HR/Prabhupada 0615 - Radi za Krišnu sa ljubavlju i entuzijazmom, to je tvoj život svjestan Krišne
Lecture on BG 1.30 -- London, July 23, 1973
Māyāvādī, tu su dvije vrste Māyāvādīja, impersonalisti i voidisti. Oni su svi Māyāvādī. Tako da njihova filozofija je dobra toliko, zato jer budalast čovjek ne može razumijeti više od toga. Budalasta osoba, ako je obaviješten da postoji bolji život u duhovnom svijetu, da se postane sluga Boga, Kṛṣṇe, oni misle, "Ja sam postao sluga ovog materijalnog svijeta. Ja sam patio tako puno. Ponovno sluga Kṛṣṇe? "Oh..." Oni se naježe, "Oh, ne, ne. Ovo nije dobro. To nije dobro." Čim čuju za službu, oni misle o ovoj službi, ovoj besmislenoj službi. Oni ne mogu misliti da tu je služba, ali tu je jednostavno ānanda. Osoba je i dalje više željna da Ga služi, Kṛṣṇu. To je duhovni svijet. Oni to ne mogu razumijeti. Tako da ovi nirviśeṣavādī, impersonalisti, oni misle tako. Baš kao što bolesna osoba leži na krevetu, i ako je obaviješten da "Kada budeš izliječen, biti ćeš sposoban da jedeš lijepo, biti ćeš sposoban da hodaš," on misli da "Opet hodati? Opet jesti?" Zato jer je naučen da jede gorak lijek i sāgudānā, ne veoma ukusnu, i toliko mnogo stvari, vršenje nužde, aktivnosti u krevetu. Čim su obaviješteni da "Nakon što si izliječen tu su također vršenje nužde i jedenje, ali tu je veoma ukusno," on ne može razumijeti. On kaže, "To je nešto nalik ovome."
Tako da Māyāvādī impersonalisti, oni ne mogu razumijeti da služenje Kṛṣṇe je jednostavno zadovoljstvo i blaženstvo. Oni ne mogu razumijeti. Time oni postaju impersonalisti. "Ne. Apsolutna Istina ne može biti osoba." Tu je druga strana budističke filozofije. Impersonalno znači nula. To je također nula. Tako da budistička filozofija, oni mogu učiniti ultimativni cilj nula, i ovi Māyāvādī, oni mogu učiniti ultimativni cilj... Na te viduḥ svārtha-gatiṁ hi viṣṇum (SB 7.5.31). Oni ne razumiju da tu je život, blažen život, služenjem Kṛṣṇe. Stoga, ovdje Arjuna se ponaša baš kao obična osoba. Tako da on kaže Kṛṣṇi, "Ti želiš da se borim, da postanem sretan, da dobijem kraljevstvo, ali ubijanjem mojih vlastitih ljudi? Oh, nimittāni viparītāni. Ti me varaš." Nimittāni ca paśyāmi viparītāni. "Neću biti sretan ubijajući svoje vlastite ljude. To nije moguće. Kako me Ti navodiš na to?" Tako on kaže, nimittāni ca viparītāni paśyāmi. "Ne, ne." Na ca śaknomy avasthātum: "Ne mogu stajati tu. Neka se vratim natrag. Vrati moju kočiju natrag. Neću ostati ovdje." Na ca śaknomy avasthātuṁ bhramatīva ca me manaḥ (BG 1.30). "Ja postajem zbunjen. Ja sam sada smeten."
Tako da ovo je pozicija, materijani svijet. Mi smo uvijek u problemu, smeteni, i kada nešto bolje je predloženo materijalističkoj osobi, da "Ti prihvati svjesnost Kṛṣṇe, biti ćeš sretan," on vidi nimittāni viparītāni, upravo suprotno. "Što u ovoj svjesnost Kṛṣṇe ću biti sretan? Moja obitelj je nevolji ili ja imam toliko mnogo problema. Kako će mi ova svjesnost Kṛṣṇe pomoći?" Nimittāni ca viparītāni. To je materijalni uvjet života. Dakle potrebno je vremena, malo vremena za razumijeti. To je Bhagavad-gītā. Isti Arjuna, on je sada nalazi, nimittāni ca viparītāni. Kada će on razumijeti Bhagavad-gītu, on će reći, "Da, Kṛṣṇa, što god Ti govoriš, to je u redu. U redu je." Zato jer nakon što je uputio Arjunu, Kṛṣṇa će ga pitati, "Sada što želiš?" Zato jer Kṛṣṇa ne sili. Kṛṣṇa kaže da "Ti se predaj Meni." On ne sili, da "Ti se moraš predati. Ja sam Bog. Ti si Moj dio i čestica." Ne. On nikada ne kaže to. Zato jer ti je dao malu neovisnost, On je neće dirati. Inače koja je razlika između kamena i živog bića? Živo biće mora imati neovisnost, iako je veoma mala, sitna. To Kṛṣṇa ne dira. On je nikada neće dodirnuti. Moraš se složiti, "Da, Kṛṣṇa, predati ću se Tebi. Da To je moja dobrobit. "To je svjesnost Kṛṣṇe. Ti moraš dobrovoljno pristati, ne banalno, mehanički. "Duhovni učitelj kaže ovako. U redu neka učinim tako." Ne. Moraš razumijeti veoma lijepo. Teṣāṁ satata-yuktānāṁ bhajatāṁ prīti-pūrvakam (BG 10.10). Prīti, sa ljubavlju. Kada radiš, kada radiš za Kṛṣṇu sa ljubavlju i entuzijazmom, to je tvoj život svjestan Kṛṣṇe. Ako misliš da "Ovo je banalno, stvara nevolje, ali što mogu? Tada ljudi me pitaju da učinim. Moram to učiniti, "to nije svjesnost Kṛṣṇe. Trebaš to učiniti dobrovoljno i sa velikim zadovoljstvom. Tada znaš. Utsāhān niścayād dhairyāt tat-tat-karma-pravartanāt, sato vṛtteḥ sādhu-saṅge ṣaḍbhir bhaktiḥ prasidhyati. Naći ćeš u našoj Upadeśāmṛti (NOI 3). Uvijek bi trebao biti entuzijastičan, utsāhāt. Dhairyāt, sa strpljenjem. Tat-tat-karma-pravartanāt. Niścayāt, niścayāt znači sa povjerenjem. "Kada sam uključen u Kṛṣṇin posao, Kṛṣṇine aktivnosti, Kṛṣṇa će me sigurno vratiti natrag kući, natrag..." Niścayāt. I Kṛṣṇa kaže, man-manā bhava mad-bhakto mad-yājī māṁ namaskuru (BG 18.65). "Ja ću te vratiti. Rečeno je. Kṛṣṇa nije lažljivac tako da mi trebamo raditi sa entuzijazmom. Samo... Ne viparītāni. To će biti prihvaćeno od Arjune na kraju. Kṛṣṇa će ga pitati, "Moj dragi Arjuna, što je sada tvoja odluka?" Arjuna će reći, "Da." Tvat prasādāt keśava naṣṭa-mohaḥ: "Sva moja iluzija sada je nestala." To je sve.
Hvala vam veoma puno. Hare Kṛṣṇa.