HR/Prabhupada 0210 - Cijela bhakti-marga ovisi o milosti Gospodina
Lecture on SB 1.15.30 -- Los Angeles, December 8, 1973
Dakle, ako hoćeš razumijeti Bhagavad-gitu, onda ju moraš razumijeti na istovjetni način kao i prva osoba (Arđuna) koja ju je direktno čula (od Krišne). To se zove parampara sistem. Ono što sam čuo od moga duhovnog učitelja - to isto prenosim i vama (učenicima). To je dakle parampara sistem. (Bez mene) - vi ne bi mogli ni zamisliti što je rekao moj duhovni učitelj. Čak i da čitate određene knjige (o bhakti-jogi), ne biste ih mogli potpuno razumijeti bez moje pomoći. To se naziva "parampara sistem". Čovjek ne može doći do vrhunskog gurua, tako što će preskočiti prvoga prisutnog aćarju (učitelja u autorizovanom lancu učitelja bhakti-joge)... Tako je i u ovome kultu Ćaitanje Mahaprabhua : mi, sami, direktno (bez pomoći gurua) - nismo u stanju shvatiti Ćaitaniju Mahaprabhua. To nije moguće. Njega doduše možemo razumijeti kroz Gosvamije (Majstore bhakti-joge). Zbog toga nalazimo da u knjizi 'Ćaitanja Ćaritamrita', na kraju svakog poglavlja, pisac veli : ... "rupa-ragunatha-pade" ... (pomozite mi?) ..."Krišnadasa"....?
- rupa-ragunatha-pade sada jara aša
- ćaitanja-ćaritamrita kahe krišna-dasa
To je taj procjes. Autor nigde ne veli, "ja sam razumio Gospoda Ćaitaniju direktno". Ne. To onda ne bi bilo propisno razumijevanje. To bi bila budalaština. Vi sami od sebe ne možete shvatiti tko je Ćaitanija Mahaprabhu. Zbog toga autor ponavlja, "Rupa-ragunatha-pade sada jara aša ćaitanja-ćaritamrita kahe krišna-dasa". "Ja sam taj (autor) Krišna-dasa Kavirađa, koji je uvijek podrijeđen Gosvamijima. To je parampara (učiteljski) sistem". Slično tome, Narotama dasa Thakura također priznaje, "ei ćaj gosai đar tar mui das..." "Ja sam sluga one osobe koja je prihvatila Šest Gosvamija kao svoga Majstora, gurua". "...Neću biti sluga nikome ko ne prihvata taj princip (parampare, učeničkog nasljeđa)..." Zbog toga kažemo, dok nudimo molitve našem duhovnom učitelju : "rupanuga-varaja te, rupanuga-varaja-te" - jer naš učitelj slijedi Rupu Gosvamija (jednog od Šest Majstora) - što ga čini vjerodostojnim duhovnim učiteljem. To ne znači da je naš učitelj postao važniji od Rupe Gosvamija... Ne... "Tandera ćarana-sebi-bhakta-sane-vas". Tako se definira parampara sistem.
Ovde se ta istovjetna tvrdnja ponavlja - u vezi Arđune - koji je Bhagavad-gitu čuo direktno of Krišne. Ponekad, ljudi vele - "to je bezobrazluk, tek tako reći da je Arđuna čuo direktno od Krišne (Vrhovnog Gospoda)..." ..."A Krišna se ne pojavljuje pred nama - dakle, kako možemo povjerovati u takovu tvrdnju?" Tu se ne radi o direktnom prisustvu Boga, koje je rezervirano samo za one koji posjeduju apsolutno znanje. Ustvari, Krišnine riječi, tj. Bhagavad-gita - se ne razlikuju od samog Krišne, Boga. Te riječi nisu drugojačije od Krišne. Znači, kada slušate Bhagavad-gitu - slušate direktno od Krišne, koji se ne razlikuje od Njegovih riječi - jer je Krišna apsolutan. Krišna, Krišnino ime, Krišnino obličje, Krišnini kvaliteti, Krišnine instrukcije, i sve drugo što je Krišnino - smatra se istovjetnim sa Krišnom. To je sve Krišna. To zapravo treba shvatiti. Ti subjekti se ne razlikuju od samoga Krišne. Stoga, Krišnino obličje koje vidimo ovdje - to je On, Krišna. On nije statua, iako neki vele "ma, on ti je samo kip". Ne. To je zapravo On, lično, Krišna. On se pojavljuje pred tobom u ovoj formi, jer ti nisi u stanju vidjeti Krišninu originalnu formu. U stanju si da vidiš kamen i drvo... Zbog toga se On i pojavljuje u toj (vidljivoj) formi. Ti možeš misliti da su to obični kamen i drvo, ali Krišna nije ni kamen a ni drvo ; On je zapravo - Krišna. To se zove Apsolutna Istina. Također, Krišnine riječi se ne razlikuju od Krišne lično. Kada te riječi čuješ iz Bhagavad-gite - to je zapravo Krišna.
