HR/Prabhupada 0324 - Povijest znači razumjeti aktivnosti prvoklasnog čovjeka
Lecture on SB 6.1.20 -- Chicago, July 4, 1975
Ova Kurukṣetra je dharma-kṣetra. Ne zato što je borba bila tamo i zato što je Kṛṣṇa bio na bojnom polju, pa se zato zove dharma-ksetra. Ponekad se tako tumači. Već zapravo Kurukṣetra je dharma-ksetra jako, jako dugo vremena. U Vedama je navedeno, Kuru-kṣetre dharmam ācaret: "Ako netko želi izvršiti ritualne svečanosti trebao bi ići na Kurukṣetru." I to je sustav i danas u Indiji, ako postoji neki nesporazum ili svađa između dviju strana, oni će ipak otići u hram - hram je dharma-ksetra. Tako da se osoba ne bi usudila izgovoriti laž ispred Božanstva. To se još uvijek događa. Čak i ako je osoba mentalno vrlo nisko, ipak, ako je prozvan da "To što govoriš je neistina. Sada to reci pred Božanstvom", on će oklijevati, "Ne!" To se još uvijek događa u Indiji. Ne možeš govoriti laži pred Božanstvom. To je uvreda. Nemoj smatrati da je Božanstvo je mramorni kip. Ne. Svayaṁ bhagavān. Baš kao i Caitanya Mahāprabhu. Čim je vidio božanstvo Jagannatha, On se odmah onesvijestio. "Oh, ovdje je moj Gospodin." Ne kao mi: "Oh, ovdje je nekakav kip." Ne To je pitanje razumijevanja. Dakle razumjeli mi ili ne, Božanstvo je Svevišnja Božanska Osoba osobno. Uvijek smo to trebali zapamtiti kako bi bili vrlo oprezni pred Božanstvom, i izbjegli da učinimo uvredu. Kada Ga služimo, kad Mu nudimo prasadam, kad Ga odijevamo, uvijek moramo misliti: "Ovdje je Kṛṣṇa osobno." On je osobno, ali zbog našeg neznanja, ne možemo razumjeti.
Dakle, sve iz śāstra bismo trebali slijediti. To se zove brahmanska kultura. Ovaj pokret svjesnosti Kṛṣṇe znači brahmanska kultura - kulturna izložba prvoklasnog čovjeka, prvoklasnih ljudi. Trebamo shvatiti da je brahmana prvoklasni čovjeka u ljudskom društvu. Zato Kṛṣṇa kaže, cātur-varṇyaṁ mayā sṛṣṭaṁ guṇa-karma-vibhāgaśaḥ (BG 4.13). Itihāsa, povijest, povijest znači razumjeti aktivnosti prvoklasnog čovjeka. To je povijest. Oni uzimaju najvažnije događaje. Stoga, primjer je ovdje dat: udāharanti imam itihāsaṁ purātanam. Budući da je događaj prve klase... Inače, ako zabilježite povijest cijelog razdoblja, onda gdje, tko će pročitati i tko će cijeniti to, i gdje ćete to čuvati? Toliko se stvari događa na dnevnoj bazi. Dakle, prema vedskom sustavu, jedino važni događaji se bilježe u povijesti. Zato se zove Purāṇa. Purāṇa znači stara povijest. Purātanam. Purātanam znači vrlo, vrlo staro. I zabilježeno. Dakle, ovaj Śrīmad-Bhāgavatam je skup vrlo stare povijesti, povijesnih događaja. Itihāsa purāṇānāṁ sāraṁ sāraṁ samuddhṛtya. Sāram znači bit. Nije da se svakojaki bezvezni zapisi moraju uzeti u obzir. Ne. Sāraṁ sāram, samo važno, bit, samo se to zabilježava. To se zove indijska povijest. Mahābhārata... Mahā znači veća Indija. Veća Indija, bilo je toliko događaja, ali najvažniji događaj, bitke na Kurukṣetri je tamo. Nije da sve bitke treba zabilježiti.