HR/Prabhupada 0166 - Ne možeš zaustaviti snijeg koji pada

From Vanipedia
Jump to: navigation, search
Go-previous.png Prethodna stranica - Video 0165
Sljedeća stranica - Video 0167 Go-next.png

You Cannot Stop Snow Falling - Prabhupāda 0166


Lecture on BG 2.7-11 -- New York, March 2, 1966

Ne treba zaboraviti da smo uvijek pod utjecajem patnje. Postoje tri vrste patnje. Ne govorim u vezi gospodarskog problema ili ... To je još jedna patnja. U Vedskom znanju - to je činjenica - postoje tri vrste patnje. Jedna vrsta patnje pripada tijelu i umu ... Predpostavimo sada da ja imam glavobolju. Ili da mi je vruće, ili hladno, postoji mnogo tjelesnih patnji. Isto tako postoje patnje koje dolaze od uma. Ne osjećam se dobro danas, zbog... Netko mi je nešto loše rekao i sad patim. Ili izgubio sam nešto ili nekog prijatelja, toliko mnogo stvari. Dakle patnje od tijela i uma, zatim patnje iz prirode. To se zove adhidaivika, i tu nemamo kontrolu. Očito je da u svakoj patnji nemamo kontrolu. Recimo da pada snažan snijeg. Da je cijeli Njujork grad obasut snjegom, i svi smo u nezgodoj situaciji. To je takva vrsta patnje nad kojom nemamo kontrolu. Ne može se zaustaviti padanje snijega. Vidite? Ako dodje vjetar, hladan vjetar, ne možete ga zaustaviti. To se zove adhidaivika patnja. Dok patnje koje dolaze od uma i tijela se zovu adhyatmika. Imamo još jednu vrstu patnje, adhibhautika, napadi od strane drugih živih bića, mojih neprijatelja, neke životinje ili nekog crva, ima ih mnogo. Znači ove tri vrste patnje su uvijek prisutne. Uvijek su tu ali nitko ne želi sve te patnje. Kada takva vrsta pitanja dodje...

Npr Arđuna je bio svjestan: "Ovo je rat i moja je dužnost da se borim sa neprijateljem, ali jako patim jer na drugoj strani imam svoje rođake." Tako se je osjećao. Čovjek bi trebao biti svjestan i trezven nad činjenicom da uvijek patimo a da ne želimo sve te vrste patnji... I kad ima takva pitanja, kada je svjestan... Onda se zahtjeva da ta osoba priđe duhovnom učitelju. Vidite? Dok god je osoba poput životinje, ne znajući da uvijek pati... Kad ne zna, ne mari niti hoće da pronađe rješenje. Arđuna je patio, ali on je htio da pronađe rješenje, i zato je prihvatio duhovnog učitelja. Znači kad smo svjesni naše patnje onda smo trezveni nad situacijom patnje... Patnja postoji. Zaboraviti ili zanemariti patnju nema misla. Ta patnja je tu. No, ako je osoba veoma ozbiljna da pronađe rješenje njegovoj patnji, tada je potreban duhovni učitelj. Kao što je Arđuni bio potreban duhovni učitelj. Da li je jasno? Da ta patnja postoji. Nije vam potrebna neka viša edukacija, samo razmislite, malo razmislite, o tome da "Ja ne želim sve te vrste patnje, ali patim. Zašto? Postoji li rješenje? Postoji li nešto...? Mora da postoji neko rješenje. Svi ovi spisi, svo ovo vedsko znanje, sve... Međutim zašto sad samo Vedsko znanje... Oh, zašto idete u školu? Zašto idete na fakultet? Zašto uzimate znanstveno obrazovanje? Zašto uzimate odvjetničko obrazovanje? Sve je namijenjeno za okončanje naše patnje. Jer da nema patnje, onda nitko se ne bi obrazovao. Vidite? Osoba može misliti "Ako sam obrazaovan, ako postanem doktor ili advokat ili inžinjer, onda ću biti sretan." Sreća. To je krajnji cilj. "Ja ću dobiti dobar posao, državni posao. Ja ću biti sretan."

Dakle ta sreća je krajnji cilj svake težnje. Takvo ublažavanje patnje je privremeno. Prava patnja , prava patnja je tu zbog ovog našeg materijalnog postojanja, i te tri vrste patnje. Tek kad osoba postane svjesna svojih patnji i poželi da pronađe rješenje za te patnje, tada je neophodan duhovni učitelj. Kad odlučite pronaći rješenje vaših patnji konzultirajući nekoga, tko je ta osoba kojoj trebate da se obratite? Da bi okončala sve vaše patnje? Taj izbor mora da postoji. Ako želite kupiti dragulj, dijamant, i vrlo vrijedne stvari, i odete u samoposlugu... Takva vrsta neznanja - morate biti prevareni. Morate biti prevareni. Barem trebate pristupiti u zlataru. Trgovini nakita, vidite? Toliko znanja morate imati.