BI/Prabhupada 1077 - Pošto Je Bog Apsolutan, Ne Postoji Razlika Između Njega i Njegovog Imena: Difference between revisions

(Created page with "<!-- BEGIN CATEGORY LIST --> Category:1080 Bosnian Pages with Videos Category:Prabhupada 1077 - in all Languages Category:BI-Quotes - 1966 Category:BI-Quotes - L...")
 
m (Text replacement - "(<!-- (BEGIN|END) NAVIGATION (.*?) -->\s*){2,15}" to "<!-- $2 NAVIGATION $3 -->")
 
Line 10: Line 10:
[[Category:Bosnian Language]]
[[Category:Bosnian Language]]
<!-- END CATEGORY LIST -->
<!-- END CATEGORY LIST -->
<!-- BEGIN NAVIGATION BAR -- TO CHANGE TO YOUR OWN LANGUAGE BELOW SEE THE PARAMETERS OR VIDEO -->
<!-- BEGIN NAVIGATION BAR -- DO NOT EDIT OR REMOVE -->
{{1080 videos navigation - All Languages|French|FR/Prabhupada 1076 - À l'heure de la mort, nous pouvons rester ici ou nous transporter dans le monde spirituel|1076|FR/Prabhupada 1078 - Le mental et l'intelligence tous deux absorbés en permanence dans la pensée du Seigneur|1078}}
{{1080 videos navigation - All Languages|Bosnian|BI/Prabhupada 1076 - U Trenutku Smrti Možemo Ostati Ovdje, Ili Preći U Duhovni Svijet|1076|BI/Prabhupada 1078 - Apsorbirajmo Obostrano Um I Inteligenciju Dvadeset-četiri Sata Misleći Na Boga|1078}}
<!-- END NAVIGATION BAR -->
<!-- END NAVIGATION BAR -->
<!-- BEGIN ORIGINAL VANIQUOTES PAGE LINK-->
<!-- BEGIN ORIGINAL VANIQUOTES PAGE LINK-->
Line 21: Line 21:


<!-- BEGIN VIDEO LINK -->
<!-- BEGIN VIDEO LINK -->
{{youtube_right|qCI5UamcQiA|Pošto Je Bog Apsolutan, Ne Postoji Razlika Između Njega i Njegovog Imena<br/>- Prabhupāda 1077}}
{{youtube_right|G0UO1IUEb4U|Pošto Je Bog Apsolutan, Ne Postoji Razlika Između Njega i Njegovog Imena<br/>- Prabhupāda 1077}}
<!-- END VIDEO LINK -->
<!-- END VIDEO LINK -->


Line 33: Line 33:


