HR/Prabhupada 0400 - Smisao Sri Sri Siksastakama



Smisao Sri Sri Siksastakama, CDV 15

ceto-darpaṇa-mārjanam bhava-mahā-dāvāgni-nirvāpaṇaṁ
śreyaḥ-kairava-candrikā-vitaraṇaṁ vidyā-vadhū-jīvanam
ānandāmbudhi-vardhanaṁ prati-padaṁ pūrṇāmṛtāsvādanaṁ
sarvātma-snapanaṁ paraṁ vijayate śrī-kṛṣṇa-saṅkīrtanam

Gospodin Caitanya nam je dao osam strofa Svoje misije, ono što je On htio učiniti. To je objašnjeno u osam strofa, i one su poznate kao Śikṣāṣṭaka. Śikṣā znači instrukcija, a āṣṭaka znači osam. Tako je u osam strofa On je kompletirao svoju instrukciju, a Njegovi učenici, šestorica Gosvamija, su ih objasnili u puno svezaka knjiga.

Tako Gospodin Caitanya kaže da subjekt jest paraṁ vijayate śrī-kṛṣṇa-saṇkīrtanam: sva slava pjevanju Hare Krišna mantre ili sankirtan pokretu Krišne. Sva slave. Konačna pobjeda. Kako je to pobjeda, konačna pobjeda? To On objašnjava, da ceto-darpaṇa-mārjanam. Ako mantraš ovu Hare Krišna mantru, tada prljave stvari koje su se nakupile u tvom srcu, zbog kontakta s materijom, biti će očišćene. On daje primjer da je srce poput ogledala. Ako su na ogledalu naslage prašine, onda netko ne može vidjeti svoje lice, refleksijom u ogledalu. Stoga, treba biti očišćeno. Stoga u našem sadašnjem uvjetovanom životu, naša srca su zatrpana sa toliko mnogo prašine, nakupljene zbog našeg druženja s materijom od pamtivijeka. Stoga ako mi mantramo Hare Krišna mantru, tada ćemo obrisati prašinu. Iako ne odmah, bit će obrisana. I čim je ogledalo srca očišćeno od sve prašine, odmah možemo vidjeti naše lice, tko smo mi. To lice znači stvaran identitet. Mantranjem Hare Krišna mantre, razumjet ćemo da nismo ovo tjelo. To je naše nerazumijevanje. Prašina znači nerazumijevanje, prihvaćanje ovog tijela kao nas samih. Zapravo, mi nismo ovo tijelo niti ovaj um. Mi smo duhovna duša. Stoga čim možemo razumjeti da nismo ova tijela, odmah bhava-mahā-dāvāgni-nirvāpaṇam. Plamteća vatra materijalne uvjetovanosti, ili plamteća vatra materijalnih bijeda, odmah postane ugašena. Nema više bijeda. Ahaṁ brahmāsmi. Kao što je rečeno u Bhagavad-gīti, brahma-bhūtaḥ prasannātmā. Odmah možemo razumjeti naš stvaran identitet kao duhovna duša, i postajemo sretni. Mi nismo sretni. Zbog našeg kontakta s materijom, mi smo uvijek puni tjeskoba. Mantrajući Hare Krišna mantru, odmah ćemo doći do razine sretnog života. Bhava-mahā-dāvāgni-nirvāpaṇam. I to se zove oslobođenje. Kada netko postane sretan, oslobođen od tjeskoba, ta razina je zapravo oslobođenje zato jer je svako živo biće, duhovna duša je uvijek sretna. Čitava borba za opstankom se sastoji u tome da tragamo za sretnom razinom života, ali promašili smo cilj. Stoga, u svakom nastojanju da budemo sretni mi smo poraženi. Ovaj konstantni poraz se može odmah premostiti mantranjem Hare Krišna mantre. To je efekt ove transcendentalne vibracije. I nakon oslobođenja, nakon što postanemo sretni, materijalna zadovoljstva se smanjuju. Koje god zadovoljstvo želite uživati, ono se smanjuje. Uzmite na primjer, hranjenje. Ako želimo jesti neku lijepu hranu, nakon što smo uzeli nekoliko zalogaja ne želimo ju više jesti. To znači da ovdje u materijalnom svijetu, koje god zadovoljstvo prihvatili, ono će se smanjiti. No duhovno zadovoljstvo, Gospodin Caitanya kaže ānandāmbudhi-vardhanam, duhovna sreća je poput oceana. Ali ovdje u materijalnom svijetu, mi imamo iskustvo da se ocean ne povećava. Ocean ostaje unutar svojih granica. Ali ocean duhovne sreće se stalno povećava. Ānandāmbudhi-vardhanam. Śreyaḥ-kairava-candrikā-vitaraṇam. Kako se povećava? On daje primjer poput mjeseca, rastućeg mjeseca. Kao mladi mjesec. Kao prva noć mladog mjeseca, taj prvi dan je poput male zaobljene linije. Ali slijedeći dan, treći dan se povećava, postepeno se povećava Slično, duhovni život, duhovna sreća se povećava kao mjesečeve zrake dan za danom, dan za danom, dok ne dostigne puni mjesec, da. Stoga ceto-darpaṇa-mārjanam bhava-mahā-dāvāgni-nirvāpaṇam, śreyaḥ-kairava-candrikā-vitaraṇam vidyā-vadhū-jīvanam. I tada život postane pun znanja jer duhovni život znači vječan život, pun blaženstva i pun znanja. Stoga povećavamo našu količinu zadovoljstva, zato jer proporcionalno povećavamo našu količinu znanja. Śreyaḥ-kairava-candrikā-vitaraṇaṁ vidyā-vadhū-jīvanam, ānandāmbudhi-vardhanaṁ. Poput oceana je, ali se stalno povećava. Ānandāmbudhi-vardhanaṁ, sarvātma-snapanaṁ. Tako je lijepo da jednom kad smo utemeljeni na ovoj razini života, mislimo "Ja sam potpuno zadovoljan." Sarvātma-snapanaṁ. Baš kao kad se netko okupa skokom u vodu, odmah se osjeća osvježenim. Slično, ovaj duhovni život, narastajuće sreće dan za danom, stvara nam osjećaj potpunog zadovoljstva.