"Ustvari, dok je dijete u utrobi majke, zapakirano u hermetičku vrećicu, u dobi od sedam mjeseci u maternici, kada razvije svoju svijest, osjeća se vrlo neudobno, i sretna beba moli se Bogu, "Molim te izbavi me iz ovog nezgrapnog položaja, a ja ću ovaj život potpuno posvetiti u razvijanju moje svjesnosti Boga, ili svjesnosti Kṛṣṇe." Ali čim dijete izađe iz majčine utrobe, pod utjecajem tri gune materijalne prirode, zaboravlja, plače, a roditelji preuzimaju brigu, i cijela stvar biva zaboravljena."
|