| "Pitanje mora postojati. To stoji u Bhagavad-gīti, tad viddhi praṇipātena paripraśnena sevayā (BG 4.34). Tvoj odnos jest znati sve od duhovnog učitelja, ali to moraš znati ukjlučujući tri stvari. Koje su to? Prije svega se trebaš predati. Moraš prihvatiti svog duhovnog učitelja kao višeg od sebe. Inače koja je korist od prihvaćanja duhovnog učitelja? Praṇipāt. Praṇipāt znači predavanje; i paripraśna, i ispitivanje; i sevā, i služenje. Moraju postojati dvije strane, služenje i predavanje, a u sredini mora postojati pitanje. U suprotnom ne postoji pitanje i odgovor. Dvije stvari moraju postojati: služenje i predavanje. Tada je odgovor na pitanje dobar."
|
