HR/Prabhupada 0427 - Duša se razlikuje od grubog i suptilnog tijela



Lekcija BG 2.11 -- Edinburgh, 16. Srpnja, 1972

Prema vedskom sistemu, postoje četiri klase čovjeka u društvu. Cātur-varṇyaṁ mayā sṛṣṭaṁ guṇa-karma-vibhāgaśaḥ (BG 4.13). Ljudsko durštvo mora biti podjeljeno u četiri klase ljudi. Baš kao što u našem tijelu, postoje četiri odjela odjel za mozak, odjel za ruke, odjel za trbuh i odjel za noge. Trebaju vam svi oni. Ako održavamo tijelo, tada moramo održavati svoju glavu, svoje ruke, svoj trbuh i noge. Suradnja. Čuli ste mnogo puta o kastinskom sustavu Indije: brāhmaṇa, kṣatriya, vaiśya, śūdra. To nije umjetno. To je prirodno. U bilo kojem duštvu, ne samo u Indiji, U bilo kojoj drugoj državi, ove četiri klase ljudi su prisutne. Inteligentna klasa ljudi, administracijska klasa ljudi, proizvodna klasa ljudi, i radnička klasa ljudi. Vi ih zovete različitim imenima, ali moraju postojati takve podjele. Kao što sam vam rekao, postoje podjele u mojem tijelu - odjel za mozak, odjel za ruke, odjel za trbuh i odjel za noge. Stoga svi kraljevi, oni pripadaju odjelu za ruke za zaštitu ljudi. Tako su ranije, kṣatriyas... Kṣatriya znači onaj koji pruža zaštitu građanima od toga da budu povrijeđeni od neprijatelja. To se zove kṣatriya.

Stoga naša poruka je da Krišna obavještava Arđunu da "Zašto odstupaš od svoje dužnosti? Da li misliš da tvoj brat ili tvoj ujak ili tvoj djed na drugoj strani, da će oni biti mrtvi nakon bitke? Ne. To nije činjenica." Poanta je da je Krišna htio naučiti Arđunu da ovo tijelo je drugačije od osobe. Baš kao što bilo tko od nas , svi smo vrlo različiti. Slično tome, mi živa bića, duša, je različita od grubog tijela i suptilnog tijela. Ovo je filozofija Bhagavad-gite. Ljudi je ne razumiju. Općenito, ljudi razumiju da su oni ovo tijelo. To je osuđeno u šastrama (svetim spisima).

yasyātma-buddhiḥ kuṇape tri-dhātuke
sva-dhīḥ kalatrādiṣu bhauma ijya-dhīḥ
yat-tīrtha-buddhiḥ salile na karhicij
janeṣv abhijñeṣu sa eva go-kharaḥ
(SB 10.84.13)

Go znači krava, and khara znači magarac. Bilo tko, tko živi život na tjelesnoj razini, yasyātma-buddhiḥ kuṇape tri-dhātuke... Tjelesno poimanje života je namjenjeno životinjama. Pas ne zna da on nije ovo tijelo, on je čista duša. Ali čovjek, ako je obrazovan, on može razumjeti da on nije ovo tijelo, on je različit od ovog tijela. Kako on može razumjeti da smo mi različiti od ovog tijela? Postoji vrlo jednostava metoda. Ovdje, pronaći ćete u Bhagavad-giti, je rečeno,

dehino 'smin yathā dehe
kaumāraṁ yauvanaṁ jarā
tathā dehāntara-prāptir
dhīras tatra na muhyati
(BG 2.13)

Dehinaḥ... Asmin dehe, u ovom tijelu, kako je prisutna duša, dehī... Dehī znači posjednik ovog tijela. Ja nisam ovo tijelo. Ako me pitate, "Što..." Baš kao što ponekad pitamo djete, "Što je ovo?" On će odgovoritim "To je moja glava." Slično, ako pitate mene također, bilo tkoga, "Što je ovo?" Bilo tko će reći, "To je moja glava." Nitko neće reći, "Ja glava." Stoga ako temeljito analizirate sve djelove tijela, vi ćete reći, "To je moja glava, moja ruka, moj prst, moja noga," ali gdje sam tu "Ja"? "Moja" je izbgovorena kada je prisutno "Ja." Ali mi nemamo informacije o "Ja." Mi jednostavno imamo informacije o "moje." To se zove neznanje. Tako je čitav svijet pod utiskom da je tijelo on sam. Drugi primjer koji vam možemo dati. Baš poput nekog od vaših rođaka, pretpostavimo moj otac, on je umro. Sada ja plačem, "Oh, moj otac je otišao. Moj otac je otišao." Ali ako netko kaže, "Zašto govoriš da je tvoj otac otišao? On leži ovdje. Zašto plalčeš?" "Ne, ne, ne, to je njegovo tijelo. To je njegovo tijelo. Moj otac je otišao." Dakle u našoj sadašnoj kalkulaciji ja vidim tvoje tijelo, ti vidiš moje tijelo, nitko ne vidi stvarnu osobu. Nakon smrti, on dođe sebi. "Oh, to nije moj otac, to je očevo tijelo." Vidite? Tako mi postanemo inteligentni nakon smrti. A kad mi živimo, mi smo u neznanju. To je moderna civilizacija. Dok živimo... Baš kao što ljudi imaju policu osiguranja da dobiju nešto novaca. Pa se tako taj novac dobije nakon smrti, ne tokom života. Ponekad i tokom života. Moja poanta je da dok god mi živimo, mi smo u neznanju. Mi ne znamo "Tko je moj otac, tko je moj brat, tko sam ja." No svatko je pod impresijom, "Ovo tijelo je moj otac, ovo tijelo je moje dijete, ovo tijelo je moja žena." To se zove neznanje. Ako proučavate cijeli svijet. tokom života svatko će reći da "Ja sam Englez," "Ja sam Indijac," "Ja sam Hindu," "Ja sa Musliman." Ali ako ga pitaš, "Jesi li stvarno?" Zato jer ovo tijelo je Hindu, Musliman, ili Kršćanin, zato jer je slučano ovo tijelo proizvedeno, u društvu Hindua, Muslimana, ili je tijelo rođeno u određenoj zemlji, zato mi kažemo, "Ja sam Indijac, "Ja sam Englez," "Ja sam ovo," "Ja sam ono" Ali kad je tijelo mrtvo, tada mi kažemo, "Ne, ne, osoba kaja je bila unutar ovog tijela, ona je otišla. To je druga stvar."