HR/Prabhupada 0002 - Luđačka civilizacija

From Vanipedia
Jump to: navigation, search

Madman Civilzation - Prabhupāda 0002


Lecture on SB 6.1.49 -- New Orleans Farm, August 1, 1975

Kao što osoba koja spava djeluje u skladu sa tijelom manifestiranim u tom snu prihvati tijelo kao sebe. Slično tome, on identificira sadašnje tijelo kao sebe, koji je stekao na račun prošlog religioznog ili nereligioznog života i nije u mogućnosti da zna o svom prošlom ili budućem životu."

Prabhupāda:

yathājñas tamasā (yukta)
upāste vyaktam eva hi
na veda pūrvam aparaṁ
naṣṭa-janma-smṛtis tathā
(SB 6.1.49)

To je naša situacija. To je naš napredak u znanosti, da mi ne znamo: "Što sam bio prije ovog života i što ću postati nakon ovog života". Život je nastavak. To je duhovno znanje. Ali oni čak ne znaju da se život nastavlja. Oni misle, "Slučajno, dobio sam ovaj život i doći će mu kraj nakon smrti. Nema ni govora o prošlosti, sadašnjosti ili budućnoti. Uživajmo." To se zove neznanje, tamasa, neodgovoran život. Dakle ajñaḥ. Ajñaḥ znači onaj tko nema znanja. Tko ima znanje? Sada, tamasā. Oni koji su u guni neznanja. Postoje tri vrste materijalne prirode, gune: sattva, raja, tamas. Sattva-guna znači da je sve jasno, prakāśa. Kao što je sada nebo prekriveno oblacima, sunčeva svjetlost nije jasna. No, iznad oblaka je sunčeva svjetlost, sve je jasno. Ali u oblaku ona nije jasna. Slično tome, oni koji su u sattva-guni, njima je sve jasno. a za one koji su u tamo-guni, sve je neznanje i oni koi su pomijesani, nisu ni rajo-guna, niti tamo-guna, putem medija se zovu rajo-guna.Tri gune. Tamasa. Oni su samo zainteresirani za svoje sadašnje tijelo, oni se ne brinu što će se dogoditi i nemaju znanje što su bili u prošlosti. Postoji drugo mjesto koje je opisano: nūnaṁ pramattaḥ kurute vikarma (SB 5.5.4). Pramattaḥ, baš kao luđak. On ne zna zašto je postao luđak. On zaboravlja. I prema njegovim aktivnostima, što će se slijedeće dogoditi, on ne zna. Lud čovjek..

Dakle, ova moderna civilizacija je baš kao civilizacija ludih ljudi. Oni nemaju znanje o prošlom životu i nisu zainteresirani za budući život. Nūnaṁ pramattaḥ kurute vikarma (SB 5.5.4) i oni su potpuno zaokupljeni grijesnim aktivnostima jer nemaju znanje o prošlom životu. Baš kao pas. Zašto je on postao pas,on to ne zna.A što ce postati slijedeće? Tako je pas mogao biti premijer u svom prošlom životu, ali kad dobije tijelo psa, on zaboravi. To je još jedan utjecaj iluzije. Prakṣepātmikā-śakti, āvaraṇātmikā-śakti. Iluzija ima dvije potencije. Ako je netko zbog svojih prošlih grešnih djela postao pas i ako se on sjeti: "Bio sam premijer, a sad sam pas." Bit će mu nemoguće nastaviti živjeti. Zato māyā prekrije njegovo znanje. Mṛtyu. Mṛtyu znači kada sve zaboraviš. To se zove mṛtyu. Tako da imamo iskustvo svaki dan i noć. Kada noću sanjamo u posebnom ozračju, odvojeni život, mi zaboravimo na svoje tijelo, da: "Ja sad lezim. Moje tijelo leži u vrlo lijepom apartmanu, u vrlo lijepom krevetu". Ne. Pretpostavimo da je on danguba na ulici ili je na brdu. I on uzima, u snu, on uzima... Svatko, mi se zanimamo za ovo tijelo. Mi zaboravljamo prošlo tijelo. I to je neznanje. I neznanje, što se više uzdignemo od neznanja do znanja, to je uspjeh života. I ako ostanemo u neznanju, to je neuspjeh. To nam uništava život. Tako je naš pokret za svjesnost Krišne tu da podigne osobu iz neznanja u znanje. To je cijela shema vedske literature: da oslobodi osobu. Krišna kaže u Bhagavad-Gita o poklonicima - nije za svakoga- teṣāṁ ahaṁ samuddhartā mṛtyu-saṁsāra-sāgarāt (BG 12.7).

teṣāṁ evānukampārtham
aham ajñāna-jaṁ tamaḥ
nāśayāmy ātma-bhāva-stho
jñāna-dīpena bhāsvatā
(BG 10.11)

Za posebne, za svoje bhakte..On se nalazi u svačijem srcu. za bhaktu koji pokusava razumjeti Krišnu. On pomaže. Za abhakte, oni nemaju nikakvu brigu za.. Oni samo poput životinja jedu, spavaju, imaju seks i brane se. Oni ne brinu za ništo, da razumiju Boga ili svoj odnos sa Bogom. Za njih, oni misle nema Boga i Krišna isto kaze: "Da, nema Boga. Ti spavaj." Zato je sat-saṅga potrebna. Ova sat-saṅga, satāṁ prasaṅgāt. Družeći se s bhaktama probudi nam se radoznalost o Bogu. Zato nam trebaju centri. Nije nepotrebno što otvaramo tolike centre. Ne. To je za dobrobit ljudskog društva.