"Kīrtanīyaḥ sadā hariḥ (Śikṣāṣṭaka 3). Caitanya Mahāprabhu savjetuje da bi trebali pjevati Hare Kṛṣṇa mahā-mantru uvijek, dvadeset-četiri sata; tada bi ostali u dodiru s Kṛṣṇom, baš kao željezna šipka u dodiru s vatrom. I postepeno, kao što se željezna šipka pretvara u vatru, slično, stalno u dodiru s Kṛṣṇom znači da postaješ Kṛṣṇa-iziran, iste kvalitete. To se traži. Mi smo sad prekriveni materijalnim stvarima. Iznutra smo tamo. Dehino 'smin yathā dehe (BG 2.13). Iznutra smo duhovna duša. Izvana… Baš kao kad si ispod kaputa ti, a kaput je izvan. Kada je kaput i odjeća odnesena, tada si obučen u svoje izvorno tijelo. Isto tako, čim su ova materijalna pokrivala odnesena, tada smo duhovna duša."
|