HR/Prabhupada 0596 - Duša ne može biti izrezana na komadiće
Lecture on BG 2.23 -- Hyderabad, November 27, 1972
- yasyaika-niśvasita-kālam athāvalambya
- jīvanti loma-vilajā jagad-aṇḍa-nāthāḥ
- viṣṇur mahān sa iha yasya kalā-viśeṣo
- govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
Početak duhovnog razumijevanja je, da duša, Vrhovna Duša, ne može biti izrezana na komadiće. Nainaṁ chindanti śastrāṇi nainaṁ dahati pāvakaḥ Pokušajte razumjeti. Mi mislimo, moderni znanstvenici, oni misle, da nema života na sunčevoj planeti. Ne. Postoji život. Informacije o tome postoje u Vedskoj literaturi. Postoje ljudska bića kao mi. Ali su napravljeni od vatre. To je sve. Jer imamo malo iskustva mislimo "Kako ljudsko biće može živjeti u vatri?" Da bi odgovorili na ovaj problem, Krišna kaže nainaṁ dahati pāvakaḥ. (sa strane): Zašto sjediš tamo? Dođi ovdje. Nainaṁ dahati pāvakaḥ. Duhovna duša ne može biti spaljena. Ako bi bila spaljena, po našem Hinduističkom sistemu, ako palimo tijela, onda je i duša spaljena. Zapravo, ateisti misle, da kada je tijelo zapaljeno ,sve je gotovo. Veliki, veliki profesori , razmišljaju tako. Ali ovdje, Krišna kaže, nainaṁ dahati pāvakaḥ: "Nije spaljena." Inače, kako bi postojala? Na hanyate hanyamāne śarīre (BG 2.20). Sve je jasno rečeno. Duša ne može izgorjeti, niti može biti rasječena na komadiće. Onda: na cainaṁ kledayanty āpaḥ. Niti se može smočiti. Ne može se smočiti u dodiru s vodom. U materijalnom svijetu vidimo, da bez obzira koliko teško bilo... Kao što je kamen ili čelik, može biti rascjepano na komadiće. Mašina ili neki instrument se mogu odvojiti. Mogu biti razrezani... Sve može biti rastavljeno na komadiće. I sve također može biti rastopljeno. Iako zahtjeva različite stupnjeve temperature, opet sve može biti spaljeno ili otopljeno. Sve može biti smočeno, može biti mokro. Ali ovdje je rečeno, na cainaṁ kledayanty āpo na śoṣayati mārutaḥ: da ne može niti ispariti. Vječno je. Što znači da na dušu ne mogu utjecati nikakvi materijalni uvjeti. Asaṅgo 'yaṁ puruṣaḥ
U Vedama je rečeno da duša nikada nije u dodiru s materijalnim svijetom. Samo je pokrivena. Nije u dodiru. Kao moje tijelo, sada, ovo tijelo, iako je pokriveno s majicom i kaputom, ono nije na vezano na to. Nije spojeno. Tijelo je uvijek odvojeno. Slično, duša je uvijek odvojena od ovog materijalnoga pokrivača. Tu je jednostavno zbog različitih planova i želja. da bi osoba mogla vladati ovom materijalnom prirodom. To svatko može vidjeti.