"Ajāmila, to nije bila čista saṅkīrtana. Kao kada smo savjetovani da pjevajući mantru, mahā-mantru, pokušamo izbjeći deset vrsta uvreda. Dakle, Ajāmila nije imao takav program. On nije ni pomišljao da bi pjevao sveto ime Nārāyaṇe. Ovo gledište je naglasio Śrīdhāra Swami. On je jednostavno dozivao svog sina, čije je ime bilo Nārāyaṇa. To praktično nije bila kīrtana, ali ova iznimna vibracija, transcendentalna vibracija, posjedovala je takvu moć da je bez slijeđenja pravila i propisa pjevanja svetog imena, on odmah bio oslobođen svih grešnih posljedica. Ovo gledište je ovdje naglašeno."
|