BI/Prabhupada 1070 - Pružanje Službe Je Vječna Religija Živih Bića
660219-20 - Lecture BG Introduction - New York
Vezano za prethodnu temu o konceptu sanātana-dharme, možemo pokušati da shvatimo koncept religije iz značenja sanskritskog korijena riječi 'dharma'. Dharma podrazumjeva nešto što je u stalnom kontaktu sa određenim objektom. Kao što je već pomenuto, kada govorimo o vatri u isto vrijeme zaključujemo da toplota i svjetlost postoje zajedno sa vatrom. Jer bez toplote i svjetlosti riječ vatra ne bi imala smisla. Slično tome, mi moramo otkriti taj esencijalni dio živoga bića - koji je njegov stalni pratilac. Taj konstantni dio, pratilac živoga bića, je njegova vječna kvaliteta, a vječni dio kvaliteta živog bića je njegova vječna religija. Kada je Sanatana Gosvami upitao Gospoda Šri Čeitanija Mahaprabhua o 'svarūpi'- već smo pričali o 'svarūpi' svakog živog bića— svarupa znači istinski položaj živoga bića'. Gospod Čeitanija mu je tada odgovorio: "Strukturni položaj živog bića je da obavlja službu Svevišnjoj Božanskoj Ličnosti." Ako analiziramo ovaj dio izjave Gospoda Čeitanije, jasno možemo vidjeti da je svako živo biće konstantno zaokupljeno služenjem nekog drugog živog bića. Živo biće služi drugo živo biće na različite načine, i tako služeći, živo biće uživa u životu. Životinje služe ljudska bića, sluga služi svog gospodara... Sluga A služi gospodara B, gospodar B služi gospodara C, gospodar C služi gospodara D, i tako dalje. U tim okolnostima, uočavamo da jedan prijatelj služi drugoga. Majka služi sina, supruga služi svoga muža, a muž služi suprugu. Istraživajući na ovaj način, uvidjeli bismo da ne postoji izuzetak u društvu živih bića ovome principu djelovanja tj. služenja. Političar predstavlja svoj program javnosti i ubjeđuje glasače u svoje mogućnosti služenja. Birači daju političaru svoj validan glas očekujući da će političar služiti društvu. Vlasnik radnje služi svoje mušterije, a zanatlija služi kapitalistu. Kapitalista služi svoju porodicu, a porodica služi nadređenog, i sve se odvija u skladu sposobnosti vječnog postojanja. Na ovaj način možemo vidjeti da ni jedno živo biće nije izuzeto iz prakse služenja nekog drugog živog bića, te na osnovu toga možemo zaključiti da je služenje ono što neprestano prati živo biće. Prema tome slobodno možemo zaključiti da je živom biću pružanje službe zapravo vječna religija. Kada se čovjek izjasni da pripada određenoj vrsti vjere u skladu sa vremenom i okolnostima vezanih za rođenje, i stoga tvrdi da je Hindus, Musliman, Krišćanin, Budist, ili pripadnik neke druge sekte ili podsekte, takva imenovanja nisu sanātana-dharma. Hindus može promijeniti vjeru i postati Musliman, ili Musliman može promijeniti svoju vjeru da bi postao Hindus, Krišćanin itd., međutim u svim tim okolnostima - takva promjena religioznoga vjerovanja ne dozvoljava osobi da promjeni svoje vječno angažovanje - služenja drugih. Hindus, Musliman ili Hrišćanin, u svakom slučaju je nečiji sluga, i zato se izjašnjavanja pripadnosti nekoj vjeri ne smatra sanātana-dharmom, već ono što konstantno prati živo biće, to jest služenje, jeste sanātana-dharma. Činjenica je da smo sa Vrhovnim Bogom vezani u svojstvu služenja. Vrhovni Gospodin je vrhovni uživalac, a mi, živa bića, smo vječno Njegove vrhovne sluge. Mi smo stvoreni za Njegovo uživanje, i ako uzmemo učešće u tom vječnom uživanju sa Svevišnjom Božanskom Ličnošću - to će nas učiniti sretnima i ništa drugo. Kao što smo već objasnili, da neovisno ni jedan dio tijela: ruka, stopalo, prsti ili bilo koji drugi dio tijela, ne može biti neovisno sretno - bez saradnje sa stomakom. Na isti način, živa bića nikada ne mogu biti sretna ako ne obavljaju svoju transcendentalnu službu sa ljubavlju Svevišnjem Bogu. U Bhagavad-gīti, na obožavanje različitih polubogova se ne gleda blagonaklono, iz razloga iznesenog u sedmom poglavlju, dvanaesti stih, gdje Gospod kaže, kāmais tais tair hṛta-jñānāḥ prapadyante 'nya-devatāḥ. Kāmais tais tair hṛta-jñānāḥ. Oni koji su vođeni požudom, samo oni obožavaju polubogove umjesto Svevišnjeg Gospodina Krišnu.