HR/Prabhupada 0165 - Aktivnosti koje pročišćavaju nazivaju se bhakti
Lecture on BG Introduction — New York, February 19-20, 1966
Božanska priroda, to je objašnjeno u Bhagavad-giti u poglavlju koje opisuje razliku između đive i išvare Kṣetra-kṣetra-jña. Ta kšetra-gja je također objašnjena kao Božanska kšetra-gja, ili svjesnost, kao i đive, ili živa bića, ona su također svjesna. No, razlika je u tome što je živo biće svjesno u svom ograničenom tijelu, ali Gospodin je svjestan svih tijela. Īśvaraḥ sarva-bhūtānāṁ hṛd-deśe 'rjuna tiṣṭhati (BG 18.61). Gospodin živi u središtu srca u svakom živom biću, Stoga On je svjestan psihičkih pokreta, aktivnosti, određene đive. To ne bismo trebali zaboraviti. Također je objasnio da Paramatma, ili Svevišnja Božanska Osoba, živi u srcu svih živih bića, da kontrolira i daje smjer. On daje smjer. Sarvasya cāhaṁ hṛdi sanniviṣṭhaḥ (BG 15.15). U svačijem srcu On se nalazi, i On daje smjernice za djelovanje kako On želi.
Živo biće zaboravlja što učiniti. Najprije odluči kako će da djeluje na odgovarajući način, i zatim se zapetlja u akcije i reakcije vlastite karme. No, nakon napuštanja jedne vrste tijela tijela, kada uđe u drugu vrstu tijela... Poput mjenjanja iznošene odjeće, razmijenimo za novu, Na sličan način, to je opisano u Bhagavad-giti: vāsāṁsi jīrṇāni yathā vihāya (BG 2.22). Kao što osoba mijenja raznu odjeću, tako isto živa bića, također mijenjaju različita tijela, seljenje duše, povlačenje akcija i reakcija proteklih djelatnosti. Dakle, ove aktivnosti mogu biti promijenjene kada je živo biće u guni vrline, zdrava razuma, tada može razumijeti koju vrstu djelatnosti treba usvojiti, i ako tako čini, onda sveukupne akcije i reakcije prošlih aktivnosti mogu biti promijenjene. Stoga karma nije vječna. Dok išvara, điva, prakriti, i kala - ta četiri čimbenika i karma - ova četiri čimbenika su vječna, dok karma, taj faktor znani kao karma, nije vječan. S obzirom da ta vrhovna svjesnost išvara, ili Bog, se razlikuje od živih bića. Posmatrajući to kao obostranu svjesnost, Gospodina i živih bića, ta stanja svjesnosti su transcendentalna. Ne znači da je svjesnost proizvod nastao druženjem sa ovom materijom. To je pogrešna misao. Teorija da se svjesnost razvija pod određenim okolnostima materijalnih kombinacija nije prihvaćena u Bhagavad-giti. Svjesnost pod okriljem materijalnih okolnosti se može izopačeno odraziti, baš kao što se svjetlost reflektira kroz obojeno staklo i izgleda poput te boje. Slično tome, Božja svjesnost, ona nije pod utjecajem materije. Svevišnji Gospodin, ili Krišna, On kaže: mayādhyakṣeṇa prakṛtiḥ (BG 9.10). Kada siđe u ovaj materijani svijet, Njegova svjesnost nije pod utjecajem materije. I Njegova svjesnost nikad nije bila pod utjecajem materije, Kako neko može govoriti o transcendenciji u Bhagavad-giti, ako nije oslobođen od materijalističke kontaminirane svjesnosti. Takva osoba ne može reči ništa o trasnscendentalnome svijetu. Dakle, Gospodin nije materijalistički kontaminiran. Dok naša svjesnost, u ovome trenutku, je materijalistički kontaminirana. Zato postoji učenje Bhagavad-gite, da bi nas pročistilo od materijalističke kontaminirane svjesnosti, i znači u stanju te čiste svjesnosti, naše djelatnosti će biti čiste. I to će nas učiniti sretnim. Jer ne možemo prestati, ne možemo zaustaviti djelatnosti. Djelujemo da bi se pročistili. I te pročišćene djelatnosti se nazivaju bhakti. Te bhakti djelatnosti mogu izgledati poput običnih djelatnosti, ali nisu kontaminirajuće djelatnosti. One su pročišćene aktivnosti. U neznanju osoba može vidjeti da bhakta djeluje kao običan čovjek, takva osoba siromašnog znanja, ne zna da djelatnosti bhakte ili djelatnosti Gospodina, nisu zagađene nečistom svjesnošću, nečistoćama od tri gune, načina prirode, već su transcendentalno svijesni. Trebali bi znati da je naša svjesnost materijalistički kontaminirana.