U takvim se trenucima odmah pojavljuje Nad-duša, pod uvjetom da se učenik pročistio u srcu slijeđenjem uputa duhovnog učitelja. Iskreni bhakta koji slijedi upute duhovnog učitelja zacijelo dobiva neposredne upute od Nad-duše iz srca. Tako iskrenom bhakti uvijek izravno ili neizravno pomažu duhovni učitelj i Nad-duša.

Trebamo dobro obratiti pozornost na to da je uvjet za Śrīla Prabhupādino prisustvo u ISKCON-u posvećenost njegovih vjernih sljedbenika izvršavanju njegove misije. Śrīla Prabhupāda nam je ovdje razotkrio „tajnu uspjeha". Taj dar trebamo prihvatiti i čuvati ga.

Duša ISKCON-a. Držeći predavanje o prvom stihu ŚrīmadBhāgavatama 21. veljače 1975. godine u Caracasu, Śrīla Prabhupāda je naveo poučan primjer. Nije to bila njegova glavna poanta, već samo usputan primjer koji jednostavno privlači pozornost:

Dakle, ovdje je rečeno da je izvor života, budući da je ovdje rečeno, yato' nvayād itarataś ca artheṣu abhijñaḥ svarāṭ. [On je i izravno i neizravno svjestan svih očitovanja i neovisan je.] Na primjer, ako prihvatite da sam ja izvor ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe, to znači da ja izravno i neizravno znam sve o ovom pokretu. Ako ne znam izravno i neizravno sve o ovom pokretu, onda se ne mogu zvati osnivačem-ācāryom. Čim izvor postane poznavatelj, on je živ. Stoga tupa materija ne može biti poznavatelj svega. (750221 - Lecture SB 01.01.01 - Caracas)

Kao što je Śrīla Prabhupāda duša ISKCON-a, tako je ISKCON njegovo tijelo [32], a budući da se radi o duhovnom utjelovljenju, tijelo se ne razlikuje od utjelovljenoga. Isto je načelo (kao što smo prije spomenuli) već bilo istaknuto u The Harmonistu:

Gaudiya Math se ne razlikuje od svog osnivača Acharye. Pratioci, sljedbenici i prebivalište Njegove Božanske Milosti njegovi su udovi. Nitko od njih sebe ne smatra ničim drugim osim potpuno podređenim udom ove osobe

Nalazimo i da je Śrīla Prabhupāda skoro četiri desetljeća kasnije, u svom pismu Rāyarāmi, promicao isto načelo (VB: Pisma: 11. siječnja 1968.):

Jako si lijepo napisao da sam ja tvoj život. To znači da si ti moje tijelo, a život i tijelo ne mogu se razdvojiti jer na duhovnoj razini ne postoji takva razlika. Na materijalnoj je razini život ponekad razdvojen od tijela, ali takve razlike nema na apsolutnoj razini.

Oživljen iznutra duhom svog Osnivača-Ācārye, ISKCON predstavlja otjelovljenje duhovne moći Gospodina Caitanye u ovom svijetu. Kao subjekt sa Śrīla Prabhupādom kao dušom, ISKCON postaje dugovječan društveni organizam. Kao i živi organizam, on povezuje različitost svojih pojedinih elemenata – članova i skupina – u nadmoćno jedinstvo. Time svaki pojedini element čuva svetost čvrstog jedinstva sa cjelinom, dok jedinstvena cjelina priznaje očitu individualnost svakog svog pojedinog dijela. ISKCON na taj način predstavlja primjer najvišeg božanskog načela koje se može spoznati u vaiṣṇavskoj tradiciji – „jedinstva u različitosti"[33] Naglašavajući neprikosnovenu važnost primjene istoga u ISKCON-u, Śrīla Prabhupāda objašnjava da će uspjeh u tome „ovisiti o dogovoru" (VB: Pismo Kīrtanānandi od 18. listopada 1973.):

Materijalna priroda podrazumijeva sukob i nesuglasice, posebno u Kali-yugi. No, uspjeh ovog pokreta svjesnosti Kṛṣṇe ovisit će o dogovoru, unatoč razlikama u službama. U materijalnom svijetu postoji raznolikost, ali ne postoji sloga. U duhovnom svijetu postoji raznolikost, ali i sloga. U tome je razlika. Budući da materijalist nije u stanju pomiriti raznolikost i neslogu, sve izjednačava s nulom. Ne uspijevaju se pomiriti s razlikama. Međutim, držimo li Kṛṣṇu u središtu, postojat će i dogovor i raznolikost. To se zove jedinstvo u različitosti. Stoga vam savjetujem da se svi naši ljudi svake godine susretnu u Māyāpuru u vrijeme godišnjice rođenja Gospodina Caitanye Mahāprabhua. Na skupu svih članova GBC-ja i naših naprednih ljudi trebamo raspraviti kako stvoriti jedinstvo u različitosti. Međutim, ako se svađamo zbog razlika, to je onda samo materijalna razina. Molim te, pokušaj održati ovu filozofiju jedinstva u različitosti. Tako će naš pokret biti uspješan.

Razlozi zbog kojih je Prabhupāda osnovao ISKCON

Kad je Śrīla Prabhupāda uspješno utemeljio pokret Gospodina Caitanye kao propovjednu misiju svjetskih razmjera, donio je vrlo značajnu odluku o osnivanju nove institucije, Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, na čelu s njim kao Osnivačem-Ācāryom. To je učinio na temelju spoznaje čiju suštinu čini znanje koje je primio od svoga duhovnog učitelja. Nažalost, nakon odlaska Śrīla Prabhupādina Gurua Mahārāje, to znanje i spoznaja uglavnom više nisu bili vidljivi u tada rascjepkanoj instituciji njegova gurua. Śrīla Prabhupāda je stoga osnovao novu organizaciju koja bi u cjelini i u svakom dijelu trebala otjeloviti i unaprijediti tu spoznaju – spoznaju koja se očituje kao nepokolebljiva, neumorna posvećenost da se napaćenom čovječanstvu posvuda podijeli čista ljubav prema Bogu.

Nova institucija. Ono što je Śrīla Prabhupādu dovelo u Ameriku bilo je ispunjavanje izravne upute njegova duhovnog učitelja. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura u dvije je prigode posebno naložio svome učeniku Abhayu Caraṇāravindi dāsi da propovijeda ljudima koji govore engleski. Abhay je dobio ovu uputu 1922. godine, za vrijeme prvog susreta sa Śrīla Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom. 1936. ju je dobio ponovno u njihovoj posljednjoj razmjeni pisama. U to je vrijeme Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura primijetio slabljenje snaga i fokusa istoga Gauḍīya Maṭha koji je 1933. godine poslao propovjednike u Englesku.[34] Njegova uputa učeniku nam jasno pokazuje da nije odstupio od svoje odluke. Na dugom i teškom putu ispunjavanja božanske upute svog učitelja, Śrīla Prabhupāda je pažljivo oblikovao svoje stvaralačke napore na temelju primjera koji je dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura postavio u Gauḍīya Maṭhu. Taj uzbudljivi put obilježili su događaji kao što je pojava Back to Godheada na engleskom 1944. godine, tiskanje tri sveska prvog pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama od 1962. do 1965., osnivanje ISKCON-a 1966. u New Yorku, osnutak pokreta u Engleskoj i Njemačkoj 1969., povratak u Indiju s pomlađenim i oživljenim pokretom Gospodina Caitanye 1970. godine. Povijesne zabilješke iz tih vremena pružaju dirljiva svjedočanstva koja govore do koje je razine posvećenosti i odanosti Śrīla Prabhupāda bio vjeran primjeru koji je postavio njegov duhovni učitelj.

Tu odanost pokazuju Śrīla Prabhupādina književna djela: 1927. godine, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pripremao se za propovijedanje diljem svijeta pretvarajući Sajjana-toṣaṇī u The Harmonist. Idući njegovim stopama, Śrīla Prabhupāda se počeo pripremati za ulazak na svjetsku pozornicu pokrećući Back to Godhead.[35] Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura blisko je surađivao s Niśikānta Sānyālom prilikom pisanja knjige Sree Krishna Caitanya – maestralnog engleskog izdanja u tri dijela – da bi obrazovanim Europljanima prikazao uzvišenost i dubinu Gauḍīya-vaiṣṇavskih učenja. To su djelo smatrali toliko neophodnim da se misionari iz 1933. godine nisu otisnuli sve dok sa sobom nisu mogli ponijeti primjerke prvog dijela. Tri desetljeća kasnije, Śrīla Prabhupāda je ponovio isti pokušaj – ovaj put radeći doslovce sam – provevši period od 1960. do 1965. u sastavljanju, prikupljanju sredstava, tiskanju, objavljivanju i dijeljenju prvog pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama u tri sveska – po 1100 primjeraka svakog od njih. Nije otplovio iz Kolkate sve dok uz sebe nije imao škrinju krcatu Bhāgavatamima koji su trebali ići s njim. Śrīla Prabhupāda je stigao u New York sam i bez sredstava, ali je odmah počeo djelovati kako bi kupio uglednu nekretninu za hram u Manhattanu. Pridavanje važnosti navedenome također podsjeća na pokušaj Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure da otvori impresivan hram u Londonu, u što je uložio značajan trud koji na kraju nije urodio plodom.[36] Ovaj primjer, kao i mnogi drugi, svjedoči koliko je Śrīla Prabhupāda vjerno slijedio uzorito ponašanje svoga duhovnog učitelja.

Kad je riječ o vjernosti, jedan se značajan Śrīla Prabhupādin čin naizgled doimlje kao nedostatak: njegova odluka da osnivanjem Međunarodnog društva za svjesnost Krišne nastavi sa svojim naporima izvan okrilja organizacije koju je osnovao njegov duhovni učitelj. Nedugo zatim, dvije godine nakon osnivanja ISKCON-a, njegov je osnivač, prihvatio tu posebnu počasnu titulu „Śrīla Prabhupāda" koju je nosio njegov duhovni učitelj. I jedno i drugo navelo je njegovu braću po Bogu da ga ponekad oštro kritiziraju. No, pomno proučavanje njegova pothvata – ponovnog pokretanja i obnove Mahāprabhuove misije – otkriva da se radilo o činu primjerne odanosti. Drugačije nije moglo biti. Ustvari, Śrīla Prabhupāda je prvi predložio da njegov misionarski rad, tada bez ikakve podrške, bude pod okriljem Gauḍīya Maṭha. U pismu iz New Yorka od 8. studenog 1965., iznio je prijedlog za suradnju bratu po Bogu, Bhakti Vilāsi Tīrthi Mahārāji, koji je tada bio vođa Śrī Caitanya Maṭha u Māyāpuru. Iniciran imenom Kuñja Bihārī dāsa, on je ranije bio povezan s Misijom Ramakrishna, a njegove su svjetovne sposobnosti i organizacijske vještine ponukale Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru da ga postavi za svoga tajnika i nadzornika čitave institucije Gauḍīya Maṭha.[37] Śrīla Prabhupādino je dugo pismo ovdje vrijedno spomena:

Ovdje sam i vidim da se može puno toga napraviti, ali sam sam, bez ljudi i novca. Da bismo ovdje otvorili centar, moramo imati vlastite zgrade. Misija Ramakrishna i sve druge misije koje ovdje djeluju imaju svoje zgrade. Stoga, ako želimo ovdje otvoriti svoj centar, i mi moramo imati svoju zgradu. Za kupnju zgrade nam treba najmanje 500.000 rupija – što je pet lakhova ili sto tisuća dolara. Za opremu kuće suvremenim stvarima treba još dva lakha. Ako pokušamo, možemo steći taj novac, ali mislim da bi za osnivanje ovdašnjeg Matha i hramova ti mogao preuzeti odgovornost, a ja bih ih mogao učiniti samodostatnima. Ovdje je problem promijeniti rupije i mislim da će, ne urediš li pokretanje podružnice Caitanya Matha, prijenos novca biti otežan. No, učiniš li to uz pomoć Središnje uprave ili uprave Bengala, postoji dobra prilika da odmah otvorimo centar u New Yorku. (. . .) Bez svoje kuće nećemo moći otvoriti vlastiti centar. Meni će trebati puno vremena, a za tebe je to vrlo lako. Srila Prabhupadinom milošću, imaš Marwarije iz Kolkate u šaci. Ako želiš, možeš odmah prikupiti fond od milijun rupija – deset lakova, kako bismo otvorili centar u New Yorku. Kad se osnuje jedan centar, mogao bih otvoriti i druge. Dakle, ukazuje nam se prilika za suradnju i volio bih znati jesi li ti spreman. Došao sam ovdje kako bih proučio situaciju i vidim da je vrlo dobra. Budeš li spreman na suradnju, sve će biti jako lijepo, Prabhupadinom milošću (. . .) Ako se složiš, možeš prihvatiti zdravo za gotovo da sam jedan od djelatnika Sri Mayapur Caitanya Matha. Nemam ambicija da postanem vlasnik nijednog Matha, ni Mandira, ali mi trebaju uvjeti za rad. Danonoćno radim na svom izdavanju Bhagavatama i trebaju mi centri u zapadnim zemljama. Uspijem li pokrenuti centar u New Yorku, pokušao bih otvoriti još jedan u Kaliforniji i Montrealu. (. . .) Ima dovoljno prostora za djelovanje, no na žalost, potrošili smo toliko vremena na svađu među sobom, dok je Misija Ramakrishna sa svojim pogrešnim tumačenjima zauzela položaje diljem svijeta. Premda nisu toliko popularni u zapadnim zemljama, napravili su veliku promidžbu i zbog toga su jako uspješni u Indiji, dok ljudi iz Gaudiya Matha gladuju. Sad se trebamo osvijestiti. Ako je moguće, udruži se s našom braćom po Bogu i uložimo zajednički napor kako bismo propovijedali Gaura Harijev kult u svim gradovima i selima zapadnih zemalja. (651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York)

Pristaneš li surađivati sa mnom kao što sam predložio, produžit ću si vizu. (. . .) u protivnom ću se vratiti u Indiju. Odmah su mi potrebni dobri pomoćnici koji bi radili sa mnom. Moraju biti obrazovani i govoriti engleski i dobro čitati sanskrit. Ova dva jezika, engleski i sanskrit, ovdje bi jako dobro došla u propovijedanju. Mislim da bi s tim ciljem, pod tvojim vodstvom, svaka skupina naše braće po Bogu trebala poslati po jednog čovjeka koji bi trebao pristati djelovati pod mojim vodstvom. Ako se ovo ostvari, vidjet ćeš kako će naš voljeni Srila Prabhupada biti zadovoljan sa svima nama. Mislim da sad trebamo zaboraviti protekli bratoubilački rat i nastaviti dalje za opću dobrobit. Ako oni to nisu u stanju učiniti, učini to sam i ja ću ti biti na usluzi.

23. studenog Śrīla Prabhupāda je ponovno pisao Tīrthi Mahārāji, ovaj put navodeći određeni posjed i iznos pologa: „ (...) mislim da ovaj iznos možeš odmah osigurati i pokrenuti ogranak svog Sri Caitanya Matha ili ga nazvati Gaudiya Math New York." (651123 - Letter to Teertha Maharaj written from New York)

Kad se Śrīla Prabhupādi ukazala mogućnost da iz Indije dobije veliku donaciju za otvaranje hrama, pisao je Bon Mahārāji i Tīrthi Mahārāji, moleći ih da poduzmu određene korake kako bi od vlasti dobili potrebna odobrenja za prijenos sredstava u Ameriku. „Sve je spremno", pisao je Tīrthi Mahārāji:

Naime, kuća je spremna, donator je spreman i moja ponizna služba na licu mjesta je također spremna. Sad ti 53 trebaš povući posljednji potez jer si najdraži učenik Njegove Božanske Milosti. Mislim da Srila Prabhupada želi da ovom velikom pokušaju s moje strane i ti doprineseš svojom vrijednom službom. (660204 - Letter to Teertha Maharaj written from New York)

No, dogodilo se da ovi iznimno veliki napori da se ostvari suradnja s dvojicom braće po Bogu nisu urodili plodom. Za razliku od braće po Bogu, jedan mladi učenik jednog od njih, brahmacārī po imenu Mangalniloy,[38] pisao je Śrīla Prabhupādi, diveći se njegovu naporu i iskazujući želju da mu pomogne. Međutim, Mangalniloyev duhovni učitelj, Mādhava Mahārāja, nije dijelio njegovo oduševljenje.

Prabhupāda je zamolio Mangalniloya da potakne Mādhavu Mahārāju da se potrudi oko osiguranja prijenosa sredstava, no odgovor koji je dobio od Mangalniloya samo mu je otkrio netrpeljivost još jednog brata po Bogu. Slijedi Prabhupādin znakovit osvrt na to (VB: Pisma, 23. lipnja 1966.):

Tražio sam pomoć [oko prijenosa novčanih sredstava] od Sripade Bon Maharaje, no on je to odbio. Zamolio sam Sripadu Tirthu Maharaju koji je najprije obećao da će se susresti s Predsjednikom i ministrom financija, ali je kasnije to pokušavao izbjeći. Zatim sam morao preko tebe zamoliti Sripadu Madhavu Maharaju da zbog ove vrlo važne stvari odmah ode kod Predsjednika i ministra financija s mojom molbom koju sam predao u veleposlanstvu Indije u Washingtonu. U odgovoru na moje pismo rekao si da mi se želiš najprije pridružiti i potom razgovarati sa Sripadom Maharajom o suradnji, u protivnom bi on mogao otkazati tvoje putovanje u ovu zemlju. Ne razumijem točno taj prijedlog. Misliš li da tvoja suradnja sa mnom prije nego što mi se pridružiš nije moguća? Čemu takvo razmišljanje? Je li ovo moj privatni posao? Srila Prabhupada je htio u stranim zemljama izgraditi hramove kao propovjedne centre za širenje poruke Srila Rupe Raghunathe i ja to pokušavam učiniti u ovom dijelu svijeta. Novac je spreman i prilika se ukazala. Ako bi se posjetom ministru financija ovo moglo ostvariti, zašto bismo čekali, jer ti ne možeš razgovarati sa svojim Guruom Maharajom o bilo kakvoj suradnji, jer se bojiš da bi ti mogao otkazati putovanje ovamo. Molim te nemoj tako razmišljati. Prihvati sve ovo kao Srila Prabhupadin posao i pokušaj surađivati u tom duhu. Institucija Gaudiya Matha je propala.

Dvije posljednje rečenice iz navoda danas su vrlo značajne za nas u ISKCON-u. O njima trebamo razmisliti. U prvoj rečenici Śrīla Prabhupāda navodi dvije upute od suštinske važnosti za duhovni uspjeh: prihvatite svaki zadatak kao „Śrīla Prabhupādin posao" (a ne kao „moj" ili „tvoj"); potaknuti ovim načinom razmišljanja surađujte zajedno. Prabhupādina sljedeća rečenica grubim riječima opisuje posljedicu ne slijeđenja upravo zadanih uputa – sigurnu propast.

Tako se dogodilo da je 1966. Śrīla Prabhupāda doživio neugodnu spoznaju: duhovni nedostaci koji su uzrokovali propast Gauḍīya Maṭha ostali su netaknuti tri desetljeća kasnije.

Kad su mu se sve nade glede suradnje s donatorima, vladom i braćom po Bogu raspršile, Śrīla Prabhupāda je morao započeti od nule – sam. Nepokoleban, pisao je Mangalniloyu: „Ničija pomoć nije potrebna."[39]

Ovo predstavlja glavni sastojak okolnosti iz kojih je nastalo Međunarodno društvo za svjesnost Krišne. Drugi je sastojak duhovno ispunjenje koje je obdarilo Śrīla Prabhupādu stalno rastućim brojem mladih Amerikanaca koji su iskreno i gorljvo usmjerili pozornost na učenja Gospodina Caitanye.

Što je Śrīla Prabhupāda trebao učiniti? U prvoj zamolbi, poslanoj Tīrthi Mahārāji, u studenom 1965., odmah po dolasku u New York, Prabhupāda se ponudio da djeluje pod okriljem institucije svoga brata po Bogu:

Dakle, ukazuje nam se prilika za suradnju i volio bih znati jesi li ti spreman. Došao sam ovdje kako bih proučio situaciju i vidim da je vrlo dobra. Budeš li spreman na suradnju, sve će biti jako lijepo, Prabhupadinom milošću (. . .) Ako se slažeš, možeš prihvatiti zdravo za gotovo da sam jedan od djelatnika Sri Mayapur Caitanya Matha. (651108 - Letter to Teertha Maharaj written from New York)

Kao i mnogi drugi, primatelj je pokazao da nije za suradnju pa je Śrīla Prabhupāda osnovao vlastitu instituciju.