<!-- BEGIN TRANSLATED TEXT -->
<!-- BEGIN TRANSLATED TEXT -->
Śrīmad-Bhāgavatam se naziva bhāṣyo 'yaṁ brahma-sūtrāṇām. On je prirodni komentar na Vedānta-sūtru. Stoga sva ova literatura, služi da zaokupi naše misli - tad-bhāva-bhāvitaḥ sadā. Sadā tad-bhāva-bhāvitaḥ ([[Vanisource:BG 8.6|BG 8.6]]). Ona osoba koja je uvijek angažovana... Baš kao što materijalista stalno čita neku materijalnu literaturu, kao što su: novine, časopisi, beletristika, romani, itd. i puno naučnih djela i filozofija. Sve te stvari stvaraju različite nivoe razmišljanja. Slično tome, ako prenesemo tu sklonost na čitanje Vedske literature, koju je ljubazno predstavio Vyāsadeva, onda će za nas da bude sasvim moguće da se u vrijeme smrti sjećamo Vrhovnog Boga. To je jedini način koji predlaže Gospod. Ne samo da predlaže, već to je činjenica. Nāsty atra saṁśayaḥ ([[Vanisource:BG 8.5|BG 8.5]]). Nesumnjivo. U to nema sumnje. Tasmāt, Gospod je stoga rekao, tasmāt sarveṣu kāleṣu mām anusmara yudhya ca ([[Vanisource:BG 8.7|BG 8.7]]). Savjetuje Arjunu, mām anusmara yudhya ca. On ne kaže "Samo nastavi da Me se sjećaš i ostavi dužnost svog zanimanja." Ne. To nije predloženo. Bog nikad ne predlaže nešto nepraktično. U ovom materijalnom svijetu, da bi se održalo tijelo, osoba mora da radi. Rad je podijeljen na četiri društvena reda: brāhmaṇa, kṣatriya, vaiśya, śūdra. Inteligentna klasa društva radi na drugačiji način, kao što i administrativna klasa radi na drugačiji način. Društvo trgovaca, proizvođača, također djeluju na sebi svojstven način, pa tako i radnička klasa, radi na svoj određeni način. U ljudskome društvu, bilo da se radi o radniku ili trgovcu, političarima, administratorima, ili kao najviša inteligentna klasa ljudi s književnom karijerom, naučnim istraživanjem, svako je uključen u neku vrstu rada, i čovjek mora da radi, da se bori za egzistenciju. Tako da Gospod savjetuje "Ne moraš da ostaviš svoje zanimanje, ali u isto vrijeme možeš se sjećati Mene." Mām anusmara ([[Vanisource:BG 8.7|BG 8.7]]). To će učiniti, to će ti pomoći da Me se sjećaš u trenuntku smrti. Ali ako ne praktikuješ da Me se uvijek sjećaš, uporedno dok nalaziš načine za preživljavanje, onda to nije moguće. Istu stvar savjetuje i Gospod Čeitanya, kīrtanīyaḥ sadā hariḥ ([[Vanisource:CC Adi 17.31|CC Adi 17.31]]). Kīrtanīyaḥ sadā. Osoba treba uvijek da praktikuje pjevanje ili mantranje svetog imena Boga. Božje ime i On sam - se ne razlikuju. Upravo takva je i instrukcija koju je Gospod Krišna dao Arđuni: mām anusmara ([[Vanisource:BG 8.7|BG 8.7]]), "Samo se sjećaj Mene," kao i uputstvo Gospoda Čeitanye: "Uvjek pjevaj ime Krišne." Dakle Krišna kaže: "Uvijek misli na mene," a Gospod Čeitanya kaže, "Uvijek pjevaj ime Krišne." Dakle nema razlike između Krišne i Krišninog imena gledajući u Apsolutu. U apsolutnom položaju nema razlike između jedne stvari i druge. To je apsolutni položaj. Znači pošto je Bog apsolutan, nema razlike između Njega i Njegovog imena. Tako da trebamo praktikovati, tasmāt sarveṣu kāleṣu ([[Vanisource:BG 8.7|BG 8.7]]). Uvijek, dvadeset četiri sata, treba da uredimo životne aktivnosti na način koji će nam omogućiti da se sjećamo Boga neprekidno, dvadeset četiri sata na dan. Da li je to moguće? Da, to je moguće, sasvim moguće. Acārye (učitelji) daju vrlo banalan primjer u vezi toga. A koji je to primjer? Rečeno je da žena koja je vezana za drugog muškarca, mada ima muža, ipak je vezana za drugog muškarca. Ta vrsta vezanosti postaje veoma jaka. To se zove parakīya-rasa. Bilo da se radi o muškarcu ili ženi. Ako je muškarac vezan za drugu ženu osim njegove, ili ako je žena vezana za drugog muškarca osim njenog muža, ta vezanost je veoma snažna. Ta vezanost je veoma jaka. Tako ācārye daju primjer žene lošeg karaktera koja je vezana za tuđeg muža, koja uvek misli na njega, a u isto vrijeme, pokazuje mužu kako je jako zauzeta kućnim poslovima tako da muž ne posumnja u njen karakter. Ona se uvijek sjeća susreta sa svojim ljubavnikom u noći, uprkos tome što vrlo lijepo obavlja kućne poslove. Tako se i mi trebamo sjećati vrhovnog muža, Šri Krišnu. Unatoč obavljanjima naših materijalnih dužnosti. To je sasvim moguće, ali to zahtijeva snažan, jedan snažan osjećaj ljubavi.  
Śrīmad-Bhāgavatam se naziva bhāṣyo 'yaṁ brahma-sūtrāṇām. On je prirodni komentar na Vedānta-sūtru. Stoga sva ova literatura, služi da zaokupi naše misli - tad-bhāva-bhāvitaḥ sadā. Sadā tad-bhāva-bhāvitaḥ ([[Vanisource:BG 8.6 (1972)|BG 8.6]]). Ona osoba koja je uvijek angažovana... Baš kao što materijalista stalno čita neku materijalnu literaturu, kao što su: novine, časopisi, beletristika, romani, itd. i puno naučnih djela i filozofija. Sve te stvari stvaraju različite nivoe razmišljanja. Slično tome, ako prenesemo tu sklonost na čitanje Vedske literature, koju je ljubazno predstavio Vyāsadeva, onda će za nas da bude sasvim moguće da se u vrijeme smrti sjećamo Vrhovnog Boga. To je jedini način koji predlaže Gospod. Ne samo da predlaže, već to je činjenica. Nāsty atra saṁśayaḥ ([[Vanisource:BG 8.5 (1972)|BG 8.5]]). Nesumnjivo. U to nema sumnje. Tasmāt, Gospod je stoga rekao, tasmāt sarveṣu kāleṣu mām anusmara yudhya ca ([[Vanisource:BG 8.7 (1972)|BG 8.7]]). Savjetuje Arjunu, mām anusmara yudhya ca. On ne kaže "Samo nastavi da Me se sjećaš i ostavi dužnost svog zanimanja." Ne. To nije predloženo. Bog nikad ne predlaže nešto nepraktično. U ovom materijalnom svijetu, da bi se održalo tijelo, osoba mora da radi. Rad je podijeljen na četiri društvena reda: brāhmaṇa, kṣatriya, vaiśya, śūdra. Inteligentna klasa društva radi na drugačiji način, kao što i administrativna klasa radi na drugačiji način. Društvo trgovaca, proizvođača, također djeluju na sebi svojstven način, pa tako i radnička klasa, radi na svoj određeni način. U ljudskome društvu, bilo da se radi o radniku ili trgovcu, političarima, administratorima, ili kao najviša inteligentna klasa ljudi s književnom karijerom, naučnim istraživanjem, svako je uključen u neku vrstu rada, i čovjek mora da radi, da se bori za egzistenciju.
 
