HR/Prabhupada 0490 - Unutar utrobe majke u hermetičnim uvjetima toliko mjeseci
Lecture on BG 2.14 -- Germany, June 21, 1974
U prethodnom stihu, opisano je da dehino 'smin yathā dehe kaumāraṁ yauvanaṁ jarā: (BG 2.13) "Preseljavamo se iz jednog tijela u drugo. Kao što prolazimo iz tijela djeteta u tijelo dječaka ,iz tijela dječaka u tijelo mladića. Slično.prolazimo kroz ovo tijelo isto, i prihvaćamo drugo tijelo." Sada, pitanje nevolje i sreće. Nevolja i sreća- po pitanju tijela. Veoma bogati čovjek je situiran malo komfornije. Zajednička nevolja i nesreća, ona je zajednička. Što je to zajedničko?Janma-mṛtyu-jarā-vyādhi-duḥkha-doṣānudarśanam(BG 13.9). Roditi se kao pas ili kao kralj, nevolja je ista. Nema razlike, jer pas se mora nalaziti u utrobi majke, u hermetičnim uvjetima toliko mjeseci, a čovjek,bio on kralj i što drugo, mora isto proći takve nevolje. Nema opravdanja. Zato što si se rodio u kraljevskoj obitelji, to ne znači da bivajući zbijen unutar majkine utrobe je manja nevolja. a zato što on se rodio bivajući u utrobi majke psa, ovaj je bolji .Ne. To je isto. Slično, u vrijeme smrti... U vrijeme smrti tu je velika nevolja. Toliko je jaka da osoba mora napustiti tijelo. Baš kao kad nevolja postane jaka,osoba počini samoubojstvo. Ne može više tolerirati. "Dokrajči ovo tijelo."
Nitko ne želi napustiti ovo tijelo, ali nevolja je toliko jaka da je on prisiljen napustiti to tijelo. To se naziva smrt. U Bhagavad-gīti ćete naći, da mṛtyuḥ sarva-haraś ca aham. Krišna kaže "Ja sam smrt." I koja je smisao smrti? Smrt znači "Ja ću uzesti sve od njega. Uzesti ću njegovo tijelo, njegove prijatelje, njegovu zemlju, njegovo društvo, njegov bankovni račun, i sve će biti gotovo. Sarva-haraḥ. Sarva znači sve. Svi se trude akumulirati veliki bankovni račun i veliku kuću,veliku obitelj, veliki auto... Ali sa smrću sve je gotovo. To je velika nevolja. Ponekad netko plače. Vidjet ćete da u vrijeme smrti , u komi. njegovo oko,suze izlaze van. On misli ," Toliko sam stvari stvorio da bi živio udobno, i sada gubim sve." Velika nevolja. Znam jednog prijatelja u Allahabadu. Veoma bogat čovjek. Bio je samo pedeset i pet godina star. Zahtijevao je ,plakao,doktore, "Doktore, možete li mi produžiti život bar još četiri godine? Imao sam plan.Želim ga završiti." Što doktor može učiniti? "To nije moguće,gospodine. Morate izaći." Ali ove budalaste osobe, one ne znaju. Ali moramo tolerirati. Moramo tolerirati. To je preporučeno ovdje, da" zato što imaš ovo materijalno tijelo, moraš tolerirati,živjeti unutar utrobe majke." I onda izađeš. I onda ne možeš pričati. Zamislite da sam dijete, i neki crv me grize. Ne mogu reći "Majko" -jer tada ne mogu pričati-"nešto me grize po leđima." Plačem, a majka misli "Dijete je gladno.Daj mu mlijeka." (smijeh) Pogledajte samo koliko ovo...Želio sam nešto , a dobio sam nešto drugo. To je činjenica.Zašto dijete plače? Osjeća se neudobno. Onda , na ovakav način, rastem. Onda ne želim ići u školu .Prisiljen sam ići u školu. Da.Bar , ja sam bio takav. (smijeh) Nikad nisam želio ići u školu. Moj otac je bio jako drag. "U redu. Zašto ne ideš u školu?" Rekao bi, " Ići ću sutra." "U redu." Ali moja majka je bila veoma oprezna. Da moja majka nije bila malo stroga, ne bi se educirao. Otac mi je bio veoma blag. Ali ona me tjerala silom. Jedan čovjek bi me odveo u školu. Zapravo,djeca ne žele ići u školu. Žele se igrati. Protivno volje djece, moraju ići u školu. Onda dolazi i ispiti, ne samo odlazak u školu.