Zbog toga je Śrīla Prabhupāda bio temeljito osuđivan. Pišući otprilike dvije i pol godine kasnije tajniku Misije Gauḍīya u Kolkati, [40] Śrīla Prabhupāda ponovno načinje ključnu temu suradnje, ponavljajući tu riječ, iznova i iznova, kao neki ritam na bubnju. Nedostatak suradnje navodi ne samo da bi ukorio svoju braću po Bogu, već da bi se mudro opravdao za osnivanje ISKCON-a:

. . . Što se tiče mog djelovanja na promicanju ciljeva Srila Bhaktisiddhante Sarasvatija Goswamija Maharaje, spreman sam surađivati s Misijom Gaudiye u svakom pogledu, ali ne znam pod kojim uvjetima vi želite surađivati sa mnom. Međutim, spreman sam prihvatiti bilo koje uvjete kako bih ostvario potpunu suradnju s vaše strane. Dakle, volio bih saznati pod kojim bi uvjetima naša suradnja bila moguća. U svakom pogledu sam spreman i čekat ću vaš odgovor sa zanimanjem.

Što se tiče toga da sam pokrenuo odvojenu organizaciju, „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne", to je bilo neizbježno jer nitko od naše braće po Bogu međusobno ne surađuje. Svi mi vodimo vlastitu instituciju, a razilaženje u mišljenju postoji i između Misije Gaudiye i Gaudiya Matha.

Stoga, ako sada bude moguće da se ujedinimo, ja ću biti prvi koji će prihvatiti ovu povoljnu priliku. No, bez obzira na druge, ako je Misija Gaudiye spremna surađivati sa mnom, spreman sam prihvatiti ovu suradnju pod bilo kojim uvjetima. Zato vas molim da me obavijestite o vašim uvjetima suradnje i bit će mi drago razmotriti ih. (690523 - Letter to Gaudiya Mission written from New Vrindaban, USA)

Tri dana nakon što je napisao ovaj odgovor, Śrīla Prabhupāda se povjerio svom učeniku Brahmānandi dāsi u pismu:

Što se tiče pisma iz Misije Gaudiye od dr. Syam Sundare Brahmacarija, odgovorio sam im tražeći od njih uvjete suradnje koje je spominjao. Da vidimo njihove uvjete, iako je to beznadežan posao. No, kao što znaš, u svakom slučaju, ja nikad ne gubim nadu. Dakle, pregovaram s njima da vidim kako bismo mogli surađivati. (690526 - Letter to Brahmananda written from New Vrindaban, USA )

Trebamo primijetiti da se Śrīla Prabhupāda nastavio truditi oko zajedničke suradnje sa članovima Gauḍīya Maṭha sve do posljednjeg daha.[41] Ta je upornost dokaz posvećenosti naredbi njegova duhovnog učitelja. Njegovo raspoloženje otkriva epigram: „To je beznadežan posao, ali ja nikad ne gubim nadu."

Śrīla Prabhupādino uporno pozivanje na zamisao o suradnji u ovim pismima otkriva da za njega ova riječ ima posebno značenje. Trebali bismo odvojiti malo vremena da bismo je dobro shvatili. Engleska riječ cooperation izvedena je iz latinskog korijena koji jednostavno znači „raditi zajedno s nekim", no u Prabhupādinim učenjima ovaj pojam dobiva duboko duhovno značenje. Na jednom predavanju (Seattle, 1968.), Prabhupāda svojom uobičajenom jednostavnošću razotkriva to značenje na sljedeći način: „Kad nešto učinite surađujući s Gospodinom, to se naziva bhakti." Prabhupāda naglašava da je ova suradnja s Kṛṣṇom u suštini dobrovoljna(681009 - Lecture - Seattle):

Mi smo osobe i Kṛṣṇa je osoba, a naš je odnos s Njim uvijek otvoren poput dobrovoljnog dogovora. Taj dobrovoljan stav: „Da, Kṛṣṇa, rado ću surađivati. Što god Ti kažeš." Ta je spremnost na poslušnost moguća jedino ako postoji ljubav. Prisiljavanje me neće navesti na to da se složim, ali ako postoji ljubav, o, rado ću to učiniti. To je bhakti. To je svjesnost Kṛṣṇe.[42]

Suradnja je suštinsko načelo svih zdravih društvenih odnosa, a na najuzvišeniji se način primjenjuje u duhovnosti. Gospodin je najpersonalniji i stoga je najdruštveniji jer se personalnost očituje samo u odnosu s drugim osobama. Zbog toga, kao što je Śrīla Prabhupāda mnogo puta rekao, „Kṛṣṇa nikad nije sam." Jednom je prilikom rekao: „Kad govorimo o Kṛṣṇi, ‘Kṛṣṇa' znači Kṛṣṇa sa Svojim bhaktama".[43] Gospodinovi bhakte čak postaju dio Njegova identiteta. Na tu činjenicu ukazuju sama Kṛṣṇina imena koja sadrže imena Njegovih povjerljivih bhakta: Yaśodānandana, Rāmānuja, Rādhārāmaṇa i tako dalje. Tako vrhunski apsolutni postaje vrhunski relativan jer stupa u odnose s raznim vrstama pojedinih bhakta. Zbog toga se sve te raznolikosti ugrađuju u još savršenije jedinstvo. Time se trancendentna relativnost očituje u obliku društva uzvišene i skladne suradnje. Djelujući u takvom odnosu, Gospodin i Njegovi pratioci vječno povećavaju svoju ljepotu, obilje, blaženstvo i znanje.

Za Gauḍīya-vaiṣṇavu spasenje znači uklopiti se u ovo najuzvišenije društvo – na primjer, biti prihvaćen u društvo šestorice Gosvāmīja ili krug gopīja koje služe Rati-mañjarī ili Lalitā-sakhī. Suprotno tome je prokletstvo: izdvajanje i isključenje. Nas – živa bića, otuđena od sebe samih, nespremna na suradnju, koja žive ovdje u izgnanstvu, zatvorena u samicu s neprobojnim zidovima vlastitog egoizma – neprestano se poziva da se vratimo kao potpuno integrirani članovi tog transcendentnog društva. Praksa pomoću koje postajemo dostojni da mu se pridružimo jest bhaktiyoga. Pomoću bhakti sve se više uklapamo u božansko društvo, sve smo bliže Kṛṣṇi i Njegovim pratiocima, a istodobno pokušavamo povesti druge sa sobom. „To je najuzvišenija yoga", rekao je Śrīla Prabhupāda 1968. u San Franciscu.

Nastavite li promicati ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe, primjenjivat ćete najuzvišeniju vrstu yoge. Nemojte da vas zavedu takozvane „yoge". Ovo je yoga. Yoga znači suradnja, suradnja sa Svevišnjim. (680317 - Lecture BG 07.01 - San Francisco)

Bhakti je yoga suradnje. Od svih duhovnih društava u ovom svijetu pokret saṅkīrtane nas najviše uvodi u ovu transcendentnu suradnju. Budući da je saṅkīrtana yuga-dharma u ovom dobu svađe, u Kṛṣṇino se kraljevstvo nećemo vratiti kao izdvojeni pojedinci, već svi zajedno. „Ondje ćemo imati drugi ISKCON", napisao je Śrīla Prabhupāda.[44]

Budući da suradnja unutar Gauḍīya Maṭha nije uspjela, bilo je neizbježno da Prabhupāda osnuje ISKCON. On je pažljivo oblikovao tu neizbježnu, novu instituciju, vjerno se držeći eklezioloških postavki institucije svoga duhovnog učitelja koja je tada već bila nepovratno razbijena. Pokazalo se da je osnivanje ISKCON-a u srpnju 1966. godine bio tek prvi od pet koraka od suštinske važnosti za obnovu pokreta Gospodina Caitanye. U ljeto 1966. ono što je nosilo veličanstven (ako ne i preuveličan) naziv „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" obuhvaćalo je sedamdesetogodišnjeg starca, trošnu trgovinu i malu skupinu raspuštene mladeži. Međutim, sjeme je posijano i urodit će plodom.[45] Prošle su još oko četiri godine dok se nisu pojavili svi potrebni elementi koji su ISKCON učinili dostojnim da bude plod i uspješno ispunjenje svrhe institucije Gauḍīya Maṭha.[46]

Međunarodno društvo za svjesnost Krišne. To je potpuno novo ime novog društva, ukrašeno zgodnom i potpuno suvremenom kraticom ISKCON. Premda je ime novo, vuče na dva vrlo stara imena koja otkrivaju da je društvo, iako novo, dobro povezani nastavak vlastitog drevnog i suvremenog naslijeđa. Śrīla Prabhupāda je englesku složenicu „svjesnost Krišne" predstavio kao prijevod sanskritske složenice kṛṣṇabhāvanāmṛta: „Stoga se naš pokret za svjesnost Kṛṣṇe naziva kṛṣṇa-bhāvanāmṛta-saṅgha, društvo onih koji su zadovoljni jednostavno time što razmišljaju o Kṛṣṇi" (ŚB 9.9.45, smisao). zu kṛṣṇa-bhāvanāmṛta-saṅgha, Prabhupāda odgovara da se ona tu prirodno podrazumijeva:

Onaj tko je zaokupljen kṛṣṇa-bhāvanāmṛtom ne traži nikakvu materijalnu dobrobit od Kṛṣṇe. Naprotiv, takva se osoba uvijek moli Gospodinu za blagoslov da može Njegove slave širiti svim svemirima.

Svjesnost Kṛṣṇe bhaktama koji ju posjeduju ne daje samo blaženstvo, već ih i potiče da je daju drugima, šireći je „po svim svemirima".

S obzirom na to, možemo vidjeti da izraz kṛṣṇa-bhāvanāmṛta podsjeća na važan stih iz Caitanya-caritāmṛte (CC Ādi-līlā 16.1):

vande śrī-kṛṣṇa-caitanyaṁ kṛṣṇa-bhāvāmṛtaṁ hi yaḥ
āsvādyāsvādayan bhaktān prema-dīkṣām aśikṣayat

Ponizno odajem poštovanje Śrī Caitanyi Mahāprabhuu koji je osobno kušao nektar zanosne ljubavi prema Kṛṣṇi i potom poučio svoje bhakte kako da to također učine. Tako ih je podučio o zanosnoj ljubavi prema Kṛṣṇi da bi ih inicirao u transcendentalno znanje.

Ovdje nalazimo da je priroda „zanosne ljubavi prema Kṛṣṇi" Gospodina Caitanye takva da je On sam kuša i da navodi druge na to. Bhakte koji prime kṛṣṇa-bhāvāmṛtu sami je doživljavaju i dijele drugima. Na taj način društvo svjesnosti Kṛṣṇe prirodno postaje „međunarodno".

Dva Mahāprabhuova imena pojavljuju se u prvom dijelu ovog stiha: kṛṣṇa-caitanya i kṛṣṇa-bhāvāmṛta. Ona su gotovo istoznačna jer oba upućuju na osobu čija je svjesnost zaokupljena Kṛṣṇom pa je „svjesnost Kṛṣṇe" jednako dobar prijevod za oba izraza.[47] Tako se ime samoga Gospodina Caitanye – prevedeno na hrvatski kao „svjesnost Kṛṣṇe" – nalazi u imenu društva koje je Śrīla Prabhupāda osnovao.

Još jedan povijesni praotac „Međunarodnog društva za svjesnost Krišne" jest „viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhā". Ove se riječi pojavljuju u svečanom proglasu kojim završava svaka knjiga Śrīla Jīva Gosvāmījeve Bhāgavata-sandarbhe. Riječ sabhā znači „društvo", a riječ viśva „cijeli svijet", za što može poslužiti pojam „međunarodno". Možemo smatrati da se izraz vaiṣṇava-rāja – doslovce „kralj vaiṣṇava" – odnosi na Gospodina Caitanyu, kao što stoji u članku iz Sajjana-toṣaṇīja koji izvještava o ponovnom osnivanju društva 1919. godine, od strane Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure:[48] „Śrī Caitanyadeva je sam Kṛṣṇacandra, kralj svih vaiṣṇava u svijetu, Viśva-Vaiṣṇava-rāja. Skup Njegovih bhakta je Śrī Viśva-Vaiṣṇava-rāja-sabhā." Ako ove riječi, „svjesnost Krišne", u imenu Prabhupādina društva sadrže ime Śrī Kṛṣṇe Caitanye i ako se vaiṣṇava-rāja odnosi na Śrī Kṛṣṇu Caitanyu, onda i naziv „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" dokazuje svoju odanost viśvavaiṣṇava-rāja-sabhi. Međutim, ako se vaiṣṇava-rāja protumači tako da se odnosi na vodeće bhakte koji su dostigli napredne razine svjesnosti Kṛṣṇe,[49] Śrīla Prabhupādin engleski naziv njegove institucije poslužit će jednako dobro. U svakom slučaju, vidimo da izraz „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne" kroz mnoštvo asocijacija i aluzija govori da društvo pod tim imenom ostaje snažno povezano s tradicijom Gauḍīye iz koje crpi snagu. Istodobno, to društvo oživljava spomenutu tradiciju kako bi je, nadograđenu radi multikulturalne djelotvornosti na svjetskoj pozornici, proslijedilo dalje.

Pritom Śrīla Prabhupāda ostaje vjeran svojim velikim prethodnicima u toj tradiciji. 1919. godine njegov je duhovni učitelj službeno obnovio Bhaktivinoda Thākurinu Viśva-Vaiṣṇava-Sabhu, vraćajući joj staro ime koje glasi: Viśva-Vaiṣṇava-Rāja-Sabhā. Tom je prilikom Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura rekao da vječno postojeće društvo „Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabha" koje je sišlo u ovaj svijet s Mahāprabhuom i njegovim pratiocima, ponekad prekrije iluzorna energija. No, moćni se bhakte pojavljuju kako bi ga ponovno oživjeli i raspršili tamu ovog svijeta.

Tako je nakon Śrīla Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure i Śrīla Baladeve Vidyābhūṣaṇe, Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhā bila gotovo neprimjetna, sve dok „399. Gaura ere (1885. A. D.), sjajna zvijezda na nebeskom svodu svemira vaiṣṇava nije ponovno osvijetlila Śrī Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhu". Ova „sjajna zvijezda" bio je Bhaktivinoda Ṭhākura, „sluga kralja svih vaiṣṇava", koji je duhovnom energijom i postignućima obogatio svoju obnovljenu i oživljenu Sabhu. 1919. godine, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura doradio je i osnažio Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhu, uvodeći u tradiciju Gauḍīye organizirani redovnički red propovjednika sannyāsīja i brahmacārīja okupljenih u hramovima. Misija se brzo širila diljem Indije i prvi put upala na tlo Europe, da bi se ponovno ugasila na trideset dugih godina. 1966. u New Yorku, utemeljujući posve sam svoju tradiciju na zapadu i ustanovivši da je ono što je ostalo od Gauḍīya Maṭha postalo „beskorisno"[50], Śrīla Prabhupāda je, idući stopama svojih uzvišenih prethodnika, još jednom obnovio Viśva-vaiṣṇava-rāja-sabhu koja je sada postala Međunarodno društvo za svjesnost Krišne sa svojstvenim stilom.

Śrīla Prabhupāda. Sljedbenici su dobivali inicijacije, bilo ih je sve više i za kratko su vrijeme počeli otvarati hramove, jedan za drugim, u San Francisku, Montrealu, Los Angelesu, potom Bostonu i tako dalje. Bhakte su napredovali u pravilima učeništva pa su mogli sve bolje shvatiti svoga duhovnog učitelja. Kao što se mahā-mantra postupno razotkriva onima koji je pravilno pjevaju i mantraju, tako se duhovni učitelj razotkriva učenicima koji ga pravilno slijede. Kao posljedica toga, „Swami" i „Swamiji" postao je „Śrīla Prabhupāda". To se dogodilo u Bostonu, tijekom neslužbenog razgovora. Govinda dāsī se prisjeća:

Sve do tad, do svibnja 1968., svi su ga znali kao Swamijija. Dakle, Goursundar [Govinda dāsīn suprug] je odlučio da me želi zvati Govindaji. Pitao je Prabhupādu, a on mu je odgovorio: „Ne, ustvari, ‘ji' je trećerazredan način oslovljavanja. Bolje je da je ne zoveš Govindaji." Čuvši to, ciknula sam. Sjedila sam točno ispred njega kad sam ga pitala: „Pa, ako je to trećerazredan način oslovljavanja, zašto te zovemo sa ‘ji'? Zašto te zovemo ‘Swamiji'?" On je rekao: „To nije jako važno." Ja sam rekla, „O, ne, jako je važno. Ako je to trećerazredan način oslovljavanja, onda te ne želimo tako zvati. Želimo te oslovljavati na najbolji, prvorazredan način. Stoga nam reci kojim bismo te imenom mogli pravilno oslovljavati." Bio je vrlo ponizan, jako je oklijevao, ali ja sam ga stisla, „To moramo promijeniti", pa je odgovorio: „Možete me zvati Gurudev, Guru Mahārāj ili Prabhupāda." Na to sam rekla: „To su tri naziva. Treba nam jedan. Koji je od njih najbolji?" a on je odgovorio: „Śrīla Prabhupāda je lijepo, to je najbolje." Ja sam rekla: „Od danas ćemo te zvati Śrīla Prabhupāda." Obavijestila sam sve bhakte, a nekima od njih se novo ime nije svidjelo jer je nekako zahtjevno za izgovoriti, „Prabhupāda". „Swamiji" nekako lakše teče. No od tada smo ga postupno počeli zvati Śrīla Prabhupāda.[51]

Premda od presudnog značenja, promjena je uvedena neprimjetno i usputno. To ne bi bilo tako s „Gurudeva" ili „Guru Mahārāja" jer se oba izraza često koriste u svakodnevici. No, „Prabhupāda" je poseban.

Ta se riječ pojavljuje u Caitanya-caritāmṛti (CC Madhya 10.23), gdje se navodi da je Kāśī Miśra oslovio samoga Gospodina Caitanyu kao „Prabhupādu". Śrīla Prabhupāda komentira:

Riječ prabhupāda, koja se odnosi na Śrī Caitanyu Mahāprabhua, značajna je u ovom stihu. S tim u vezi, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Prabhupāda komentira: „Śrī Caitanya Mahāprabhu je sama Svevišnja Božanska Osoba, Śrī Kṛṣṇa, i svi Ga Njegovi sluge oslovljavaju imenom Prabhupāda. To znači da postoji mnogo prabhua koji staju pod okrilje Njegovih lotosnih stopala." Čistom se vaiṣṇavi obraćamo s prabhu i ovaj način oslovljavanja predstavlja standardno ponašanje među vaiṣṇavama. Kad se mnogi prabhui nalaze pod okriljem lotosnih stopala jednog prabhua, njega se naziva Prabhupādom. Śrī Nityānanda Prabhu i Śrī Advaita Prabhu se također nazivaju Prabhupāda. Śrī Caitanya Mahāprabhu, Śrī Nityānanda Prabhu i Śrī Advaita Prabhu su svi viṣṇu-tattva, Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Viṣṇu. Stoga su sva živa bića pod Njihovim lotosnim stopalima. Gospodin Viṣṇu je svačiji vječni gospodar, a predstavnik Gospodina Viṣṇua je Gospodinov povjerljivi sluga. Takva osoba djeluje kao duhovni učitelj vaiṣṇava-početnika. Stoga je duhovni učitelj jednako vrijedan poštovanja kao Śrī Caitanya Mahāprabhu ili Gospodin Viṣṇu osobno i zbog toga mu se obraćamo s Oṁ Viṣṇupāda ili Prabhupāda.

U našoj liniji, izraz „Prabhupāda" posebno se koristio pri ukazivanju počasti uzvišenim osobama kao što su šestorica Gosvāmīja i, stoljećima kasnije, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura.[52] Ova titula tako stavlja osnivača ISKCON-a u elitno društvo. Osim toga, korištenje titule „Śrīla Prabhupāda" od strane gurua i učenika otkriva uzvišenu i iznimnu bliskost između tih uglednih osoba i njihovih postignuća.

Skoro godinu dana nakon razgovora s Govindom dāsī, dvadeset i treći broj Back to Godheada (18. travnja 1969.) posvećuje čitave dvije stranice naslovu „Prabhupāda" da bi radosno objavio ovu titulu.[53] „Prabhupād" se pojavljuje samo jednom u broju 25 (iz rujna 1969.), (1969 Back to Godhead Number 25), a nakon toga vrlo brzo postaje standard. ‘Swamiji' se na stranicama Back to Godheada pojavljuje posljednji put u broju 27. (1969 Back to Godhead Number 27) [54]

Već smo opisali redoslijed ključnih koraka ili stupnjeva kojim je, pod Śrīla Prabhupādinim budnim okom, oblikovan ISKCON:

Osnivanje institucije pod imenom „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne".

Ukazivanje počasti njegovu osnivaču titulom „Prabhupāda".

Tri su se još značajnija elementa ISKCON-ove morfologije tek trebala očitovati i to se konačno dogodilo početkom 1971. godine. To su:

Dodatno ukazivanje počasti Prabhupādi titulom OsnivačĀcārya.

Osnivanje GBC-ja, Upravnog tijela ISKCON-a.

Kupovanje zemlje za svjetsko sjedište ISKCON-a u Śrīdhām Māyāpuru i svečano postavljanje temelja za hram vedskog planetarija.

Tako je sve ključne elemente ISKCON-a postavio njegov Osnivač-Ācārya.[55]

Osnivač-Ācārya. Trebalo je vremena dok ova vrlo opravdana Śrīla Prabhupādina titula nije zauzela odgovarajuće mjesto. U vrijeme kad se to dogodilo, 1970. godine, titulu Ācārya, samu po sebi, smatralo se ne samo neodgovarajućom, nego i uvredljivom. No, očito je Śrīla Prabhupāda od samog početka točno znao što želi.

