"Ideja je ta da je pjevanje svetog imena tako moćno da može u trenutku osloboditi onog koji pjeva. Ali budući je sklon ponovnom padu, stoga postoje regulativni principi. Ili drugim riječima, ako se netko oslobodi samo jednim jedinim pjevanjem, bez uvreda, svetog imena, što reći za one koji slijede regulativne principe. To je ideja. Nije da... Poput sahajiyāna. Oni misle da "Ako je mantranje tako moćno, ponekad bih mogao mantrati." Ali ne zna da nakon mantranja, ponovo dobrovoljno pada. To je dobrovoljna, rekao bih, dobrovoljna neposlušnost. Dobrovoljna neposlušnost. Zato jer znam, "Pjevao sam sveto ime. Sada će sve moje grešne djelatnosti mog života nestati. Zašto ne bih onda počinio ponovo grešne djelatnosti?" To je prirodan zaključak."
|