"Mogu vas tako izazivati, "Ako je naše znanje nesavršeno, kako je vaše znanje savršeno?" Ako vas tako izazovu, što ćete odgovoriti? (pauza) . . . dijete je nesavršeno, ali kad dijete kaže, "Ovo su naočale," i ako upitamo dijete, "Kako znaš?" "Otac mi je rekao," onda je savršeno. Ono je znanje primilo od oca, "Ovo su naočale," tako da iako je dijete nesavršeno, ono savršeno govori. To je naša metoda. Ta izjava nije nesavršena. Ne možemo biti savršeni. To nije moguće. Ali ako primimo znanje od savršenog, onda je i naše znanje savršeno."
|