Tako da Gospod savjetuje "Ne moraš da ostaviš svoje zanimanje, ali u isto vrijeme možeš se sjećati Mene. Mām anusmara ([[Vanisource:BG 8.7 (1972)|BG 8.7]]). To će učiniti, to će ti pomoći da Me se sjećaš u trenuntku smrti. Ali ako ne praktikuješ da Me se uvijek sjećaš, uporedno dok nalaziš načine za preživljavanje, onda to nije moguće." Istu stvar savjetuje i Gospod Čeitanya, kīrtanīyaḥ sadā hariḥ ([[Vanisource:CC Adi 17.31|CC Adi 17.31]]). Kīrtanīyaḥ sadā. Osoba treba uvijek da praktikuje pjevanje ili mantranje svetog imena Boga. Božje ime i On sam - se ne razlikuju. Upravo takva je i instrukcija koju je Gospod Krišna dao Arđuni: mām anusmara ([[Vanisource:BG 8.7 (1972)|BG 8.7]]), "Samo se sjećaj Mene," kao i uputstvo Gospoda Čeitanye: "Uvjek pjevaj ime Krišne." Dakle Krišna kaže: "Uvijek misli na mene," a Gospod Čeitanya kaže, "Uvijek pjevaj ime Krišne." Dakle nema razlike između Krišne i Krišninog imena gledajući u Apsolutu. U apsolutnom položaju nema razlike između jedne stvari i druge. To je apsolutni položaj. Znači pošto je Bog apsolutan, nema razlike između Njega i Njegovog imena. Tako da trebamo praktikovati, tasmāt sarveṣu kāleṣu ([[Vanisource:BG 8.7 (1972)|BG 8.7]]). Uvijek, dvadeset četiri sata, treba da uredimo životne aktivnosti na način koji će nam omogućiti da se sjećamo Boga neprekidno, dvadeset četiri sata na dan. Da li je to moguće? Da, to je moguće, sasvim moguće. Acārye (učitelji) daju vrlo banalan primjer u vezi toga. A koji je to primjer? Rečeno je da žena koja je vezana za drugog muškarca, mada ima muža, ipak je vezana za drugog muškarca. Ta vrsta vezanosti postaje veoma jaka. To se zove parakīya-rasa. Bilo da se radi o muškarcu ili ženi. Ako je muškarac vezan za drugu ženu osim njegove, ili ako je žena vezana za drugog muškarca osim njenog muža, ta vezanost je veoma snažna. Ta vezanost je veoma jaka. Tako ācārye daju primjer žene lošeg karaktera koja je vezana za tuđeg muža, koja uvek misli na njega, a u isto vrijeme, pokazuje mužu kako je jako zauzeta kućnim poslovima tako da muž ne posumnja u njen karakter. Ona se uvijek sjeća susreta sa svojim ljubavnikom u noći, uprkos tome što vrlo lijepo obavlja kućne poslove. Tako se i mi trebamo sjećati vrhovnog muža, Šri Krišnu. Unatoč obavljanjima naših materijalnih dužnosti. To je sasvim moguće, ali to zahtijeva snažan, jedan snažan osjećaj ljubavi.  
<!-- END TRANSLATED TEXT -->
<!-- END TRANSLATED TEXT -->

