HR/Prabhupada 0185 - Ne trebaju nas uznemiravati te eterične smetnje
Lecture on SB 3.26.35-36 -- Bombay, January 12, 1975
Nemojte zaglaviti u sustavu. Sustav je potreban, pod uvjetom da napredujete prema realizaciji Svevišnjeg. Ali ako jednostavno slijedite sustav, ali ne napredujete po pitanju spoznavanja Svevišnjeg, onda je to, prema Śrīmad-Bhāgavatamu ili prema Vedama, jednostavno volonterski rad. To je ... To nema nikakve vrijednosti. Stoga Bhagavata kaže: "To je religijski sustav prve klase." Nije važno zovete li sustav hinduskim, muslimanskim, kršćanskim ili budističkim. "To je prvorazredna religija koja vam pomaže da napredujete u realizaciji Adhokṣaje." Adhokṣaja, drugo ime Krišne. Adhokṣaja znači teme koje se ne mogu razumjeti samo mentalnom spekulacijom ili empirijskim znanjem, vježbom i empirijskim znanjem. To se zove Adhokṣaja. Adhah-kṛtaṁ akṣajam jñānaṁ yatre. Dakle adhok ... Moramo prići tom Adhokṣaji. Postoje različiti stupnjevi znanja: pratyakṣa, parokṣa, aparokṣa, adhokṣaja, aprākṛta. Dakle, moramo pristupiti aprākṛti, transcendentalnom, onom što je iznad materijalne prirode. Adhokṣaja je gotovo bliže od nižeg stupnja znanja, pratyakṣa, parokṣāparokṣa. Oni su u kanistha-adhikāra položaju.
- arcāyām eva haraye
- pūjāṁ yaḥ śraddhayehate
- na tad-bhakteṣu cānyeṣu
- sa bhaktaḥ prākṛtaḥ smṛtaḥ
- (SB 11.2.47)
Dakle prākṛta stupanj čine pratyakṣa znanje, izravna percepcija i znanje dobiveno od parampare. Pratyakṣa, parokṣa, onda aparokṣa, samospoznaja, a zatim adhokṣaja, aprākṛta. Svjesnost Krišne je aprākṛta znanje. To je najviši stupanj spoznaje Krišne, aprākṛta znanje. Dakle, dokle god želimo dostići znanje o Adhokṣaji, tu su regulativni principi. Moramo striktno slijediti regulativne principe. A aprākṛta znanje je za Paramahamse. Postoji... To se zove rāga-bhakti. Ovi stupnjevi, pratyakṣa, parokṣa, oni se zovu viddhi-bhakti. No, bez viddhi-bhakti, ne može se doći na razinu raga-bhakti, iako je to naš cilj. Rāgānugā, rāga-bhakti se prakticira slijedeći stope bhakta u Vṛndāvanu. To se zove raga-bhakti. Krišnini osobni pratioci. Ne tako da izravno postanemo Krišnin osobni pratioc, nego slijedeći stopama Krišninih vječnih pratioca, možemo doći do stupnja rāga-bhakti. To se zove parā-bhakti. Ta parā-bhakti je potrebna.
- brahma-bhūtaḥ prasannātmā
- na śocati na kāṅkṣati
- samaḥ sarveṣu bhūteṣu
- mad-bhaktiṁ labhate parām
- (BG 18.54)
Dakle, ovaj pokret svjesnosti Krišne postupno se razvija do stupnja rāga-bhakti ili parā-bhakti. Tada je život uspješan. Na taj način ne trebamo biti uznemreni ovim suptilnim interakcijma. Kao što je ovdje navedeno, mṛdutvaṁ kaṭhinatvaṁ ca śaityam uṣṇatvam eva ca. Mi smo uznemireni tim stvarima. Recimo da ležimo na podu. On je kaṭhinatvam: on je vrlo tvrd. Ali, ako smo dobili jastuk ili udoban madrac, to je mṛdutvam. Isto tako, śītoṣṇa. Vodu ponekad osjećamo kao jako hladnu, a ponekad je vrlo vruća. Voda je ista, promjenom u suptilnom aranžmanu, ona postaje drugačije uvjetovana, u drugom je položaju. Zbog dodira, koža je izvor zadovoljstva i boli. Koža je osjetilo dodira. Dakle, ako u potpunosti razumjemo da "Ja nisam ovo tijelo", to zahtijeva realizaciju (spoznaju), ātmānubhūti.
Što smo napredniji u duhovnoj svijesti, to se više utemeljujemo u ātma-stha. To se zove sthita-prajña. Onda nećemo biti uznemireni. I trebali bismo vježbati da ne budemo uznemireni ovim suptilnim transformacijama, transformacijama uvjeta. Trebali bismo. Jer ne pripadamo ovamo, kao duhovne duše, ahaṁ brahmāsmi, Ne pripadamo u ovaj materijalni aranžman, ali smo na njega navikli. i zato praksom moram doći do duhovnog statusa. a prakticiranje zahtjeva toleranciju. To se zove bhajana, sādhana, ili tapasya, strogost, pokora, tolerancija. To je ono što mi nismo, ali smo se na ovaj ili onaj način poistovjetili s tim materijalnim stvarima. i opet prakticirati, doći na duhovnu razinu, ta tolerancija se zove tapasya. To je značenje tapasye. Tapaḥ znači bol, dobrovoljno prihvaćanje neke količine boli.