| "Mrtvo tijelo, pretpostavimo da tijelo kad je mrtvo nema vrijednosti. Koja je korist od jadikovanja? Možete jadikovati tisućama godina, to tijelo nećete vratiti u život. Tako da nema svrhe jadikovati nad mrtvim tijelom. Ali kada je duša u pitanju, ona je vječna. Čak ako se čini da je mrtva, ili da umire s ovim tijelom, ona ne umire. Dakle, zašto bi netko trebao biti preplavljen emocijama, "Oh, moj otac je mrtav, moj taj i taj bližnji je mrtav," i plakati? On nije mrtav. Ovo znanje se mora imati. Tada se može biti veseo u svim okolnostima i biti zaintersiran samo za svjesnost Kṛṣṇe. Nema nikakve potrebe za jadikovanjem nad tijelom, bilo živim ili mrtvim. To je objasnio Kṛṣṇa u ovom poglavlju."
|
