HR/Prabhupada 0142 - Zaustavi taj proces ubijanja majke prirode
Lecture on SB 6.1.15 -- Denver, June 28, 1975
Najprije, nitko od ljudi ne razumije što je cilj života. Oni ne brinu o sadašnjem trenutku. Oni ne vide razlike što je grešni život ili što je pobožni život. Mi možda ne vjerujemo u ove stvari, ali su one takve. Baš kao što se inficirate nekom bolešću, ona će izroniti. Vjerovali vi ili ne vjerovali, ništa ne znači. Ovdje je naš ljekar Saheb. On zna ako ste se inficirali nekom bolešću, jer ona se pokaže. Mi smo se zarazili sa tako mnogo zaraznih kvaliteta. Imaju tri kvalitete- sattva-guṇa, rajo-guṇa, tamo-guṇa - i po infekciji, mi moramo da prihvatamo različita tijela. Karmaṇā daiva-netreṇa (SB 3.31.1). Svatko od nas, mi radimo po modelima materijalne prirode, i po našoj privlačnosti mi ćemo morati prihvatiti određene vrste tijelaa, tathā dehāntara-prāptiḥ (BG 2.13). Na nesreću, ne postoji znanost, tu nema koledža, nema univerziteta da se nauči znanost prirode, na koji način se stvari odvijaju. Prakṛteḥ kriyamāṇāni guṇaiḥ karmāṇi sarvaśaḥ (BG 3.27). Prakṛti je bivanje ovdje.
Mi smo, dakle, u ovom materijalnom svijetu na osnovu ovog zaraznog stanja. Ovo je naš problem. I mi moramo umrijeti. To je činjenica. Ukoliko kažete "Ja ne vjerujem u smrt", to nije izgovor. Smrt mora postojati. Vi morate umrijeti. Na ovaj način naš život se kreće. Ali, u ljudskoj formi života možemo ispraviti ovo. To je proces svjesnosti Kṛṣṇe. da ukoliko ispravimo naše konstantno poistovjećivanje sa različitim materijalnim modelima prirode... I kao rezultat ovog poistovjećivanja, mi dobivamo jedno tijelo i ponovno umremo, opet dobijamo drugo tijelo, ponovno umiremo. Ovaj promet će biti zaustavljen. Yad gatvā na nivartante tad dhāma paramaṁ mama (BG 15.6). Na jedan ili drugi način, ukoliko postanete podobni za ići natrag kući, Bogu, yad gatvā, onda se ne morate vraćati ponovno. Ali, oni ne razumiju da ovaj materijalno uslovljeni život je uvijek mizeran. Oni su prihvatili, "Ovo je veoma lijepo". Životinje. Životinje, baš kao klaonica, skladište stoke, ima tako mnogo životinja, i one će biti zaklane. Svi zanju. One također znaju, životinje. Ali, na račun njihovih životinjskih kvaliteta, oni ne mogu ništa učiniti. Slično, mi smo stavljeni u ovu klaonicu materijalnog svijeta. Zove se mṛtyu-loka. Svi znaju da će biti zaklani. Danas ili sutra ili za 50 godina ili 100 godina poslije, svi znaju da će biti zaklani. On će umrijeti. Smrt znači klanje. Nitko ne želi umrijeti. Životinje također, ne žele umrijeti. Ali, su prisilno ubijane. To se zove pokolj. Isto, tko želi umrijeti? Nitko ne želi umrijeti. Ali, po zakonima prirode on mora biti ubijen. To je klaonica. Cijeli materijalni svijet je klaonica. Mi to moramo shvatiti. I zove se mṛtyu-loka. To je problem. Ali, oni to ne uzimaju ozbiljno, kao životinje. Životinje, on to ne shvaća ozbiljno. I iako zna da će umrijeti, on ne može učiniti korak. To je naše stanje. Mṛtyu-saṁsāra-sāgarāt, Teṣām ahaṁ anukampārtham aham ajñāna-jaṁ tamaḥ. Teṣām ahaṁ samuddhartā mṛtyu-saṁsāra-sāgarāt (BG 12.7). Zato mi razumijemo svoje stanje. Nitko ne želi umrijeti, ali je priklan. I ponovno mu biva data šansa, drugo tijelo. I ponovno je priklan. To je zakon prirode kao djeluje. Daivī hy eṣā guṇamayī mama māyā duratyayā (BG 7.14). Mi to ozbiljno trebamo shvatiti, tako se zaustavlja proces pokolja materijalne prirode. To je inteligencija. Inaće, biti sretan kao mačke i psi, "Oh, ja veoma lijepo jedem, skačem. Ja se ne brinem što ću biti priklan," To je veoma dobra inteligencija. Inteligancija je način kako zaustaviti prirodni proces klanja. To je pamet. O tome se raspravlja. Svi mogu izaći iz procesa klanja radeći požrtvovanu službu.
To je istaknuto ovdje, kecit kevalayā bhaktyā (SB 6.1.15). Kecit. To nije veoma uobičajeno. Veoma rijetko neko dođe u svjesnost Kṛṣṇe. Kecit kevalayā bhaktyā. Prosto požrtvovanom službom, možemo izaći iz ovog opasnog stanja bivanja zaklanim. Kecit kevalayā bhaktyā (SB 6.1.15). A, tko su oni? Vāsudeva-parāyaṇāḥ, sljedbenici Kṛṣṇe. Kṛṣṇino ime je Vāsudeva. On je sin Vasudeva; zato je njegovo ime Vāsudeva. So vāsudeva-parāyaṇāḥ. Parāyaṇāḥ znači "Naš glavni cilj je Vāsudeva, ništa drugo." Zovu se vāsudeva-parāyaṇāḥ. Vāsudeva-parāyaṇāḥ, aghaṁ dhunvanti. Agham znači materijalna zagađenost. Mi se uvijek poistvjećujemo sa materijalnom zagađenošću. I onda postanemo vāsudeva-parāyaṇāḥ... Vāsudevaḥ sarvam iti sa mahātmā sudurlabhaḥ (BG 7.19), ista stvar. Ovjde se kaže kecit- znači veoma rijetko. I Kṛṣṇa također kaže u Bhagavad-gītā, vāsudevaḥ sarvam iti sa mahātmā sudurlabhaḥ (BG 7.19). Sudurlabhaḥ, veoma rijetko.