Unatoč tome, odmah po osnivanju ISKCON-a 1966. godine, u zaglavlju Śrīla Prabhupādinih osobnih memoranduma njegov se položaj prikazuje jednostavno kao: „Acharya: Swami A.C. Bhaktivedanta."[56] Taj redak, „Acharya: Swami A.C. Bhaktivedanta", doživio je i javnu promidžbu na glasovitom letku „Ostanite zauvijek visoko" iz rujna 1966.[57] Proučimo li prvih nekoliko godina Back to Godheada, [58] nigdje nećemo naći službeni dopis ili natpis u impresumu sa Śrīla Prabhupādinim imenom i njegovim položajem u odnosu na ISKCON – osim u dvije poprilično zapanjujuće iznimke.[59] Pojavljujući se samo u drugom (12. rujna 1966.) i četvrtom broju (15. prosinca 1966.), oblikovane na isti način, istog formata i stila, te iznimke kao da ukazuju na Śrīla Prabhupādinih ruku djelo. Ostaje, međutim, nejasno zašto se isti natpis ne pojavljuje nigdje drugdje.

U drugom i četvrtom broju Back to Godheada, na gotovo čitavoj prvoj unutarnjoj strani nalazi se Śrīla Prabhupādina fotografija. (Riječ je o dvije različite fotografije, a na svakoj od njih je Śrīla Prabhupāda ispred velikog brijesta u Tompkins Square Parku. Obje su iz istog članka iz časopisa The East Willage Other.) Iznad svake fotografije piše:

NJEGOVA BOŽANSKA MILOST
A ispod::
SWAMI A.C. BHAKTIVEDANTA
OSNIVAČ-ACHARYA
MEĐUNARODNO DRUŠTVO ZA SVJESNOST KRIŠNE, INC.

Nakon ova dva broja, titula Osnivač-Ācārya nestaje sve do broja 28 (iz kasne 1969.),[60] u kojem se ponovno pojavljuje kao dio načina oslovljavanja, gotovo istovjetnog s onim iz spomenutih časopisa s kraja 1966. U broju iz 1969. godine, Śrīla Prabhupādina fotografija zauzima cijelu prvu stranicu, a ispod nje je dovoljno mjesta za:

SRI SRIMAD A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI
OSNIVAČ ACARYA ISKCON-A I NAJVEĆI PREDSTAVNIK
SVJESNOSTI KRIŠNE U ZAPADNOM SVIJETU.

Prošla je, međutim, skoro čitava godina prije nego li je Śrīla Prabhupādin položaj ponovno tako predstavljen. Potom, s 36. brojem Back to Godheada (krajem 1970. godine) (1970 Back to Godhead Number 36) počinje redovito standardno predstavljanje Śrīla Prabhupāde na koje smo danas navikli, a čiji se prototip nalazi u prva dva broja Back to Godheada – velika fotografija iznad njegova imena i u cijelosti opisan njegov položaj:

Njegova Božanska Milost A A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda
Osnivač-Ācārya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne

Iako je trebalo vremena da se titula Osnivača-Ācārye uhoda u primjeni, jasno je da ju je Śrīla Prabhupāda imao na umu od samog početka. Precizno oslovljavanje Prabhupāde kao Osnivača Ācārye koje se pojavljuje u navedena tri broja iz ranih dana zacijelo je bilo rijetko i neredovito. No izgleda da su sva tri slučaja bila dobro usklađena sa nekim zajedničkim uzorkom – kao da su posložena prema uredničkom stilskom obrascu – do te mjere da možemo primijetiti da iza toga stoji Śrīla Prabhupādina ruka.

Ozbiljna kriza 1970. – ukratko opisana na početku ovog komentara – navela je Śrīla Prabhupādu da poduzme oštre mjere da bi učvrstio svoj pokret.[61] Jedna od njih bila je uspostavljanje strogih standarda za korištenje izraza Osnivač-Ācārya kao njegove titule u odnosu s ISKCON-om. Prabhupāda je članovima ISKCON-a time želio jasno dati do znanja koliko je važno da dublje razumijemo njegov položaj te da to uvijek imamo na umu.

Zašto je to tako važno? Duhovna snaga ISKCON-a ovisi o tome. Ta je duhovna moć na početku ISKCON-a u potpunosti proizlazila iz Śrīla Prabhupāde. Slijedeći njegove upute, njegovi učenici – premda nezreli i nepostojani – postali su i sami opunomoćeni njegovom moći. Samo s bhaktama početnicima koji su djelovali kao njegovi izvršitelji i predstavnici, Śrīla Prabhupāda je do 1971. proširio svjesnost Kṛṣṇe diljem svijeta. Osim sve većeg broja hramova u Sjevernoj Americi, ISKCON-ovi su centri osnovani u Londonu, Parizu, Hamburgu i Tokiju, a pokret je sve više jačao. Kako je Śrīla Prabhupāda to mogao postići? Čuvajući u srcu naredbu svoga duhovnog učitelja kao svoje najveće blago i bezuvjetno služeći tu naredbu, Śrīla Prabhupāda je – premda sam i bez ičije pomoći – bio u stanju podignuti pokret Hare Kṛṣṇa točno s mjesta na kojem ga je ostavio Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura te ga nadograđivati s istom odlučnošću kojom je i njegov duhovni učitelj bio nadahnut. Zadivljujuće je da je cilj koji su skoro dvadeset godina namjeravale postići ujedinjene snage velike institucije na kraju ostvario jedan jedini predstavnik Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure djelujući sam.

Tako je Śrīla Prabhupāda i sam dobio uvid u moć učeništva i stava služenja, dokazavši ga svojim djelovanjem. Izgledalo je da je, zahvaljujući isključivo tom stavu služenja, jedna te ista božanska energija – gaura-śakti – nastavila djelovati bez prestanka, samo se prenosila s jednog pogodnog instrumenta na drugi. Pred Prabhupādom je bio izazov kako usaditi to isto umijeće duhovnog služenja u svoje učenike. Bude li uspio, oni će ga prenijeti dalje, kao živuće kulturno naslijeđe ISKCON-a. Budu li njegovi sljedbenici u stanju dostojno primiti njegovu ostavštinu, razvijajući je i nadograđujući kao što je i on to činio, održavajući duh suradnje i služenja u središtu svih djelatnosti – njegovo će djelo Osnivača-Ācārye uroditi plodom. Śrīla Prabhupāda je u istom razdoblju pristao na zahtjev nekih svojih učenika da ga oslovljavaju posebnom, osobnom praṇāmamantrom.[62] Obično bi zadatak sastavljanja mantre u čast svog gurudeve zapao nekog u tome vještog učenika. Budući da u to vrijeme nijedan Śrīla Prabhupādin učenik nije bio dovoljno duhovno i u jezičnom smislu napredan, Prabhupāda se našao u neugodnom položaju da sam smisli mantru. Posljedica toga je da nam je Prabhupāda dao vlastitu predstavu o sebi – kako je razmišljao o sebi i kako je htio da ga se mi sjećamo dok svakodnevno prizivamo njegovo prisustvo:

namas te sārasvate deve gaura-vāṇī-pracāriṇe
nirviśeṣa-śūnyavādi-pāścātya-deśa-tāriṇe

Sārasvata je ime iz ovog stiha po kojem Śrīla Prabhupāda želi da ga se sjećamo – ime koje je povezano s njegovim duhovnim učiteljem. Sārasvata je njegov patronim koji znači „sin (ili učenik) (Bhaktisiddhānte) Sarasvatīja".[63] Prabhupāda objašnjava (CC Ādi 10.84, smisao): „Kao članovi pokreta svjesnosti Kṛṣṇe mi pripadamo obitelji – učeničkom slijedu Sarasvatīja Gosvāmīja i stoga se nazivamo Sārasvatama. Stoga se duhovnom učitelju odaje poštovanje kao sārasvata-devi, članu Sārasvata obitelji (...)" Dakle, njegovo je ime u praṇāma-mantri jednostavno ime njegova duhovnog učitelja koje je uz pomoć par gramatičkih preinaka (promjenom prvog a u ā i promjenom završetka riječi) postalo njegovo [Prabhupādino]. Time Sārasvata otkriva duboku i blisku povezanost te upućuje na to da postignuća sina, koji ih je ostvario u očevo ime, pripadaju ocu, njegovu tvorcu i voditelju. U ovom slučaju, sin doslovce predstavlja oca: „represent" (engl.) znači „re-present" – predstavlja ga iznova i iznova.

Śrīla Prabhupādina praṇāma-mantra prepoznaje ga kao onoga tko promiče (pracāriṇa) učenja Gospodina Caitanye (gauravāṇī) na zapadu (pāścatya-deśa). Njegovo je postignuće bilo zajednički cilj Gauḍīya Maṭha koji je 1933. godine samo dotakao tlo Europe, ali nije učinio ništa više od toga. Da je taj cilj bio tada ostvaren – posebice izgradnja hrama u Londonu – Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura bi bio osobno otišao na zapad.[64] Stjecanjem okolnosti, izgledalo je da je njegova želja ostala neispunjena. No, s vremenom, pokazalo se da je imao jednog vjernog Sārasvatu koji mu je ispunio tu veliku želju.

Sārasvata-deva ukazuje da je nositelj tog imena nastavak postojanja Sarasvatīja Ṭhākure u drugačijem obliku. U tom je obliku Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura uspio ispuniti svoju veliku čežnju. Kad je njegov najposvećeniji sluga, Śrīla Prabhupāda, shvatio da se približava uspjehu[65] pod nazivom „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne", prihvatio je titulu Osnivača-Ācārye. Ovaj Śrīla Prabhupādin samouvjereni čin upućuje na to da je tada mogao prepoznati konačan uspjeh Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure u uspostavljanju svjesnosti Kṛṣṇe kao svjetskog pokreta te na činjenicu da je Śrīla Sarasvatī Ṭhākura ostvario ovaj uspjeh kroz svog Sārasvatu.

U Śrīla Prabhupādinoj se praṇāma-mantri prepoznaju dva postignuća: sveoubuhvatno promicanje predanog služenja Svevišnjega Gospodina te opovrgavanje nihilizma i impersonalizma. To su bili i ciljevi Gauḍīya Maṭha, institucije na čelu s Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom, kao i prepoznatljiva postignuća sampradāya-ācārya.

Značajno je da je Śrīla Prabhupāda mogao prepoznati vlastiti uspjeh i prihvatiti počast koja mu s pravom pripada, bez imalo ponosa. S vremenom se pokazalo da je shvatio da će, unatoč svim zaprekama, moći ispuniti naredbu svoga duhovnog učitelja. Shvatio je da je opunomoćen. Prirodna je osobina duhovne psihologije koja se očituje kod velikih bhakta i svetaca, da iskustvo opunomoćenja neizbježno prati iskustvo iznimne poniznosti. Što opunomoćenost više rađa plodovima, to se poniznost sve više povećava. Ovaj se nerazdvojan spoj velikih postignuća i velike poniznosti nalazi izvan dosega iskustava običnih materijalista. Oni o tome nemaju pojma.

Kad su očiti pokazatelji uspjeha počeli krasiti njegov uloženi trud, Śrīla Prabhupāda ga nije smatrao toliko vrijednim, već je pripisivao zasluge drugima i bio pun zahvalnosti.

U nekoliko se nezaboravnih prilika povjerio prilikom javnih izlaganja. Na primjer, Śrīla Prabhupāda je, govoreći svojim učenicima koji su se okupili u Londonu 22. kolovoza 1973. da bi obilježili Śrī Vyāsa-pūju, rekao sljedeće:

Svatko tko je povezan s ovim pokretom nije obično ljudsko biće. On je zapravo oslobođena duša. Iskreno se nadam da će moji učenici koji su nam se danas pridružili, čak i ako umrem, nastaviti s mojim pokretom, iskreno se nadam. (. . .) Moj je Guru Mahārāja, Njegova Božanska Milost Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Prabhupāda, također pokušao poslati svoje učenike na zapad da propovijedaju kult Gospodina Caitanye. (. . .) Možda znate da me je na našem prvom susretu zamolio da propovijedam. Tada sam bio mladić od svega dvadeset pet godina i imao sam obitelj. Dakle, trebao sam se pridružiti i odmah ispuniti njegovu želju, ali zbog toga što nisam imao sreće nisam mogao odmah ispuniti njegovu naredbu. Međutim, u sebi sam odlučio da to moram učiniti. Stoga, bolje ikada nego nikada, ispunio sam ovu naredbu sa sedamdeset godina, a ne s dvadeset pet. Zapravo sam protratio toliko mnogo vremena. To mogu shvatiti. (. . .) Poruka je bila tu kad sam imao dvadeset pet godina, ali sam počeo sa sedamdeset, ali nisam zaboravio poruku. Kako bih inače učinio sve ovo? To je činjenica, jednostavno sam tražio pogodnu priliku kako bih to učinio. U svakom slučaju, iako sam počeo kasno, sa sedamdeset godina, uz pomoć mojih učenika ovaj pokret pušta korijenje i širi se diljem svijeta. Zato vam se moram 73 zahvaliti. Sve je to zbog vas. Meni ne pripadaju nikave zasluge, već vama, jer mi pomažete ispuniti naredbu moga Gurua Mahārāje. (730822 - Lecture Festival Appearance Day, Sri Vyasa-puja - London)

Kasnije te iste godine, Śrīla Prabhupāda je u Los Angelesu izrazio slično mišljenje, s još vidljivijim osjećajima, na dan odlaska svoga duhovnog učitelja. (VB: Predavanje, 31. prosinca 1973.):

Dakle, tako sam se postupno vezao za djelatnosti Gauḍīya Maṭha, a milošću Kṛṣṇe, posao mi nije baš dobro išao. [smijeh] Da. Kṛṣṇa kaže yasyāham anugṛhnāmi hariṣye tad-dhanaṁ śanaiḥ. Ako netko uistinu želi biti Kṛṣṇin bhakta i istovremeno zadržava svoje materijalne vezanosti, tada mu Kṛṣṇa obično oduzima sve materijalno tako da može postati, htio sam reći, sto postotno ovisan o Kṛṣṇi. To se ustvari dogodilo u mom životu. Bio sam prisiljen pristupiti ovom pokretu i prihvatiti ga vrlo ozbiljno. Sanjao sam da me Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura poziva: „Molim te, pođi sa mnom!" [stanka] Ponekad sam bio užasnut: „O, što je ovo? Moram se odreći obiteljskog života? Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura me poziva? Moram prihvatiti sannyāsu?" Oh, bio sam užasnut, ali sam nekoliko puta vidio kako me poziva. U svakom slučaju, njegovom sam milošću bio prisiljen napustiti svoj obiteljski život, svoj takozvani poslovni život, a on me je na neki način naveo da propovijedam njegovo evanđelje. Dakle, ovo je značajan dan. Ja se pomalo trudim oko onoga što je on želio, a svi vi mi pomažete. Stoga bih vam se trebao još više zahvaliti. Vi ste zapravo predstavnici moga Gurua Mahārāje [počinje plakati] jer mi pomažete da izvršim naredbu moga Gurua Mahārāje. (. . .)

Kad su Indijci koji su ga cijenili počeli hvaliti Śrīla Prabhupādu kao mađioničara ili čudotvorca, on je poricao da posjeduje bilo kakve posebne moći. Slijede njegove riječi koje izgovorio u Bombayu, 9. siječnja 1973.:

Da, ne bismo trebali biti previše ponosni i misliti: „Napravio sam nešto čudesno." Zašto? Ponekad mi ljudi ukazuju toliko počasti: „Swamijī, napravio si čudo." Ne mislim da sam učinio nešto čudesno. Što sam napravio? Nisam mađioničar, ne znam činiti čuda. Ja jednostavno predstavljam Bhagavad-gītu kakva jest, to je sve. Ako mi pripadaju nekave zasluge, to je samo zbog toga. Svatko to može učiniti. Bhagavad-gīta je tu i svatko može predstaviti Bhagavad-gītu kakva jest i ona će čudesno djelovati. Ja nisam mađioničar. Ne znam mađioničarske trikove i yoga-siddhīje... Moja je jedina zasluga da ne želim s ovim čistim učenjem Bhagavad-gīte pomiješati nikakav nitkovluk, to je sve. To je moja zasluga. Kakvo god da je čudo učinjeno, to je samo na temelju ovog načela. To je sve. (721127 - Lecture BG 02.23 - Hyderabad)

Upravni odbor (Governing Body Commission). Komešanje u ISKCON-u 1970. godine pružilo je Śrīla Prabhupādi priliku da ispuni još jednu neostvarenu želju Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, a ta je osnivanje upravnog tijela koje bi upravljalo čitavom institucijom. To je jedna od posljednjih uputa koje je Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pred kraj života dao svojim učenicima.[66] Nepoštivanje te naredbe je, prema Śrīla Prabhupādi, uzrokovalo raspad Gauḍīya Maṭha (CC Ādi 12.8, smisao):

U početku, u vrijeme dok je Oṁ Viṣṇupāda Paramahaṁsa Parivrājakācarya Aṣṭottara-śata Śrī Śrīmad Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Prabhupāda bio prisutan, svi su učenici složno djelovali, ali je među njima došlo do neslaganja odmah po njegovu odlasku. Jedna se strana strogo držala uputa Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, dok je druga izmislila vlastiti način ostvarivanja njegovih želja. Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura je pred kraj života naložio učenicima da osnuju upravno tijelo i složno rade na misiji. Nije naredio određenoj osobi da postane sljedeći ācārya. No, neposredno nakon što je napustio tijelo, njegovi su vodeći tajnici bez ovlaštenja skovali planove da zauzmu položaj ācārye, pa su se razdijelili na dvije struje [na „Misiju Gauḍīye" u Kolkati i na „Gauḍīya Maṭh" u Māyāpuru] oko toga tko će biti sljedeći ācārya. Zbog toga su obje strane postale asāra, beskorisne, jer, budući da su prekršile naredbu duhovnog učitelja, nisu bile ovlaštene. Unatoč naredbi duhovnog učitelja da osnuju upravno tijelo i vrše misionarske djelatnosti Gauḍīya Maṭha, te su dvije neovlaštene struje pokrenule sudski proces koji nakon četrdeset godina još traje bez konačne odluke. Mi stoga ne pripadamo nijednoj struji. Budući da su dvije strane, zbog zauzetosti raspodjelom materijalnih dobara institucije Gauḍīya Maṭha, prestale sa propovijedanjem, mi smo prihvatili misiju Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure i Bhaktivinode Ṭhākure, misiju propovijedanja kulta Caitanye Mahāprabhua diljem svijeta, pod zaštitom svih dosadašnjih ācārya i vidimo da je naš ponizan pokušaj postao uspješan. Slijedili smo načela koja je Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura posebno objasnio u svom komentaru na stih iz Bhagavad-gīte koji počinje s vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana (BG 2.41). Prema ovoj uputi Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure, dužnost je učenika da strogo slijedi naredbe duhovnog učitelja. Tajna uspješnog napretka u duhovnom životu jest učenikova čvrsta vjera u naredbe duhovnog učitelja. (. . .) Svaku djelatnost trebamo prosuditi po rezultatu. Članovi skupina samozvanih ācārya koji su zauzeli posjede Gauḍīya Maṭha zadovoljni su, ali nisu uspjeli napredovati u propovijedanju. Stoga po rezultatu njihova djelovanja trebamo znati da su asāra, beskorisni. Međutim, ISKCON, Međunarodno društvo za svjesnost Krišne, koje strogo slijedi gurua i Gaurāṅgu, svakim danom postaje sve uspješnije diljem svijeta.

Osnivanje Upravnog tijela ISKCON-a (Governing Body Commission) 28. srpnja 1970. bila je Śrīla Prabhupādina druga moćna protumjera, usmjerena na sprečavanje rasta klice razjedinjenja u ISKCON-u. GBC je vrsta institucije (komiteta)[67]koja i zahtijeva i potiče suradnju. Vodeći učenici Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure nisu uspjeli osnovati takvo upravno tijelo. Da se Gauḍīya Maṭh nije rascjepkao zbog njihova neposluha, mnogi bi učenici Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure surađivali na zapadu. Po slijedu događaja, Śrīla Prabhupāda je došao sam i sam je ponovno pokrenuo pokret za svjesnost Krišne. Kad su njegova braća po Bogu aktivno ili pasivno odbila suradnju, nije mu preostalo ništa drugo nego da postane jedinstveni ācārya na čelu ISKCON-a.

A opet, njegov je duhovni učitelj zahtijevao da ga na čelu institucije naslijedi upravno tijelo. Śrīla Prabhupāda je ovaj nalog primio k srcu. Ovo je bila još jedna neispunjena želja Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, a Śrīla Prabhupāda, vjerni Sārasvata, odlučio ju je ispuniti. Namjeravao je osnovati takav odbor, nadgledati njegov razvoj i pripremiti ga da djeluje kao njegov nasljednik na čelu ISKCON-a.

