HR/Prabhupada 0586 - U stvari prihvaćanje novog tijela ne znači da umirem
Lecture on BG 2.20 -- Hyderabad, November 25, 1972
Stoga mi napravimo neki plan u ovom životu i onda se ovo moje materijalno tijelo, ovo grubo tijelo okonča, mrtvo je, ali moja ideja ostaje u suptilnom tijelu, u umu. I pošto ona ostaje u umu, zato da bih ispunio svoju želju moram prihvatiti još jedno tijelo. To je zakon seljenja duše. Duša se tako sa svojim planom prenosi u drugo grubo tijelo. A zajedno s dušom je i Nad-duša, Svevišnja Božanska Osoba. Sarvasya cāhaṁ hṛdi sanniviṣṭo mattaḥ smṛtir jñānam apohanaṁ ca (BG 15.15). Ta Nad-duša, Svevišnja Božanska Osoba, daje duši inteligenciju. "Htio si sprovesti u djelo ovaj plan. Sada imaš odgovarajuće tijelo i možeš to učiniti." Tako vidimo da je neko veliki znanstvenik, ili veoma dobar mehaničar. To znači da je u prošlom životu bio mehaničar i imao je neki plan i u ovom životu dobija priliku da ispuni svoju želju. On otkrije nešto i postane vrlo ugledan i poznat čovjek. Jer karmīji žele tri stvari: lābhu-pūju-pratiṣṭhu. Žele materijalni profit i materijalno obožavanje i lābhu-pūju-pratiṣṭhu, i stabilnost. To je materijalni život. Tako jedno za drugim, pokušavamo imati neki materijalni profit, materijalno obožavanje i materijalni ugled. I zato imamo razne vrste tijela. I to se nastavlja. U stvari prihvaćanje novog tijela ne znači da umirem. Ja sam tu. U suptilnom obliku sam tu. Na jāyate na mriyate. Stoga nema ni govora o rađanju i umiranju. To je samo preobražaj tijela. Vāsāṁsi jīrṇāni yathā vihāya (BG 2.22), kao što će biti objašnjeno u slijedećem stihu:
- vāsāṁsi jīrṇāni yathā vihāya
- navāni gṛhṇāti naro 'parāṇi
- tathā śarīrāṇi vihāya jīrṇāny
- anyāni saṁyāti navāni dehī
- (BG 2.22)
Dehī, živo biće, samo mijenja odjeću. Ono je odjeća. Ovo tijelo je odjeća. E sada pitanje je... Bila je diskusija o tome da duh nema oblik. Kako to može biti? Ako je ovo tijelo moja odjeća, kako to da nemam oblik? Kako je odjeća dobila oblik? Moj kaput i košulja imaju oblik jer moje tijelo ima oblik. Imam dvije ruke. Stoga moja odjeća, moj kaput, također ima dvije ruke. Moja košulja također ima dvije ruke. Dakle ako je ovo tijelo odjeća, kao što je opisano u Bhagavad-gīti - vāsāṁsi jīrṇāni yathā vihāya (Bg 2.22) - ako je ono odjeća, onda i ja moram imati oblik. Inače kako je ova odjeća napravljena? Zaključak je vrlo logičan i vrlo je lako razumijeti. Ako ja nemam oblik, kako moja odjeća ima oblik? Što je odgovor? Može li iko reći? Kako to da izvorno živo biće može biti bez ruku i nogu? Ako je ovo tijelo moja odjeća... Kao kada odete krojaču. On uzme mjeru vaše ruke, vaše noge i vaših grudi. I onda pravi vaš kaput ili košulju. Slično tome, kada imate određenu vrstu odjeće, trebamo smatrati da imamo svoj oblik, duhovni oblik. Niko ne može pobiti taj argument. A osim našeg takozvanog argumenta, moramo prihvatiti izjavu Kṛṣṇe. Jer On je autoritet.