"Naša śāstra kaže da pitā na sa syāj jananī na sā syāt, na mocayed yaḥ samupeta-mṛtyum (SB 5.5.18). Ideja je da nitko ne bi trebao postati otac, niti postati majka, ukoliko ne zna kako učiniti dijete besmrtnim. Zato jer je duša besmrtna, ali je upletena u ovo materijalno tijelo; zbog toga se događa smrt. Zapravo duša nije rođena, na jāyate na mriyate vā (BG 2.20). Dakle, ovaj proces se nastavlja, transmigracija duše od jednog tijela do drugog, tathā dehāntara-prāptiḥ (BG 2.13). Otac i majka trebali bi biti toliko prosvjetljeni i poučiti sina na takav način da to bude posljednje prihvaćanje materijalnog tijela. Tyaktvā dehaṁ punar janma naiti (BG 4.9), ne mora prihvatiti ponovo materijalno tijelo. Ako su otac i majka odlučni na ovaj način, onda bi trebali postati roditelji; inače ne."
|