U Indiji je običaj da ācārya svoju instituciju ostavi izabranom nasljedniku. Korak koji je Śrīla Prabhupāda poduzeo godine 1970. – osnivanje GBC-ja – omogućio mu je da 1977. u prvoj stavci oporuke izjavi sljedeće: „Upravno će tijelo (Governing Body Commission) biti najviši upravni autoritet čitavog Međunarodnog društva za svjesnost Krišne." Osnivajući GBC i proglašavajući ga svojim izabranim nasljednikom na čelu ISKCON-a, Śrīla Prabhupāda se pobrinuo da naredba Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure nastavi učinkovito djelovati i donositi plodove u ovom svijetu.

Śrīla Prabhupāda je posljednju fazu postavljanja suštinskih elemenata ISKCON-ove duhovne morfologije pokrenuo u istom razdoblju. Nakon velikih poteškoća i mnogih neuspjeha, uzrokovanih uglavnom pasivnim i aktivnim protivljenjem njegove braće po Bogu.[68] Śrīla Prabhupāda je u Māyāpuru uspio kupiti zemlju za ISKCON te je uskoro razotkrio svoje planove za gradnju monumentalnog hrama. Pišući Govinda dāsī iz Kolkate (28. svibnja 1971.) izjavio je:

Bit će ti drago čuti da smo kupili oko pet jutara zemlje u Mayapuru, rodnom mjestu Gospodina Caitanye, gdje planiramo održati veliku svečanost u trajanju od dva tjedna, s početkom na Janmastami. Tada će se postaviti kamen temeljac (za hram). Želim da tom prilikom svi moji vodeći učenici dođu u Indiju. Postoji 50 centara, pa barem jedan iz svakog centra treba sudjelovati u ovom značajnom događaju (. . .) (710528 - Letter to Govinda dasi written from Calcutta)

Obredom postavljanja temelja za hram, Śrīla Prabhupāda se obavezao da će dovršiti to zdanje. Stjecajem okolnosti, postavljanje temelja bilo je odgođeno sve do Gaura Pūrṇime 1972. a narednih je godina sudba opetovano vraćala vođe ISKCON-a pred nacrte projekta. No, Śrīla Prabhupādina je posvećenost, položena 1972. poput neke prisege, pokazala da sadrži moć koja je upravljala tim trudom preko, ispod, oko i kroz sve zapreke da bi Hram vedskog planetarija mogao izrasti iz naplavljenog tla Antardvīpe.

Śrīla Prabhupāda je kupovanje zemlje u Māyāpuru za „svjetsko sjedište" ISKCON-a i izgradnju veličanstvenog hrama na njoj smatrao velikim prioritetom. Njegovi su vodeći učenici postupno počeli shvaćati koliko mu je to značilo. Na primjer (SPL 5:9):

Tijekom posjete Kolkati [u studenom 1971.], Prabhupāda je govorio i o svojim planovima za Māyāpur. NaraNārāyaṇa napravio je model zgrade koju je ISKCON trebao izgraditi na nedavno kupljenoj zemlji i Prabhupāda ga je pokazao svojim posjetiteljima i zamolio ih da pomognu. Vidjevši koliko je Prabhupāda bio zaokupljen ovim projektom, Girirāja se dobrovoljno ponudio da pomogne na bilo koji način. „Izgleda da postoje dvije stvari koje najviše želiš", rekao je Girirāja. „Želiš da se tvoje knjige dijele i želiš izgraditi hram u Māyāpuru." „Da", Prabhupāda je rekao, smijući se. „Da, hvala ti."

Dublji uvid u Śrīla Prabhupādine prioritete stječemo ako shvatimo ovaj hram u svijetlu Gauḍīya-vaiṣṇavske ekleziologije koja, kao što smo vidjeli, leži u samom temelju institucije Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Već smo rekli 78 da je Śrīla Prabhupāda izgradio ISKCON na temelju te iste ekleziologije. U članku u The Harmonistu opisano je (uz osvrt na stih iz Brahma-saṁhite 5.46) da Śrī Caitanya Maṭh u Māyāpuru u instituciji Gauḍīya Maṭha predstavlja središnji, „očinski" hram, a svi drugi hramovi njegovi su ogranci: „Gaudiya Matha (u Kolkati) i Sri Chaitanya Matha međusobno se razlikuju kao i dvije svjetljike od kojih je jedna upalila drugu." Središnji hram, smješten u Māyāpuru, duhovnom predjelu (Śvetadvīpi), koji je sišao u ovaj svijet, uistinu jest vidljivi dvojnik svoga transcendentalno smještenog izvornog oblika, u kojem Gospodin i ācārya vječno prebivaju zajedno. Razni ogranci predstavljaju mjesta obučavanja novaka za služenje u ācāryinom prebivalištu u transcendentnom Māyāpuru. Budući da je glavni ili „očinski" hram institucije smješten na granici između dva svijeta, on služi kao neka vrsta ulaza. Njegove grane, iako rasprostranjene po čitavom materijalnom svijetu, zahvaljujući povezanosti sa središtem također djeluju kao ulazi.

Smješten u središtu, Śrī Caitanya Maṭh nas samom svojom arhitekturom – ukrasima i svime što mu pripada – podučava duhovnoj znanosti koja uspostavlja acintya-bhedābheda-tattvu, objedinjujuće načelo koje omogućava postojanje spomenutog ulaza. Popločani put za parikramu oko glavne kupole vodi posjetitelja do susreta s obličjima četvorice vaiṣṇavskih Osnivača-Ācārya, jednim za drugim, postavljenih u zasebne kapelice na vanjskim zidovima kupole. Jednako su razmaknuti oko osnove kupole, ali ih sama konstrukcija povezuje oko Śrī Caitanya Maṭha.

Svaki od tih Osnivača-Ācārya isticao je određeno učenje glede odnosa između Gospodina i njegovih energija. Premda su ta učenja ispravna, svako od njih je i nepotpuno, tvrdi Niśkānta Sānyāl u knjizi Sree Krishna Chaitanya. No, učenja Gospodina Caitanye, uobličena kao acintya-bhedābheda-tattva, pomiruju ih, usklađuju i dovode do savršenstva (SKC 164). Hram otjelovljuje učenja Gaudīya-vaiṣṇava te predstavlja činjenicu – koja je temeljito predstavljena u knjizi Sree Krishna Chaitanya – da Mahāprabhu, yuga-avatāra, nudi svrhu i savršenstvo teizma.

Gledano s kozmološke razine, on oslikava, uobličuje i osvjetljava spoznaju istinitosti učenja acintya-bhedābheda-tattve – da se ništa ne razlikuje od Kṛṣṇe, a ipak se Kṛṣṇa razlikuje od svega.[69] Ispod glavne kupole hrama svemir je prikazan onakav kakvim ga doživljavaju oni koji nemaju ograničenu sposobnost gledanja: prožet i povezan s Kṛṣṇom, kao i Njegovim energijama. Hram se time suprotstavlja naveliko proširenim pogrešnim gledištima koja Kṛṣṇu razdvajaju od Njegovih energija. Prvo je put monizma ili impersonalizma (nirviśeṣa-vāda), koje poriče postojanje božanskih energija i svodi Božju osobnost i Njegovu kreaciju na iluziju. Drugo je gledište put materijalizma ili nihilizma (śūnyavāda), koje priznaje samo energije koje nemaju nikakva izvora ili osnove.

Prikazujući poveznice između Gospodina i kreacije, taj nam hram može poslužiti kao neka vrsta zemljovida koji pokazuje put do božanskog (uključujući razne postaje, obilaske i skretanja na putu). Postavljene na unutarnjim zidovima kupole, koncentrične galerije koje vode prema gore predstavljaju posjetitelju niz umjetničkih prikaza predjela kojima je Gopa-kumāra prošao dok je putovao kroz mnoštvo materijalnih i duhovnih područja, sve do Śrī Kṛṣṇe u Vṛndāvani, kao što je to opisao Sanātana Gosvāmī u Bṛhat-Bhāgavatāmṛti. Hram time prikazuje uzdizanje do konačnog odredišta koje sva svjesna bića povlači prema gore.

To je posljednji od pet koraka koje je Śrīla Prabhupāda poduzeo do 1972. kojim su zaokružene sve suštinske komponente ISKCON-a. Hram upotpunjuje cjelokupnu duhovnu strukturu vidljivog ISKCON-a. Centre i hramove rasprostranjene diljem svijeta ujedinjuje mreža koja ih povezuje sa centrom u Śrīdhām Māyāpuru. Poput jako raširenog korijenja koje crpi vodu i opskrbljuje trup stabla, Śrīla Prabhupādin ISKCON dovodi uvjetovane duše u Māyāpur, gdje središnji hram otvara kapiju k višim dimenzijama. Poput trupa stabla, diže se u visine, obilato se granajući u duhovnom nebu. To je djelo Osnivača-Ācārye. Osnivač-Ācārya otvara aveniju koja nas kroz svemir vodi do transcendencije. Predstavljajući nam ovaj uzvišeni put – od dna najdubljeg korijena do vrha najvišeg lista – Osnivač-Ācārya se pobrinuo i za njegovo redovito održavanje i za obučene vodiče koji će upućivati, štititi i ohrabrivati putnike. On ga neprestano nadgleda, sve dok postoje oni koji djeluju pod njegovim vodstvom. Ovaj se put do zemlje živih u određenom smislu ne razlikuje od njegova tvorca. Nazivajući svoju tvorevinu imenom ISKCON, Śrīla Prabhupāda ju je tako organizirao da ovu potpuno duhovnu rukotvorinu mogu uočiti ne samo mudri (koji mogu prepoznati ono što vide pred sobom), već čak i budalasti (koji to ne mogu). Posebno je za ove potonje stvorio veliku lepezu vidljivih ulaza na ovaj put, rasprostranjenih po mreži koja pokriva cijeli svijet. Sve završava u centru u Antardvīpi, gdje je kozmološka topografija veličanstvenog puta predstavljena na čudesan način i gdje je svaki korak na tom putu do transcendencije detaljno ucrtan. Ovaj se hram time razotkriva kao svemirski portal ili kapija koja vodi preko nebeskih predjela do Kṛṣṇinih vječnih carstava.[70]

Śrīla Prabhupādini istaknuti mūrtiji u ISKCON-ovim hramovima i centrima ukazuju da on čuva ulaze na taj put. Na njihovu ušću u Navadvīpa-dhāmi, Śrīla Prabhupādinu nadmoćnu nazočnost u svim ovozemaljskim ISKCON-ovim centrima objavljuje njegov blistavi i zlatni oblik u puṣpa-samādhīju. S te osmatračnice nadgleda ulaz u veliki hram, kapiju koja vodi prema krajnjem prolazu. A onda, na kraju tog prolaza u Śvetadvīpi, Śrīla Prabhupāda osobno predvodi dobrodošlicu i okupljanje novopridošlica u vječni, transcendentni ISKCON u gaura-līli.[71] Tako Śrīla Prabhupādina duhovna avenija sigurno dovodi oporavljene i izbavljene jīve do najvišeg odredišta.

Naš je Osnivač-Ācārya obilježio početak tog projekta svojom prvom knjigom Lako putovanje na druge planete i nastavio u tom smjeru pišući, tiskajući te dijeleći knjige, istodobno gradeći svjetsku instituciju. Njegovo se djelo nastavlja i sad je konačno okrunjeno razvojnim vrhuncem, Hramom vedskog planetarija, koji ujedinjuje Bhāgavatam i Bhāgavatu, knjigu i osobu. Taj hram predstavlja suštinu i središte tvorevine Osnivača-Ācārye te ukazuje na pravo središte svijeta u svetom Śrīdham Māyāpuru, duhovnom predjelu koji je sišao u ovaj svijet.

Svaki od „četvorice Osnivača-Acharya u Željeznom dobu" napisao je tumačenje Vedānte koje je obnovilo Vedavyāsino teističko, vaiṣṇavsko razumijevanje tog spisa. Svaki od njih ga je energično podučavao i obučavao druge da učine isto. Tako je razbijena iluzorna fasada impersonalizma pa se izvorna vedska siddhānta promicala diljem Indije. Prema opisu Bhaktivinode Ṭhākure, ta su četvorica pripremali teren za Śrī Caitanyu Mahāprabhua koji je najpovjerljivije otkrivenje iz Veda učinio dostupnim svima putem saṅkīrtane. Mahāprabhu je Svoje najpovjerljivije pratioce nadahnuo da sustavno uobliče Njegova učenja u vidu acintya-bhedābheda-tattve, što je obuhvatilo i upotpunilo sustave četvorice Osnivača-Ācārya. Ti su Mahāprabhuovi bliski pratioci nosili posebnu titulu „Prabhupāda".

Potom su se pojavila još dva Mahāprabhuova sljedbenika koji su nosili titulu „Prabhupāda": Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Prabhupāda i A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda. Prvi od njih je praktično uobličio strategiju i taktiku za sustavno promicanje Mahāprabhuova pokreta diljem svijeta, a drugi je taj plan sproveo u cijelosti. Titula „Osnivača-Ācārye" unutar institucije Gauḍīya Maṭha čuvala se za Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru Prabhupādu, no stjecajem okolnosti on nije mogao osobno dovršiti svoje planove i utemeljiti svjesnost Kṛṣṇe u zapadnim zemljama. Međutim, A.C. Bhakivedanta Swami Prabhupāda je u njegovo ime, poznavajući najdublje želje svoga duhovnog učitelja, nastavio od točke do koje je došao Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura te je u sljedećih dvanaest godina uspostavio yuga-dharmu u cijelom svijetu. Tako je, milošću Śrī Caitanye Mahāprabhua i njegovih instrumenata, još jedna osoba koja nosi spomenutu titulu uspješno dovršila i proširila samilosna zalaganja četvorice Osnivača-Ācārya.

Śrīla Prabhupādina izvanredna postignuća zacijelo dokazuju da zavređuje tu titulu, ali u ovom slučaju to ne znači da je pokrenuo „novu sampradāyu". On je nastavio tradiciju vjerno prenoseći učenja i praksu kakve je primio u Gauḍīya-sampradāyi, a to je učinio na sebi svojstven način, upečatljiv i odlučan, na temelju svoje spoznaje. Zbog toga je pod njegovim vodstvom osvježena i oživljena Gauḍīya-sampradāya uspjela pustiti korijenje izvan svog prirodnog staništa, diljem kugle zemaljske, šireći se posvuda.

Povijesno gledano, Gauḍīya-sampradāya pojavljuje se kao grana Brahmā-Madhva-sampradāye jer se Gospodin Caitanya, izvor sve četiri sampradāye, pojavio kao bhakta (bhakta-rūpa). Kao takav, tražio je i prihvatio pravu vaiṣṇavsku inicijaciju u jednoj od četiri vjerodostojne sampradāye. No, Njegova su se učenja, koja su sistematizirala i nadopunila šestorica Gosvāmīja, toliko jasno razlikovala od standardnih učenja zajednice Madhvinih sljedbenika, u kojoj je bio iniciran, da se na Mahāprabhuove sljedbenike prirodno gledalo kao na neku drugu zajednicu ili sampradāyu. Kad je Baladeva Vidyābhūṣana zbog toga bio izazvan da dokaže vjerodostojnost iste, uspješno je odgovorio pišući gauḍīya-vaiṣṇavsko tumačenje Vedanta-sutre, Govindabhāṣyu. Tako je Gauḍīya-sampradāya na početku osamnaestog stoljeća službeno prihvaćena kao zasebna sljedba.

Osim toga, Gauḍīya-sampradāya ima poseban položaj i ne možemo je smatrati nekom novom sampradāyom, samo jednom od mnogih drugih. Zapravo, trebamo pravilno shvatiti da je Gauḍīya-sampradāya objedinjeni dovršetak i savršenstvo četiri sampradāye koje su već postojale u Kali-yugi. To je mišljenje, kroz svoju spoznaju i otkrivenje, izložio Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura te ga je zabilježio u svojoj vizionarskoj knjizi Śrī 83 Navadvīpa-dhāma-mahātmya iz godine 1890. On ondje detaljno, poput očevidca, opisuje kako je Śrīla Jīva Gosvāmī (nedugo nakon odlaska Gospodina Caitanye) prošao navadvīpa-parikramu pod vodstvom Prabhua Nityānande. Tom prilikom Nityānanda Prabhu otkriva Śrī Jīvi kako je svaki od četvorice OsnivačaĀcārya u Kali-yugi, dok je bio na hodočašću u Jagannātha Purīju ili Navadvīpi, bio blagoslovljen povjerljivim otkrivenjem budućeg dolaska yuga-avatāre. [72] Zatraživši da to drže u tajnosti, Gospodin Caitanya svakog od njih nadahnjuje da svojim djelovanjem pripremi tlo za Njegovu pojavu u budućnosti. Na primjer, Gospodin se Madhvācāryi pojavljuje u snu i kaže (NDM 68):

Svi znaju da si Moj vječni sluga. Kad se pojavim u Navadvīpi, prihvatit ću tvoju sampradāyu. Sada idi svuda i pažljivo iskorijeni sve pogrešne spise māyāvādīya. Razotkrij slave obožavanja Gospodinova Božanstva. Kasnije ću Ja proširiti tvoja čista učenja.

Kad se Gospodin Caitanya ukazao Nimbādityi (Nimbārki) obavijestio ga je da će On u budućnosti razotkriti savršeno učenje koje će obuhvatiti, obnoviti, ujediniti i upotpuniti učenja sve četvorice Osnivača-Ācārya (NDM 73):

Kasnije, kad pokrenem pokret saṅkīrtane, osobno ću propovijedati suštinu četiriju vaiṣṇavskih filozofija. Od Madhve ću uzeti dvije bitne stavke: potpuno poražavanje filozofije māyāvāde i služenje Kṛṣṇina Božanstva, odnosno prihvaćanje Božanstva kao vječnoga duhovnog bića. Od Rāmānuje ću prihvatiti dva uzvišena učenja: poimanje bhakti koje nije zagađeno karmom i jñānom te služenje bhakta. Iz Viṣṇusvāmījevih učenja prihvatit ću dva glavna elementa – osjećaj isključive ovisnosti o Kṛṣṇi i put rāga-bhakti, a od tebe ću usvojiti dva uzvišena načela: neophodnost prihvaćanja utočišta Rādhe i visoko uvažavanje ljubavi gopīja prema Kṛṣṇi.

U konačnici, silazak Gospodina Caitanye sam po sebi predstavlja vrhunac tih sampradāya. Taj vrhunac objavljuje novi početak, s Mahāprabhuom kao začetnikom neprocjenjivo velikodušnog otkrivenja, sa šestoricom Gosvāmīja kao njegovim prvim primateljima i prenositeljima te sa Śrīla Prabhupādom kao ācāryom koji je utemeljio i razvio svjetsku zajednicu Kṛṣṇinih bhakta, krsteći je kao „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne". Začeto je društvo zatim oplemenio životnom silom svoje praktične spoznaje. Postavio je temelje najvažnijeg hrama kao svjetskog sjedišta međunarodnog društva u Antardvīpi, odnosno Śvetadvīpi koja je sišla u ovaj svijet, iz koje njegovo društvo svijetu prenosi otkrivenje Śrī Kṛṣṇe Caitanye i cijeli svijet vodi natrag k Njemu.

Śrīla Prabhupādina praktična spoznaja. Jako smo sretni što nam je Śrīla Prabhupāda poprilično otvoreno opisivao kako je stekao praktičnu spoznaju i kako mu je ta spoznaja omogućila da ispuni želju svoga duhovnog učitelja i učini pokret Gospodina Caitanye svjetskom misijom. Śrīla Prabhupāda je iznio značajno otkriće godine 1968. u hramu u Los Angelesu, prilikom obilježavanja odlaska Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Gledajući u redove mladih američkih lica pogleda uprtih u njega, Śrīla Prabhupāda se pitao naglas:

Rođen sam u jednoj, a moj Guru Mahārāja u drugoj obitelji. Tko je mogao znati da ću stati pod njegovo okrilje? Tko je mogao znati da ću doći u Ameriku? Tko je mogao znati da ćete mi se vi, američki mladići, pridružiti? Sve je to Kṛṣṇa uredio. Mi ne možemo shvatiti kako se stvari odvijaju.

Śrīla Prabhupāda potom nastavlja pripovijedati što se sve zbilo do tog dana u Los Angelesu.

Godine 1936., danas je 9. prosinca 1968., to znači prije trideset dvije godine, u Bombayu sam vodio nekakav posao i iznenada sam – možda na današnji datum, negdje između 9. i 10. prosinca, u pismu svom Guruu Mahārāji (koji u to vrijeme nije bio dobrog zdravlja, pa je boravio u Jagannātha Purīju, na obali oceana) napisao: „Dragi učitelju, tvoji učenici – brahmacārīji i sannyāsīji – izravno te služe, a ja imam obitelj, ne mogu živjeti s tobom i ne mogu te lijepo služiti. Tako da ne znam... Kako da te slu- 85 žim?" To je bila samo zamisao. Razmišljao sam o tome kako da ga služim, „Kako ga mogu ozbiljno služiti?"

Sjeme iz kojeg je sve izniklo bila je „samo zamisao". Nezadovoljan sa svojom zauzetošću poslom i smatrajući se sputanim obvezama svoje āśrame, Prabhupāda je nagonski („iznenada") pisao svome Guruu Mahārāji, ponizno iznoseći zamolbu, jecaj svoga srca. Osjećao se zarobljen položajem koji mu je onemogućavao prikladno služenje, no ipak je to snažno želio. Stoga je duhovnom učitelju priznao svoju želju i nezadovoljstvo.

