HR/Prabhupada 0610 - Onaj tko ne prihvati varna i asrama instituciju, on nije čovjek



Lecture on BG 7.1 -- Calcutta, January 27, 1973

Mogućnost shvatanja Krišne, ili Boga procesom špekulacije, recimo godinu, dvije... Panthās tu koṭi-śata-vatsara-sampragamyo vāyor athāpi. Ta mentalna špekulacija uma koja je brža od aviona ili vjetra (vayu), i putujući njom i prelazeći tisuće godine, opet ne možete stići do te krajnje destinacije. Ostaje avicintya, nedokučiva. Ali ako prihvatite proces ove Krišna-yoge, ili Bhakti-yoge, onda možete postati svjesni Krišne vrlo lako. Bhaktyā mām abhijānāti yāvān yaś cāsmi tattvataḥ (BG 18.55). Površno shvatanje Krišne, to nije dovoljno. Dobro je i to, ali morate imati tattvataḥ, što je zapravo Krišna. To znanje može se steći - bhaktya, primjenom ove Krišna-yoge. Drugačije,

manuṣyāṇāṁ sahasreṣu
kaścid yatati siddhaye
yatatām api siddhānāṁ
kaścin māṁ vetti tattvataḥ
(BG 7.3)

Postoji mnoštvo ljudskih bića širom svijeta. Većinom, oni su poput životinja - bez kulture. Uzimajući u obzir našu Vedsku kulturu, ako ne prihvatimo uređenje varṇa i āśrama, onda nismo ljudska bića. Takve osobe ne bi trebale biti priznate. Zato Krišna kaže manuṣyāṇāṁ sahasreṣu.. Tko prihvaća ovu varṇāśrama-u? Nitko. Kaotična situacija. Dakle u toj kaotičnoj situaciji ne možete shvatiti što je Bog, Što je Krišna. Zato Krišna kaže manuṣyāṇāṁ sahasreṣu. Među mnogo, mnogo tisuća i miliona ljudi, jedan prihvati znanstveno uređenje varṇāśrama-dharma. Preciznije rečeno sljedbenici Veda. Te osobe koje su sljedbenici Veda, uglavnom su vezani za ritualne ceremonije, karma-kāṇḍa. Među milion takvih takvih osoba koje vrše ritualne ceremonije, samo jedna postane napredna u znanju. Oni se nazivaju gjaniji, ili špekulativni filozofi. Nisu karmiji, ali su gjaniji. I među mnogo miliona tavih gjanija, jedan postane oslobođen, mukta. Brahma-bhūtaḥ prasannātmā na śocati na kāṅkṣati(BG 18.54). To je stadij oslobođenja na kojem su stekli realizaciju duše - Brahman, i takve osobe više ne jadikuju niti žude za nečim. Jer na karmī nivou odveć dominiraju te dvije vrste bolesti: jadikovanje i žudnja. Što god da dobijete, ako se izgubi, onda jadikujemo. "Oh, imao sam ovo i ono i sad je to nestalo. " I što god da ne posjedujemo, žudimo za tim. Znači da bi posjedovali to nešto za čim žudimo, radimo jako teško. I kad to izgubimo, onda iznova jadikujemo i plačemo. To je stadij karmī. Dakle kao što smo rekli stadij brahma-bhūtaḥ... Taj stadij gjana gdje više nema jadikovanja ili žudnje. Prasannātmā. "Oh, Ja sam , ahaṁ brahmāsmi.Koje veze ja imam s ovim tijelom? Moj zadatak je da kultiviram transcendentalno znanje, brahma-jñāna." U tom stanju, brahma-bhūtaḥ prasannātmā na śocati na kāṅkṣati samaḥ sarveṣu bhūteṣu (BG 18.54). To je test. On ne žali. On ne žudi I jedna je prema svima. Paṇḍitāḥ sama-darśinaḥ.

vidyā-vinaya-sampanne
brāhmaṇe gavi hastini
śuni caiva śva-pāke ca
paṇḍitāḥ sama-darśinaḥ
(BG 5.18)

On ne pravi razliku. Na ovaj način , kada je osoba situirana, onda mad-bhaktiṁ labhate parām (BG 18.54), onda on dolazi na devocijsku platformu I kada dođena devocijsku platformu , bhaktyā mām abhijānāti yāvān yaś cāsmi tattvataḥ (BG 18.55), onda može