HR/Prabhupada 0259 - Ponovno se utemeljiti na transcendentalnom nivou služenja Krsne
Lecture -- Seattle, September 27, 1968
Može li bilo tko na ovom skupu reći da nije sluga nekoga ili nečega? Mora biti, jer to je njegov izvorni prirodni položaj. Ali problem je u tome što služeći naša osjetila, ne nalazimo rješenje za nevolje i bijede. Za neko vrijeme mogu se zadovoljiti uzevši opojno sredstvo, i pod opojnim dejstvom tog sredtsva mogu misliti "Nisam ničiji sluga. Slobodan sam," ali to je umjetno. Čim halucinacija prođe on ponovno dođe do točke da je sluga. Ponovno sluga. Dakle to je naš položaj. Ali zašto je ta borba tu? Primoran sam da služim, ali ne želim služiti. Što je rješenje? Rješenje je svjesnost Kṛṣṇe. Ako postaneš sluga Kṛṣṇe, tvoja težnja da budeš gospodar, u isto vrijeme tvoj težnja ka slobodi, odmah je ostvarena. Kao što ovdje vidite jednu sliku Arjune i Kṛṣṇe. Kṛṣṇa je Svevišnji Gospodin. Arjuna je živa jedinka, živo biće, ljudsko biće. i on voli Kṛṣṇu kao prijatelja. U zamjenu za njegovu prijateljsku ljubav, Kṛṣṇa je postao njegov vozač, njegov sluga. Slično tome, ako se svako od nas ponovno utemelji na transcendentalnom nivou voljenja Kṛṣṇe, naša težnja ka gospodarenju bit će ispunjena. To sada nije poznato, ali ako se složimo da služimo Kṛṣṇu, onda ćemo postepeno vidjeti da Kṛṣṇa služi nas. To je pitanje spoznaje. Ako se želimo osloboditi služenja ovog materijalnog svijeta, služenja osjetila, onda moramo prenijeti naš stav služenja na Kṛṣṇu. To se zove svjesnost Kṛṣṇe.
- kāmādīnāṁ kati na katidhā pālitā durnideśās
- teṣāṁ mayi na karuṇā jātā na trapā nopaśāntiḥ
- sāmpratam aham labdha-buddhis
- tvām āyātaḥ niyuṅkṣvātma-dāsye
Jedan bhakta se moli Kṛṣṇi "Cijeli život služim svoja osjetila." Kāmādīnām. Kāma znači osjetila, pohota. "Čak i ono što ne bih trebao činiti, učinio sam po naredbi moje pohote." Osoba mora to raditi. Kada je rob ili sluga, onda je primoran raditi nešto što ne želi raditi. Primoran je. Tako ovdje bhakta priznaje "Činio sam, po naredbi moje pohote, nešto što ne bih trebao činiti, ali jesam." U redu, učinio si, služiš svoja osjetila. To je u redu. "Ali nevolja je da teṣāṁ karuṇā na jātā na trapā nopaśāntiḥ. Puno sam ih služio, ali vidim da nisu zadovoljna. Nisu zadovoljna. To je moja poteškoća. Niti su osjetila zadovoljna niti ja, niti su osjetila dovoljno ljubazna da mi daju olakšanje, mirovinu od služenja. To je moj položaj." Da sam ovo vidio, da smo ovo osjetili, "Mnogo godina služio sam svoja osjetila i sada su ona zadovoljna..." Ne. Nisu zadovoljna. Još uvijek diktiraju. Još uvijek diktiraju. "Ja sam vrlo..." Naravno, to je prirodno, ali mogu otkriti, ovdje, da su neki moji studenti rekli da će se majka u njenoj starosti udati. Vidite. Ima odraslu djecu. Neko se isto žalio da se njegova baka udala. Zašto? Samo pogledajte. Sa sedamdeset pet godina, sa pedeset godina, osjetila su još uvijek tako jaka, da diktiraju: "Moraš to učiniti."