Prabhupāda nastavlja:

Dakle, odgovor je bio označen datumom 13. prosinca 1936. U tom mi je pismu napisao: „Dragi moj taj i taj, drago mi je što sam primio tvoje pismo. Mislim da bi trebao pokušati proširiti naš pokret na engleskom jeziku." To je napisao. „To će biti dobro za tebe i za ljude koji će ti pomoći." To je bila njegova uputa. Nakon toga, 31. prosinca 1936. napustio je tijelo – dakle, napisao je pismo samo dva tjedna prije svog odlaska. Vrlo sam ozbiljno prihvatio tu naredbu duhovnog učitelja, ali nisam mislio, „Morat ću učiniti to i to..." U to sam vrijeme bio obiteljski čovjek. Sve je to Kṛṣṇa uredio. Kṛṣṇa će nam pružiti sve pogodnosti pokušamo li ozbiljno služiti duhovnog učitelja i držati se njegove naredbe. To je tajna. Premda nije bilo moguće – nikad nisam mislio. . .

Bila je to zapanjujuća, neočekivana, nepraktična i potpuno nevjerojatna naredba. „Proširi naš pokret na engleskom jeziku." Zapravo, ona je bila vrhunac propovijedanja Gauḍīya Maṭha i značila je: Idi na zapad – u Europu, u Ameriku. Bila je to dobro poznata naredba koju su već dobili mnogi lideri, brahmacārīji i sannyāsīji iz Gauḍīya Maṭha. Međutim, ovog ju je puta dobio obiteljski čovjek koji posluje u Bombayu, zapleten u obiteljske obveze i trgovinu, koji pomaže hramu koliko god može. Bio je, kako mi to danas kažemo, „član kongregacije". Prabhupāda priznaje da nije mogao ni zamisliti određene okolnosti u kojima bi se to moglo ostvariti. („Nisam mislio, ‘Morat ću učiniti to i to'.", „Premda nije bilo moguće – nikad nisam mislio...") Unatoč tome, on ju je „vrlo ozbiljno" shvatio. Ujedno je to bila njegova posljednja izravna razmjena s duhovnim učiteljem. To 86 joj je dalo još veću težinu. (Sigurno se sjetio da je ova naredba bila jeka one od prije četrnaest godina kad je prvi put susreo Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru.) Iako je iz početka bio zbunjen, shvatio je da joj mora ozbiljno pristupiti. Kako će se to uopće dogoditi? Kako se pokazalo kasnije, dogodilo se „po Kṛṣṇinu uređenju".

No, bilo je potrebno još nešto. Što to potiče Kṛṣṇu da uredi takve stvari? To je iskrenost učenika. „Kṛṣṇa će nam pružiti sve pogodnosti pokušamo li ozbiljno služiti duhovnog učitelja i držati se njegove naredbe. To je tajna."[73] Ovo predstavlja Śrīla Prabhupādinu „praktičnu spoznaju".

Prabhupāda potom pripovijeda kako je, ponovno po Kṛṣṇinu uređenju, naučio ovu tajnu:

Premda nije bilo moguće – nikad nisam mislio – ali sam to donekle ozbiljno shvatio proučavajući tumačenje Bhagavad-gite Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure. U Bhagavad-giti se nalazi stih, vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana. U vezi s ovim stihom, Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura komentira da riječi svoga duhovnog učitelja trebamo prihvatiti kao svoj život i dušu. Posebnu uputu duhovnog učitelja trebamo pokušati izvršiti bez odstupanja, ne mareći za vlastitu dobrobit ili gubitak.

Ovo je neposredan izvor Prabhupādina nadahnuća. Tu je spoznaju doživio dok je čitao komentar Viśvanāthe Cakravartīja Ṭhākure na Bhagavad-gitu 2.41. i ona je ključ koji je otvorio naredbu duhovnog učitelja. Postala je temelj njegova života i postignuća te „jedina tajna" njegova uspjeha. Uvijek i iznova se, izravno i neizravno, osvrtao na ovaj ključni trenutak u svom životu[74]kada je bio blagoslovljen spoznajom da se treba potpuno posvetiti, bez obzira na sve, i učiniti naredbu duhovnog učitelja svojim životom i dušom. Samo zbog te posvećenosti, Kṛṣṇa ga je doveo u Ameriku i učinio uspješnim:

Stoga sam se u tom duhu pokušao malo potruditi. Dao mi je sve pogodnosti da ga služim. Stvari su se tako odigrale da sam u ovom stadiju, u starosti, došao u vašu zemlju. Vi također ozbiljno prihvaćate ovaj pokret i pokušavate ga shvatiti. Sad imamo nešto knjiga i stoga su nekakvi temelji ovog pokreta tu.

Prabhupāda potom zahtijeva od svojih učenika da pokažu jednaku posvećenost njegovoj naredbi kakvu je on pokazao prema naredbi svoga Gurua Mahārāje:

Dakle, danas, prilikom obilježavanja odlaska moga duhovnog učitelja, kao što ja pokušavam ispuniti njegovu volju, tako ću vas također zamoliti da, po mojoj želji, ispunite istu naredbu. Ja sam starac i mogu preminuti svakog trenutka. To je zakon prirode. Nitko ga ne može zaustaviti. Tome se ne treba čuditi, ali moja je molba vama na ovaj povoljan dan odlaska moga Gurua Mahārāje da nastavite širiti ovaj pokret, s obzirom da ste donekle shvatili suštinu ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe. Pokušajte ga proširiti. (681209 - Lecture Festival Disappearance Day, Bhaktisiddhanta Sarasvati - Los Angeles)

„Ispuniti njegovu volju"" igra je riječima. Naravno, ovaj izraz znači ispuniti nečiju naredbu, ali predstavlja i službeni pravni izraz po kojem nečija imovina postaje vlasnišvo njegovih nasljednika. Śrīla Prabhupāda je svojom posvećenošću ispunjavanju volje Bhaktisiddhānte Sarasvatīja od njega naslijedio neobičnu moć da proširi svjesnosti Kṛṣṇe i ovom prilikom izgovara svoju oporuku: „Tako ću vas zamoliti da, po mojoj želji, ispunite istu naredbu. Ja sam starac." Prabhupāda nas je svojom voljom učinio svojim nasljednicima. Kao u oporuci, kaže da će, prihvatimo li njegove upute, one prenijeti na nas istu moć izbavljanja ljudi, pružajući im utočište Kṛṣṇinih stopala.

„Tako ću vas zamoliti da, po mojoj želji, ispunite istu naredbu." Ovo je izvanredan trenutak: čin je prenošenja duhovne moći kojom svi mi možemo postati opunomoćeni, kao što je i sam Śrīla Prabhupāda postao opunomoćen. Śrīla Prabhupāda nam potom govori što predstavlja tu „istu naredbu":

(. . .) barem ste donekle shvatili suštinu pokreta svjesnosti Kṛṣṇe. Trebate ga pokušati dalje proširiti. Ljudi ispaštaju jer im nedostaje ova svjesnost. Kao što se svakodnevno molimo bhaktama:

vāñchā-kalpatarubhyaś ca kṛpā-sindhubhya eva ca

patitānāṁ pāvanebhyo vaiṣṇavebhyo namo namaḥ

Život vaiṣṇave, Gospodinova bhakte, posvećen je dobrobiti ljudi. Većina vas pripada kršćanskoj zajednici i znate da je Gospodin Isus Krist rekao da je žrtvovao sebe zbog vaših grešnih djela. To je odlučnost Gospodinovih bhakta. Oni ne mare za vlastitu udobnost. Budući da vole Kṛṣṇu, Boga, oni vole sva živa bića jer sva živa bića imaju odnos s Kṛṣṇom. To i vi morate naučiti. Ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe znači da trebamo postati vaiṣṇave i suosjećati s patnjom čovječanstva.

Naredbu „proširi naš pokret na engleskom jeziku" koju je primio, prenio je sad u sljedećem obliku: „postanite vaiṣṇave i suosjećajte s patnjom čovječanstva." Śrīla Prabhupāda je ovo primio k srcu, kao što to pjesma nalaže:

guru-mukha-padma-vākya, cittete kariyā aikya,
āra nā kariha mane āśā

„Stopi riječi s lotosnih usta Śrī Gurudeve sa svojim srcem; ne teži ničemu drugom."

Śrīla Prabhupādina postignuća dokaz su moći tih uputa. Mnogi su drugi primili istu naredbu od Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, ali pokazalo se da je samo on pokazao vyavasāyātmikābuddhi.

Śrīla Prabhupāda je stoga osnovao novu organizaciju koja bi u cjelini i u svakom dijelu trebala otjeloviti i unaprijediti tu spoznaju – spoznaju koja se očituje kao nepokolebljiva, neumorna posvećenost da se napaćenom čovječanstvu posvuda podijeli čista ljubav prema Bogu.

Napaćeno čovječanstvo. Snažno suosjećanje s patnjom čovječanstva, s namjerom da mu se pruži što više pomoći za što kraće vrijeme, jako je izraženo kod Śrīla Prabhupāde (koji je to naslijedio od Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure) i ono prirodno poprima oblik goruće potrebe za prikupljanjem i postrojavanjem materijalnih, ljudskih, novčanih sredstava, kao i infrastrukture te organizacije – s ciljem pružanja što je moguće veće pomoći u što kraćem vremenskom razdoblju. Izum Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure trebao je stvoriti ujedinjenu, usklađenu instituciju koja bi to mogla ostvariti. Kad se dobrovoljna služba bhakta racionalno organizira i uskladi, njezina se djelotovorna energija, povezana i usredotočena, višestruko povećava.

Da bi mogla djelovati na duge staze i naširoko te zajedničkim snagama u tom smjeru, instituciji je neophodan jedinstven oblik. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmi je zbog toga zahtijevao organizaciju u kojoj krajnji autoritet ne počiva na osobnosti jednoga autokratskog ācārye, već upravnog odbora koji je nazvao „Governing Body Commission". Gauḍīya Maṭh nije uspio uspostaviti ovaj ustroj i stoga je, prema Prabhupādi, postao beskoristan.

Upravni odbor. Upravni je odbor suvremena zapadnjačka organizacija namijenjena skupnom upravljanju i nadzoru. Śrīla Prabhupāda je postavio već poznate standardne elemente te organizacije: godišnji sastanci, odluke koje se prihvaćaju na temelju 90 glasanja većine članova, slijeđenje pravila službenog parlamentarnog slijeda (kao što je opisano u Robertovom pravilniku), tajnik bilježi prihvaćene odluke u zapisnik i tako dalje.

Model „jednoga autokratskog ācārye" je stariji, osnovni i možda instinktivno prirodniji oblik organizacije. To je standardni obrazac u indijskoj kulturi, za koji možemo reći da se razvio iz modela jednog sannyāsīja i njegovih učenika brahmacārīja. S vremenom, kad institucija izraste oko jednoga, moćnoga, karizmatičnog učitelja ili vođe – kao posljedica postupnog nakupljanja sljedbenika, zemlje, hramova, konačišta i bogatih donatora – osoba koja je na vrhu mora biti dovoljno duhovno napredna da bi odoljela iskušenju u vidu moći, novca, slave i sličnoga. Istodobno, prilika za upravljanje i uživanje u takvim pogodnostima može privući upravo pogrešnu osobu koja stoga mora glumiti da je ravnodušna prema takvim stvarima. U takvim slučajevima, licemjerje, osuđivanje, „zabijanje noža u leđa", podvale i slično, mogu postati uobičajeni događaji pa stoga institucije teže raspadanju.

Prednost je upravnog odbora u tome što je moć raspoređena na više ljudi, a njegovi se članovi međusobno provjeravaju i uravnotežuju. Prirodno, institucija je mnogo stabilnija: nastavlja postojati čak i ako u određenom razdoblju nema karizmatičnog vođe kao pojedinca. S druge strane, omogućuje postojanje dvaju ili više vrhunski osposobljenih vođa. U upravnom su tijelu oni prednost – što ih je više, tim bolje. No, ako postoji samo jedan čelnik, samo će nekolicina vrlo sposobnih vođa biti ispravno uključena, dok će se ostali osjećati neispunjeno i nedovoljno uposleno, što je plodno tlo za rascjep.

Zbog toga je upravno tijelo mnogo stabilniji i snažniji model koji se lakše oporavlja od modela jednog ācārye. Međutim, što ako postoji znatan broj posebno opunomoćenih, možemo reći, „samoobasjanih" ācārya u tom odboru? Hoće li oni sve raskomadati? Ne. Ako su uistinu napredni u svjesnosti Kṛṣṇe, zacijelo će primjerom pokazati načelo služenja lotosnih stopala Śrīla Prabhupāde kroz suradnju i tako još ojačati upravno tijelo.

NAŠ GLAVNI IZAZOV

Śrīla Prabhupāda je upravo tako ustrojio ISKCON. Osnovao je Upravno tijelo (GBC) 1970. god. te je nadgledao njegovo postupno uhodavanje i razvoj. Izjavom da želi „na stotine i tisuće duhovnih učitelja" u ISKCON-u ukazao je da će se službeni odnos između gurua i učenika odvijati unutar ujedinjene institucije pod vodstvom GBC-ja. U takvoj će organizaciji mnogi gurui moći skladno djelovati i surađivati s drugim liderima i menadžerima.

Stotine i tisuće duhovnih učitelja. 17. kolovoza 1966. u New Yorku, držeći predavanje na stihove iz Bhagavad-gīte 4.34–38, Śrīla Prabhupāda je rekao:

Dakle, nikome nije zabranjeno da postane duhovni učitelj. Svatko može postati duhovni učitelj pod uvjetom da poznaje znanost o Kṛṣṇi. (. . .) Bhagavad-gītā je znanost o Kṛṣṇi. Ako je netko savršeno poznaje, postaje duhovni učitelj. (. . .) Stoga su nam potrebne stotine i tisuće duhovnih učitelja koji su shvatili ovu znanost o Kṛṣṇi i propovijedaju je diljem svijeta. (. . .) Zbog toga smo osnovali ovo društvo i pozivamo sve iskrene duše da mu se pridruže, postanu duhovni učitelji te da propovijedaju ovu znanost diljem svijeta. (660815 - Lecture BG 04.34-38 - New York)

Śrīla Prabhupāda je svoja očekivanja objasnio Tuṣṭa-kṛṣṇi: (VB: Pisma, 2. prosinca 1975.)

Od svakog se učenika očekuje da postane Acarya. Acarya znači onaj tko poznaje upute spisa, praktično ih se pridržava u životu i poučava svoje učenike o njima. Nastavi se uvježbavati vrlo strogo i tako ćeš biti vjerodostojan guru, a na temelju istog načela možeš prihvaćati učenike. No, zbog pravila ponašanja, običaj je da za vrijeme života tvoga duhovnog učitelja dovedeš buduće učenike njemu, a u vrijeme njegova odsustva ili odlaska učenike možeš prihvaćati bez ikakvih ograničenja. To je zakon učeničkog slijeda. Želim da svi moji učenici postanu vjerodostojni duhovni učitelji i prošire svjesnost Kṛṣṇe posvuda. To će jako usrećiti i mene i Kṛṣṇu.

Ovdje je, kao i u mnogo drugih slučajeva, Śrīla Prabhupāda izrazio potrebu za velikim brojem gurua te svoju želju da mu „svaki učenik" u tome pomogne. Budući da je snažno želio da njegovi učenici i sljedbenici ostanu unutar ISKCON-a, imao je u vidu veliko povećanje duhovne i materijalne sile, stvorene djelotvornošću i međusobnim nadopunjavanjem u služenju kroz suradnju. Kad radimo i propovijedamo zajedno, organizirano i usklađeno, naša unutarnja i izvanjska snaga narastu daleko više od pukog zbroja snaga svih pojedinaca.

U konačnici, naš proces je saṅkīrtana, ne samo kīrtana, i stoga nam je za razumijevanje potpunog značenja prefiksa saṁ – koji ne ukazuje samo na zajedništvo, već i na temeljitost, silinu i potpunost – neophodna spoznaja.

Međutim, sve dok je Śrīla Prabhupāda bio prisutan kao jedini ācārya i dīkṣā-guru, ovaj je ustroj neminovno ostao u obliku zametka, djeteta u utrobi majke, s još nerazvijenim oblikom i funkcijama. Jasno je da GBC nije mogao u potpunosti preuzeti ulogu „vrhovnog upravnog tijela" dok je Prabhupāda bio fizički prisutan i Śrīla Prabhupāda je ostao jedini guru. Trebalo je pričekati da se pokaže cjelokupan rezultat njegova rada.

Tako nam je Śrīla Prabhupāda prepustio zadatak da nakon njegova odlaska u cijelosti razvijemo oblik i funkcije ISKCON-a radi učinkovitog djelovanja u ovom svijetu. Jedan od glavnih izazova je integrirati odnos gurua i učenika – koji s pravom i sam po sebi podrazumijeva duboku odanost i posvećenost guruu kao osobi – u šire društvo koje u određenoj mjeri zahtijeva višu, sveobuhvatniju odanost. Ta je odanost naša zajednička vjernost Osnivaču-Ācāryi Śrīla Prabhupādi, a dokazuje se u praksi međusobnom suradnjom unutar struktura koje nam je povjerio, da bismo ispunili njegovu najdublju želju.

Međusobna suradnja. Temelj suradnje je ljubav. „Čitavo društvo izvršava moja naređenja, ne zato što sam ja nadređeni", rekao je Śrīla Prabhupāda. (Philosophy Discussion on Arthur Schopenhauer).

Postoji ljubav. Bez ljubavi to ne možete učiniti. U vama je nešto ljubavi prema meni i zbog toga izvršavate moje naredbe. Inače bi to bilo nemoguće. Ni ja to ne bih mogao učiniti. Vi ste stranci, Amerikanci, a ja sam došao iz druge zemlje. Nemam [bankovni] račun. Niti vam mogu narediti: „Morate to učiniti, inače ću vas ukoriti." Zbog toga što postoji ljubav. To je odnos iz ljubavi. Mogu se usuditi i ukoriti vas, ali vi u svakakvim okolnostima izvršavate moje naredbe jer je osnovno načelo ljubav, a čitava naša filozofija jest ljubav.[75]

23. svibnja 1977. Śrīla Prabhupāda je izgovorio poznatu izjavu o provjeri naše ljubavi. Tamāla Kṛṣṇa Goswami je zabilježio:

Śrīla Prabhupāda je naglašavao: „Vaša će se ljubav prema meni vidjeti po tome kako ćete ovu instituciju održavati nakon mog odlaska. Imamo ugled i ljudi osjećaju našu težinu. To se treba održati. Ne kao Gauḍīya Maṭh. Nakon odlaska Gurua Mahārāje pojavilo se toliko mnogo ācārya."[76]

Bhakti Caru Swami bio je nazočan kad je Śrīla Prabhupāda to izjavio. On se prisjeća:

Kad je Śrīla Prabhupāda za vrijeme svojih posljednjih dana bio u Vṛndāvani, Tamāla Kṛṣṇa Mahārāja običavao je čitati naglas pisma koja su bhakte pisali Śrīla Prabhupādi, a Njegova Božanska Milost diktirao je odgovore i ponekad nešto komentirao. Jednom je jedan bhakta htio ponuditi svoju dugovječnost Śrīla Prabhupādi kako bi mogao nastaviti biti s nama na ovom planetu. Bilo je to vrlo nježno pismo, ispunjeno osjećajima. Međutim, Śrīla Prabhupāda je reagirao na prilično neobičan način i komentirao da ćemo našu pravu ljubav prema njemu pokazati time što međusobno surađujemo kako bismo nastavili s njegovom misijom. Ovaj mi je događaj ostavio vrlo dubok dojam u srcu i postao sam svjestan da je najbolji način da pokažem ljubav prema Śrīla Prabhupādi moja suradnja s bhaktama ISKCON-a koji s tolikom ozbiljnošću služe Njegovu Božansku Milost kako bi nastavili s njegovom misijom.[77]

Śrīla Prabhupāda je u svojim posljednjim danima od nas tražio čvršći dokaz ljubavi od dirljivog otvaranja srca, koliko god da je bilo iskreno. On kaže da će ga uvjeriti naša međusobna suradnja oko razvijanja njegove misije nakon njegova odlaska.

Śrīla Prabhupāda je postavio taj standard – djelovanje koje odaje puno više od gorljivih riječi – koji otkriva i suštinu vāṇī-seve čime možemo dostići njegovo društvo i zadržati ga.

