SR/Prabhupada 0024 - Krišna je Tako Ljubazan



Lecture on SB 3.25.26 -- Bombay, November 26, 1974

Arđuna je sreo Krišnu licem u lice - u vreme kada je Krišna podučavao Bhagavat gitu (na polju Kurukšetre)... to vidjenje Krišne uživo i čitanje Bhagavad-gite - su praktično jednaki. Tu nema razlike. Neki kažu: "Arjuna je imao puno sreće..." "...da sretne Krišnu licem u lice i primi Njegove instrukcije." To zapravo nije tačno. Krišna se može videti i direktno, pod uslovom da imate odgovarajuće oči za tako nešto. Zato se kaže, "premanđana-ćhurita"... "Prema i bhakti", (ljubav za Boga i predanost Njemu) - su jedna te ista stvar. "Premanđana-ćhurita-bhakti-viloćanena santaha sadaiva hridaješu vilokajanti" [Bs 5.38, "Slavim Vrhovnog Boga, Govindu, vidljivog za oči koje su premazane ljubavlju..."]. Ispričaću vam priču u vezi toga o jednom brahmani iz južne Indije... ...iz Ranganatha hrama, gde je taj brahmana čitao Bhagavad-gitu... ...a bio je - nepismen. Nije znao ni obična slova a kamoli Sanskrit, što znači potpuno nepismen... Ljudi iz komšiluka su to znali: "ovaj čovek je nepismen, ali ipak čita Bhagavad-gitu..." On bi otvorio Bhagavad-gitu, i stenjao, "uh, uh", baš tako... ...a neko bi se šalio: "Kaži nam, brahmana, kako ti to čitaš Bhagavad-gitu?" Brahmana je mogao da shvati, "Ovaj čovek se sigurno šali, jer zna da sam nepismen." I tako, desilo se da je tog dana i Ćaitanija Mahaprabu posetio Ranganatha hram. ...a Ćaitanija je odmah shvatio: "To mora da je neki bhakta." Gospod je prišao brahmani i upitao ga: " Moj dragi brahmana, šta ti to čitaš?" Brahmana je odmah razumeo, "Ovaj čovek se ne šali." I onda je priznao, "Dragi moj gospodine, čitam Bhagavat gitu, zapravo pokušavam da je čitam - jer sam nepismen." To radim jer mi je moj Guru Maharađa naložio: "Moraš čitati 18 poglavlja Gite svaki dan." Ali ja nemam ni neophodno znanje, a ne znam ni da čitam..." "Uprkos tome, pokušavam da ispoštujem naređenje mog Guru Maharađe..." "...pa tako samo listam stranice, i ništa drugo. Nisam u stanju da išta pročitam." Ćaitanija Mahaprabu je onda rekao, "Vidim da ponekad i zaplačeš..." A brahmana je odgovorio, "Jeste, plačem." (Ćaitanija :) "Kako to da plačeš - a ne znaš da čitaš?" (Brahmana :) "Ne znam, čim uzmem Bhagavad-gitu, i vidim tu jednu sliku..." "...koja opisuje Krišnu, koji je bio toliko ljubazan - da je prihvatio ulogu sarathija, Arđuninog kočijaša..." "...iako je Arđuna Njegov bhakta, Krišna je toliko ljubazan da je prihvatio da služi Svog bhaktu..." "... jer Mu je Arđuna naredio, "Čuvaj mi kočiju ovde", i Krišna ga je jednostavno poslušao i uslužio..." "...Krišna je dakle veoma ljubazan. Čim vidim tu sliku u mom umu - rasplačem se..." Ćaitanija Mahaprabhu ga je odmah zagrlio, "Pa ti zbilja čitaš Bhagavad-gitu." "...Iako bez ikakvog obrazovanja, ti zaista čitaš Bhagavad-gitu." To je bio razlog da ga je Gospod Bog zagrlio. A kako je ustvari brahmana mogao da zamisli tu sliku u svom umu? To je zato jer je brahmana voleo Krišnu, te nije ni bilo važno da li je mogao čitati stihove iz Gite ili ne... Zbog toga što je bio obuzet ljubavlju za Krišnu - ta vizija je bila moguća... Video je Krišnu kako sedi na Arđuninoj kočiji i upravlja njom. Takva vizija je poželjna.