HR/Prabhupada 0828 - Tko god da vodi brigu o svom podređenom, on je guru

From Vanipedia
Jump to: navigation, search
Go-previous.png Prethodna stranica - Video 0827
Sljedeća stranica - Video 0829 Go-next.png

Tko god da vodi brigu o svom podređenom, on je guru
- Prabhupāda 0828


Lecture on SB 5.5.18 -- Vrndavana, November 6, 1976

Pradyumna: Prijevod: "Onaj tko ne može izbaviti svoje podređene od uzastopnog rađanja i umiranja nikada ne bi trebao postati duhovni učitelj, otac, muž, majka ili polubog."

Prabhupāda:

gurur na sa syāt sva-jano na sa syāt
pitā na sa syāj jananī na sa syāt
daivaṁ na tat syān na patiś ca sa syān
na mocayed yaḥ samupeta-mṛtyum
(SB 5.5.18)

U ovom stihu je rečeno, da kas taṁ svayaṁ tad-abhijño vipaścid. Zaštitnik bi trebao biti abhijñaḥ, i vipaścit, veoma učen. Vlada, otac, guru, profesor ili čak i muž... Jer mi smo svi vođeni, svatko je vođen nekim. To je društvo. Nismo mačke i psi. Kao mačke i psi, daju rođenje djeci ali ne preuzimaju nikakvu odgovornost za njih. Psi lutaju po ulicama; nitko se ne brine za njih. Ali ljudsko društvo nije takvo. Moraju postojati odgovorni zaštitnici. Neki od odgovornih zaštitnika su opisani ovdje. Prvi od svih, guru. Ili običan profesor u školi ili fakultetu, oni su isto gurui, ali najveći guru je duhovni učitelj Ne samo duhovni učitelj, već svatko tko preuzme odgovornost da će postati guru i podučavati druge, mora biti veoma učen, veoma odgovoran, vipaścit, abhijñaḥ. Abhijñātaḥ, to je kvalifikacija Vrhovne Božanske Ličnosti. Rečeno je na početku Śrīmad-Bhāgavatam, abhijñaḥ. Janmādy asya yataḥ 'nvayād itarataś ca artheṣu abhijñaḥ(SB 1.1.1). Kontrolor mora biti abhijñaḥ. Ista stvar je i ovdje. Naravno, ne možemo biti abhijñaḥ koliko i Bog- to nije moguće- ali mala količina abhijñātaḥa mora postojati. Koja je onda uopće svrha ...?

Prvo je rečeno da je guru onaj tko preuzima brigu o svom podređenom, on je guru. Prva zapovijed je da ne bi trebao postati guru ako nisi kompletno u svjesnosti kako spasiti svoga podređenog od puta stalnog rađanja i umiranja. To je prvo pitanje. Ne, "Ja sam tvoj guru. Mogu izliječiti grčeve u tvom želucu." Ljudi odlaze guru i zbog takvih razloga. Ljudi generalno odlaze guru, budale odlaze guru, drugom budali. Što bi to bilo? "Gospodine, imam neke bolove. Daj mi ashrivad tako da moji bolovi prestanu." " Ali zašto si budalo došao ovdje da bi ti izliječio bol u trbuhu? Možeš ići nekom doktori, ili uzeti neku tabletu. Je li to razlog posjećivanja gurua?" Generalno oni odlaze guruu i pitaju ga za blagoslove za neku materijalnu dobit. Oni su budale, i zato im i Kṛṣṇa da nekog budalastog gurua. Oni žele biti prevareni. Ne znaju koji su pravi razlozi posjećivanja gurua. Oni to ne znaju. Oni ne znaju koji je problem u njihovom životu i zašto bi trebali ići guruu. Oni to ne znaju. I takozvani gurui onda iskorištavaju ovakve ljude, i postaju gurui. To se nastavlja dalje. Guru ne zna koja je njegova odgovornost, i budale ne znaju zašto bi trebali ići guruu. To je poteškoća.