Osim toga, pravo značenje riječi saṅkīrtana jest zajedno surađivati u svrhu širenja svjesnosti Kṛṣṇe. Śrīla Prabhupāda je to prekrasno objasnio:

Čak je i Gospodin Caitanya Mahāprabhu – On je sam Bog, Kṛṣṇa osobno – mislio da to sam neće moći izvesti. Tako se osjećao. To je smisao ovog stiha. Tako stvari stoje. Vi surađujete, a zasluge se pripusuju meni. Što bih ja sam mogao učiniti? Ekākī āmāra nāhi pāya bolo. Sam Caitanya Mahāprabhu je htio da surađujemo. On je Bog, Kṛṣṇa, i zato je suradnja vrlo važna. Nitko ne bi trebao misliti, „Ja sam tako sposoban. Ja to mogu." Ne. Zapravo, samo suradnjom možemo napraviti nešto veliko. „Zajedno smo jači." Bez suradnje nećemo uspjeti. To je naš... Stoga budite snažni dok širite svjesnost Kṛṣṇe i Kṛṣṇa će vam pomoći. On je najsnažniji. No ipak, moramo se udružiti. Saṅkīrtana. Saṅkīrtana znači da se više ljudi udružilo u pjevanje. To je saṅkīrtana. Inače je to kīrtana. Saṅkīrtana. Bahubhir militvā kīrtayatīti saṅkīrtanam. Bahu. Bahu znači mnogi, mnogo udruženih. To je misija Caitanye Mahāprabhua, međusobno se udružiti.[78]

Kad su dvojica utjecajnih vođa napustila ISKCON, Śrīla Prabhupāda je 9. prosinca 1973. savjetovao Babhru dāsu. Neka nam ovo zauvijek ostane u srcu:

Sad smo Kṛṣṇinom milošću izgradili nešto značajno u obliku ovog ISKCON-a i mi smo svi jedna obitelj. Ponekad može biti neslaganja i svađe, ali ne smijemo otići. Ovim se ludostima može stati na kraj duhom suradnje, trpeljivošću i zrelošću. Stoga te molim da ostaneš u društvu naših bhakta i surađuješ s njima. Kušnja naše istinske posvećenosti i ozbiljnosti u služenju duhovnog učitelja ogleda se u duhu međusobne suradnje u širenju ovog pokreta te u izbjegavanju zastranjenja i stvaranja frakcija. (731209 - Letter to Babhru written from Los Angeles)

Otkrili smo da je prvotni sustav područnih ācārya, kojim smo pojedine gurue pokušali integrirati u širu strukturu, neizbježno stvorio zemljopisna područja koja su sama bila više ujedinjena nego ISKCON kao cjelina. To je dovelo u opasnost cjelovitost ISKCON-a pa je taj sustav ukinut. No još uvijek moramo puno toga učiniti da bismo ostvarili organizaciju kakvu je Śrīla Prabhupāda htio.

Moramo još puno toga učiniti. S nestrpljenjem očekujemo da se u ISKCON-u uspostavi kultura posvećenog duha suradnje i služenja pod Śrīla Prabhupādinim okriljem. Kad se ovo uspostavi kao kultura, tada će svaki pojedini član – od vrha do dna – jednako sudjelovati u njoj. To je toliko nerazdvojan dio same biti opstanka u pokretu za svjesnost Kṛṣṇe da se pojavljuje i u svakoj najmanjoj gesti. Djeca je primaju s majčinim mlijekom. Ona je sveprožimajuća. Tako ćemo biti uvijek sa Śrīla Prabhupādom – i onih u čijem je društvu on prisutan. Zanimljivo je primijetiti da su dva istaknuta anti-ISKCON pokreta – koji često tvrde da su „pravi ISKCON" – nastala odbacivanjem jednog ili drugog elementa Śrīla Prabhupādine cjeline: ṛtvici žele zamijeniti postojeće gurue s institucijskim autoritetom GBC-ja, dok sljedbenici pojedinih istaknutih sannyāsīja žele ukloniti GBC kao takav i osloniti se na jednoga karizmatskog, autokratskog ācāryu.

Selektivno odbacivanje jednog ili drugog elementa. Kao što smo naučili od Gauḍīya Maṭha, jasno je da ovo nije lako shvatiti. Sad imamo vlastite otcijepljene skupine prema kojima se trebamo ophoditi kao što se Śrīla Prabhupāda ophodio prema preostalim frakcijama Gauḍīya Maṭha – s jasnim i preciznim razumijevanjem njihovih zastranjenja, s velikodušnim i dobronamjernim stavom te beskrajnim strpljenjem.

ISKCON treba ohrabriti oba elementa: snažnu, opću vjernost ISKCON-u i GBC-ju te duboki odnos između svakog gurua i učenika unutar ISKCON-a, utemeljen na podučavanju. Pri tome moramo shvatiti da tu nema proturječja, niti sukoba. Moramo uočiti kako se oba elementa međusobno osnažuju i podržavaju.

'Ključni elementi za ostvarenje ove neophodne sinteze jesu duboko razumijevanje Śrīla Prabhupādina položaja i sprovođenje istog u djelo – dakle, i jñāna i vijñāna. Kao Osnivač-Ācārya, Śrīla Prabhupāda predstavlja – i u određenom smislu i jest – jedinstvo ISKCON-a. Bez obzira tko im je dīkṣā ili śīkṣa-guru, svi bhakte trebaju doživjeti Prabhupadino prisustvo kao neizbježan i glavni element u svom životu. Gurui čije je prisustvo vidljivo kroz fizičko tijelo obično više utječu na svoje sljedbenike nego oni čije tijelo više nije vidljivo. Budući da je sam Śrīla Prabhupāda kao osoba trenutno neočitovan za nas, ovaj nedostatak vapua mora se nadoknaditi sve dubljim razumijevanjem njegova prisustva u vidu vāṇija (kao što je to on sam podučavao).

Razumijevanje Śrīla Prabhupādina položaja. Nadamo se da će ovaj uradak biti jedan od mnogih koji će potaknuti dublje 97 razumijevanje Śrīla Prabhupāde kao Osnivača-Ācārye i sve veću posvećenost služenju njemu.

Prabhupadino prisustvo mora postati dio ISKCON-a, osnovna aroma njegove kulture, u tolikoj mjeri da se ne smanji čak ni kada svi oni koji su Śrīla Prabhupādu osobno poznavali odu s ovog svijeta za njim.

Njegovo se prisustvo neće smanjiti. Antropolozi su kulturu definirali kao ukupan zbir naučenog ponašanja skupine koji se prenosi s pokoljenja na pokoljenje. Veliki dar koji svaki naraštaj ISKCON-a može dati budućim pokoljenjima jest upravo Śrīla Prabhupāda.

Ishodi

Brojne su dobrobiti spoznaje Śrīla Prabhupādina položaja kao Osnivača-Ācārye, a neke od njih su:

Mnogi će naraštaji biti u stanju primiti posebnu milost koju Śrīla Prabhupāda pruža. Putem koji je on otvorio ići će se sve više i više kući, natrag Bogu.
Potpuno prihvaćajući okrilje Śrīla Prabhupāde kao śīkṣagurua u vidu vāṇija, svi učitelji u ISKCON-u, na raznim razinama napretka, moći će vjerodostojno prenijeti Śrīla Prabhupādina istinska učenja, pružajući time svakome pravilno vodstvo, utočište i zaštitu.
Śrīla Prabhupādino aktivno prisustvo osigurat će jedinstvo i cjelovitost ISKCON-a.
ISKCON-ova će učenja tijekom vremena posvuda ostati nepromijenjena.
Śrīla Prabhupādina praktična spoznaja – koja ga je obdarila posebnom snagom da proširi svjesnost Kṛṣṇe – neće se samo sačuvati, već će nam se još više razotkriti.
Njegove će nam knjige ostati u središtu pozornosti jer sadrže uvide i upute koje ćemo tek u budućnosti moći sprovesti u djelo.
Śrīla Prabhupādina će gledišta zauvijek ostati leće kroz koje će svi budući naraštaji promatrati naše prethodne ācārye.

Skraćenice

BG: Bhagavad-gītā
BS: Brahma-saṁhitā
CB: Caitanya Bhagavat
CC: Caitanya-caritāmṛita
BTG: Back to Godhead
HKE: The Hare Krishna Explosion
Harm: The Harmonist
Kṛṣṇa: Kṛṣṇa, The Supreme Personality of Godhead
MHP: Modern Hindu Personalism
NDM: Navadvīpa-dhāma-māhātmya
SS: Servant of the Servant
SKC: Sree Krishna Caitanya
SBV: Śrī Bhaktisiddhānta Vaibhava
SPL: Śrīla Prabhupāda-lilamrita
SB: Śrīmad-Bhāgavatam
TKG: TKG's Diary
VB: VedaBase

Popis navedenih djela

Back to Godhead. Pristupljeno: 8. listopada 2013. http://www. backtogodhead.in

Bhaktisiddhānta Sarasvatī Gosvāmī Ṭhākura (1991). Śrī Brahmasaṁhitā. Bombay: The Bhaktivedanta Book Trust.

Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A.C. (1989). Bhagavad-gītā As It Is. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust.

Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A.C. (1996). Kṛṣṇa: The Supreme Presonality of Godhead. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust International.

Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A. C. (1996). Śrī Caitanyacaritāmṛta of Kṛṣṇadāsa Kavirāja Gosvāmī. Botany: The Bhaktivedanta Book Trust.

Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, A. C. (1976). ŚrīmadBhāgavatam. Los Angeles: The Bhaktivedanta Book Trust.

Bhaktivedanta VedaBase:The Complete Teaching of His Divine Grace A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, FounderAcarya of the International Society for Krishna Consciousness. CD-ROM, 2003.1. Bhaktivedanta Archives.

Bhaktivinoda Ṭhākura (nepoznato). Śrī Navadvīpa-dhāmamahātmya. (prev. Bhanu Swami). Nepoznato. Dasa, Hayagriva. (1985). The Hare Krishna Explosion. Singapore: Palace Press.

Yadubara Dasa (2006). Following Śrīla Prabhupāda: DVD 1. (DVD). British Columbia, Canada: ISKCON Cinema. Goswami, Sastsvarūpa dāsa (1980–1983). Śrīla Prabhupādalīlāmṛta: A Biography of His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda. (6 svezaka). Los Angeles. The Bhaktivedanta Book Trust.

Goswami, Tamal Krishna (1984). Servant of the Servant. Los Angeles: Bhaktivedanta Book Trust.

Goswami, Tamal Krishna (1998). TKG Diary. Dallas: Pundits Press.

Sri Srimad Bhakti Siddhanta Sarasvati Goswami Maharaj, ur. (1927–1936). The Harmonist. Godišta 24–33. Calcutta: Sri Gaudiya Math. Napomena: Bhaktivedanta Research Centre čuva zbirku izvornih brojeva The Harmonista uvezanih u 10 svezaka. (Ova je zbirka prethodno bila dio knjižnice Sundarānande Vidyāvinode.) U 8. uvezanom svesku (koji sadržava godište 32 The Harmonista) nedostaju brojevi 22 i 24. U 9. uvezanom svesku koji sadržava godište 33, svega su četiri broja, dva iz studenog i dva iz prosinca 1936. U desetom i završnom uvezanom svesku koji sadržava godište 34 The Harmonista (1937.), šest je brojeva – objavljenih nakon odlaska Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure – počevši od kolovoza i završno sa studenim.

Sanyal, Nisikanta (1933). Sree Krishna Chaitanya. (1. svezak). Royapettah, Madras: Sree Gaudiya Math.

Sardella, Fernando (2013). Modern Hinduism Personalism: History, Life, and Thought of Bhaktisiddhānta Sarasvatī. New York: Oxford University Press.

Sraman, Bhaktikusum (1982). Prabhupāda, Śrīla Sarasvatī Ṭhākura. Mayapur: Śrī Caitanya Maṭha. Swami, Bhakti Vikāsa (2009). Śrī Bhaktisiddhānta Vaibhava: The Grandeur and Glory of Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura. (3 sveska). Surat, Indija: Bhakti Vikas Trust.

GLOSSARY

ACCORD: AGREEMENT OR HARMONY.

ADROIT: SKILLFUL IN USING THE HANDS OR MIND; DEXTEROUS, ACTIVE, CLEVER.

AEGIS: THE PROTECTION, BACKING, OR SUPPORT OF A PARTICULAR PERSON OR ORGANIZATION.

ALLEGORY: DESCRIPTION OF A SUBJECT UNDER THE GUISE OF SOME OTHER SUBJECT OF APTLY SUGGESTIVE RESEMBLANCE; A STORY, POEM, OR PICTURE THAT CAN BE INTERPRETED TO REVEAL A HIDDEN MEANING, TYPICALLY A MORAL OR POLITICAL ONE; A SYMBOL.

ALLUSION: IMPLIED, OR INDIRECT REFERENCE; AN EXPRESSION DESIGNED TO CALL SOMETHING TO MIND WITHOUT MENTIONING IT EXPLICITLY; AN INDIRECT OR PASSING REFERENCE.

ALLUVIAL: OF, PERTAINING TO, OR CONSISTING OF ALLUVIUM; DEPOSITED FROM FLOWING WATER; OR PERTAINING TO SUCH A DEPOSIT.

ANALOGOUS: COMPARABLE IN CERTAIN RESPECTS, TYPICALLY IN A WAY THAT MAKES CLEARER THE NATURE OF THE THINGS COMPARED.

ANALOGUE: AN ANALOGOUS WORD OR THING; A REPRESENTATIVE IN DIFFERENT CIRCUMSTANCES OR SITUATION; SOMETHING PERFORMING A CORRESPONDING PART.

ANOMALY: SOMETHING THAT DEVIATES FROM WHAT IS STANDARD, NORMAL, OR EXPECTED.

ANTIPATHY: FEELING AGAINST, HOSTILE FEELING TOWARDS; CONSTITUTIONAL OR SETTLED AVERSION OR DISLIKE.

APHORISM: A PITHY OBSERVATION THAT CONTAINS A GENERAL TRUTH.

APPELLATION: A DESIGNATION, NAME, OR TITLE GIVEN.

APPURTENANCE: A THING WHICH NATURALLY AND FITLY FORMS A SUBORDINATE PART OF, OR BELONGS TO, A WHOLE SYSTEM; A CONTRIBUTORY ADJUNCT, AN ACCESSORY.

ARDENT: ENTHUSIASTIC OR PASSIONATE.

ATTESTATION: PROVIDE OR SERVE AS CLEAR EVIDENCE OF.

ATTRIBUTION: ASCRIBE A WORK OR REMARK TO (A PARTICULAR AUTHOR, ARTIST, OR SPEAKER).

AU COURANT: AWARE OF WHAT IS GOING ON; WELL INFORMED; FASHIONABLE.

AVER: TO DECLARE TRUE, ASSERT THE TRUTH OF (A STATEMENT).

CARTOGRAPHY: THE SCIENCE OR PRACTICE OF DRAWING MAPS.

CHRISTEN: GIVE TO (SOMEONE OR SOMETHING) A NAME THAT REFLECTS A NOTABLE QUALITY OR CHARACTERISTIC.

COIGN OF VANTAGE: A FAVORABLE POSITION FOR OBSERVATION OR ACTION.

COINAGE: THE (DELIBERATE) FORMATION OF A NEW WORD.

CONSUMMATE: COMPLETED, PERFECTED, FULLY ACCOMPLISHED.

CONSUMMATION: THE POINT AT WHICH SOMETHING IS COMPLETE OR FINALIZED.

CONTROLLING METAPHOR: A METAPHOR THAT PERVADES OR ORGANIZES AN ENTIRE LITERARY WORK.

ECCLESIOLOGY: THEOLOGY AS APPLIED TO THE NATURE AND STRUCTURE OF A CHURCH.

EFFICACIOUS: SUCCESSFUL IN PRODUCING A DESIRED OR INTENDED RESULT; EFFECTIVE.

ELUCIDATE: MAKE (SOMETHING) CLEAR; EXPLAIN.

EMBRYONIC: (OF A SYSTEM, IDEA, OR ORGANIZATION) IN A RUDIMENTARY STAGE WITH POTENTIAL FOR FURTHER DEVELOPMENT; IMMATURE, UNDEVELOPED.

EMINENT: OF PERSONS: EXALTED, DIGNIFIED IN RANK OR STATION.

ENACTOR: SOMEONE WHO PUT INTO PRACTICE (A BELIEF, IDEA, OR SUGGESTION).

ENDEMIC: CONSTANTLY OR REGULARLY FOUND AMONG A (SPECIFIED) PEOPLE.

ENGENDER: CAUSE OR GIVE RISE TO (A FEELING, SITUATION, OR CONDITION); TO FORM, ORIGINATE, BE PRODUCED.

ENSUE: TO HAPPEN OR OCCUR AFTERWARD.

EPIGRAM: A PITHY SAYING OR REMARK EXPRESSING AN IDEA IN A CLEVER AND AMUSING WAY.

EVINCE: TO PROVE BY ARGUMENT OR EVIDENCE; TO ESTABLISH.

ETYMOLOGY: THE ORIGIN OF A WORD AND THE HISTORICAL DEVELOPMENT OF ITS MEANING.

EXPLICATION: THE PROCESS OF DEVELOPING OR BRINGING OUT WHAT IS IMPLICITLY CONTAINED IN A NOTION, PROPOSITION, PRINCIPLE, ETC.; THE RESULT OF THIS PROCESS.

EXPOUND: PRESENT AND EXPLAIN (A THEORY OR IDEA) SYSTEMATICALLY AND IN DETAIL.

EXPOSITION: A COMPREHENSIVE DESCRIPTION AND EXPLANATION OF AN IDEA OR THEORY.

FACADE: AN OUTWARD APPEARANCE THAT IS MAINTAINED TO CONCEAL A LESS PLEASANT OR CREDITABLE REALITY.

FEIGN: PRETEND TO BE AFFECTED BY.

FORAY: AN ATTEMPT TO BECOME INVOLVED IN A NEW ACTIVITY OR SPHERE.

FREIGHT: TO LOAD, STORE; TO BEAR UPON AS A LOAD.

GRANDILOQUENT: EXTRAVAGANT IN LANGUAGE, STYLE, OR MANNER, ESPECIALLY IN A WAY THAT IS INTENDED TO IMPRESS.

IMMOLATE: KILL OR OFFER AS A SACRIFICE, ESPECIALLY BY BURNING.

IMPROMPTU: DONE WITHOUT BEING PLANNED, ORGANIZED, OR REHEARSED.

IMP: A LITTLE DEVIL OR DEMON, AN EVIL SPIRIT.

INDEFATIGABLE: INCAPABLE OF BEING WEARIED; THAT CANNOT BE TIRED OUT; UNWEARIED, UNTIRING, UNREMITTING IN LABOUR OR EFFORT.

INDIFFERENCE: LACK OF INTEREST, CONCERN, OR SYMPATHY.

INSIDIOUS: TREACHEROUS, DECEITFUL, UNDERHAND, CUNNING, CRAFTY.

INVIOLABLE: NEVER TO BE BROKEN, INFRINGED, OR DISHONORED.

LUMINARY: A PERSON WHO INSPIRES OR INFLUENCES OTHERS, ESP. ONE PROMINENT IN A PARTICULAR SPHERE.

MAGISTERIAL: HAVING OR SHOWING GREAT AUTHORITY; OF OR PERTAINING TO A MASTER-WORKMAN; DISPLAYING A MASTER'S SKILL.

MATRONYMIC: A NAME DERIVED FROM THE NAME OF A MOTHER OR FEMALE ANCESTOR.

MILIEU: A MEDIUM, ENVIRONMENT, ‘SURROUNDINGS'.

MORPHOLOGY: SHAPE, FORM, EXTERNAL STRUCTURE OR ARRANGEMENT.

NATAL: OF OR RELATING TO THE PLACE OR TIME OF ONE'S BIRTH.

NIHILISM: AN EXTREME FORM OF SCEPTICISM, INVOLVING THE DENIAL OF ALL EXISTENCE.

OCCLUDE: STOP, CLOSE UP, OR OBSTRUCT.

PALATIAL: RESEMBLING A PALACE IN BEING SPACIOUS AND SPLENDID.

PARADIGMATIC: SERVING AS A PATTERN; EXEMPLARY.

PATRONYMIC: A NAME DERIVED FROM THE NAME OF A FATHER OR ANCESTOR, TYPICALLY BY THE ADDITION OF A PREFIX OR SUFFIX.

PARAMOUNT: MORE IMPORTANT THAN ANYTHING ELSE; SUPREME.

PERDURABLE: ENDURING CONTINUOUSLY; IMPERISHABLE.

POSTERITY: ALL FUTURE GENERATIONS OF PEOPLE.

PRECEPTOR: ONE WHO INSTRUCTS; A TEACHER, INSTRUCTOR.

PRIMORDIAL: EXISTING AT OR FROM THE BEGINNING OF TIME.

PROFFER: TO BRING OR PUT BEFORE A PERSON FOR ACCEPTANCE; TO OFFER, PRESENT.

PROGENITOR: A PERSON OR THING FROM WHICH SOMETHING ORIGINATES; AN ANCESTOR OR PARENT.

PROMINENCE: THE FACT OR CONDITION OF STANDING OUT FROM SOMETHING BY PHYSICALLY PROJECTING OR BEING PARTICULARLY NOTICEABLE.

PROPOUND: PUT FORWARD (AN IDEA, THEORY, OR POINT OF VIEW) FOR CONSIDERATION BY OTHERS.

PROTOTYPE: A FIRST, TYPICAL OR PRELIMINARY MODEL OF SOMETHING, FROM WHICH OTHER FORMS ARE DEVELOPED OR COPIED.

PROVENANCE: THE PLACE OF ORIGIN OR EARLIEST KNOWN HISTORY OF SOMETHING.