Latest revision as of 17:32, 1 October 2020



660219-20 - Lecture BG Introduction - New York

Śrīmad-Bhāgavatam se naziva bhāṣyo 'yaṁ brahma-sūtrāṇām. On je prirodni komentar na Vedānta-sūtru. Stoga sva ova literatura, služi da zaokupi naše misli - tad-bhāva-bhāvitaḥ sadā. Sadā tad-bhāva-bhāvitaḥ (BG 8.6). Ona osoba koja je uvijek angažovana... Baš kao što materijalista stalno čita neku materijalnu literaturu, kao što su: novine, časopisi, beletristika, romani, itd. i puno naučnih djela i filozofija. Sve te stvari stvaraju različite nivoe razmišljanja. Slično tome, ako prenesemo tu sklonost na čitanje Vedske literature, koju je ljubazno predstavio Vyāsadeva, onda će za nas da bude sasvim moguće da se u vrijeme smrti sjećamo Vrhovnog Boga. To je jedini način koji predlaže Gospod. Ne samo da predlaže, već to je činjenica. Nāsty atra saṁśayaḥ (BG 8.5). Nesumnjivo. U to nema sumnje. Tasmāt, Gospod je stoga rekao, tasmāt sarveṣu kāleṣu mām anusmara yudhya ca (BG 8.7). Savjetuje Arjunu, mām anusmara yudhya ca. On ne kaže "Samo nastavi da Me se sjećaš i ostavi dužnost svog zanimanja." Ne. To nije predloženo. Bog nikad ne predlaže nešto nepraktično. U ovom materijalnom svijetu, da bi se održalo tijelo, osoba mora da radi. Rad je podijeljen na četiri društvena reda: brāhmaṇa, kṣatriya, vaiśya, śūdra. Inteligentna klasa društva radi na drugačiji način, kao što i administrativna klasa radi na drugačiji način. Društvo trgovaca, proizvođača, također djeluju na sebi svojstven način, pa tako i radnička klasa, radi na svoj određeni način. U ljudskome društvu, bilo da se radi o radniku ili trgovcu, političarima, administratorima, ili kao najviša inteligentna klasa ljudi s književnom karijerom, naučnim istraživanjem, svako je uključen u neku vrstu rada, i čovjek mora da radi, da se bori za egzistenciju.

Tako da Gospod savjetuje "Ne moraš da ostaviš svoje zanimanje, ali u isto vrijeme možeš se sjećati Mene. Mām anusmara (BG 8.7). To će učiniti, to će ti pomoći da Me se sjećaš u trenuntku smrti. Ali ako ne praktikuješ da Me se uvijek sjećaš, uporedno dok nalaziš načine za preživljavanje, onda to nije moguće." Istu stvar savjetuje i Gospod Čeitanya, kīrtanīyaḥ sadā hariḥ (CC Adi 17.31). Kīrtanīyaḥ sadā. Osoba treba uvijek da praktikuje pjevanje ili mantranje svetog imena Boga. Božje ime i On sam - se ne razlikuju. Upravo takva je i instrukcija koju je Gospod Krišna dao Arđuni: mām anusmara (BG 8.7), "Samo se sjećaj Mene," kao i uputstvo Gospoda Čeitanye: "Uvjek pjevaj ime Krišne." Dakle Krišna kaže: "Uvijek misli na mene," a Gospod Čeitanya kaže, "Uvijek pjevaj ime Krišne." Dakle nema razlike između Krišne i Krišninog imena gledajući u Apsolutu. U apsolutnom položaju nema razlike između jedne stvari i druge. To je apsolutni položaj. Znači pošto je Bog apsolutan, nema razlike između Njega i Njegovog imena. Tako da trebamo praktikovati, tasmāt sarveṣu kāleṣu (BG 8.7). Uvijek, dvadeset četiri sata, treba da uredimo životne aktivnosti na način koji će nam omogućiti da se sjećamo Boga neprekidno, dvadeset četiri sata na dan. Da li je to moguće? Da, to je moguće, sasvim moguće. Acārye (učitelji) daju vrlo banalan primjer u vezi toga. A koji je to primjer? Rečeno je da žena koja je vezana za drugog muškarca, mada ima muža, ipak je vezana za drugog muškarca. Ta vrsta vezanosti postaje veoma jaka. To se zove parakīya-rasa. Bilo da se radi o muškarcu ili ženi. Ako je muškarac vezan za drugu ženu osim njegove, ili ako je žena vezana za drugog muškarca osim njenog muža, ta vezanost je veoma snažna. Ta vezanost je veoma jaka. Tako ācārye daju primjer žene lošeg karaktera koja je vezana za tuđeg muža, koja uvek misli na njega, a u isto vrijeme, pokazuje mužu kako je jako zauzeta kućnim poslovima tako da muž ne posumnja u njen karakter. Ona se uvijek sjeća susreta sa svojim ljubavnikom u noći, uprkos tome što vrlo lijepo obavlja kućne poslove. Tako se i mi trebamo sjećati vrhovnog muža, Šri Krišnu. Unatoč obavljanjima naših materijalnih dužnosti. To je sasvim moguće, ali to zahtijeva snažan, jedan snažan osjećaj ljubavi.