"Moramo prije svega shvatiti da su naša čula nesavršena. Baš kao što sjedimo sada u ovoj sobi. Imamo naše oči, ali ne možemo vidjeti što se događa iza ovih zidova. Sunce je četrnaest stotina tisuća puta veće od zemlje, a mi ga vidimo samo kao disk. Obrve su tako blizu očiju, ali ne možemo vidjeti što su obrve. Ako je svjetlo ugašeno, ne možemo vidjeti. Znači možemo vidjeti pod određenim okolnostima. Koja je onda vrijednost našeg viđenja? Ako mi, čak i ako proizvedemo teleskop, koji je također proizveden sa nesavršenim osjetilima, tako da ni on nije savršen. Bilo što shvaćeno manipulacijom naših nesavršenih osjetila, nije stvarno znanje. Naš proces razumijevanja stvarnog znanja je njegovo prihvaćanje od osobe koja ima stvarno znanje. Kao kad kontempliramo ili teoretiziramo tko je moj otac, nije nikad moguće razumjeti tko je moj otac. Ali ako primimo riječi majke, "Ovo je tvoj otac," to je savršeno. Stoga proces znanja ne bi trebalo biti teoretiziranje, već primanje znanja od savršene osobe. Ako primimo znanje od teoretičara, to nije savršeno znanje."
|