PYRE: A PILE OR HEAP OF COMBUSTIBLE MATERIAL, ESPECIALLY WOOD; USUALLY, A FUNERAL PILE FOR BURNING A DEAD BODY.

RAGTAG: UNTIDY, DISORGANIZED, OR INCONGRUOUSLY VARIED IN CHARACTER.

RAREFIED: OF OR RELATING TO A SELECT GROUP.

REDACT: TO PUT (MATTER) INTO PROPER LITERARY FORM; TO WORK UP, ARRANGE, OR EDIT.

REFERENT: THAT WHICH IS REFERRED TO BY A WORD OR EXPRESSION.

REPOSED: BE SITUATED OR KEPT IN A PARTICULAR PLACE; PLACE SOMETHING, ESPECIALLY CONFIDENCE OR TRUST, IN.

REPRISE: A REPETITION OR FURTHER PERFORMANCE OF SOMETHING.

RESOLUTE: ADMIRABLY PURPOSEFUL, DETERMINED, AND UNWAVERING.

RESPLENDENT: ATTRACTIVE AND IMPRESSIVE THROUGH BEING RICHLY COLORFUL OR SUMPTUOUS.

RHETORICAL: EXPRESSED IN TERMS INTENDED TO PERSUADE OR IMPRESS.

SALVIFIC: TENDING TO SAVE, CAUSING SALVATION.

SCHISM: A SPLIT OR DIVISION BETWEEN STRONGLY OPPOSED SECTIONS OR PARTIES, CAUSED BY DIFFERENCES IN OPINION OR BELIEF.

SPURN: REJECT WITH DISDAIN OR CONTEMPT.

SUBLATE: ASSIMILATE (A SMALLER ENTITY) INTO A LARGER ONE.

TARRY: TO ABIDE TEMPORARILY, TO SOJOURN; TO STAY, REMAIN, LODGE (IN A PLACE).

TERMINUS: A FINAL POINT IN SPACE OR TIME; AN END OR EXTREMITY.

TOEHOLD: A RELATIVELY INSIGNIFICANT POSITION FROM WHICH FURTHER PROGRESS MAY BE MADE.

UNASSUAGEABLE: NOT ABLE TO BE SOOTHED OR RELIEVED.

UNDETERRED: PERSEVERING WITH SOMETHING DESPITE SETBACKS.

UNOBTRUSIVE: NOT CONSPICUOUS OR ATTRACTING ATTENTION.

UNOCCLUDED: NOT OBSTRUCTED.

UNTOWARD: UNEXPECTED AND INAPPROPRIATE OR INCONVENIENT.

VALORIZE: GIVE OR ASCRIBE VALUE OR VALIDITY TO (SOMETHING).

VERIDICAL: TRUTHFUL; COINCIDING WITH REALITY.

VICISSITUDE: A CHANGE OF CIRCUMSTANCES OR FORTUNE, TYPICALLY ONE THAT IS UNWELCOME OR UNPLEASANT.

VINDICATE: SHOW OR PROVE TO BE RIGHT, REASONABLE, OR JUSTIFIED.

VIRULENT: BITTERLY HOSTILE.

Definitions taken from the Oxford English Dictionary and the Oxford American English Dictionary.

