HR/Prabhupada 0770 - Volim dušu. Atma-tattva-vit. I zašto volim dušu
Lecture on SB 2.1.1 -- Paris, June 9, 1974
Prabhupāda: Baš kao u našem pokretu svjesnosti Kṛṣṇe, mi ne pričamo o svemu. Mi jednostavno pričamo o Kṛṣṇi. I ako pričamo o Kṛṣṇi, na kraju, stotinama godina, u sadašnjoj poziciji, dalje, naša zaliha neće biti gotova. Mi imamo toliko mnogo knjiga. Ako stotinu godina, što god zalihe imamo, ako neprestano čitamo stotinu godina, i pokušamo razumijeti jednu riječ Śrīmad-Bhāgavatama, tada će trebati stotinu godina. Ta jedna riječ janmādy asya yataḥ (SB 1.1.1), ako pokušaš razumijeti, možeš razumijeti stotinu godina. Tada je to veoma lijepo, Śrīmad-Bhāgavatam. Nastavi čitati svaki dan. Naći ćeš... Oboje Śrīmad-Bhāgavatam, Bhagavad-gītā. Svaki dan, što više postaneš realiziran, ātmavit, vidiš novo značenje, novo svijetlo. Śrīmad-Bhāgavatam je tako lijep. Jednostavno ako čitaš Śrīmad-Bhāgavatam... Vidyā bhāgavatāvadhiḥ. Osoba je učena... Koja je granica učenja? Granica, učenja, je kada razumiješ Śrīmad-Bhāgavatam. To je limit. Kraj. Tu nema znanja koje je više potrebno. Time se zove śrotavyādiṣu yaḥ paraḥ (SB 2.1.1). Ultimativno, prva klasa.
Ali apaśyatām ātma-tattvaṁ gṛheṣu gṛha-medhinām (SB 2.1.2). Gṛhamedhi, oni ne znaju da tu je duša, i duša je stalna. I mi, ustvari, mi žudimo za srećom. Za čijom srećom? To je sreća duše. To je Kṛṣṇa sreća. Mi, mi pokušavamo zaštiti ovo tijelo. Mi smo veoma puno privrženi ovom tijelu. Zašto? Zato jer je duša tu. Svatko zna to. Čim je ovo tijelo, tu nema duše, izbačeno je. Bačeno na cestu. Nitko ne mari za to. Pretpostavimo da lijep muškarac i lijepa djevojka, mrtva tijela leže na - tko mari za to? Ali, dok je duša tu, "Oh, tako lijepa, lijepa, tako lijep, lijep mladić, djevojka." Duša je bitna. Ustvari, mi ne volimo ovo tijelo, ali isto lijepo tijelo je tu. Zašto ne marimo? Zato jer duša nije... Time ja volim dušu. To je činjenica.
To se zove ātmavit, ātma-tattva-vit. I zašto ja volim dušu? Zato jer volim Kṛṣṇu. Duša je dio i čestica Kṛṣṇe. Tako, zašto sam ja tako privržen duši? Zato jer je dio i čestica Kṛṣṇe. Time ultimativno, ja volim Kṛṣṇu. To je zaključak. I ako ne volim Kṛṣṇu, to je moje ne normalno stanje. I normalno stanje je ja volim Kṛṣṇu. Time mi pokušavamo probuditi svjesnost Kṛṣṇe. I čim je osoba usredotočena u svjenosti Kṛṣṇe i počinje da voli Kṛṣṇu, tada on ne želi da voli ikoga drugog. Svāmin kṛtārtho 'smi: "Sada sam potpuno zadovoljan." Tako inače, mi imamo mnogo pitanja, mnogo odgovora, tako dugo dok nismo samospoznati, i naše vrijeme će biti upropašteno.
Tako, ova kṛṣṇa-praśna, raspitivanje o Kṛṣṇi, to se opetovano treba nastaviti. I sve odgovore ćeš naći u Bhagavad-gīti i Śrīmad-Bhāgavatamu. I jednostavno pitanjima i odgovorima tvoj život će biti uspješan.
Hvala vam veoma puno.
Bhakte: Jaya Prabhupāda.