Kao u slučaju brahmane iz Južne Indije... ... On je bio nepismen, nije mogao čitati Bhagavad-gitu... Ali, njegov Guru Maharađa (duhovni učitelj) mu je rekao : "Svaki dan trebaš čitati osamnaest poglavlja Bhagavad-gite"... A učenik je bio zbunjen : "Kako ću, ja sam nepismen, ja ne mogu...", ali se na kraju složio : "Dobro, daj mi tu Bhagavad-gitu"... Učenik se u tom trenutku nalazio u Ranganatha hramu (jedan od hramova koji nosi Krišnino ime). Uzeo je Bhagavad-gitu i prelazio pogledom po stranama, iako ih nije mogao čitati... Prijatelji su ga zadirkivali : "Pa dobro, brahmana, kako ide sa čitanjem Bhagavad-gite?" Nije im odgovorio jer je znao, "oni se samo šale... svijesni su da sam nepismen..." A onda je naišao i Ćaitanija Mahaprabhu, te se i On čudio, "Brahmana, da li ti to čitaš Bhagavad-gitu?" A brahmana je odgovorio : "Ne Gospodine, ja sam nepismen, ne mogu čitati, to je za mene nemoguće"... "Ipak, moj duhovni učitelj mi je naredio da čitam. I što sam drugo mogao učiniti osim uzeti ovu knjigu u ruke"... Taj brahmana je bio nepokolebljivi sljedbenik guruovih riječi, iako je bio nepismen i nije mogao čitati... Nije bilo šanse da bi išta pročitao. Ali njegov Guru Maharađa mu je naredio : "Obavjezno da čitaš Bhagavad-gitu svaki dan, svih osamnaest poglavlja"... Što je naravoučenije ove priče? Ono što se zove "vjavasajatmika budhi". Ja lično mogu biti nekompletan, nesavršen. To i nije tako važno. Ali ako pokušavam da slijedim riječi moga Guru Maharađe, moga duhovnog učitelja - to će me na kraju učiniti kompletnim.
To je tajna. "Jasya deve para bhaktir jatha deve tatha gurau" (Śvetašvatara Upanišad 6.23). "Ako osoba ima snažnu vjeru u Vrhovnu Božansku Ličnost, Krišnu - a istu takvu vjeru i u svoga Gurua"... ... onda se, "jatha deve tatha gurau" - 'onda se sveta knjiga razotkrije takovoj osobi'. To nije pitanje obrazovanja. To nije ni klasična akademska učenost. Tu se radi o vjeri u Krišnu i u gurua. Zbog toga se u Ćaitaniji Ćaritamriti (CC Madhja 19.151) navodi: "guru-krišna-kripaja paja bhakti-lata-biđa". '(To se ne postiže) niti obrazovanjem a ni akademskom učenošću' (to je smisao toga stiha). Ćaitanija Mahaprabhu stoga veli : "guru-krišna-kripaja", 'milošću gurua, i milošću Krišne'. Znači, sve se svodi na pitanje milosti. Nema ni govora o učenosti, bogatstvu ili raskoši. Ne. Ceo procjes bhakti-marge (put predanog služenja Gospodu) zavisi od milosti samoga Vrhovnoga Boga. To će reći : mi moramo uporno tragati za tom milošću. "Athapi te deva padambuđa-dvaja-prasada-lešanugrihita eva hi, đanati tatvam... " (ŠB 10.14.29). ..."Prasada-leša", "leša" znači 'frakcija, djelić'... Osoba koja je primila čak i malu frakciju milosti Vrhovnog Boga - ta će osoba imati pravilno razumijevanje. Za ostale ljude se kaže : "na ćanija eko api ćiram vićinvan" : 'Ostali mogu nagađati milijunima ljeta - ali neće biti u stanju shvatiti (istinu)'. Iz toga razloga, mi prezentiramo Bhagavad-gitu Kakva Je... ...predstavljamo Bhagavad-gitu upravo tako kako ju je i Arđuna razumio. Mi ne idemo pitati doktora Radhakrišnana, ovoga ili onoga belosvjetskog učenjaka, ili slične varalice. To nije naš biznis. Naše je "parampara" (primiti znanje u neprekinutom nizu vjerodostojnih duhovnih učitelja, Majstora bhakti-joge, i služiti ih sa vjerom i devocijom).