BI/Prabhupada 1064 - Bog Živi U Srži Srca U Svakom Živom Biću
660219-20 - Lecture BG Introduction - New York
Ta vrhovna svjesnost je objašnjena u Bhagavad-giti u poglavlju gdje se iznosi razlika između đive i Išvare. Kṣetra-kṣetra-jña. Kṣetra-jña je objašnjena, da je Bog također kṣetra-jña, tj. svjestan, isto kao i đive, živa bića - koja su također svjesna. Ali razlika je u tome da je živo biće svjesno u okviru svog ograničenog tijela, dok je Gospod Bog svjestan svih tijela. Īśvaraḥ sarva-bhūtānāṁ hṛd-deśe 'rjuna tiṣṭhati (BG 18.61).
Bog živi u srži srca u svakom živom biću, stoga je svjestan psiholoških funkcija i aktivnosti određene jīve. Ne bismo trebali to da zaboravimo. Također je pojašnjeno da Paramātmā, ili Svevišnja Božanska Ličnost, živi u svačijem srcu kao īśvara, kao kontrolor i da On usmjerava. On daje usmjerenje. Sarvasya cāhaṁ hṛdi sanniviṣṭhaḥ (BG 15.15). Smješten je u svačijem srcu i usmjerava djelovanje u skladu sa željama. Živo biće zaboravlja šta da radi. Prvo postane odlučno da djeluje na izvjestan način, a onda se zaplete u akcije i reakcje svoje sopstvene karme. Nakon napuštanja jedne vrste tijela, kada uđe u drugu vrstu tijela... Kao kada ostavimo jednu vrstu odjeće i uzmemo drugu, ta sličnost, je objašnjena u Bhagavad-gīti: vāsāṁsi jīrṇāni yathā vihāya (BG 2.22). Kao što osoba mijenja odjeću, tako i živa bića mjenjaju razna tijela, duša se seli i doživljava akcije i reakcije svojih prošlih aktivnosti. Te aktivnosti mogu da se promijene kada je živo biće u guni vrline, u zdravom razumu, kada shvati koje vrsta aktivnosti treba da prihvati, i ako to učini onda sve akcije i reakcije njegovih prošlih aktivnosti mogu biti promijenjene. Dakle karma nije vječna.
Od pet elemenata - išvara, điva, prakriti, kala i karma - prva četiri elementa su vječna, dok karma, stavka poznata kao karma, nije vječna. Što se tiče svjesnog Išvare, tj. vrhovno svjesnog Išvare, razlika između toga vrhunski svjesnog Išvare, Boga, i živog bića, u sadašnjim okolnostima, je nešto poput: Svjesnosti; svjesnosti kako Boga tako i živih bića, te obje vrste svijesnosti su transcendentalne. Nije tačno da je svjesnost nastala druženjem sa grubom materijom. To je pogrešna ideja. Teorija da se svjesnost razvija pod određenim okolnostima materijalnih kombinacija nije prihvaćena u Bhagavad-gīti. Tako nešto nije moguće. Svjesnost se može iskrivljeno odražavati zbog prekrivenosti materijalnih okolnosti, kao što se svjetlost može odraziti u raznim bojama kroz obojeno staklo. Slično tome, svjesnost Boga nije pod utiecajem materije. Svevišnja Božanska Osoba, Krišna, to i kaže: mayādhyakṣeṇa prakṛtiḥ (BG 9.10). Kada siđe u ovaj materijalni svijet, Njegova svjesnost nije pod materijalnim uticajem. Ako bi Njegova svjesnost bila pod materijalnim uticajem, On ne bi bio u stanju izložiti transcendentalne teme Bhagavad-gite. Osoba ne može da govori ništa o transcendetalnom svijetu ako nije oslobođena od materijalne zagađene svjesnosti. Dakle, Bog nije bio materijalno kontaminiran. Ali naša svjesnost, u sadašnjem trenutku, jeste materijalno zagađena. Sve u svemu, kako Bhagavad-gītā poučava je da moramo da pročistimo materijalno zagađenu svjesnost, i da ond u toj čistoj svjesnosti djelujemo. To će da nas učini srećnima. Mi ne možemo stati. Ne možemo zaustaviti naše aktivnosti. Aktivnosti treba da se pročiste. I te pročišćene aktivnosti se nazivaju bhakti. Bhakti znači - da iako mogu izgledati kao obične aktivnosti, ali nisu zagađene. Pročišćene su. Neuka osoba može da vidi da bhakta radi kao običan čovjek, ali takav promatrač sa siromašnim fondom znanja, ne zna da aktivnosti bhakte ili aktivnosti Boga, nisu zagađene nečistom svjesnošću materije, nečistoćom triju guna, vezujućih sila prirode, već su u transcendentalnoj svjesnosti. Dakle treba da znamo da je naša svjesnost materijalno zagađena.