FOOTNOTES

  1. engl. Śrīla Prabhupāda's Position Commitee
  2. VB: Pismo Deoji Punji: Bombay, od 13. studenog 1974.
  3. VB: Pismo gospodinu Punji: Bombay, od 29. prosinca 1974.
  4. CC Ādi 1.46, smisao.
  5. CC Ādi 7.37, smisao.
  6. CC Madhya 19.156, smisao.
  7. CC Ādi 7.37, smisao.
  8. CC Madhya 23.105, smisao.
  9. ŚB 1.4.1, smisao.
  10. U lipnju 1927. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura pretvorio je Sajjanatoṣaṇī (koji je 1881. godine pokrenuo Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura) u časopis na engleskom jeziku pod naslovom The Harmonist. (Kao što je to opisano u prvom broju, ovaj naslov predstavlja „slobodan engleski prijevod" Sajjana-toṣaṇīja.) The Harmonist započinje s brojem 25 jer je nastavak Sajjana-toṣaṇīja, koji je sad „prihvatio engleski jezik da bi bio prihvatljiv čitavom svijetu." (Harm. 25: 4) Časopis je izlazio mjesečno sve do lipnja 1933. (svezak 30, br.12) te je, nakon stanke od 14 mjeseci, nastavio izlaziti kao obnovljeno izdanje dvaput mjesečno.
  11. Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhā ima svoju povijest jer se pojavila u vrijeme šestorice Gosvāmīja. Nakon što je preživjela razdoblja smanjene aktivnosti, Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura ju je 1886. godine ponovno utemeljio (pod kraćim imenom Viśva-vaiṣṇava sabhā), a Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura ju je 1918. (pod starijim imenom) ponovno razotkrio. Prema njegovim riječima, viśva-vaiṣṇava-rāja znači „kralj svih vaiṣṇava svijeta", odnosno, Śrī Caitanya Mahāprabhu, a sabhā je udruženje ili skup onih koji Ga obožavaju (Sajjanatoṣanī, SBV I:70-73.)
  12. Pojam Misija Gauḍīye odnosio se sve češće na Gauḍīya Maṭh i Viśvavaiṣṇava-rāja sabhu zajedno. Kao što je Bhakti Vikāśa Swami napisao (SBV 1:259), „Sabhā je služila kao službeni organ institucije Gauḍīya Maṭha". Sljedeće točke daju neku predodžbu o međusobnom odnosu između Maṭha i Sabhe: 1.) Popis Gauḍīya Maṭhova objavljivao se na unutarnjoj korici The Harmonista od 1927. do 1933. pod naslovom „Mathovi povezani sa Shree Visva Vaishnava Raja Sabhom". 2.) Pozivnice za glavne događaje u Maṭhovima slali su tajnici Śrī Viśvavaiṣṇava-rāja sabhe i to ponekad na memorandumima na čijim je zaglavljima pri vrhu stajalo i „Sree Viswa Vaishnava Raj Sabha" i „Shree Gauḍīya Maṭh". (Harm. 28: 57-58, 104, 30: 32) 3.) Sabhi se pripisivalo organiziranje velikih „Teističkih izložbi" u Māyāpuru, na zemlji u blizini posjeda Śrī Caitanya Maṭha, u veljači 1930. zatim rujnu 1931. u Śrī Gauḍīya Maṭhu u Kolkati i ponovno u siječnju 1933. u Daki. 4.) Śrī Caitanya Maṭh u Māyāpuru, poznat kao „Maṭh-otac" cijele institucije Gauḍīya Maṭha, također je opisan kao „sjedište Viswa Vaishnaba Raj Sabhe" (Harm. 27:269) te „glavni Math-roditelj Sri Visva Vashnav Raj-Sabhe, koji je osnovan u svrhu preplavljivanja cijelog svemira nam-samkirtanom, kao što je to naredio Śrī Kṛṣṇa Caitanya Mahāprabhu". (Harm. 31: 140) 5.) Članak pod naslovom „Život unutar Gauḍīya Maṭha" počinje ovako: „Svevišnji Gospodin Sree Krishna Chaitanya osobno prebiva u Sree Chaitanya Mathu i njemu srodnom Gaudiya Mathu, koji se pojavljuju diljem zemlje milošću Sree Krishne Chaitanye pod okriljem Sree Visva Vaishnava-Raj Sabhe." (Harm. 30: 141) 6.) U članku „Misija Gauḍīye na zapadu" rečeno je: „Sree-Viswa-Vaishnava-Raj Sabha šalje na zapad skupinu propovjednika u svrhu prenošenja poruke Sree Krishne Chaitanye tamošnjim civiliziranim nacijama." (Harm. 30: 322–325) 7.) Većina brojeva The Harmonista sadržavala je rubriku s vijestima o aktivnostima Misije. Izvješćujući o takvoj vrsti događaja, rubrika je promijenila niz naslova: „O nama", „Iz raznih Mathova", „Misija Gauḍīye", „Sri Vishwa Vaishnava Raj Sabha (Misija Gauḍīye )" i na kraju, „Sri Vishwa Vaishnava Raj Sabha".
  13. Na primjer: Tiskani „Program" za „ceremoniju Sree Sree Brajamandal Parikrame" iz 1932. godine spominje titulu voditelja, Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, kao „Predsjednika-Acharyye Sree Viswa Vaisnav Raj Sabhe". (Harm. 30: 92) U Māyāpuru, na dočeku guvernera Bengala, Pandite A.C. Banerjeea, „tajnik Sree Viswa Vaishnava Raj Sabhe", u svom govoru u znak dobrodošlice u ime Misije (Harm. 31: 253), oslovljava Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru kao „Predsjednika-Acaryu ove misije". (Harm. 31: 260) U članku Poruka Sree Chaitanye, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura je „Predsjednik-Acharya Sree Gaudiya Matha i sadašnji duhovni vođa Sabhe". (Harm. 32: 12). Slično tome, u dobrodošlici B. H. Bon Mahārāji građani Kolkate spominju „vašeg presvijetloga duhovnog učitelja, PARAMAHAMSU SREEMAD BHAKTI SIDDHANTU SARASWATIJA GOSWAMIJA MAHARAJU, Predsjednika-Acharyyu Gaudiya Matha". (Harm. 32: 115)
  14. Oslovljavajući učitelje Instituta Bhaktivinode Ṭhākure u Māyāpuru, Bhakti Pradīpa Tīrtha Mahārāja spominje Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru kao „Osnivača-Predsjednika ovog Instituta". (Harm. 31: 397) U dugom članku Mahopadesake Sripade K. M. Bhaktibandhabe B.L.-a, on je „OsnivačPredsjednik Sree Gaudiya Matha". (Harm. 32: 394) Također primjećujemo i da su ga povremeno nazivali i „glavnim organizatorom Misije Gauḍīye". (Harm. 26: 221, 30: 256, 32: 254)
  15. Radilo se o prvom od tri planirana dijela knjige. Drugi je dio objavljen tek 2004. godine (Kolkata: Gaudiya Mission), a treći očito nikad nije bio niti napisan.
  16. Bhakti Vikāśa Swami piše (SBV 2: 362–363): „Kao de facto urednik i glavni suradnik The Harmonista, Bhakti Sudhākara među svojom braćom po Bogu zauzimao je izuzetno ugledan položaj. Stručan po pitanju filozofije kao i složenog izričaja na engleskom jeziku, odličan poznavatelj želja svog gurudeve, bio je praktično alter ego Śrīla Sarasvatī Ṭhākurine kīrtane na engleskom jeziku pa je Śrīla Sarasvatī Ṭhākura objavljivao vlastite članke s potpisom prof. Nishi Kant Sanyal, MA. ili obratno (. . .) Povjeren mu je i važan zadatak da sastavi završnu verziju knjige Sree Krishna Chaitanya, kao i sastavljanje predavanja koja će Śrīmad Bon Mahārāja održati u Engleskoj.
  17. Profesor povijesti sa sveučilišta Ravenshaw navodi njihov kronološki slijed: „Izvorni pretpovijesni učitelji koji predstavljaju krajnje izvore četiri zajednice, po kronološkom redu su: 1.) Lakshmi, Vishnuova vječna i nerazdvojna pratilja, 2.) Brahma, koji je izrastao iz pupčanog lotosa Garbhodakasayi Vishnua, 3.) Rudra se pojavio iz drugog purushe i 4.) četiri Sane koji su Brahmini sinovi rođeni iz njegova uma. Kronološki poredak Acharya u Željeznom dobu: 1.) Sree Vishnuswami, 2.) Sree Nimbaditya, 3.) Sree Ramanuja i 4.) Sree Madhva". (SKC 150)
  18. Śrīla Prabhupāda je obično koristio ovaj izraz. I u Gauḍīya Maṭhu je izraz Osnivač-Ācārya bio rezerviran za oslovljavanje navedene skupine. Primjer koji to pokazuje nalazi se u The Harmonistu iz listopada 1931. (Harm. 29.4: 125) gdje se spominje „Srila Vishnu Swami, Osnivač-Acharyya jedne od četiri vaišnavske sampradaye". (Ovaj se tekst nalazio u opisu izložbenog primjerka na „Izložbi teističkog obrazovanja", održanog te godine u Kolkati.) Na istoj se stranici Bhaktisiddhāntu Sarasvatīja Ṭhākuru oslovljava kao „Acharyu Gaudiya vaishnava". (Zanimljivo je da knjiga Shree Krishna Chaitanya nije bila objavljena sve do ožujka 1933.)
  19. Harm. 28.5: 129–135, 28.6: 163–168, 28.7: 216–220
  20. Jako uspješan poduzetnik koji je postao učenik Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Za više detalja o ovom bhakti i obiteljskom čovjeku vidi SBV 2: 364–371.
  21. Sam stil i sadržaj jasno upućuju na to da ih je napisao Niśikānta Sānyāl. Vidi zabilješku broj 15 u vezi njegova odnosa s Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom, posebice glede pisanja na engleskom jeziku.
  22. Ekleziologija – grana teologije koja se bavi duhovnom strukturom i funkcijom crkve (ecclesia). Izraz je nastao u Engleskoj u devetnaestom stoljeću da bi opisao objašnjenja crkvene arhitekture – gradnju i ukrase fizičkih građevina. U suvremenom je dobu u kršćanskim okvirima značenje izraza prošireno i obuhvaća teme kao što su: Kakav je odnos Crkve prema Isusu, Bogu ili kraljevstvu Božjem? Kako Crkva izbavlja? Kakav je odnos Crkve prema svijetu i sekularnom društvu? I naša vaiṣṇavska tradicija zapravo ima ekleziologiju pa možemo jednostavno prihvatiti taj izraz. Oxfordski riječnik engleskog jezika daje sljedeću definiciju riječi ecclesia: „Grčka riječ za skupinu koja se redovito okuplja; poglavito se odnosi na veliki skup građana Atene. S dolaskom kršćanstva, ovo je postala uobičajena riječ za crkvu." Ova je riječ sasvim prikladna i za našu situaciju: mi smo također skup, kongregacija – sabhā (kao u Viśva-vaiṣṇava-rāja sabhā), a sakralna arhitektura također igra važnu ulogu u ISKCON-u, kao što je to bio slučaj i u instituciji koja mu je prethodila.
  23. Alegorija je pojam koji koriste književni kritičari. Označava metaforu koja se proteže cijelim književnim djelom ili na kojoj se ono temelji.
  24. SBV 1: 66. Pripovijest o nastanku Gauḍīya Maṭha temelji se na materijalu iz SBV, Prvi dio: Sažeti pregled životopisa (SBV 1: 1–122).
  25. Prostor je kupljen 1918. za propovijedni centar u Kolkati pod imenom Bhaktivinoda Āsana. U to su vrijeme ondje živjela četvorica gṛhastha s obiteljima, a sjedište Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure bilo je na krovu (SVB 1: 68–69). Mjesto je 1920. pretvoreno u hram zvan „Gauḍīya Maṭha". Śrīla Prabhupāda je baš tu prvi put sreo svog duhovnog učitelja dvije godine kasnije.
  26. „Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura naredio je (Jagabandhuu) izgradnju hrama iz kojeg bi se Gaurasundarina poruka mogla promicati diljem cijelog planeta" (SBV 2: 366).
  27. Istu ekleziologiju ponovno nalazimo u The Harmonistu otprilike pet godina kasnije (15. ožujka 1935.). Prijedlog da se „izvorni Maṭh" iz Śrī Caitanya Maṭha u Māyāpuru premjesti u Śrī Gauḍīya Maṭh u Kolkati, iako iznesen kao „iskreno raspitivanje", snažno je odbačen u članku pod naslovom „Sridham Mayapur" (Harm. 32.14: 313–315). To je učinjeno jer je „Sreedham Mayapur božansko kraljevstvo koje je sišlo na ovaj svijet" te zbog toga što „Gaudiya Math iz Kolkate i Mathovi-ogranci u misiji diljem svijeta postoje kao središta obuke za službu u Sreedham Mayapuru."
  28. Pisac je ovdje usvojio poznati izraz iz kršćanske Biblije: „Po njemu (Gospodinu) imamo život, gibamo se i postojimo (...)" (Djela apostolska 17:28)
  29. Śrīla Prabhupāda: „Ācārya daje prikladnu metodu za prelaženje preko oceana neznanja: prihvaćanje broda Gospodinovih lotosnih stopala. Ako se sljedbenci strogo drže ove metode, na kraju će Gospodinovom milošću dostići odredište. Ova metoda naziva se ācārya-sampradāya. Stoga je rečeno: sampradāyavihīnā ye mantrās te niṣphalā matāḥ [Mantra koju netko primi izvan vjerodostojnog slijeda strogih sljedbenika nema učinka.] (Padma Purāṇa). Ācāryasampradāya je strogo vjerodostojna i stoga se mora prihvatiti, inače uloženi trud neće uroditi plodom." (ŚB 10.2.31, smisao).
  30. ŚB 4.28.47, smisao.
  31. ŚB 4.28.51, smisao.
  32. Izjava „ISKCON je moje tijelo" navodi se iznova i iznova kao Śrīla Prabhupādina vlastita opaska. (Na primjer, vidi uvod Draviḍe dāse u knjizi Vyāsa-pūja iz 1986. godine i ponude za Vyāsa-pūju iz 1986. iz Kine, ponudu Gaṇapatija dāse Swamija iz 1987., Kīrtirāje dāse iz 1991., Nityodite Swamija iz 1995. U ponudi iz 1997. Tamal Kṛṣṇa Goswami se osvrće na Śrīla Prabhupādinu „dobro poznatu izjavu", a sljedeće godine Giridhārī Swami piše: „Svi smo čuli tvoju dobro poznatu izjavu ‘ISKCON je moje tijelo.'") Međutim, iako trenutno nemamo izravnu potvrdu te tvrdnje, možemo je prihvatiti kao istinitu jednostavno na temelju vlastitog razumijevanja značenja izraza OsnivačĀcārya, predstavljenog u The Harmonistu.
  33. „Svevišnja Božanska Osoba, živa bića, materijalna energija, duhovna energija i cijela kreacija zasebni su sastojci. Međutim, u konačnoj analizi, svi zajedno čine vrhovno jedno, Božansku Osobu. Zbog toga oni koji su napredovali u stjecanju duhovnog znanja vide jedinstvo u različitosti (ŚB 6.8.32). U svom komentaru na CC Madhya 10.113, Prabhupāda piše da je „načelo jedinstva u različitosti filozofski poznato kao acintya-bhedābheda – istodobna jednakost i različitost."
  34. Bhakti Vikāśa Swami: „Vrhunac slave svih djelatnosti Gauḍīya Maṭha do tada dogodio se 1933., slanjem propovjednika na zapad" (SBV 1: 108).
  35. The Harmonist je prestao izlaziti 1937. godine.
  36. 1. listopada 1935. voditelj misionara u Europi, Bhakti Hṛdaya Bon Mahārāja službeno je posjetio Mahārāju Tripure. Poletan opis ovog događaja objavljen je u The Harmonistu, 7. studenog 1935. (Harm. 32.5: 116–118) pod naslovom „Prvi hinduistički hram u Londonu". Ondje je pisalo: „Swamiji (B.H. Bon) se zatim osvrnuo na djelatnosti Gaudiya Matha u Engleskoj i središnjoj Europi, otkrivajući Njegovoj Visosti želju Njegovog Božanskog Učitelja, poglavara Gaudiya Matha, da u Londonu izgradi prvi hinduistički hram te otvori Dom za širenje indijske duhovne kulture na zapadu. Njegova Visost ljubazno je saslušao Swamijijeve prijedloge i poslijepodne ga zadovoljno obavijestio o svojoj odluci da pokrije cjelokupne troškove izgranje hrama Gaudiya Matha u Londonu (. . .)" Međutim, godinu dana kasnije, Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura postao je toliko nezadovoljan s Bon Mahārājom da ga je pozvao natrag iz Londona (odbijajući i da ga vidi kad se vratio) i napisao Mahārāji Tripure da Bon Mahārāji više ne daje novce (SBV 2: 302).
  37. Kratak životopis Bhakti Vilāse Tīrthe Mahārāje pročitajte u SBV 2: 332–339. Ovome bi se trebalo dodati da je, prema Śrīla Prabhupādi, Tīrtha Mahārāja svojim neovlaštenim djelovanjem potaknuo raspad Gauḍīya Maṭha. (VB: Razgovor u sobi, Bombay, 23. rujna 1973.).
  38. Ovo je Śrīla Prabhupādin slovopis koji predstavlja bengalski izgovor imena Maṅgala-nilāya dāsa, njegova inicijacijskog imena na sanskritu. (U Śrīla Prabhupāda-līlāmṛti ovaj se bhakta pojavljuje pod pseudonimom „Mukti".)
  39. VB: Pismo Mangalniloyu od 16. srpnja 1966.. (Tri dana prije toga Prabhupāda je osnovao ISKCON.)
  40. VB: Pismo tajniku Misije Gaudiye od 23. svibnja 1969. „Misija Gaudiye": U svome smislu iz Caitanya-caritāmṛte Ādi-līle 12.8, Prabhupāda opisuje rascjep institucije Gauḍīya Maṭha na „dvije struje" zbog tvrdnji protivnika da je svaki od njih sljedeći ācārya. Uslijedile su mnoge tužbe. Strana sa sjedištem u hramu na Bāg-bazaru u Kolkati, nosila je naziv Misija Gauḍīye, a strana koja je imala sjedište u Māyāpuru, u Śrī Caitanya Maṭhu, pod vodstvom Tīrthe Mahārāje zvala se Gauḍīya Maṭh. Čak i danas stoji ploča pored glavnog oltara na kojoj piše: „Sri Chaitanya Math Sri Mandir izvorni je Math svih ostalih Mathova."
  41. Posljednja dva mjeseca na Zemlji, Śrīla Prabhupāda je ulagao vrijeme i energiju u osnivanje Bhaktivedanata Swami Charity Trust-a (dobrotvornog fonda). Glavni cilj toga bio je ujedinjenje obitelji Sārasvata, sljedbenika Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure, kroz zajednički trud oko obnove i razvoja Gaura-maṇḍala-bhūmija. Tamāl Kṛṣṇa Goswami zabilježio je da je Śrīla Prabhupāda odredio taj cilj i postavio praktičan primjer. Prabhupāda je rekao: „Nema više nesuradnje. Sad svi surađujte kako biste proširili pokret Gospodina Caitanye. Kao kad je Śrīdhāra Mahārāja imao poteškoća sa završavanjem svog Nath mandira. Na taj način surađujte." (TKG 293)
  42. Pismo nepoznatom učitelju iz gurukule, navedeno u BTG-u 54.17 (1973.).
  43. VB: Predavanja, Los Angeles, 10. siječnja 1969.
  44. VB: Pismo Tuṣṭa Kṛṣṇi, Ahmedabad, od 14. prosinca 1972.
  45. Ovo je „sjeme" sam Śrīla Prabhupāda i dolazi iz Gauḍīya Maṭha Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure. Iako je izvorna biljka nestala, njezino je sjeme odnešeno preko mora, ondje je pustilo korijenje, izraslo te urodilo plodom. Naravno, opisano je da je i Prabhupāda „posijao sjeme" jer taj novorođeni ISKCON također predstavlja sjeme. Na temelju ekleziološkog načela da se duhovna institucija ne razlikuje od Osnivača-Ācārye, i Gauḍīya Maṭh i ISKCON se mogu smatrati sjemenom
  46. Ali, pod uvjetom da ISKCON ostane čvrst i zdrav.
  47. To se još više naglašava kad se kṛṣṇa-bhāvanāmṛta iz Caitanya-caritāmṛte skrati u izraz kṛṣṇa-bhāvāmṛta. Mala je razlika između ova dva izraza, kṛṣṇabhāva može se odnositi na osjećaj, a kṛṣṇa-bhāvana na cjelokupno postojanje. Trebamo primijetiti da je posljednji izraz znamenit u gauḍījskoj vaiṣṇavskoj književnosti. Śrīla Prabhupāda piše: „Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura napisao je transcendentalno književno djelo pod naslovom Kṛṣṇa-bhāvanāmṛta koje je puno Kṛṣṇinih zabava. Čitanjem takvih knjiga, napredni bhakte mogu stalno biti zaokupljeni mislima o Kṛṣṇi." (Kṛṣṇa, 46. poglavlje).
  48. Vidi engleski prijevod članka u SBV I:70-73
  49. Ovo je jako rašireno značenje. Na primjer: „‘Visva-vaishnava-raja-sabha' odnosi se na društvo sačinjeno od onih vaišnava koji su kraljevi (tj. najbolji od) svih vaišnava prisutnih u ovom svijetu." (Bhaktikusum Sraman 355)
  50. CC Ādi 12.8, purport. smisao. Takve izjave ne izražavaju cjelokupan stav Śrīla Prabhupāde prema njegovoj braći po Bogu. Povremeno se pojavljuje još jedan, mnogo uviđavniji način izražavanja. Slijede dva primjera: U komentaru na ŚB 4.28.31, Prabhupāda piše: „Učenici Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Gosvāmīja Mahārāje su svi braća po Bogu. Premda među nama postoje neke, razlike u mišljenju i iako ne djelujemo ujedinjeno, svi širimo ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe u skladu s vlastitim mogućnostima i stvaramo mnogo učenika kako bismo ga proširili diljem svijeta." U pismu svome učeniku Brahmānandi od 18. studenog 1967., Prabhupāda objašnjava: „Čak i među mojom braćom po Bogu postoji nesloga, ali nitko od nas ne odstupa od služenja Krišne. Naš Guru Maharaja naredio nam je da zajedno radimo na ostvarenju ove misije. Nažalost, sada smo razjedinjeni, ali nitko od nas nije prestao propovijedati svjesnost Krišne. Čak i ako se braća po Bogu, učenici moga Gurua Mahārāje, međusobno ne slažu, nitko od njih nije odstupio od transcendentalnog služenja Krišne s ljubavlju. Dakle, provokacije i neslaganje između nas mogu postojati, ali zbog čvrste vjere u svjesnost Krišne ne smije doći ni do kakvog materijalnog razdora."
  51. Govinda dāsī, DVD 1: „Studeni 1965. – ljeto 1970.". Slijedeći Śrīla Prabhupādu: Kronološki događaji. (ISKCON Cinema, 2006.). Transkripcija iz Bhaktivedanta VedaBasea 2011.1
  52. Govoreći o šestorici Gosvāmīja sam je Śrīla Prabhupāda bio sklon ograničavanju uporabe izraza „Prabhupāda" na Śrī Rupu i Śrī Jīvu. Prethodni su ācārye taj naziv koristili za svakog od šestorice Gosvāmīja. Na primjer, Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura na predavanju održanom 16. listopada 1932., oslovljava Raghunāthu dāsu Gosvāmīja kao „Dāsu Gosvāmija Prabhupādu" (VB: Amṛta Vāṇī, dodaci), a u svom komentaru na Caitanyabhāgavatu (Ādi 1.25) navodi Viśvanāthu Carkavartīja Ṭhākuru koji oslovljava Śrīla Sanātanu Gosvāmīja kao „našeg Śrīla Prabhupādu, Śrī Sanātanu Gosvāmīja". Trebamo znati i da se ova uzvišena titula olako koristila u nekim devijantnim zajednicama (apasampradāyama). Śrīla Prabhupāda to spominje u komentaru na Caitanya-caritāmṛtu (Madhya, 10.23): Prākṛta-sahajīye uopće ne zaslužuju da ih nazivamo vaiṣṇavama. Oni misle da se samo kastinski gosvāmīji trebaju oslovljavati s „Prabhupāda". Ti neupućeni sahajīye (...) zavide vjerodostojnom duhovnom učitelju koga se oslovljava sa Prabhupāda te vrijeđaju smatrajući da je vjerodostojni duhovni učitelj obično ljudsko biće ili pripadnik određene kaste." I Jayapatāka Swami se sjeća razgovora sa Śrīla Prabhupādom neposredno nakon Prabhupādina susreta s nekima od svoje braće po Bogu: „Prabhupāda nas je pozvao natrag u sobu i rekao: ‘Uznemireni su jer koristim ime Prabhupāda, pa sam im rekao: Što da radim? Moji me učenici tako zovu.'" Objasnio nam je da je ime Prabhupāda vrlo uobičajeno među kastinskim gosvāmījima i ostalim žiteljima Navadvīpe. Dakle, to ime nije iznimka. Želio ga je zadržati, jer je smatrao: „Zašto bi samo apasampradāye zadržavale isključivo pravo na ime Prabhupāda?" (Osobni razgovor)
  53. Članak opisuje značenje i važnost tog imena i objavljuje: „Nama, američkim i europskim slugama Njegove Božanske Milosti (. . .) se više sviđa an oslovljavati Njegovu Milost, našeg duhovnog učitelja, s „Prabhupāda" i on je ljubazno pristao." (BTG 25:24) (1969 Back to Godhead Number 23)
  54. U dvadeset i šestom broju BTG-ja (iz listopada 1969.) (1969 Back to Godhead Number 26), u Hayagrīvinu članku pod naslovom „Eksplozija Hare Krišna", „Prabhupāda" se pojavljuje cijelo vrijeme. U dvadeset osmom broju glavni je članak „Velika duša koja hoda među nama" (str. 7–11), (1969 Back to Godhead Number 28), koji se najvećim dijelom sastoji od Prabhupādinih fotografija (jedna cijela stranica, a na druge dvije su fotografije veličine jedne i tri četvrtine stranice). U tekstu koji ih prati, on je još uvijek „Swamiji". No, u drugim člancima tog broja oslovljava ga se s „Prabhupad" ili „Prabhupad A.C. Bhaktivedanta Swami." U članku „Vjenčanje u Bostonu" (koji također sadrži mnogo fotografija) najprije se spominje kao „Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada", a potom kao „Prabhupada" i „Njegova Božanska Milost".
  55. Da ne bude zabune, i druge su važne značajke ISKCON-a nastale do 1971., od kojih su najistaknutije: brahmacārī, brahmacāriṇī, gṛhastha i sannyāsa āśrame; projekt seoske zajednice New Vrindavan i Bhaktivedanta Book Trust (koji je osnovan dan nakon osnivanja GBC-ja). No, bez obzira na njihovu važnost, s gledišta ekleziologije ne smatraju se suštinskim komponentama.
  56. Fotokopija ovog memoranduma koji je korišten u pismu Hayagrīvi, nalazi se u Hayagrīvnoj knjizi Eksplozija Hare Krišna među fotografijama na stranicama 128–129. Ispod „Međunarodno društvo za svjesnost Krišne, Inc." stoji „Acharya: Swami A. C. Bhaktivedanta", pisano velikim podebljanim slovima uz lijevi rub. Odmah podno toga nalazi se riječ „Povjerenici" (također podebljanim, velikim slovima), povrh stupca s devet imena. Na isti se način njegovo ime pojavilo i u zaglavlju s adresom hrama u San Francisku, u pismu koje je Śrīla Prabhupāda ondje napisao 1967. U drugim je pismima on „A.C. Bhaktivedanta Swami, Acarya" ili, ispod vlastoručnog potpisa, „Acarya Međunarodnog društva za svjesnost Krišne" (VB: Pisma Hare Krishna Aggarwalu od 1. veljače 1968. i Davidu Exleyu od 22. kolovoza 1968.). U dugom pismu Hanuman Prasadu Poddaru od 5. veljače 1970. opisujući djelatnosti i postignuća ISKCON-a, piše: „ (...) svaki bankovni račun glasi na moje ime kao Acaryu."
  57. Vidi fotokopiju ovog letka u BTG-ju, broj 26 (iz listopada 1969.).
  58. Skenirane kopije dostupne su na stranici www.backtogodhead.in.
  59. U malom, uokvirenom impresumu u svakom broju Back to Godheada piše: „Osnivač: A.C. Bhaktivedanta Swami", ali se „Osnivač" ovdje odnosi na Back to Godhead, a ne na ISKCON.
  60. U Back to Godheadu su se brojevi prestali obilježavati datumom od broja 26 (iz listopada 1969.).
  61. Neki od njegove braće po Bogu iz Indije, došavši do određene mjere u doticaj s nekolicinom Śrīla Prabhupādinih učenika, podmuklo su potkopavali Prabhupādin autoritet i položaj, što je dovelo do slabljenja vjere i odanosti čak i nekih vođa među njegovim učenicima. Śrīla Prabhupāda piše o toj svojoj braći po Bogu u Caitanya-caritāmṛti (Ādi 10.7): „Kad su na sličan način naši učenici htjeli osloviti svoga duhovnog učitelja kao Prabhupādu, neki su budalasti ljudi postali zavidni. Samo zato što su naši učenici htjeli osloviti svoga duhovnog učitelja kao Prabhupādu, oni su, ne uzimajući u obzir propagandno djelovanje pokreta Hare Kṛṣṇa, postali toliko zavidni da su se udružili s drugim zavidnim ljudima samo da bi umanjili vrijednost ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe."
  62. Tamāla Kṛṣṇa Goswami: „Kad smo mu prišli i rekli da njegovi učenici žele posebnu molitvu koju bi mogli izgovarati njemu u čast, Śrīla Prabhupāda je sastavio stih u kojem je opisao svoju misiju" (SS 187). „Osobna" mantra slavi određenog duhovnog učitelja zbog neke njemu svojstvene odlike ili postignuća. Prva je praṇāma-mantra „općenita" jer se njome može osloviti bilo kojeg gurua, čije ime se u nju unese. Datum nastanka nove praṇāma-mantre: U pismu Pradyumni od 9. travnja 1970., Śrīla Prabhupāda je naziva „novim dodatkom molitvi" i predlaže neke gramatičke preinake sanskrita.
  63. U sanskritskoj gramatici postoji pravilo za patronime i matronime, odnosno imena nastala iz imena nečijeg oca ili majke. U engleskom su uobičajena prezimena poput „Johnson" i „Erickson" izvorno bila patronimi (Johnov sin). U Škotskoj prefiks „Mac-" ili „Mc-" označava patronim. „MacDonald" je izvorno bio Donaldov sin. U Irskoj je FitzGerald bio Geraldov sin. U ruskom, „Ivanovich" je patronim. Slijedeći sanskritsko pravilo, Prabhupāda se nazvao imenom „Sārasvata", sinom ili slugom Sarasvatīja Ṭhākure
  64. The Harmonist od 12. srpnja 1935. (Harm. 31: 521–522) objavljuje da je „Njezino Visočanstvo Majarani Indira Devi, namjesnica Shaeba Cooch Behara posjetila Sree Gaudiya Math na Baghbazaru u Kolkati", gdje se susrela sa Śrīla Bhaktisiddhāntom Sarasvatījem Ṭhākurom. Časopis izvještava da se za vrijeme tog susreta „Njezino Visočanstvo s velikim zanimanjem raspitivalo o najavljenoj mogućoj posjeti urednika (Bhaktisiddhānte Sarasvatīja Ṭhākure) Europi u svrhu širenja promidžbe na zapadu."
  65. Ne znamo kad je on to točno shvatio. U svakom slučaju, nema sumnje da Śrīla Prabhupādino znanje o budućnosti nije kao kod običnih uvjetovanih duša. Kasno u jesen 1965. godine, Śrīla Prabhupāda je sjedio na klupi u parku i opušteno razgovarao s kondukterom podzemne željeznice u New Yorku, Paulom Rubenom, koji se prisjeća (SPL 2: 28): „Izgledalo je kao da je znao da će imati hramove pune bhakta. Zagledao bi se u daljinu i rekao, ‘Ja nisam siromah, ja sam bogat. Postoje hramovi i knjige, oni postoje, ali nas samo vrijeme dijeli od njih.'"
  66. Ova je uputa zabilježena 31. prosinca 1936. u zapisniku njegove oporuke. Izvorni se dokument čuva u Istraživačkom centru Bhaktivedanta u Kolkati. Fotokopiju možete vidjeti u MHP 289.
  67. Etimološki ova riječ dolazi iz latinske riječi committere, što znači ujediniti, povezati.
  68. Satsvarūpa dāsa Goswami piše (SPL 4: 95): „Znao je da njegovi učenici nisu bili zlobni, premda su ponekad bili u neznanju. No ova su pisma iz Indije nosila duhovnu bolest koju je na njegove učenike ondje prenosila nekolicina Prabhupādine braće po Bogu. Prabhupāda je već morao trpjeti kad su mu neki od braće po Bogu odbili pomoći da kupi zemlju u Māyāpuru, rodnom mjestu Gospodina Caitanye. Premda ih je zamolio da njegovim neiskusnim učenicima pomognu da kupe zemlju, nisu na to pristali. Ustvari, neki su od njih djelovali protiv njega. Prabhupāda je pisao jednom bratu po Bogu: ‘Žao mi je što čujem da su se neka od naše braće po Bogu urotila protiv moje namjere da dobijem zemlju u Māyāpuru.'"
  69. Postoje dva Śrīla Prabhupādina značajna, aforistična objašnjenja acintyabhedābheda-tattve: „Ništa se ne razlikuje od Svevišnjeg, a Svevišnji se uvijek razlikuje od svega" (BG 18.78, smisao). i „U izvjesnom smislu, ne postoji ništa što nije Śrī Kṛṣṇa, a ipak ništa nije Śrī Kṛṣṇa, osim Njegove izvorne osobe" (CC Ādi 1.51, smisao).
  70. Ovaj je „portal" zacijelo izvanjsko očitovanje Śrīla Prabhupādina srca. Ono je veliko i velikodušno pa je takvo i njegovo očitovanje u vidu puta koji okružuje svijet te središnjeg hrama koji obuhvaća svemir i ono što je izvan njega. Sve je to prebivalo u Śrīla Prabhupādinu srcu dok je hodao po ledenom manhattanskom betonu 1966. Sada se sve to naveliko očituje kako bi velikodušno podarilo blagoslove.
  71. Vidi u Vedabaseu pismo Tuṣṭa Kṛṣṇi od 14. prosinca 1972.: „Ondje [u duhovnom nebu] ćemo imati još jedan ISKCON."
  72. Gospodin se na sličan način pojavio pred Śāṅkarācaryom, prihvatio ga kao Svoga slugu i naredio mu: „Ne zagađuj žitelje Navadvīpe." Śāṅkara odlazi sa „srcem ispunjenim predanošću". (NDM 68–69)
  73. U razgovoru s Rāmeśvarom (VB: 13. siječnja 1977. u Allahabadu), Prabhupāda objašnjava kako je dobio „sve pogodnosti": „Počeo sam djelovati kad sam imao sedamdeset godina. Oni [njegova braća po Bogu] su mislili, ‘Ovaj je čovjek gṛhastha. Uronjen je u obiteljske obaveze. Što on može napraviti?' (smijeh) Tako su to oni vidjeli. Ali ja nikada nisam zanemario to što mi je Guru Mahārāja rekao. Jednostavno sam razmišljao, ‘Kako da to učinim? Kako da to učinim?' Pomislio sam, ‘Postat ću bogati trgovac. Trebat će mi novac.' Tako sam razmišljao. Ali, Guru Mahārāja mi je poručivao, ‘Odbaci sve to. Ja ću ti dati novac.' To nisam mogao razumjeti. Planirao sam. Moji planovi nisu bili pogrešni. Mislio sam, ‘Za to treba novaca, daj da onda nešto zaradim. Onda ću započeti.' A Guru Mahārāja je govorio, ‘Prestani se truditi da zaradiš novac. Predaj se potpuno. Ja ću ti dati novac.' Sada to razumijem, ali onda sam imao tu želju. Zato me je vodio."
  74. Slijedi jedan od mnogih primjera: „Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura u svome komentaru na stih vyavasāyātmikā buddhir ekeha kuru-nandana iz Bhagavad-gite kaže da trebamo služiti riječi duhovnog učitelja. Učenik se mora držati svega što duhovni učitelj naredi. Ako tako djeluje, vidi Svevišnju Božansku Osobu. (...) Držeći se načela koja je postavio duhovni učitelj, na neki je način u društvu Svevišnje Božanske Osobe. Budući da je Gospodin u srcu, može iskrenog učenika savjetovati iznutra. (...) U konačnici, učenik se odmah druži sa Svevišnjom Božanskom Osobom putem vāṇī ili vapuḥ, ako jako ozbiljno želi ispuniti misiju duhovnog učitelja. Ovo je jedina tajna kako možemo vidjeti Svevišnju Božansku Osobu." (ŚB 4.28.51, smisao).
  75. Predavanja; Filozofske rasprave: Rasprava sa Śyāmasundarom: Arthur Schopenhauer.
  76. (TKG 45) U Śrīla Prabhupāda-līlāmṛti, Satsvarūpa dāsa Goswami bilježi malo drukčiju verziju: „‘Ljubav prema meni', rekao je Śrīla Prabhupāda, ‘pokazat ćete time koliko surađujete kako biste očuvali jedinstvo u ovoj instituciji nakon što odem.'" (SPL 6: 313) Glede razlike između ove dvije verzije, Satsvarūpa dāsa Goswami kaže: „To sam čuo od Tamāle Kṛṣṇe Mahārāje. Zapisao sam točno ono što sam čuo od njega. Tamāla Kṛṣṇa Mahārāja ovu je izjavu zapisao u svome Dnevniku malo drukčijom rečeničnom strukturom, ali značenje je isto." Poslao Badrinārāyaṇa dāsa na elektronski forum [email protected], 21. lipnja 2013.
  77. Poslao Bhakti Caru Swami 21. lipnja 2013. na [email protected].
  78. VB: Razgovor s Rādhā-Dāmodara saṅkīrtana-skupinom, 16. ožujka 1976. u Māyāpuru. Stih o kojem Śrīla Prabhupāda ovdje govori je Ādi 9.34. Gospodin Caitanya kaže: „Ja sam jedini vrtlar. Koliko mjesta mogu obići? Koliko plodova mogu nabrati i razdijeliti?" Śrīla Prabhupāda u smislu ističe sljedeće: „Ovdje nas Śrī Caitanya Mahāprabhu upućuje da se mantru Hare Kṛṣṇa treba dijeliti udruženim snagama."

REFERENCES

PDF OF PRINTED BOOK

Click to download the CROATIAN PDF
Click to download the ENGLISH PDF