"Duhovna duša, individualna duša, je sastavni djelić Kṛṣṇe. Stoga je njena dužnost ostati sa cjelinom. Baš kao neki mehanički dio, vijak u pisaćoj mašini: Ako vijak ostane u mašini, on ima svoju vrijednost. Ali ako je vijak izvan mašine, nema vrijednosti. Koga briga za mali vijak? I kad je taj vijak tražen za mašinu, idete kupiti—naplatiti će vam pet dolara. Zašto? Kad je ponovo učvršćen u mašini, ima vrijednost. Postoji tako puno primjera. Poput iskrica vatre. Kada vatra gori, naći ćete male djeliće iskri, 'fut! fut!' ovako, Vrlo je lijepo. Vrlo je lijepo zato jer je u vatri. Čim iskra padne van vatre, nema više vrijednosti. Nitko ne brine za to. Gotovo je. Isto tako, dok god smo sa Kṛṣṇom, bivajući sastavni djelić Kṛṣṇe, imamo vrijednost. A čim smo van Kṛṣṇinog dodira, nemamo vrijednosti. Trebali bi to razumjeti."
|